Connect with us

Društvo

VRIJE NA DALEKOM ISTOKU: SAD podržale „neovisnost“ Hong Konga – Peking šuti i za sada neće intervenirati

Published

on

Usprkos upozorenju Pekinga da se zakonodavna tijela Sjedinjenih Američkih Država ne miješaju u unutarnje poslove Narodne Republike Kine, jer će u suprotnom slučaju azijski div biti prisiljen na „prikladan odgovor“, američki Kongres je usvojio zakone kojima zadire u suverenitet Kine.

Pobunu u Hong Kongu zapadni mediji općenito opisuju kao „borbu za slobodu“. Slobodu čega!? Za slobodu pranja tona prljavog novca anglosaksonaca i njihovih jataka!?

Za ostatak svijeta, izvan granica takozvanog Zapada, ovo je sramotna Obojena revolucija koju je pokrenuo američki State Department s ciljem zadržavanja Kine – piše N. Babić u Logično.com.

Osim toga, nedavne američke sankcije uvedene protiv vlasti u Hong Kongu, za koje su jednako glasali republikanci i demokrati, ukazuju na to da je u američkim elitama težnja za suzbijanjem Kine jednoglasna.

Dakle, nije samo Trump taj koji ima geopolitičku ideju koja je uzrok za sada još uvijek trgovinskog rata. Zapravo, moglo bi se hipotetski govoriti da je Trump svojim pragmatičnim pristupom manje neprijateljski raspoložen prema Kini od njegovih suparnika, koji ne gledaju trgovinsku bilancu i njenu neravnotežu u korit Kine, već su još u vrijeme Obame krenuli u egzistencijalnu borbu u sukobu s Pekingom.

Prije nego se vratimo na temu Hong Konga i sankcija tamošnjim lokalnim vlastima koje je uveo američki Kongres, podsjetimo da je rat protiv Kine u članku „Američko pacifičko stoljeće“ u časopisu Foreign Policy najavila Hillary Clinton 2011. godine, strategiju koja se kasnije nazvala „Obaminom doktrinom“.

Međutim, čak i ovdje su primjetne razlike iako je cilj isti. Hillary Clinton i Barack Obama su odmah krenuli agresivno i Kinu su htjeli suzdržati vojnim putem.

U početnoj fazi realizacije ovog plana su SAD krenule u postavljanje takozvanog „proturaketnog štita“ oko Kine, pravdajući to „predostrožnošću od mogućeg kineskog nuklearnog napada“.

Krajem 2011. Obama je, poučen promašajima u Iraku i Afganistanu, najavio novu obrambenu strategiju. Prilikom putovanja u Australiju je predstavio svoju doktrinu, koju će kasnije kolokvijalno nazvati „Obamina doktrina“.

„S najvećim brojem raspoređenih nuklearnih bojevih glava i s više od polovine svjetskog stanovništva, Azija će u XXI stoljeću ostati zapamćena ili po velikim ratnim sukobima ili po najboljoj suradnji među narodima. Kao predsjednik Sjedinjenih država sam se odlučio za sljedeću strategiju. SAD će igrati važnu ulogu u kojoj će nastojati dugoročno održavati stabilnost u toj regiji. Dao sam zadaću svim našim ekspertima koji rade na nacionalnoj sigurnost da pojačaju našu prisutnost u toj regiji. Azija i Pacifik su nam apsolutni prioritet. Ovdje, u Australiji, radit ćemo na suradnji po pitanju pomorske sigurnosti i obrane zajedničkih interesa u Južnom kineskom moru”, rekao je Obama u objavi rata Kini.

Iako je službeni stav Pentagona bio da „proturaketni štit“ služi u svrhu obrane Japana, Južne Koreje i drugih američkih saveznika od mogućeg napada Sjeverne Koreje, to je neuvjerljiva argumentacija, jer je svima jasno da je krajnji cilj Kina, jedina sila koja posjeduje takvo naoružanje koje bi moglo ugroziti američke saveznike.

Do danas je Kina uspješno otklonila vojnu prijetnju i dodatno modernizira svoje oružane snage, stoga je Trump pravilo zaključio da se ne može natjecati s Kinom na bojnom polju u kineskim vodama i odlučio se za trgovinski rat i  unutarnju destabilizaciju Kine, već drugi put koristeći se Hong Kongom.

Trenutne optužbe protiv hongkonških vlasti, koje su u svojoj suštini sankcije, nisu poštivanje vladavine prava. Iz novog dokumenta američkih zakonodavaca proizlazi da bi Hong Kong, budući da je Kina ispunila sve svoje obveze preuzete kada je ponovno stekla kontrolu nad bivšom britanskom kolonijom, trebao biti odvojen od kontinentalne Kine. Grubo govoreći, SAD potiču separatizam Hong Konga, jer dobro znaju da će Peking to spriječiti svim sredstvima, čak i uporabom vojne sile. To i jeste želja američkih vlasti, stoga Peking ne smije nasjesti ovu provokaciju.

Donald Trump XI Jinping

Donald Trump XI Jinping

Kako je izvijestio BBC, Kongres je također odobrio rezoluciju kojom priznaje “odnose Hong Konga sa Sjedinjenim Državama i osuđuje uplitanje Pekinga u stvari autonomne regije”. Čini se da je među američkim zakonodavcima sve manje zdravog razuma, kada su u zakon uspjeli priznati veze između Hong Konga i Washingtona i osuditi uplitanje Pekinga u unutarnje stvari kineske autonomne regije. No, to su činjenice i treba ih razumjeti na njih prikladno odgovoriti.

Samo prisutnost akutnog osjećaja američke izuzetnosti među političarima u Washingtonu može objasniti nevjerojatnu aroganciju koja im omogućuje da osude Peking zbog “miješanja” u poslove kineske regije i istovremeno “postanu sudac i jamac” navodnih „propusta u procesu restitucije Kini bivše britanske kolonije“.

Dakle, imamo još jedan apsurd u kojem SAD daju vrijednosne sudove o procesu restitucije Kini bivše britanske kolonije, a ne američke.

Ovdje se Trump sada mora boriti s Kongresom, koji ovom deklaracijom  minira trgovinske pregovore. Kako će sve završiti, nikome nije jasno.

Ali ne zaboravimo da bogatstvo Hong Konga, koji jamči radna mjesta, visoke plaće i još mnogo toga, postoji samo zato što je Hong Kong pretvoren u tradicionalna financijska vrata Kine.

Dakle, ako zavedeni studenti i tinejdžeri koji prosvjeduju imaju novac, posao i uživaju druge beneficije, to mogu zahvaliti samo kontinentalnoj Kini koja je postigla neviđenu razinu prosperiteta, a Hong Kong obrađuje transakcije i pruža financijske usluge koje masno naplaćuje kontinentalnoj Kini.

Ranije smo ukratko naveli kako je Peking od grada Shenzhena, koji prije nekoliko desetljeća nije imao niti 50 000 stanovnika, stvorio megalopolis od 12 milijuna ljudi i sve je spremno za prebacivanje aktivnosti iz Hong Konga u nova vrata za ulaz u Kinu.

Paradoks je da su pobunjenici zadovoljni sankcijama koje će još više osiromašiti Hong Kong, što dokazuju kontinuirani sukobi koji su zatvorili mnogo poduzeća i uništili turizam.

Prema istraživanjima, pobunjenici su mladi ljudi koji nisu iskusili britansku kolonijalnu vlast, a ljudi koju su živjeli pod Britancima imaju snažan osjećaj nacionalne pripadnosti kineskom narodu.

China Daily je prikazao nekoliko svjedočenja iz Hong Konga u kojima ljudi govore kako u Hong Kongu za vrijeme vladavine Britanaca uopće nije bilo izbora, te kako su oni uvedeni, iako ograničeni, tek s povratkom grada i autonomne regije Kini.

Također se raspravlja o kaznama za represiju koju provodi policija i spominje se kako policija Hong Konga radi upravo ono što njene francuske kolege rade sa Žutim prslucima, španjolska s Kataloncima ili što američka policija radi s bilo kojim uličnim prosvjedima. Štoviše, razina iskazanog nasilja policije Hong Konga je puno manja od one koja se vidjela na ulicama Pariza ili trenutno u Barceloni.

Hong Konška policija

Hong Konška policija

Neki su autori naveli kako uopće nema posebne brutalnosti hongkonške policije u odnosu na druge u svijetu. Naprotiv, obzirom na opseg pobune i milijune eura počinjene štete, tamošnja se policija može smatrati umjerenom. Ostale bi već koristile napalm i suzbile pobunu.

NEMOGUĆI ZAHTJEVI I UBOJICA KAO JEDAN OD VOĐA PROSVJEDA

Zakonska osuda američkog Kongresa je još apsurdnija jer podržava zahtjeve za neovisnost koje pobunjenici upućuju vlastima Hong Konga, iako dobro znaju da Peking to neće priznati, slično kao u drugim dijelovima svijeta.

Kada je irački Kurdistan tražio neovisnost, Washington je podržao odluku vlade u Bagdadu da te zahtjeve odbaci, baš kao što EU podržava Madrid protiv katalonske neovisnosti.

Za kraj recimo da će čovjek koji je bio katalizator prosvjeda uskoro napustiti zatvor iz Hong Konga, gdje je pritvoren zbog pranja novca i još mnogo toga.

Chan Tong-Kai (20) je progonjen od strane tajvanskog pravosuđa zbog ubojstva njegove djevojke, ali nije mogao biti izručen Taipeiju upravo zbog nedostatka određenog zakona o izručenju, kako za Tajvan tako i za Peking, iako bi to bilo sasvim normalno jer je Hong Kong kineski grad.

Po povučenom zakonu  čovjek je trebao biti isporučen Tajvanu, ali je on od Hong Gonga tražio da ga drže u pritvoru više od zakonski propisanog roka, sve dok prosvjednici ne prisile čelnicu kineske autonomne regije  Carrie Lam da povuče prijedlog zakona o izručenju, piše South China Morning Post. Njegovo držanje u pritvoru duže od maksimalno predviđenog roka, gdje je bio na sigurnom od opasnosti od izručenja, još je jedno od dalekoistočnih čuda.

Kad se Hong Kong vratio u Kinu, Deng Xiaoping je rekao: “Hong Kong može kritizirati vladu, ali nikad se ne može transformirati u bazu koja će se suprotstaviti zemlji i svrgnuti središnju vlast”. Očito je već tada bio svjestan rizika.

Zaključujemo objavom lista China Daily, gdje stoji: “Oni koji misle da će središnja vlada pribjeći represiji zaboravljaju izreku Sun Cua da je pobijediti u rat bez borbe “vrhunac vještine”. Stoga je sigurno da će se Peking ograničiti na obuzdavanje prosvjeda, a oni mogu trajati unedogled, sve dok skupine mladih Hong Konga ne unište vlastiti grad i učine nepopravljivu štetu. N. Babić/Logicno.com.

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved