Istaknuto
Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror i strahovladu, a ne slobodu i suživot, Arduino Matoševiću…
Odgovor je to predsjedniku Udruge antifašističkih boraca Poreštine Arduinu Matošević, na otvaranju spomen kuće Joakimu Rakovcu! ( Provjerila sam istu izjavu ponavlja iz godine u godinu) Inače svi ti istrošeni političari uhljebe se u SAAB RH! Da SAAB-ovci tvrde da nisu komunisti, oni su antifašisti??? A da ih podsjetim ; tko je vodio NOB? Tko je bio na čelu NOB? Tko je vodio državu Jugoslaviju? Komunistička partija Jugoslavije! I njihov voljeni maršal Tito!
To znači da su samo promijenili naziv iz komunista i preobukli se u antifašiste!
Pitam otvoreno te tzv. antifašistički borce, koji u NOB nisu uopće sudjelovali kako mogu tako bezočno lagati i manipulirati sa takvim nebulozama i to 79 godina nakon završetka 2. svjetskog rata, kada se većina njihovih pomno sakrivanih tajni otkrila?
Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.
Prije svega taj komunistički antifašizam nije donio demokraciju, jer je totalitarni , diktatorski, jednopartijski, komunistički režim!
Nije donio slobodu nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.
Najžalosnije i veoma neljudski je činjenica da su Talijani i Nijemci činili zločine nad sebi tuđim narodima, a partizani nad svojim vlastitim narodom i to po završetku ratnih operacija.
Kada je kapitulirala Italija Istrani su se proglasom od 13.rujna 1943.godine opredijelili za priključenje „matici zemlji Hrvatskoj, odnosno svojoj hrvatskoj braći“. Ali „narodna vlast“ kada je konačno došla u vidu Narodnooslobodilačkih odbora, nije donijela ni slobodu, ni jednakost, ni pravdu. Upravo suprotno, donijela je teror tih Narodnooslobodilačkih odbora, donijela je strahovladu, nejednakost, nepodobnost, totalitarizam i nepravdu.
Vaš antifašizam donio je jame-fojbe;
- na Labinštini Okno Tupljak, Jamu Golji, Golubinicu, Mišetovu Jamu, Šumu Brščina u koje su partizani-antifašisti bacali ljude bez suda i presude. Prema izvoru iz “Crne knjige„ i knjige “Istarska crkva u ratnom vihoru“ spominje se osim zabetoniranog okna Tupljak, u kojeg je ubačeno preko 100 žrtava, i jama Golji, a tragično su skončale mnoge žrtve u jami Golubinici, Mišetovoj jami, u šumama Brščine na potezu od Gologorice do Tupljaka. Ljudi su stradali, jer su vjerovali u čovjekoljublje i domoljublje, Smrt fašizmu , sloboda narodu!
Fojba Vinež i danas izgleda zastrašujuće jer se s njezinog ruba od velike dubine dno ni ne vidi, a zbog sigurnosti ljudi već je godinama ograđena čvrstom žicom. U njezinoj neposrednoj blizini netko je prije nekoliko godina postavio križ. Nando Golja na čijem je zemljištu jama Vinež, sjeća se da mu je najprije bilo čudno odakle potječe nesnosni smrad. U početku je mislio da je to od uginulih životinja, da bi kasnije od starijih ukućana doznao da dvojica partizana, jedan s „mitraljom“, a drugi kao šofer, noću obilaze domaćinstva i autom odvoze muškarce za koje su sumnjali da su surađivali s fašistima.
Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Zbog njih se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima. Krajnje je vrijeme da se i kraj fojbe na Vinežu izgradi prikladno spomen obilježje. (Nenad Čakić )
https://istarski.hr/node/277-tomislav-ravnic-ne-govori-istinu-demantira-ga-fojba-vinez
Jame Širočica i Mandaljevica blizu Pazina, Cerovica blizu Pićna, Bršljanovica blizu Lupoglava, Golubinčina blizu Raklja.
Za svaku od tih jama tužne su priče o odvođenju i likvidiranju bez suda i presude.
Vlč. Kurelović iz Pićna je za jamu Cerovica kod Jurani i ispričao priču nalik na scenario iz nekog filma. Jedan od bačenih u jamu uspio se u padu uhvatiti za nekakvu izbočinu i zaustaviti u padu, a potom se nekako popeo do izlaza i ispuzao iz nje. Možemo samo zamisliti u kakvom se stanju nalazio i naravno da je došao do najbližih kuća i zatražio hrane. Nitko ga nije izdao, ali pročulo se, pa su ga ubojice ponovo uhvatile i bacile u jamu, ovaj put uspješno.
Od domaćih ljudi saznalo se su žrtve iz jame Bršljanovica dubine 93 metra, dijelom ekshumirane, a posmrtni ostaci prebačeni su u Rijeku (KBC…), a potom „premješteni“ u Buzet na groblje. Na spomeniku piše „Neznanim civilnim žrtvama rata i poslijeratnog razdoblja s područja Ćićarije“
Jama u Goljima jedna je od najvećih fojba u Istri i nema dvojbe da s vremenom njeno obilježavanje postaje sve veći izazov za vlasti, Općinu Sv. Nedelja na čijem s području nalazi, ali i Grada Labina i cijele Labinštine, pa i Istarske županije.
Mnogi su čuli priče povezane za stradanjima u njoj. Jedna priča sa sretnim završetkom ilustrira kakvo je tada bilo stanje. Dakle, jedan od onih koji su skupljali žrtve jedne je večeri upao u stan čovjeku i prijeteći mu revolverom pred ženom i djecom zapovjedio da pođe s njim. Kada ga je čovjek pitao što je učinio, odgovorio mu je da je fašist. Čovjek je ostao na sto čuda, jer s fašistima nikada nije imao veze, ali uzalud, vezali su mu ruke žicom i ukrcali na kamion gdje su već sjedile ostale žrtve. Odvezli su ih do jame u Goljima. Naravno, oni nisu znali kamo ih voze. Kad je čovjek iz priče zajedno s ostalima iskočio iz kaminona, opazio je da sa svake strane stoje naoružani stražari. Jedan od njih bio je njegov dobar znanac. Taj se začudio što ga vidi i upitao ga je što radi ovdje, a on mu je odgovorio da pojma nema. I tada se dogodilo ono o čemu je vozeći su kamionu vjerojatno maštao: znanac mu je odvezao ruke i rekao da pođe kući.
Vratio se pješice kući, a ujutro je, što bi drugo, otišao na posao. Došavši na posao ugledao je svog jučerašnjeg krvnika. „O, pa ti si živ!“ „Jesam. Večeras dolaziš opet?“ Krvnik je samo odmahnuo rukom. Nesuđena žrtva je s obitelji prvom prilikom optirala za Italiju. (Tekst: Robi Selan)
2. Svećenici nisu bili fašisti, a proganjali su ih nemilice
Samo iz Porečke i Pulske biskupije 82 su svećenika bila u zatvoru, u vremenskom rasponu od 15 dana do 6 godina.
Blaženi Francesco Bonifacio (Piran, 07. 09. 1912. – Radanići, 11. 09. 1946.)
Na mjestu gdje je poratna vlast 11. rujna 1946. godine „kidnapirala“ mladog svećenika, pretpostavlja se da je u nekoj od jama u Peroju Grožnjanskome, postavljen je spomenik koji je u ravnini sa okolnim zemljištem. Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje drži do dostojanstva ljudske osobe obilježilo je mjesto otmice sa 2,6 metara visokim bijelim križem 12. kolovoza 2022. godine.
Blaženi Miroslav Bulešić (Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.), hrvatski katolički svećenik i mučenik. Proglašen je blaženikom 28. rujna 2013. godine u pulskom amfiteatru pred 17 000 ljudi.
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora sv. Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je i međunarodnom priznanju pripojenja Istre “Hrvatskoj u Jugoslaviji”
Poznata je rečenica Vladimira Bakarića na sjednici biroa CK KPH održanoj 1. svibnja 1946.godine „U popove se ne treba dirati dok se te stvari vani ne svrše“
Miroslav Bulešić je tada 19.lipnja 1945.godine upisao u svoj Dnevnik župe Baderna „Partizani su zauzeli upravu u Istri preko svojih odbora. Na odborima nagomilavanje ljudi, većinom nesposobnih za uredni rad. Rukovodi sve Komunistička partija…“!
Nakon što je zaslugom istarskog svećenstva zaključkom Pariške mirovne konferencije Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ, Ivan Motika, sada već javni tužitelj u Labinu pozvao je Božu Milanovića i Tomu Banka na razgovor, odnosno upozorenje „ da će vlast nastupiti protiv svećenstva, ako bi u narodu stvaralo neku opozicijsku skupinu“ Tu je dakle najavljen progon istarskog svećenstva, nacionalizacija odnosno oduzimanje crkvene imovine.
Počela je medijska hajka na svećenike, progoni i optužbe za špijunažu, proglašavani su narodnim neprijateljima, razbijanje i rušenje kapelica i križeva krajputaša, podjela svetih sakramenata izvrgnuta je napadima i na kraju Crkvi su oduzete su matične knjige, na osnovu kojih je Istra pripala Hrvatskoj odnosno FNRJ.
Komunisti su spriječili krizmu u Buzetu, a slijedeće nedjelje 24.8 1947. trebala se održati u Lanišću, koju su komunisti isto namjeravali spriječiti. Do mons. Ukmara i svećenika došle su otvorene prijetnje „da će krvavo kamenje padati na Lanišće“ Vjernici su se pripremili i organizirali stražu. Misa je počela u 8 sati, umjesto u 9 kako je bilo najavljeno, a u crkvi je bilo malo muškaraca, jer su bili vani čuvajući crkvu od napadača. Krizma je održana, sveta potvrda podijeljena, pa su se svećenici povukli u župni stan. Župnik Lanišća Stjepan Cek svjedočio je što se događalo nakon krizme kada je uslijedio napad na župni stan.
U župni stan provalila je grupa naoružanih ljudi, napali su i izudarali don Mira, bacili ga na pod i Slavko Sanković iz sela Brgudac ( partizansko selo) izvukao je nož i zaklao ga u prisustvu narodne milicije. Krv je šiknula iz rane po zidu i razlijevala se po daskama na podu…
Ubilački čin Slavka Sankovića, proizvod je te po čovjeka užasne, opake i opasne komunističke ideologije koja iza sebe sije samo smrt, a oprost Bl. Miroslava Bulešića dokaz snage Božje ljubavi koju donosi vjera.
Moja osveta je oprost-bl. Miroslav Bulešić
On je simbol Istre, istarskog mučeništva, stoljećima pod tuđinskom vlasti, a ipak ostao čovjekom. Predosjećajući smrt u svoj je dnevnik zapisao; „Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš. Moja je zadnja preporuka: budite pravi kršćani. Bogu služite i bit će vam dobro, na ovom svijetu i na drugom. Zbogom! Od svih tražim oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.“
Bl. Miroslav Bulešić je unaprijed oprostio. Može se oprostiti i onima koji ne traže Oprost, jer oprostom se prekida spirala zla.
Ubojica je izašao iz župne kuće, ostavio za sobom vidljiv krvavi trag i oprao ruke na pojilu za stoku između kuće i crkve. Pritom je ponavljao posljednje svećenikove riječi:“ Isuse primi dušu moju“ uz svoj gnjusni komentar –„ ali sam mu je ja primio!“
To je ta razlika u ljudskosti čovjeka vjernika, koji vjeruje u Božju ljubav i komunističke zločinačke ideologije koja tu ljubav ubija!
I upravo na primjeru Bl. Miroslava Bulešića očituje se zločinački, pokvareni, lažljivi , licemjerni, podli karakter totalitarne komunističke ideologije i njihova antifašizma!
Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Za laniške nerede, jugoslavenske su vlasti optužile župnika Stjepana Ceka te je osuđen na montiranom procesu u Pazinu u listopadu iste godine, makar je bio nevin. Od 1947. bio je zatvoren u Staroj Gradiški šest godina. Biskupija u Trstu otvorila je postupak za proglašenje mons. Jakoba Ukmara blaženim i svetim.
Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili smiješno male kazne – i to za banalno kazneno djelo protiv javnog reda i mira, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne. Lanišćanski župnik Cek, koji nikoga nije fizički udario, osuđen je na šest i pol godina zatvora.
Eto to je ta demokracija, sloboda, suživot – konvivenca, antifašista zločinaca.
Komunističkoj ideologiji vjera je konkurencija i zapreka pridobivanju ljudi za osvajanje vlasti i stoga je u „Narodnooslobodilačkoj borbi“ i nakon rata od 1941-1949.godine samo u Istri , ubijeno 6 svećenika,1 sjemeništarac i 1 bogoslov. Svi su ubijeni u ime „naroda“ totalitarne ideologije koja si je umislila da iza nje stoji cijeli narod, da vladaju u ime naroda.
Nisu ubijani samo svećenici, nego i svi viđeniji i pismeniji ljudi vezani uz Crkvu.
Tako su jedne večeri odveli i Antuna Milovana, oca biskupa u miru mons. Ivana Milovana!
Milovan Antun (1907.-1945.)
Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, vjernik i ponosan narodnjak. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Antunov utjecaj u selu je bio velik te kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“ Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavit će se i nakon rata.
E sada o licemjerstvu i pokvarenosti komunista po onoj njihovoj „Revolucija jede i vlastitu djecu“
Tako su i Joakima Rakovca ubili njegovi.
Među najistaknutijim vođama NOP-a Istre bio je poznati narodni partizan Joakim Rakovac. O njemu B. Milanović piše: „Dne 18.1.1945. poginuo je već poznati nam mladi bistroumni í odvažni seljak, više narodnjak ili komunist, Joakim Rakovac iz Rakovci kod Baderne, član najvažnijih partizanskih i komunističkih odbora… Kako je njegova obitelj bila partizanskim kolovođama stalno i poznato uporište, tog su je dana Nijemci i fašisti posve opljačkali. Hranu, stoku i pokućstvo odvezli u Poreč, Joakimova pobożnog oca Ivu, koji je sve do smrti shvaćao partizanstvo kao narodni pokret, odveli su tada u pazinski zatvor, da bio odveden u Njemačku. Trag mu se zauvijek zameo” (isto, 97).
Vrijedi konačno danas, nakon 79 godina, iznijeti nova saznanja o stradanju J. Rakovca. Citat iz Wikipedije ,,Za vrijeme sastanka NOO u selu Korenići iznad Limske drage upadaju Nijemci, te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogoden dum-dum metkom, ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan, mrtav u snijegu – tako barem glasi inačica događaja kojaRakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas s nešto manje sigurnosti).
Druga inačica istog događaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta koji su po nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pod kraj rata diljem Hrvatske sustavno eliminirali one vođe NOP-a za koje se ocijenilo da nisu dovoljno na partijskoj liniji, što se osobito osjetilo među istarskim kadrovima. Krajem rata i poslije rata, nova jugoslavenska vlast se krvavo obračunala s tzv. istarskim narodnjacima (zvjersko ubojstvo Mate Peteha) i narodnim svećenicima (npr. Kazimir Paić). U toj čistki maknut je sav matični istarski partizanski kadar, smijenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovoditelji Istre, mnogi su sumnjičení i zlostavljani. Zbog svega toga je smrt Joakima Rakovca ostala krajnje sumnjiva do danas.
„A istina je da je posve sigurna da je Joakim Rakovac ubijen po nalogu Partije. Navodim najprije podatak što mi ga je malo prije svoje smrti iznio Mario Mikolić (+2016) ponajbolji poznavatelj NOP-a Istre (doktorirao je tom temom). Njemu je u nekoj prigodi jedna žena Prikodražanka u povjerenju ispričala kako su se u njezinoj kući one večeri prije Rakovčeva ubojstva partizani preoblačili u njemačke uniforme. Netko joj je od njih čak rekao: „Noćas ćemo ubiti Rakovca“ “Ako zasto?”Je doša urdin odzgora.” Pa iako je kod samih sudi akcije, ali i kod ljudi onih sela, godinama vladala zavjera šutnje. Kao i (smrtni ) strah reći bilo sto drukčije od službene verzije o Joakimovoj smrti, ipak se tijekom vremena u užem krugu počela pomalo iznositi istina. Saznale su se, dapače, pojedinosti: upucala ga je mlada pazinska skojevka N.R. a nekima je iz skupine, koji su mu htjeli pomoći da ne iskrvari (jer nisu su se upućeni u zavjeru), rečeno: ,,Pustite ga, bježimo.”
Priču o sumnjivoj smrti svoga oca potvrdio je njegov sin, pisac, Milan Rakovac. U dokumentarnom filmu MILAN, jasno je rekao da sumnja u službenu verziju kako je umro njegov otac. Jer od cijele ekipa koja je kao upala u zasjedu, samo se njegov otac nije vratio!
Joakima Rakovca suvremenici su zapamtili sa šeširom na glavi; tek kasniji umjetnički prikazi stavljaju mu na glavu „partizanku“, kako bi ga se prepoznalo kao dio jugoslavenskog NOP-a. Nigdje nije zabilježeno da je on narodu ili borcima govorio o komunizmu, makar se suglasno piše je pristupio Komunističkoj partiji i da je bio član partijskog rukovodstva za Istru.
Posmrtni ostatci Joakima Rakovca nalaze se danas u Poreču ispod kipa podignuta njemu u čast, na trgu koji nosi njegovo ime. Mladi, bistroumni i odvažni seljak narodnjak i vjernik (uvijek s molitvenikom ,Oče budi volja ja u džepu), čovjek velike energije i predanosti radu, zanesenjak u borbi nacionalno oslobođenje – doživio je sudbinu mnogih narodnjaka. Ipak tu razliku što su njegove kosti dostojno pohranjene pod spomenikom u Poreču, a kosti drugih nevino likvidiranih narodnjaka i dalje trunu u istarskim jamama.
Ivan Milovan, Istarska Danica, 2022, str. 143-145
Pravdaju se komunisti da su partizanska hapšenja i egzekucije 1943. pogađala ponajprije deklarirane i kompromitirane fašiste (koji su u regiji, logično, gotovo u potpunosti Talijani), istaknute ličnosti vladajuće klase koje su povezane s režimom te hrvatsko-slovensko-talijanske kolaboracioniste. Pritom, određeni je broj priveden samo zbog sumnje za fašizam ili zbog članstva u fašističkoj partiji (u to je vrijeme članstvo bilo de facto obvezno za sve javne službenike), a u takvom su kaotičnom ratnom kontekstu odjednom oslobođenog pritiska represivne države bilo i epizoda osobnih osveta. Zamislite tu i tamo su se neki malo svetili.
Pa Tako Franjo Habulin kaže: „ Na kraju rata dogodila se mrlja i bačena je sjena na konačnu pobjedu nad nacifašizmom na ovim prostorima. Pobjednik se u tom momentu nije znao nositi s veličinom pobjede, a osvete su se dogodile usprkos Titovoj zapovijedi da sa zarobljenicima postupe prema Ženevskim konvencijama. U tome se nije uspjelo ni kod nas ni u drugom evropskim državama, ali moram reći da ta sjena ne može zasjeniti pobjedu nad fašizmom“
A sam Tito je izjavio u Ljubljani ;
Bilo je to plansko, sistematsko likvidiranje svih koji su bili potencijalna oporba komunističkoj diktaturi.
I ne može se mjeriti različitim mjerilima, zločin je zločin bez obzira na ideološku pozadinu i bez obzira tko ga počinio. Negirati fojbe ili holokaust ima jednaku težinu.
Samo što „antifašisti“ sebe smatraju pozitivcima, iako su počinili grozne masovne zločine. To je to ideološko ispiranje mozga! Mi nismo zločinci iako smo počinili zločine jer oni su to zaslužili! Ali su se time svrstali među zločince, što je i Rezolucija EU Parlamenta od 19.9 2019. potvrdila. https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
- podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
Lili Benčik/hrvatskepravice
Hrvatska je nastala na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)
Svi koji tvrde drugačije krše Ustav! Tu nikakve dvojbe nema!
Konačno je došlo vrijeme da se nakon 33 godine prekine sa jugoslavenstvom, titoizmom i kompartijom.
„Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća. Nema države u Europi koja je u sedamdesetak godina postojanja, od prosinca 1918. do siječnja 1992., dvaput nastala i dvaput se raspala u moru krvi vlastitih stanovnika — u svjetskim, međudržavnim i građanskim ratovima svojih ‘južnoslavenskih plemena’ i svojih ‘bratskih naroda i narodnosti’. Prva je Jugoslavija trajala nepune 22, a druga nepunih 47 godina — zajedno su opstale manje od prosječnoga životnog vijeka europskih građana. Isprobani su svi ekonomski i politički aranžmani da se ta država očuva: bila je kapitalistička i socijalistička, monarhijska i republikanska, unitaristička i federalistička, pluralistička i monistička, kraljeva desničarska i maršalova ljevičarska diktatura. Bila je na Zapadu i Istoku, neopredijeljena i nesvrstana. Ništa nije pomoglo.”
„Titov uspon na socijalnoj ljestvici u komunističkoj Jugoslaviji poprimio je patološke razmjere. Na tome je putu pokazao potpun nedostatak suzdržanosti, umjerenosti i empatije prema ljudima kojima je vladao razvivši svojevrsne sociopatske poremećaje ličnosti. U siromašnoj zemlji izgradio je stil života koji ga je posve odvojio od ‘radničke klase i radnih ljudi’ u ime kojih je vladao. Prisvojeno je, obnovljeno ili sagrađeno tridesetak vila, rezidencija, dvoraca, ladanjskih kuća koje su mu bile na raspolaganju do kraja života (Pirjevec 2012: 513).”
„Procjenjuje se da je u Titovim vilama bilo uposleno više od dvije tisuće ljudi. Bilo bi točnije kazati da je glavnina tih ljudi bila besposlena jer u većinu objekata Brozovi i njihova pratnja uopće nisu dolazili ili su to činili rijetko i nakratko. Valja istaknuti, piše slovensko-talijanski povjesničar Jože Pirjevec (2012: 205), ‘da je Tito državu stajao mnogo više nego kralj Aleksandar iako je potonji imao najveću civilnu listu među svjetskim monarsima, odmah iza japanskoga cara’.”( a još GALEB…)
Granate sa oznakom JNA I crvenom zvijezdom razarale su hrvatske gradove i sela i ubijale stanovništvo Hrvatske
Hrvatsku je napala JNA sa crvenom zvijezdom petokrakom, skupa sa velikosrpskim četnicima i domaćim petokolonašima-jugoslavenima.
Tito je bio zapovjednik , Maršal te JNA i vrijeme je da njegovo ime skupa sa nestankom JNA, NESTANE sa parkova, trgova, obala i ulica.
Prema tome svi pokušaji, sve inicijative sa antifašizmom, da je Hrvatska nastala na antifašizmu, a time i optužbe za ustaštvo su ustvari negacija hrvatske samostalnosti. Udar na suverenitet i integritet Republike Hrvatske.
Inzistiranje na antifašizmu je održavanje na životu Titove Jugoslavije i tekovina NOB-a! Suštinski to je opet nepriznavanje samostalne, demokratske države Hrvatske!
NOB, TITO i partizani, odnosno SAB-ovci nisu u temeljima države Hrvatske. Njihove države Jugoslavije za koju su se borili u ratu 1941-1945 godine , više nema, ne postoji i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine ne može biti ugrađena u temelje države Hrvatske. Za to nema nikakve Ustavne ni zakonske osnove.
Isto tako ne ulazi u temelje države Hrvatske ni NDH, koja je nestala 1945. godine. RH ne može biti sljednik države koja je nestala prije skoro 80 godina. Upravo stoga su neutemeljene, zlonamjerne i lažljive sve objede o ustaštvu države Hrvatske. To naročito potenciraju Srbi, SAB-ovci i jugo-nostalgičari iz čiste mržnje prema državi Hrvatskoj.
Jugo vrijednosni sustav ne vrijedi više u Hrvatskoj i ne treba dopustiti da nam ga stalno, iznova nameću. U Hrvatskoj vrijedi hrvatski vrijednosni sustav, sa našim pozdravima „Bog i Hrvati“ i „Za dom spremni“ jer je 15 840 hrvatskih branitelja spremno branilo hrvatske vrijednosti i dalo život za dom i domovinu Hrvatsku.
A danas Hrvatskom ne vladaju oni koji su je stvorili, nego oni koji je nisu htjeli, nositelji i slijednici jugoslavenske ideologije kojima je svaka hrvatska država po mjeri Hrvata nepodnošljiva! Po njihovim kriterijima se određuje tko i što je u Hrvatskoj podobno i dopušteno! I ne samo to, nego ih još izdašno i financiramo! Stvarno mazohistički!
A evo što sve financiramo:
- Domovinski rat nije temelj Hrvatske, temelj je NOB i partizani SABA RH, njih Ministarstvo hrvatskih branitelja financira i daje 20 000 eura za virtualni muzej antifašizma !? https://mab.hr/
Država Hrvatska nije utemeljena na NOB I 2.svjetskom ratu, nego na Domovinskom ratu 1991-1995. i Ministarstvo hrvatskih branitelja je protuustavno dao taj novac SABA RH.
- Država Hrvatska nema temelje državnosti u prošlosti. Temelj je u NOB-u, „ tu dvojbe nema“ piše VEDRA –antifašistički magazin https://vedra.hr/teme/nasi-projekti/nase-dvije-pobjede/69g
Potpuno pogrešne teze , čiste izmišljotine, da bi se NOB strpala u temelje RH.
„Domovinski rat i hrvatski antifašizam, oživotvoren u partizanskoj borbi iz Drugog svjetskog rata, dva su stupa hrvatske državnosti čije se nasljeđe uvijek treba isticati i poštovati“ Piše: Zoran Radman, 18. prosinca 2023.
NEMOGUĆE! Iz dva dokumenta;
- Ustav RH- Hrvatska je nastala na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)
- Ustavna Odluka o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ od 8.listopada 1991.
Drug Zoran Radman piše nebuloze; „Domovinski rat i hrvatski antifašizam, oživotvoren u partizanskoj borbi iz Drugog svjetskog rata, dva su stupa hrvatske državnosti čije se nasljeđe uvijek treba isticati i poštovati. Eto, zato su ove dvije pobjede hrvatskog naroda 1945. i 1995. povezane i neodvojive.“
Te dvije pobjede su NESPOJIVE, jer su hrvatski branitelji pobijedili te partizane! Pobijedili su JNA, koja je sljednica partizanske vojske; NOVJ-narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Ni povijest na koju se pozivaju ne znaju!
- Hrvatskom ne vladaju pobjednici, hrvatski branitelji! Hrvatskom vladaju agresori preko SDSS-a , koji je osnovan u okupiranom Vukovaru pod vlašću tzv. Republike Srpske krajine, oni određuju koji su Hrvati podobni, a koji nisu preko svojih; https://www.portalnovosti.com/, https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni/, https://vidatv.hr/impressum/
- Hrvatske interese ne štiti Hrvatsko Pravosuđe, već osuđuje hrvatske branitelje na dugogodišnje kazne i isplatu odštete okupatorskim vojnicima , koji su nekažnjeno pjevali „ Slobo donesi nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“
- SNV i njihov portal NOVOSTI dobili su iz Proračuna RH za 2023. godinu, po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina 600 000 eura. To je novac koji svi mi uplaćujemo u Proračun RH, a praktički time plaćamo novinare koji svi redom, da ih ne nabrajam, mrze Hrvate i državu Hrvatsku!
Sve što ti jugoslavenski jahači apokalipse sa crvenim plaštem rade skoro više od 30 godina protiv hrvatske samostalnosti, rade sa ciljem aboliranja, zaborava i negiranja zločina počinjenih u Jugoslaviji. Jugoslavija je nastala u krvi i nestala u krvi hrvatskog naroda, a oni još uvijek veličaju Tita i njegov kult ličnosti.
SAB-ovci bi se htjeli izjednači sa hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, pa čak pišu i govore da su oni stvorili RH u ovim granicama, a branitelji je samo obranili. Obranili od koga, od njih, jer je JNA je sljednik NOVJ-narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, a SAB-ovci su sljednici- Saveza udruženja boraca NOB. To znači da su hrvatski branitelji pobijedili „stvoritelje“ RH u ovim granicama, što je totalni apsurd, i za to nemaju nikakve Ustavne ni zakonske osnove.
Kao dokaz postoji niz Rezolucija i odluka koje potvrđuju samostalnost države Hrvatske:
- REZOLUCIJA o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika NN 8/1991
- Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.)
- Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ NN 53/1991
Hrvatski je sabor dana 8. listopada 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ
- Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
- Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Jasno da jasnije ne može pisati. Svatko pismen može pročitati da Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela bivše SFRJ.
Prema tome program rada SABA RH u dijelu koji se odnosi na NOB i maršala Tita, nije u skladu sa Ustavom i sa Odlukom o razdruživanju sa SFRJ.
U tom dijelu program rada SABA RH suprotan je i Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9 2019. godine
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
- Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
- Članak 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
- Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Dakle svi nazivi, svi spomenici vezani uz Jugoslaviju i Tita trebali bi po Rezoluciji EU Parlamenta biti uklonjeni.
I ne samo po Rezoluciji EU Parlamenta, nego i po Ustavnoj Odluci Hrvatskog Sabora od 8.10 1991.godine o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ.
Komemoracije događaja iz 2. svjetskog rata Milorada Pupovca i njegova SNV-a , su protuustavne i protivne Rezoluciji EU Parlamenta od 19.09 2019.
Sve te manifestacije, udruge i organizacije neka se sami financiraju, a ne da ih plaća država Hrvatska.
Treba prekinuti konačno sa titoizmom, prestati od njega raditi turistički brand i čvrsto stati uz svoje stvoritelje hrvatske branitelje kao što je to učinio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković;
„Na kraju govora je pozvao nazočne da njih i njihovu djecu “uvijek vode dvije rečenice koje nikad neće biti staromodne i koje će nas uvijek pozivati na ono što je ključno – da budemo spremni obraniti svoju domovinu.” “Te dvije rečenice, i s time ću završiti, su Bog i Hrvati i Za dom spremni”
I to je konačno raskid svih sveza sa Jugoslavijom, jer DOMOVINSKI RAT znači ZBOGOM JUGOSLAVIJO!
Konačni ZBOGOM dviju neuspjelih Jugoslavija u kojima su Hrvati bili sistematski ubijani.
To rade i sadašnje projugoslavenske vladajuće strukture, ne ubijaju nas fizički, ali su nas kao narod iselili i raselili i psihički ubili!
SDP se odmah oglasio sa svojim jugo-komunističkim floskulama.
I krajnje je vrijeme tome stati na kraj!
Hrvati su kao narod bili žrtve dvije Jugoslavije ( koje su nota bene jedan dio njih i stvorili).
U Hrvatskoj je nađeno da 2 000 godine, kada je komisija ukinuta, 850 grobišta.
U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju.
Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organiziranih zločina MASOVNIH jugoslavenskih zločina protiv Hrvata.
Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih 664 katoličkih svećenika sa 200 svećenika ubijenih u Sloveniji.
Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!? U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.
Likvidacijama u iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas kao ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH. Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .
Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…
Franjo Tuđman je bio mudar čovjek i bio je svjestan ove neželjene i neočekivane situacije. Vjerovao je ipak u „hrvatsko pomirenje“ i zaista ga je iskreno promicao. Znao je da je rat s velikosrpskim pretenzijama za hrvatskom zemljom neizbježan, pa nije želio da se dogodi i „raskol“ u tijelu hrvatskoga naroda, koji je uz to bio i razoružan. Sjetimo se, samo dva tjedna prije Tuđmanove pobjede, na izborima, oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, drug Ivica Račan predao je na „čuvanje“ Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je to oružje podijelila Srbima u Kninu i zajedno s četničkim hordama napala razoružanu Hrvatsku.
U rat su krenuli hrvatski domoljubi, a „djeca komunizma“ su uglavnom bila na sigurnom mjestu, daleko od ratišta, pa i daleko od Hrvatske, na raznim studijima u Europi ili negdje drugdje, u diplomaciji, ovisno tko je bio čiji sin ili kćer. A oni drugi „crveni tateki i njihovi sineki“, vršili su žestoki pritisak na Tuđmana da provede žurnu privatizaciju. Radila je ta „peta kolona“ iz petnih žila protiv Tuđmana i protiv Hrvatske.
Prisjetimo se, 1994. godine pokušaja državnog udara, svrgavanja Tuđmana od strane Mesića i Manolića. Bilo je to čak godinu dana prije „Bljeska“ i „Oluje“. Kroz kakve li nas je „scile i haribde“ vodio tih dana prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.!?
Mnogi se neće suglasiti samnom, ali kasnija detuđmanizacija dokaz je da nas je dr. Tuđman ispravno vodio ka ostvarenju suverene države hrvatskog naroda, ostvarenje sna generacija i generacija Hrvata.
Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, jugo-komunisti detuđmanizacijom polako počinju preuzimati i HDZ i hrvatsku državu. Uništili su gotovo sva obilježja Hrvatske kao države hrvatskog naroda i njegova identiteta, od naziva Hrvatskog državnog sabora, imena Hrvatske vojske, Oltara Domovine, kulture, školstva do Pravosuđa koje nije u službi hrvatskog naroda nego Titovih pionira.
Sjajnu pobjedu u Domovinskom ratu pretvorili su sa petom kolonom u jugo-četničku okupaciju Hrvatske točno po Memorandumu SANU 2. Bez ispaljenog metka okupirali su medije, pranjem novca pokupovali zemljišta po Jadranskoj obali, preuzeli gospodarstvo, školstvo i kulturu. Odgajaju naše mlade u uvjerenju da je Bl. Alojzije Stepinac bio zločinac!?
Rade Šerbedžija suvereno se šepuri i kao paun raširio krila na Brijunima i s Lepom Brenom i njenom „snajkom“ okupirali su kulturu, dovode u Hrvatsku istočnjačku opančarsku kulturu cajki i literarni šund.
Magdalena Vodopija sa Dežulovićem i Ivančićem iz Pupovčevih Novosti, Sajam knjiga u Puli pretvorila je u veličanje jugo-opančarske književnosti, a to sve ne bi bilo moguće bez potpore Vlade RH.
Budimo konačno ponosni Hrvati u svojoj državi Hrvatskoj za koju je živote dalo 15 840 hrvatskih branitelja, čija su imena upisana na kenotafu crkve Sv. Mati Slobode! Budimo ponosni na svoju državu i svoj hrvatski identitet. Na svoju Katoličku vjeru, na svoj jezik i na svoju tradiciju.
Nemojmo dopustiti da nas uništavaju sljednici onih koji su se borili za Jugoslaviju, jer ti mrze našu vjeru, naš jezik i sve što nas čini Hrvatima.
Bezbroj je primjera do ovog zadnjeg Rade Borić, koja mrzi vjeru, koja nas hoće preodgojiti, koja u konačnici mrzi Hrvatsku, koju nije željela ni htjela, ali kada je već tu onda neka ne bude država Hrvata, već njihova nova Yuga!
Ima jedna pjesma koju su istarski Hrvati pjevali pod talijanskom okupacijom i u izgnanstvu:
Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Lili Benčik/ hrvatskepravice
Istaknuto
Faktograf provocira i provodi najgoru i najpokvareniju cenzuru na internetu i onda se čudi napadu na svoju novinarku.
Da se razumijemo fizički napad na bilo koga je nedopustiv, pa tako i na sve sudionike u medijima; novinare, snimatelje, fotografe i ostale suradnike.
I sama sam bila meta napada i prijetnji smrću i suosjećam sa napadnutom novinarkom.
Međutim tko god se izloži javnosti treba biti svjestan da će biti i ljudi koji ne odobravaju njegov rad, a pogotovo Faktograf, koji se svojom pokvarenom i neprofesionalnom uređivačkom politikom i cenzurom zamjerio mnogima.
Sa svih strana pljušte osude napada na novinarku Melitu Vrsaljko i hvalospjevi za njen rad, što je i razumljivo, jer je fizički napad nedopustiv način rješavanja sukoba i prijepora.
Faktograf je odmah to iskoristio i alarmirao sve međunarodne organizacije, medijski mu je to došlo kao naručeno. HND čak taj napad proglašava pokušajem ubojstva!
Međutim medalja ima i drugu stranu!
Opet ponavljam, metode kojima se služe faktografovi novinari izazivaju veliko nezadovoljstvo kod svih korisnika društvene mreže Facebook.
Neobjašnjiva cenzura, brisanje objava i nakon više godina, ograničenja, blokade , kršenja njihovih pravila, koje nitko nije vidio pa i bez objašnjenja ili tipa „ nema konteksta,“ je naprosto suludo, izvan svakog normalnog poimanja. To je diktatura i kaos na FB.
Sa FB nema dvosmjerne komunikacije! Na opcijama koje nude za žalbu ne može se objasniti, a u pravilu ni nema odgovora ili se žalba ne uvaži!
I kada se pozovemo na Deklaraciju UN o ljudskim pravima
Članak 19.Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice. ( NN 12/2009 ) , FB pravila jača su od Deklaracije UN, jer je to privatna tvrtka!? Zar su privatne tvrtke izvan UN-ovih ljudskih prava? Zar za njih ne vrijede nikakvi ljudski zakoni!?
I sama Melita Vrsaljko koliko god je hvale nije baš tako moralno i etički za pohvalu.
Baš suprotno! Kako pratim Faktograf i njihovu spregu sa SNV-ovim Novostima i nesklonost prema svim hrvatskim portalima, blokade računa, maltretiranje hrvatskih portala, sjetila sam se da je baš Melita Vrsaljko postupila krajnje podmuklo i neprofesionalno u slučaju portala EPOHA.
Ta ista nagrađivana i pohvaljivana Melita Vrsaljko upućivala je bez znanja Epoha -portala mailove njihovim suradnicima, da sa njima prekinu suradnju.
Slučaj je prijavljen i HND-u, a o ishodu prijave nemam saznanja.
I još šalje požurnicu!
Faktograf te ovlasti miješanja u uređivačku politiku, nema! Pisati nekome da ne surađuje sa Epohom je direktno ulaženje u rad portala. To je krajnje nekorektno.
Krajnje neljudski pokazala se i prema djeci, slijedeći rodnu ideologiju i slijepu poslušnost COVID represiji.
Ovaj video posvećen djeci, cenzurirala je Melita Vrsaljko i ograničila mu doseg na Facebooku.
Video u kojem svećenici navode da djeca ne smiju biti predmet nikakvog eksperimenta, prisile, zastrašivanja. Djeca zaslužuju samo najsigurnije i posve provjereno! Ona ne smiju biti žrtva eksperimentalnog cjepiva za koje NITKO ne preuzima odgovornost! Djeca ne smiju biti žrtva retorike zastrašivanja!
Cjepivo nije eksperimentalno tvrdi Faktograf, već je uvjetno pušteno u masovnu upotrebu. Koje li razlike, kada to cjepivo nije prošlo redovan vremenski rok kliničkog testiranja, nego se ono vrši paralelno sa uporabom. Znači testiranje se vrši u isto vrijeme dok se djeca cijepe!? E pa krasno djeca im služe kao pokusni kunići, upravo su to naglasili i svećenici. Nevjerojatna medijska manipulacija da bi se jedna dobronamjerna inicijativa optužila, obezvrijedila i maknula iz javnog prostora.
Podsjećam na riječi prof.dr.sc. Alemke Markotić koje je izjavila u emisiji na Laudato TV da se cjepiva još testiraju:
“Na nečijoj djeci ćemo cjepiva morati testirati, dosad se to radilo na siromašnoj djeci. Dakle sada se ispituje i na europskoj i na američkoj i na drugoj djeci , a ne samo na afričkoj i azijskoj djeci“
Tek toliko da se otkriju uzročno-posljedične veze u kojima je sadašnja žrtva nasilja činila nasilje nad drugima. Jer nasilje je nasilje u bilo kojem obliku, pa bilo ono fizičko ili psihičko i ostavlja posljedice!
Faktograf čini nasilje nad slobodom mišljenje, nad neistomišljenicima, nad Katoličkom crkvom, nad kako piše Sanja Despot, urednica i novinarka Faktografa klerikalnom desnicom. Faktograf je zašao iz okvire koji su mu propisani, jer kada se nekome da moć nad drugima, izgubi pristup realnosti. Moć ga obuzme i onda se događaju ovakvi izgredi.
I događati će se, jer su se Faktografovi novinari postavili nekorektno, bahato i neprofesionalno prema ostalom korisnicima Facebooka, i to će im se vratiti!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Već dugo planiram napisati tekst o Mladenu-Macu Proročiću, čovjeku koji je 1991-1992. godine u kao čuvar u logoru Morinj, spašavao zarobljene hrvatske civile od progona, mučenja i sigurne smrti. Njegova hrabrost i čovječnost ostali su trajno upisani u sjećanjima mnogih kojima je pomogao u tim teškim vremenima. Zašto baš sada pišem ovaj tekst? Najnoviji događaji, uključujući i rezoluciju o Jasenovcu, podsjetili su me na važnost osvrta na taj period naše istorije, ali i na one istinske heroje bez kojih Crna Gora ne bi bila i nikada neće biti ista. Jedan od tih heroja svakako je Mladen-Maco Proročić.
Logor Morinj bio je sabirni centar smješten u bivšoj kasarni Jugoslovenske narodne armije (JNA) u istoimenom mjestu u blizini Kotora, Crna. Postojao je od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine. Logor je prvenstveno služio za zarobljavanje civila i vojnika sa područja Dubrovnika tokom rata u Hrvatskoj. U tom periodu, u logoru Morinj boravilo je 292 osobe iz dubrovačke regije. Svjedočanstva zatvorenika ukazuju na nečovječno postupanje, uključujući fizičko i psihičko zlostavljanje. Zatvorenici su bili izloženi konstantnom strahu za svoje živote u atmosferi terora.U vremenu ratno-huškačke velikosrpske ekspanzije prema Hrvatskoj i sramnog učešća Crne Gore u tom ratu i još sramnijem pohodu na Dubrovnik, Proročić je bio svjetionik humanosti u mračnim vremenima rata. Dok su mnogi oko njega slijepo slijedili naredbe i učestvovali u brutalnostima, on je pokazao da je moguće ostati čovjek, čak i u najtežim okolnostima. Njegova djela nisu bila motivisana željom za slavom ili priznanjem, već dubokim osjećajem za pravdu i empatiju prema Hrvatima koji su patili. U logoru Morinj, Proročić je rizikovao sopstveni život kako bi zaštitio zarobljene hrvatske civile. On je osiguravao da dobiju hranu, vodu i medicinsku pomoć, skrivao ih od stražara koji su bili skloni nasilju i obezbjeđivao da dobiju što je moguće humaniji tretman. Zahvaljujući njegovim naporima, mnogi su preživjeli taj užasni period i danas mogu svjedočiti o njegovim herojskim djelima.
Istaknuti hrvatski novinar Luka Brailo u svom autorskom tekstu „LJUDSKOST U NELJUDSKOJ SREDINI“ ističe sljedeće: Jedini čovjek koji se u knjizi „Sjećanja dubrovačkih logoraša 1991 – 1992“ spominje po dobrom učinjenom za zatočenike u Morinju je Kotoranin, Mladen Proročić – Maco. Samo se uz njegovo ime ne vežu zlostavljanja, premlaćivanja, ponižavanja i ostale torture koje su prošli logoraši u tom „sabirnom centru“. Dapače, u svojim svjedočanstvima zatočenici na desetak mjesta o Proročiću pišu kao o jedinom stražaru koji se prema njima ljudski odnosio. CKL donosi dva izvoda iz tih svjedočanstava, smatrajući da javnost treba biti upoznata i s tim, doduše rijetkim primjerima ljudskosti, u neljudskom ambijentu ratnog Morinja, što će, kako smo pisali u prošlom broju, svoj epilog imati i na sudu u Beogradu, budući da je protiv SCG tužbu podnijelo 4200 logoraša iz Hrvatske.
Tako Milo Sikić, podpredsjednik Kriznog štaba Cavtata, ističe da mu je „Proročić spasio život“. Sikić je, inače, zbog svoje funkcije kao i činjenice da mu je rođeni brat Željko bio ratni predsjednik Izvršnog vijeća i Kriznog štaba SO Dubrovnik u Morinju imao “poseban tretman.“
U baraku su me prebacili 26. listopada 1991, i tu sam zatekao tridesetak logoraša, piše Sikić. U kontejneru su i dalje ostali Ivo Kralj i M. Brailo. Mene su i dalje odvodili na ispitivanje. Tih su me prvih dana boravka u baraci stražari tukli dvaput dnevno, po cijelom tijelu, od stopala do glave. Tijekom jednog batinanja upao sam u komu, i tako polumrtav ležao sam na podu oko trideset sati, a onda su me stražari izbacili iz barake i stavili preko jednog kamena. Čuo sam ih kako govore: „To je ustaša, treba ga ubiti“. Ipak je jedan od stražara rekao da treba zvati liječnika. Poslije me jedan vojnik odvukao u baraku br. 2, koja je bila popunjena zatvorenicima. Taj mi je vojnik dao vode iz čuturice i komad čokolade. Bio je to Mladen Proročić i mislim da mi je on spasio život. Pitao me tko sam, koga imam… On je na mene pazio i nije dao drugim stražarima da me tuku. No, kad njega nije bilo, bila je posve druga situacija, naglašava Milo Sikić.
Opisujući užase proživljene u Morinju, Marko Herco iz Kupara u Župi dubrovačkoj, uz ostalo, ističe: „Moram spomenuti Mladena Proročića, logorskog stražara iz Kotora. On se od svih logorskih stražara jedini prema nama logorašima ljudski ponašao. Nazvao je moju suprugu, koja je s našom šestomjesečnom kćerkom iz Dubrovnika otišla rodbini u Zagreb i rekao da se nalazim u Morinju i da sam živ. Jednom mi je donio i škare da odrežem nokte jer mi je jedan nožni nokat ulazio u meso, što je bilo jako bolno. Poslije me taj nokat više nije bolio. Kad je bio dežurni stražar, sve je logoraše redovito puštao na zahod, dok drugi stražari to nisu htjeli učiniti. Hvala mu na svemu“, svjedoči Marko Herco.
Mladen-Maco Proročić nikada nije pokleknuo. Njegova nepokolebljiva kritika velikosrpske opsade Dubrovnika i učešća crnogorskih rezervista u napadima na Dubrovnik odjekivala je snažno i hrabro. Proročić je bio jedan od rijetkih glasova razuma i saosjećanja u vremenima kada su mržnja i rat zahvatili regiju. Kroz svoj lični i politički angažman u Liberalnom savezu Crne Gore u Kotoru, njegov glas nije bio samo prisutan, već je bio glasniji i jasniji od mnogih drugih. Njegove riječi su poput eha koji se odbijao od zidova indiferencije i nepravde, donoseći oštro kritički ton prema vlasti i njihovoj ratnoj politici. Proročić je uporno isticao ljudske gubitke i patnje koje su proizlazile iz suludih ratnih ambicija. Njegov aktivizam nije se ograničavao samo na kritike; on je nastojao i djelovati na način koji bi doveo do promjena. U vremenima kada je bilo lako postati dio mase i slijediti većinu, Mladen-Maco Proročić je ostao dosljedan svojim principima, pokazujući da pravi heroji nisu oni koji nose oružje, već oni koji se bore za mir, pravdu i ljudskost.
Danas, kada Andrija Mandić, predsjednik parlamenta Crne Gore, „slavodobitnički“ veliča rezoluciju o Jasenovcu a sam je bio učesnik jedinica koje su napadale Dubrovnik, siguran sam da nikada više neće moći kročiti među Hrvate na Stradunu. Njegove riječi o Jasenovcu zvuče prazno i licemjerno u kontekstu njegovog ratnog angažmana i uloge u agresiji na Dubrovnik. Ta dvostruka moralnost nije i ne može biti prihvaćena od strane onih koji su preživjeli strahote tog sukoba i bore se za očuvanje sjećanja na svoje žrtve.
Nasuprot tome, tihi heroj Mladen-Maco Proročić ostaje ponos one časne i građanske Crne Gore koja nikada neće pokleknuti pred avetima velikosrpskog nacionalizma. Njegova hrabrost i nepokolebljivost u osudi nepravednih ratnih djela, kao i njegova neiscrpna borba za ljudska prava i pravdu, čine ga simbolom otpora protiv mržnje i nasilja. Proročić nije samo kritikovao velikosrpsku politiku i napade na Dubrovnik; svojim je djelovanjem pokazao kako izgleda prava ljudskost u najtežim vremenima. Njegovo zalaganje za mir, pravdu i međusobno razumijevanje nadilazi granice nacionalnosti i politike i služi kao podsjetnik mnogima u Crnoj Gori i šire. On je svijetli primjer one Crne Gore koja se ponosi svojom građanskom tradicijom i etikom i koja se suprotstavlja svakom obliku nacionalizma i šovinizma.
Dok Mandić pokušava reinterpretirati historiju i pridobiti simpatije kroz istorijske rezolucije, Mladen-Maco Proročić je kao čovjek djelovao u skladu sa svojim uvjerenjima i koji je uvijek stavljao ljudskost ispred politike. Njegov primjer pokazuje da je moguće biti moralan i častan i u najtežim vremenima i da su istinski heroji oni koji se bore za dobrobit svih ljudi, bez obzira na njihovu pripadnost. Na Stradunu, gdje sjećanja na prošlost još uvijek žive, Proročićev svijetli primjer, je podsjetnik na ono što je časno i pravedno. Njegovo društveni angažman nastavlja podsticati nove generacije da se bore protiv nepravde i da grade društvo zasnovano na poštovanju, pravdi i miru. U tom kontekstu, on će uvijek biti heroj, dok će licemjerje onih poput Mandića biti zaboravljeno i prezreno.
Zato je važno da se ispriča i prenese priča o Mladenu-Macu Proročiću i drugim neimenovanim herojima u vremenima zla. Oni su pokazali da su hrabrost i čovječnost univerzalne vrijednosti koje nadilaze granice, etničke pripadnosti i vrijeme. Njegova priča nas inspiriše da budemo bolji ljudi i da nikada ne zaboravimo važnost borbe za pravdu i ljudska prava. Takvi pojedinci su svjetionici u mračnim vremenima, pokazujući nam put kojim trebamo ići.
Takođe, iskreno vjerujem da će savremena i moderna Hrvatska naći načina da nagradi Mladena-Maca Proročića za njegov heroizam u odbrani najvećih ljudskih ideala i vrijednosti. Priznanje njegovog djela ne bi samo bilo čin zahvalnosti, već i snažna poruka da su dobrota i ljudskost prepoznate i cijenjene. Ovakva nagrada bi služila kao simboličan čin pomirenja i izgradnje mostova između naroda, pokazujući da se istinska hrabrost i humanost nikada ne zaboravljaju. Proročićev primjer nas podsjeća da svaki pojedinac može napraviti razliku, čak i u najtežim okolnostima. Njegova djela su podsticaj ne samo za one koji su preživjeli strahote rata, već i za sve nas koji težimo ka pravednijem i humanijem društvu. Priče o takvim herojima trebaju biti pričane i prenošene sa generacije na generaciju, kao trajni podsjetnik na snagu ljudskosti i empatije. U svijetu punom sukoba i nepravdi, primjeri poput Proročićevog pružaju nadu i ohrabrenje.
PONOVNO AKTUALNA SENZACIJA IZ SAD Croatan Indijanci – Strijele koje lete do Sunca!
BRILJANTNO odgovorio voditelju na provokaciju: Matematičar i filozof Lennox u svom elementu!
Boris Maruna (Nešto kao oporuka, 1986.) Ovo ne ćete pročitati u ‘Obuljenkinoj lektiri’
VIDEO Trump ranjen: Trenutak pokušaja ubojstva…
Kakve veze ima ‘Lepa Rada’ s atentatom na Trumpa?
PONOVNO AKTUALNA SENZACIJA IZ SAD Croatan Indijanci – Strijele koje lete do Sunca!
BRILJANTNO odgovorio voditelju na provokaciju: Matematičar i filozof Lennox u svom elementu!
Boris Maruna (Nešto kao oporuka, 1986.) Ovo ne ćete pročitati u ‘Obuljenkinoj lektiri’
VIDEO Trump ranjen: Trenutak pokušaja ubojstva…
Kakve veze ima ‘Lepa Rada’ s atentatom na Trumpa?
-
Vijesti2 tjedna agoPONOVNO AKTUALNA SENZACIJA IZ SAD Croatan Indijanci – Strijele koje lete do Sunca!
-
Vijesti2 tjedna agoBRILJANTNO odgovorio voditelju na provokaciju: Matematičar i filozof Lennox u svom elementu!
-
Vijesti3 tjedna agoHitrec: Čekala je klatež svojih 8 minuta čameći u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te repke i istoga selektora
-
Vijesti2 tjedna agoBoris Maruna (Nešto kao oporuka, 1986.) Ovo ne ćete pročitati u ‘Obuljenkinoj lektiri’
-
Vijesti3 tjedna ago“TI SI MODERNI ATANAZIJE, ON RASKOLNIK” – Zapanjujuće su riječi Mela GIBSONA u obraćanju izopćenom biskupu
-
Vijesti3 tjedna agoOČEKIVANO!? Ekskomuniciran iz Katoličke crkve Carlo Maria Viganò, nekadašnji nuncij u SAD
-
Vijesti2 tjedna agoVIDEO Trump ranjen: Trenutak pokušaja ubojstva…
-
Vijesti2 tjedna agoKakve veze ima ‘Lepa Rada’ s atentatom na Trumpa?