Vijesti

Vidović-Krišto: Sama ideja da se pomiluju organizatori političkih likvidacija je bolesna i za normalnu osobu neshvatljiva

Published

2 godine ago

18 travnja, 2022

Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto komentirala je pismo generala u kojem traže da predsjednik Zoran Milanović pomiluje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

“Svi znamo da kada u mraku upalimo svjetlo tama nestane. Inicijativom za pomilovanje udbaša Perkovića i Mustača, današnja vladajuća struktura sprječava da se u Hrvatskoj upali svjetlo te želi Hrvatsku držati u mraku.

Po tim udbaškim moćnicima, u Hrvatskoj se zakoni ne smiju primjenjivati na sve jednako, pravosuđe mora biti u službi moćnika a ne Ustava i građana, i vlada treba obespravljivati većinu građana kako bi se uska skupina bešćutno bogatila. Sama ideja da se pomiluju organizatori političkih likvidacija je bolesna i za normalnu osobu neshvatljiva.

>> Glasnović: Tko bi vjerovao da će 30 godina od Domovinskog rata neki ‘hrvatski časnici’ braniti udbaško komunistički kalifat

Jer, ta dvojica su organizirali da se Stjepanu Đurekoviću sjekirom razbije glava, što smo saznali zahvaljujući Njemačkom pravosuđu. Koje, pak, zločine čuva hrvatsko pravosuđe kojega kontrolira ta udbaška struktura, mi, nažalost, ne znamo. Europski parlament nas poziva da otvorimo arhive Udbe i Kosa, a ova inicijativa želi betonirati bezvlašće i vladavinu udbaša i njihove djece u Hrvatskoj. Time nas današnji moćnici žele zacementirati kao drugorazrednu naciju u EU.

Europska komisija smatra da organizirani kriminal i korupcija imaju svoje uporište u bivšim komunističkim tajnim službama! U prijevodu, uzročnici korupcije u Hrvatskoj imaju udbaški predznak.

Po vladajućim moćnicima, Hrvatska se treba pomiriti da bude nepravedna, da nam učitelji, policajci, znastvenici, zaposlenici u trgovini i građevini, zdravstveni djelatnici te svi pošteni, radišni ljudi žive na rubu siromaštva, samo kako bi povlaštena, nesposobna vladajuća kasta mogla putem korupcije biti bogata. Koja drskost i apsurd!

Interes udbaša i njihove djece stavlja se iznad interesa hrvatskih građana.

>> PRIJETE I NIJEMCI: Pomilujete li Perkovića i Mustača, vraćamo ih u njemački zatvor

Tu bahatu zlouporabu doživjeli smo 2013. kada je Hrvatska pristupala Europskoj uniji. Zbog Perkovića i Mustača taj svečani čin bio je zasjenjen te je nanio tešku štetu ugledu Hrvatske u svijetu.

Zbog donošenja lex-Perković-a tadašnja kancelarka Merkel nije došla na svečanost u Zagreb, a mediji u Europi su pisali – kakva je to nova članica EU-a koja donosi posebni zakon kako bi zaštitila organizatore političkih likvidacija. Doista, djelovanje vladajućih moćnika u Hrvatskoj je toliko štetno i pogubno za budućnost Hrvatske da ga u međuvremenu i zadnji politički slijepac vidi. Navodni organizator ove inicijative, odvjetnik Ante Nobilo, jest i najbolji primjer za shvatiti što je zapravo bit ove inicijative.

On brani udbaški poredak kako bi obranio sebe. Jer, Nobilo može biti moćan samo ako državne institucije ne funkcioniraju zakonito. Točnije, Nobilo može biti moćan samo ako se zakoni ne primjenjuju te ako je pravosuđe kontrolirano, a mediji poslušni. Nobilo je bio rigidni komunistički tužitelj, pravno znanje je pokazao na suđenju u Münchenu gdje je svojim neznanjem izazivao podsmjeh njemačkih pravnika, a njegovo javno demonstriranje moći i bogatstva jest dokaz da je hrvatski pravni poredak paraliziran.

>> HODAK Dobro je još 1946. kazao Churchill: “Fašizam budućnosti zvati će se antifašizam”

Jer, da hrvatski pravni sustav funkcionira, da porezna uprava radi svoj posao, onda odvjetnik Nobilo ne bi bio odvjetnik, već bi sam morao angažirati odvjetnike da ga brane. Naime, javno poznati podaci o prihodima koje ima njegov odvjetnički ured, i njegovo bogatsvo i stil života su teško uskladivi. Kada bi sustav funkcionirao onda bi se utvrdilo koliko je poreza na dobit platio Nobilo, te koji je izvor njegova bogatstva.

Pomagač Nobilu je navodno Ante Kotromanović. Za Kotromanovića su mi dostavljene informacije od jednog građanina koje dokazuju o kakovoj osobi je riječ. Kada je Kotromanović prestao biti domoljub te postao udboljub, Stipe Mesić je naložio Milanu Bandiću da Kotromanoviću isplaćuje honorare, naravno, bez proturadnje za honorar. Znači, čisti lopovluk na štetu zagrebačkih poreznih obveznika.

Jasno je da je Kotromanović korumpiran i time ucjenjiv! I upravo su bezvlašće i zlouporaba temelj današnje udbaške Hrvatske. Transparentnost i funkcionalna vladavina prava automatski bi odstranili današnje moćnike s upravljačkih pozicija.

Zato je prijedlog po kojemu bi se pomilovalo ljude koji su organizirali brutalna ubojstva pokušaj da se Hrvatsku odvoji od civiliziranog europskog podneblja te zacementira u balkanskoj močvari. Jer, braneći udabše Perkovića I Mustača današnji vladajući moćnici brane današnji nepravedni sustav. U tom sustavu Perkovićev sin Saša je predodređen za vladara, on je bio dugogodišnji savjetnik Predsjedenika, pomoćnik direktora INE, itd.

>> ŽESTOKO, OPAKO! Dr. Herman Vukušić: Otvoreno pismo šestorici izdajnika

Mustačev, pak, nećak, Viktor Gotovac je predsjednik zagrebačkog SDP-a, a kada je bio predsjednik nadzornog odbora HRT-a skupa s Goranom Radmanom nanio je milijunsku štetu HRT-u. Protiv njega je podnesena i temeljita kaznena prijava koju DORH nije procesuirao. U današnjem sustavu većina vladajuće strukture ima obiteljsku poveznicu s UDBOM, KOSOM ili bivšim sustavom. To što su ta djeca komunističkih moćnika nesposobna i nemoralna, i što su rezultati njihova rada pogubni za Hrvatsku i njene građane – te moćnike ne zanima.

U njihovom udbaškom poretku za obične građane vrijedi protuustavni I protueuropski Ovršni zakon, a za moćnike vrijedi Predstečajni zakon kojim si opraštaju poreze i bogate se na račun hrvatskih građana.Europski parlament je prije 4 godine procijenio da Hrvatska na korupciju godišnje izgubi 60 milijardi kuna!

Ta korupcija jest posljedica vladavine udbaške mreže. Zato ova inicijativa jest pokušaj da se u Hrvatskoj ništa ne mijenja, da se ni jedna afera ne rasčisti, da pravosuđe bude i nadalje rak rana Hrvatske te da se standard hrvatskih građana dalje urušava.

Inicijatori ovom protuhumanističkom akcijom žele demoralizirati hrvatsko društvo te eliminirati nadu hrvatskom čovjeku da ima pravo na bolje sutra. Jer, ako Hrvatska pomiluje Perkovića i Mustča to znači da Udba smije ubijati, krasti i ucjenjivati, ukratko – udba može što hoće, a Hrvatski čovjek mora šutjeti i trpjeti. Ono što može Mađar, Čeh, Slovak, Rumunj i Njemac, ne može Hrvat.

Uključivanje pojedinih hrvatskih generala u ovu sramotnu akciju mene osobno nije začudilo.

Ti generali imaju društveni status kojega crpe iz herojstva hrvatskih branitelja, ali Interese i obespravljenost tih branitelja te generale nisu zanimali. Oni imaju svoje osobne interese, zato ih opći nacionalni interesi ne zanimaju.

Pojedini generali iz te skupine čak pokušavaju opravdati svoj kukavički i sramotni potpis s navodnim izjavama Franje Tuđmana. Doista jadno i ljigavo, pozivati se na mrtvog čovjeka koji tu izjavu ne može potvrditi niti demantirati, je bestijalno i apsurdno.

Nekoliko je motiva generala da potpišu ovakovu sramotnu inicijativu, kao primjerice u kreditima HBOR-a, osobnim povlasticama ili različitim ucjenama.

Za razliku od tisuća hrvatskih branitelja koji su se borili za Hrvatsku i nisu se okoristili Hrvatskom, ovi potpisnici su naplatili svoju borbu. Međutim, oni će svoje sudjelovanje u ovoj sramotnoj akciji morati opravdavati pred svojom savjšću, a demokratska Hrvatska im ne će oprostiti da su se svrstali uz UDBAŠE, a protiv Europske Hrvatske.

Ako bi Zoran Milanović doista pomilovao organizatore političkih likvidacija, osim što bi nanio ogromnu štetu Hrvatskoj u svijetu, on bi time definitivno izvršio politički suicid.

Milanovića bi i djeca na cesti prestala oslovljavati s predsjedniče, te bi mu se počeli rugati i nazivati ga udbaškom pudlicom!

Ali, varaju se udbaški vladari i njihovi podupiratelji da će svoju nepravdu moći vječno nametati hrvatskim građanima.

Stanje u Hrvatskoj je toliko jasno da je postalo neodrživo. Na jednoj strani su vladajuće strukture, koje kradu svoje građane, krše zakone i čine sve da u Hrvatskoj ne vrijede europske vrijednosti, te se dive udbašima i ubojicama.

Na drugoj strani je većina hrvatskih građana koja živi od svog rada i obespravljena je. Znači izbor je:

A) UDBAŠKA Hrvatska, nepoštivanje zakona, korupcija i siromaštvo… ili

B) Hrvatska koja poštuje Europske vrijednosti, jednakost pred zakonom svih građana, transparentnost, te zadovoljni i bogati građani.

Ja biram poštenu i europsku Hrvatsku. Moramo pobjediti udbaške strukture, od HDZ-a do SDP-a. To dugujemo svim žrtvama koje su ugrađene u temelje Hrvatske države, ali i našoj djeci, jer samo pravedna Hrvatska može biti i uspješna, a pravedna Hrvatska se ne može graditi s ljudima zločinačke prošlosti i njihovim pomagačima”, ističe Karolina Vidović Krišto.

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

20 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

21 sat ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.