Možda najbolji i najosobniji prikaz katastrofa i apokalipse mogli smo nedavno vidjeti u filmu Grenland iz 2020. godine. Smještena u suvremeno doba, priča se vrti oko vijesti da međuzvjezdani komet po imenu Clarke ide prema Zemlji, te da je sačinjen od ulomaka stijena i leda dovoljno velikih da može izbrisati modernu civilizaciju.

John Garrity, građevinski inženjer, prima poruku od Ministarstva za domovinsku sigurnost (DHS) u kojoj ga obavještava da su on i njegova obitelj odabrani za odlazak u bunkere za hitne slučajeve. Dok je on u svome domu, veliki fragment slijeće na Tampu na Floridi i biva prikazan uživo na televiziji. Garrity prima još jednu poruku s uputama da se uputi u zračnu bazu Robins na evakuacijski let. Odvest će ih u velike bunkere u Thuleu na Grenlandu, jer se očekuje da najveći komad asteroida izazvati događaje koji će dovesti do uništenja moderne civilizacije.

Međutim, kako među njegovim susjedima nastaje panika, dolazi do obostranog šoka jer oni shvaćaju da nisu odabrani, a Garrity nije siguran zašto je to tako. Postupno shvaća da će njegove vještine građevinskog inženjera biti potrebne za obnovu post-apokaliptičnog svijeta, što je i razlog njegove uključenosti.

Dok drugi shvaćaju vrijednost narukvica koje je obitelj dobila za let u Thule, Garrity i njegova obitelj postaju meta različitih vrsta napada i urota, u kojima su trebali izgubiti narukvice tijekom cijele priče o filmu.

Sve u svemu, Grenland je dobro izrađen film i fokusira se na očajničke pokušaje obitelji da stigne u Thule, prije nego što asteroid Clarke udari Europu (!) i uništi civilizaciju. Najzanimljiviji aspekt filma je drama oko sukoba između “odabranih nekoliko” i ostatka stanovništva. Iako je Garrity možda sveamerički građanin, on ne odbacuje elitizam svog novog statusa, već ga prihvaća svim srcem. Možda je član demokracije i ima demokratske vrijednosti, ali kad dođe do naguravanja, na sve se to vrlo brzo u panici zaboravi. Svaki je čovjek za sebe i prihvaća promjene u državnoj ideologiji od građanina do birača u trenutku.

ODABRANA NEKOLICINA

Zamisao o odabranima nije nešto novo. Biblija govori da je Isus stvorio Novi savez noć prije svoje smrti, za vrijeme Posljednje večere. One koji su povjerovali da je Krist uskrsnuo od mrtvih i da je On Put u vječni život, Bog će odabrati da vladaju s Njime, na vrijeme od 1.000 godina. Biblija također navodi broj tih odabranih:

„Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće: otkupljeni sa zemlje. Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu.“ (Otkrivenje 14, 3-4)

Ljestve božanskog uspona važna su ikona koja se čuva i izlaže u samostanu Svete Katarine, smještenom u podnožju planine Sinaj u Egiptu. Zlatna podloga tipična je za ikone poput ove, koja je izrađena u 12. stoljeću nakon rukopisa koji je napisao redovnik iz 6. stoljeća John Climacus koji ga je temeljio na biblijskom opisu Jakovljevih ljestava. Prikazuje uspon na nebo monaha, od kojih neki padaju i odvlače ih crni demoni. (Nažalost, podsjećaju se na nedavne scene kaosa na aerodromu u Kabulu s ljudima koji se gomilaju uz stepenice do putničkih aviona i padaju s vojnih aviona)

Elite su uvijek nastojale zadržati dio svojih lojalnih, nepokolebljivih sljedbenika sa svojom ideologijom dijeleći dobre poslove, simboliku visokog statusa (npr. viteštvo) ili dobru plaću (za plaćenike). Zalažu se za demokratske ideologije koje podrazumijevaju da su svi važni, ali su i vrlo svjesni da njihovi postupci dovode do masovnog nezadovoljstva (npr. masivni nacionalni dugovi, nezaposlenost, inflacija, propadanje nacionalnih zdravstvenih sustava itd.), te potencijal za masovni ustanak. Iz tog razloga, na primjer, politička policija srednje klase može biti važnija za državu od nacionalnih vojski radničke klase.

Glavni, ”mainstream” mediji imaju važnu ulogu u smanjenju ogorčenosti igrajući aktivnosti političara, ideološki kontrolirajući vijesti i povijest te popularizirajući upotrebu specifičnog jezika.

Svaki put kad ideja koja kritizira vladajuću ideologiju postane popularna, ona se ponovno označava ili žigoše terminima kao što je ”politička korektnost” (prikrivajući ili banalizirajući legitimne zabrinutosti u vezi s ”jezikom ili ponašanjem koje se može smatrati isključujućim, marginaliziranim ili uvredljivim za grupe ljudi) u nepovoljnom položaju ili diskriminirani”), ”kulturni marksizam” (prikrivanje ili banaliziranje legitimnih briga, na primjer, feminizma, multikulturalizma, prava homoseksualaca itd.), ”teorija zavjere” (prikrivanje ili banaliziranje legitimnih zabrinutosti u vezi s anomalijama u značajnim događajima ), “Dobri momci”/”Loši momci” (prikrivajući ili banalizirajući legitimne zabrinutosti glede toga koga država definira kao progresivnu ili reakcionarnu), “aktivizam probuđenih” (prikrivanje ili banaliziranje legitimnih briga u vezi s rasnim predrasudama, diskriminacijom i društvenom nejednakošću, itd.), čime ga se sterilizira i uklapa u ”prihvatljiv” jezik koji ne prijeti.

Svako novo odstupanje od kapitalističke norme odvraća se i trenutačno oblaže mjehurićima tako da ne utječe na rastuću masovnu svijest/sumnju kao da nešto nije u redu. Uzbunjivači se proganjaju (Assange, Snowden), a radnici šute ili se ignoriraju (Boeing).

Nadalje, monolitnost poriče radikalne razlike u etničkim skupinama (najreakcionarniji postaju glasnogovornici grupe), dok na filozofskoj razini modernizam, postmodernizam i metamodernizam negiraju razum i radikalno protivljenje. Sve uz obećanje da ćete, ako ste dobri, ako se budete dobro ponašali, biti stavljeni na lijepu listu Djeda Božićnjaka i postati jedan od rijetkih odabranih kad počne financijska/politička/društvena katastrofa ili kataklizma.

Tijekom krize urušava se retorika univerzalne zaštite (susjedi šokirani i razočarani), što dovodi do borbe za opstanak u elitnom smislu (bunkeri, zrakoplovi, rupe).

BORBA ZA OPSTANAK

Tada mase shvaćaju da su prevarene, zavedene. Budući da bi se moglo reći da Grenland predstavlja ideologiju elita, tada se vidi da su izbori koje elite nude: biti izabran ili prokletstvo, nema drugih mogućnosti. Slično, kada elite predstavljaju mase, one su u negativnom smislu straha, na primjer, simbolika mase zombija u filmu World War Z (2013).

Povijesno gledano, masovni ustanci rezultiraju temeljnom promjenom društva, a ne privremenim zastojem u vladajućoj ideologiji, stoga elite imaju dobar razlog za strah. Na primjer, Veliki strah u Francuskoj 1789. na kraju je doveo do kraja njezinog feudalnog sustava:

„Pripadnici feudalne aristokracije bili su prisiljeni otići ili su pobjegli na vlastitu inicijativu; neki su aristokrati bili zarobljeni, a među njima bilo je izvješća o zlostavljanju, poput premlaćivanja i ponižavanja, ali postoje samo tri potvrđena slučaja da je stanodavac stvarno ubijen tijekom ustanka. Iako se veliki strah obično povezuje sa seljaštvom, svi su ustanci imali tendenciju zahvatiti sve sektore lokalne zajednice, uključujući i neke elitne sudionike, poput obrtnika ili dobrostojećih poljoprivrednika. Često je buržoazija imala toliko dobiti od uništenja feudalnog režima kao i siromašnije seljaštvo. Iako je glavna faza Velikog straha zamrla do kolovoza, seljački su se ustanci nastavili i do 1790. godine, ostavivši nekoliko područja Francuske (prvenstveno Alzas, Lorenu i Bretanju) netaknutima. Kao rezultat ‘velikog straha’, Narodna skupština, u nastojanju da umiri seljake i spriječi daljnje ruralne nerede, 4. kolovoza 1789. službeno je ukinula ‘feudalni režim’, uključujući i pravo na podstanarstvo.”

Trenutna elitna ideologija budućnosti teži ka stvaranju globalnog upravljanja ili post-apokaliptičnih kolonija na zemlji, Mjesecu ili Marsu. Poput leminga koji prelaze liticu (ili aristokracije osamnaestog stoljeća), oni mogu samo zamisliti budućnost s potpunom kontrolom ili uništenjem.

Thule na Grenlandu, gdje se nalazi američka vojna baza, simbolično je prikladan jer je „u klasičnoj i srednjovjekovnoj književnosti ”ultima Thule” (latinski, najudaljeniji Thule) poprimio metaforičko značenje bilo kojeg udaljenog mjesta koje se nalazi izvan „granica poznatog svijeta“.

Za razliku od uništenja koje je izazvao asteroid Clarke na Grenlandu, nismo osuđeni na uništavanje ili skrivanje u bunkerima zbog nečega takvog, već samo osuđeni na to da nam budućnost diktira i određuje netko drugi; osim ako ne uzmemo svoju sudbinu u svoje ruke.

Saša. F./logicno | Global Research