Connect with us

Vijesti

Z. HODAK: Čovjek koji je 1991. odbio dati suglasnost na napad na Hrvatsku, mogao bi postati sarajevski gradonačelnik

Published

on

Korona i dalje vlada našim životima. Noćas sam sanjao da me molekularni biolog dr. Ivan Đikić gleda svojim blagim pastoralnim pogledom, a u ruci drži injekciju s novim cjepivom.  Počeo sam buncati od straha: “Zovite mi dr. Mengelea!” Srećom odmah sam se probudio, sav u znoju. Advent pred vratima, a ja sanjam horor. Naravno, da od spavanja nije ostalo ništa.

Tko bi mogao još lani pomisliti da će Advent ove godine opet biti zabranjen. Onako ustrašenog zbog tog povratka na staro, malo me smirila vijest da je od svih otkazanih advenata u EU zagrebački proglašen najljepšim.

Kako sklepati kolumnu kad kod nas postoje samo vijesti o koroni, maskama, novčanim kaznama, redarima koji vrebaju iza svakog ugla, cjepivu koje samo što nije stiglo… Malo me razvedrio genijalni Felix u Večernjaku. Nove mjere za suzbijanje korone. Br. 1: ne smiješ se ni slučajno zaraziti koronom, a br.2: ako se ipak slučajno zaraziš, ne smiješ ni slučajno prestati plaćati porez! Kako pametno! Felix s par poteza olovkom pogodi u bit. Kako je svojedobno Jutarnji zamijenio Tanju Torbarinu Jelenom Veljačom, još živim u strahu da će jednog dana i “revolucionarno vijeće” Večernjaka zamijeniti Felixa, recimo, Žarkom Puhovskim. Ne bih se tomu začudio poznajući “samoupravni” nerv Gerovca, Pofuka i 6. Ličke…

Možda bi za kolumnu bila “dobra roba” Mario Valentić, inače vjernik, koji je uletio u crkvu i počeo vježbati. Navodno u znak prosvjeda jer u našim crkvama ima vjernika, a nema ih u teretanama. Ludo hrabar lik. Zaista, kad su zatvorene teretane, trebalo je odmah pozatvarati i sve crkve. Kad Mario ne može vježbati, ne treba se nitko ni Bogu moliti. Treba se samo podsjetiti koje je sve zločine Katolička crkva činila našim narodima i narodnostima. Osobito nakon “oslobođenja” 1945. Zlobnici na fejsu pitaju zašto netko ne upadne u džamiju sa spravama za vježbanje. Izgleda da kod “kato-talibana” možeš sve što kod nekih drugih nije baš za preporučiti.

Onako potpuno razbuđen, sjetih se sjajne knjige Vlade Šimenca “Pričam ti vijesti”. Pa ću ja vama ispričati dvije “zgodne” vijesti, prikladne zbog svoje neobičnosti baš za ovo vrijeme. U večernjim satima 1. prosinca 1918., u centru Beograda, u nekoj kući pravaš dr. Ante Pavelić je pred srpskim prijestolonasljednikom Aleksandrom Karađorđevićem pročitao izjavu kojom se predlaže ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca te je nakon toga tronut uskliknuo: “Neka živi cio naš ujedinjeni srpsko-hrvatsko-slovenski narod! Neka živi slobodna i ujedinjena Jugoslavija!” Samo kratko objašnjenje. Dr. Ante Pavelić nije “onaj” Ante Pavelić koji je 12. studenog 1920. u Rapallu navodno poklonio Dalmaciju, Istru i otoke Italiji, a na vlast je došao dvadeset godina kasnije.

Druga zgoda je novijeg datuma. Dogodilo se u Namibiji, državi u južnoj Africi na obali Atlantskog oceana. Oni su se od “svog Beograda” odvojili 1990., ali bez rata, Krajine, Z4, Unprofora, mirne reintegracije, Veleprometa, Ovčare… Nisu oni imali ni napade na Dubrovnik ni Crnu goru za susjeda, iako su svi crni. Na sjeveru Namibije održani su lokalni izbori. Pobijedio je njihov “Milan Bandić” koji se zove Adolf Hitler. Adi je član vladajuće stranke SWAPO i sramotno je osvojio čak 85 posto glasova. To je više nego li je svojedobno bio osvojio njegov imenjak 1933. u Njemačkoj. Naša demokratska javnost, osobito u Jutarnjem, Večernjem, Slobodnoj i na Indexu, duboko se nada da i tamo postoji neki pandan nevladinim udrugama i antifašističkim prvoborcima pa da stvari malo propitaju i zakuhaju. NND iliti Namibijsko novinarsko društvo zatražilo je da narod izađe na ulice i protestira protiv povampirenog nacizma. Nezgoda u čitavoj priči je ta što je tamo narod dan i noć na ulici pa nema više mjesta za antifašističke prosvjede. Dario Juričan skuplja lovu za put u Namibiju, ako nikako drugačije, onda barem trajektom. I tako je herojski narod Namibije prošao isto kao i mi. Prije Adolfa nije imao ništa, a onda je došao njihov Hitler i uništio im sve. Hitler iz Namibije izjadao se novinaru Deutsche Wellea da je tek kad je odrastao shvatio “kako je taj čovjek htio pokoriti čitav svijet, ali za mene je to sad prekasno…” kaže Adi. Tko zna možda još i nije…

Priča mi prijatelj kako je bivši direktor Sportskog centra Bjelolasice bio Selim Hrvat, po nacionalnosti Bošnjak. Još nas ima, mislim, nas Hrvata…

Kad čitate engleski lijevi The Guardian i njihove dopisnike iz Lijeve njihove onda su Hrvati gadan, našpanan i svirep narod. Što sve oni ne rade imigrantima. Na slikama imaju više masnica nego Mile Dedaković nakon što je izašao iz Studentskog doma na Lašćinskoj cesti. Po tim vrlim dopisnicima 1991. je počeo “građanski rat” koji je čak i Hitler u Namibiji izbjegao. Izvješćuju kako su mirni i ugroženi komšije pokušali “osloboditi” čitavu Hrvatsku. Nešto k’o 1945. Međutim, kad je hrvatska policija na početku rata zarobila Arkana, Martića, Hadžića, Šešelja te grupu Labrador, “međunarodna” javnost se skamenila. Sad će njih ustaše… Ipak, svi su bili ubrzo pušteni na slobodu. Nitko od njih u svojim memoarima nije spominjao ni “glavu dole” ni “ruke na leđa”… Čak je i kapetanu Draganu smanjena kazna dočim je Merčepu bila podignuta. U toj “strašnoj” Hrvatskoj nije bilo konclogora kao u Srbiji nakon pada Vukovara. Nakon tzv. mirne reintegracije suradnici i navijači Arkana, Šešelja i Martića ostali su mirno živjeti u RH. Što više, participiraju u izvršnoj vlasti, imaju potpredsjednika Vlade, imaju zagarantirane zastupnike u Saboru, zaštićeni su k’o lički i ostali medvjedi… Narod je zadovoljan. Hvala Bogu, samo da nema rata!

Naravno, nisu svi zadovoljni. Ne čitaju svi Jutarnji, Večernji, Slobodnu, Novi List… Neki, zamislite, čak i misle svojom glavom. Tako su se nedavno u Vukovaru, malo nakon što je počela vrijediti zabrana rada kafića zbog korone, našla dva ratna druga. Stjepan Sučić Krunoslav Šeremet. I “odgovorni” drugovi pozvali policiju. Stjepan Sučić nije mogao vjerovati. Jedan od policajaca koji ga je došao legitimirati bio je pripadnik nekadašnje milicije pobunjenih Srba. Sučiću su pobunjenici za vrijeme rata ubili i oca i majku. I kad je još vidio da specijalci u lisicama odvode u postaju Krunoslava Šeremeta, ravnatelja vukovarskog Memorijalnog centra, kojem je u ratu ubijen otac, te da ga privodi upravo policajac pripadnik nekadašnje milicije, Sučić je u bijesu lupio vratima. Strašno! Staklo na vratima je puklo…. Da živ čovjek ne povjeruje. Ubijeni očevi i majka – nema veze! Važno je biti pristojan s milicajcem! Još kad to naši ljevičari dojave The Guardianu…

Meni se čini da se tu radi o sramotnom odnosu prema ljudima koji ne zaboravljaju protiv koga su se borili, za što su se borili i koji ne zaboravljaju svoje žrtve. Možda sam naivan, ali siguran sam da im okolnosti pod kojima se ovaj incident dogodio nitko na sudu neće valorizirati.

Naravno, s njihovim profesionalnim karijerama je gotovo. A što ćemo s onima koji nemaju svoje nego samo tuđe karijere? I što ćemo na kraju s vrčem koji i dalje ide na vodu… sve dok vode ima. Politika i dalje misli da Sučić i Šeremet nemaju pojma kako negdje u Subotici živi, pijuckajući Nikšićko pivo, Spasoje Petkovič-Štuka koji je kao svjedok pokajnik na beogradskom sudu priznao da je ubio francuskog dragovoljca HOS-a, Jean Michel Nicoliera. Zar nije nacionalna sramota da je RH prepustila sva suđenja za zločine počinjene u istočnoj Slavoniji onima koji su te zločine u najvećoj mjeri i učinili – Srbiji…? I na kraju da budem do kraja ciničan, dobro je da nismo Sučića i Šeremeta izručili Beogradu. Ono što je zaista fascinantno je brzina i jednoglasnost lijeve medijske falange u osudi nasrtaja na formirano “bratstvo i jedinstvo” koje se kao ideološka korona širi istočnom Slavonijom. Zbog dvojice ubijenih očeva i jedne majke ići razbijati staklo na vratima…?!

Deset godina je trebalo međunarodnoj zajednici da u Slobodanu Miloševiću prepozna ratnog zločinca, a niti je bio maskiran lažnom bradom ni lažnim brkovima. Bio je, međutim, lažno obrijan. Uostalom, kao i milicajac u slučaju Sučić i Šeremet.

Idemo malo na nogomet. Stadion u Maksimiru postaje zaštićeno sportsko ruglo. Strane ekipe kad stignu do stadiona traže od šofera da uključi GPS jer ne vjeruju da se tu treba igrati nogomet. Gradski proračun je za 2021. predvidio 100.000 kuna za novi stadion. Bandić je ovaj puta stvarno malo pretjerao. Tolika lova?

Sad malo nogometnih primjera. Hrvatska trenutno ima jedan relativno pristojan nogometni stadion. Onaj na Poljudu. Drugi u Zagrebu izgleda onako kako je izgledao stadion u Dresdenu nakon bombardiranja 13. i 14. veljače 1945. kad se na grad sručilo 3900 tona zapaljivih bombi koje su bacili Britanci, a koji se hvale da su izmislili nogomet. E, sad, Poljska ima 16 klubova u prvoj poljskoj ligi. Petnaest ligaša igra na potpuno novim stadionima. Šesnaesti ne igra jer mu se novi stadion upravo gradi. Mađari su u Budimpešti sagradili tri vrhunska stadiona. Osim toga, jedini novi pristojni stadion u Hrvatskoj grade poslovni ljudi iz Mađarske, i to u Osijeku. Žele proslaviti naslov prvaka na novom stadionu. Naravno to će ići malo teže.

Ali ovo sa stadionima govori i o nečem drugom. Koliko su naši susjedi, nekadašnji “siromasi”, daleko odmakli od nas. Nemaju oni tolike gladne nevladine udruge i nacionalne manjine da im vladaju zemljom. Gospodarski su nas prekoračili k’o plitki potok dok smo mi, službeno još uvijek, viceprvaci svijeta u nogometu, a sramotimo se iz godine u godinu. Poljaci, Mađari, Česi i Slovaci odoše dalje… Mi ostajemo s onima nama ravnim – zemljama zapadnog Balkana. Pa i to je nešto. Barem smo s njima u normalnim odnosima. “Normalno” pri tome znači da Slovenci od nas traže Piranski zaljev, Srbi Vukovarske Ade, a BiH prolaz za svoje nosače aviona ispod Pelješkog mosta dok Crna Gora još uvijek baca oko na Prevlaku. Ostaju nam još Albanci i Makedonci, ali možda i oni već nešto pronađu što bi od nas htjeli…

Svojedobno se Ćiro Blažević potužio da su ga neki igrači Dinama izdali time što su se za vrijeme odmora udebljali. Ja znam neke druge koji su u tom pogledu počinili veleizdaju…

Idemo sad malo u politiku. Naši medijski komesari u jednom su složni. Orban, Mađarska i Poljska su sramota za EU jer su rigidni desničari pa novac iz EU fondova mogu vidjeti samo oko se budu držali “vladavine prava”, što u prijevodu znači da će im bezlični EU činovnici određivati osnovne političke smjernice. Naravno, vlastima u Budimpešti i Varšavi to nije ni na kraj pameti. Nije to Zagreb.

Postoji čovjek koji se zove Bogić Bogičević. Živi u Sarajevu. Možda postane i gradonačelnik. Nekada je bio član predsjedništva SFRJ. Hrvati i Slovenci trebali su još davno zajednički dignuti spomenik Bogiću Bogičeviću. U dalekoj 1991. generali su zatražili od Predsjedništva SFRJ dozvolu za vojnu intervenciju u Hrvatskoj i Sloveniji. Polovica je bila za to, a druga polovica protiv. Odlučujući glas bio je u rukama bosanskog Srbina Bogića Bogičevića. Odbio je dići ruku i otišao u povijest. Poštenje, ljudskost i hrabrost. Da je JNA tada dobila zeleno svijetlo da tenkovima i avijacijom krene na Zagreb i Ljubljanu, da se Tuđman i Kučan uhite, a sve pod krinkom legaliteta od strane kolektivnog tijela koje je vladalo državom, u najmanju ruku bi do države došli daleko teže i tko zna kada. Stvarno mu želim da postane gradonačelnik Sarajeva ako mu to predstavlja nekakvu satisfakciju za sve što je napravio u jesen 1991. Pouka: pošten i human čovjek postoji na svakoj strani. Samo ga treba prepoznati…

Još je davno u Talmudu zapisano: “I u mjestu gdje nema ljudi, nastoj da budeš čovjek”.

Ovaj zapis se navodno pripisuje Ciceronu iako sumnjam. Prenijet ću vam ga na kraju ove kolumne:

1. Siromah – radi

2. Bogat – iskorištava prvoga

3. Vojnik – brani obojicu

4. Porezni obveznik – plaća za svu trojicu

5. Lutalica – odmara za svu četvoricu

6. Pijanac – pije za petoricu

7. Bankar – potkrada svu šestoricu

8. Odvjetnik – posvađa svu sedmoricu

9. Liječnik – ubije svu osmoricu

10. Pogrebnik – pokopa svu devetoricu

11. Političar – živi na račun sve desetorice!

Vijesti

IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica

Published

on

Portal Međugorjeinfo, podijelio je izvanrednu vijest iz Međugorja koja se proširila društvenim mrežama čime je pojačan intenzitet i dramatičnost ovog poziva – prenosi Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Naime 15. lipnja započela je priprema za devetnicu u župi Međugorje, a kao priprema za obljetnicu ukazanja 24. lipnja. Sve se odvijalo 15. lipnja oko 18. 40 kad, kako kažu vidjelica Marija Pavlović Lunetti ima svoje redovito privatno ukazanje.

Ovoga puta ipak,  dogodilo se nešto posebno, kažu da je Gospa uputila poseban poziv svima.

Mir, mir, mir riječi su kojima je započela komunikaciju Gospa sa svijetam u Međugorju: ilustracija/pexels

Ukazanje svih dana devetnice: moli se za mir u svijetu

“Gospa je pozvala sve vjernike, župljane i hodočasnike da se ujedine u molitvi krunice od sutra, nedjelje 16. lipnja u 22:00 sata na Brdu ukazanja kod Gospina kipa.

Tamo će nakon molitve, oko 23.30 sati biti i ukazanje vidjelici Mariji tokom svih ovih dana devetnice. Gospa je, naime rekla da se moli za mir u svijetu,” piše u pozivu, a pozivaju se i svi vjernici van Međugorja da ovih dana mole upravo za tu nakanu.

Mnogi su se odazvali. Naime, u večeri prvog dana devetnice 16. lipnja na Podbrdu su se okupile stotine ljudi u molitvi krunice, po želji Gospe. A još tisuće su molitvu pratile preko video prijenosa.

Po riječima vidjelice Marije,  Gospa je došla za vrijeme krunice, ispružila ruke nad sve prisutne i molila majčinskim jezikom duže vremena. Nakon toga je zamolila da se još više ljudi uključi u molitvu sutradan 17. lipnja, jer mir je prijeko potreban. Blagoslovila je narod i otišla u nebo, po kazivanju Marije Pavlović.

Molitvu pratite uživo

OVDJE je link na kojem možete pratiti molitvu s Podbrda u 22 sata svih devet dana devetnice.  

“Gospa nikad u 43 godine ukazanja nije ovako izvanredno pozivala na molitvu kao što se dogodilo sada.

“Molitvom i postom čak se i ratovi mogu zaustaviti” govorila je prije nego je krenuo rat u HR i BiH ali bili smo gluhi na njen poziv. Nemojmo dopustiti da nas sotona zavede i ukrade nam vrijeme za molitvu da ne sudjelujemo zajedno s Gospom u njezinu planu.

U predzadnjoj Gospinoj poruci Gospa nas podsjeća koliko je Sotona jak (to jer rekla više od 20 puta), a njegova jakost može se slomiti samo molitvom i postom.

Poruka 25. travanja 2024. glasila je: “Draga djeco! S vama sam da vam kažem da vas volim i potičem na molitvu, jer sotona je jak i svakim danom njegova snaga je jača preko onih koji su izabrali smrt i mržnju. Vi, dječice, budite molitva i moje ispružene ruke ljubavi za sve one koji su u tami i traže svijetlo Boga našega. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”, stoji u apelu koji se dijeli društvenim mrežama.

izvori: Medjugorje.info | Vjera.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne – SVESRBSKI SABOR lijeva falanga prešutila!

Published

on

Zatoplilo je, ali “hrvatski” mediji ipak i dalje pale vatru. Teško je dešifrirati u čijem su vlasništvu, Soroševom, srpskom ili vijetnamskom. Bravo, naša lijeva naša Hrvatska! Razlikuje se samo Hrvatski tjednik. U četvrtak na koji god kiosk Tiska dođem, već je rasprodan. Dobro, moram se pretplatiti, ali to neće ništa promijeniti na distribuciji onima koji bi ga rado pročitali, ali ga nema za kupiti.

Bez puno filozofiranja i muljanja, već godinama tvrdim kako su naši “intelektualni proleteri” (kako ih je nazvao Lav Trocki) velikom većinom ljevičari. Naravno. Mislim na novinare. U još jedan dokaz tomu nedavno je kolumnist Expressa i 24 sata Tomislav Klauški napisao doktorsku disertaciju o političkoj i ideološkoj orijentaciji novinara u zadnjih trideset godina u Republici Hrvatskoj. Daleko najviše novinara u anketi opisalo se kao liberal, lijevi liberal, neoliberalan, antifašist…

Sad vam je jasno zašto npr.: Pofuk, Gerovac, Bajruši, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Jurica Pavičić i čitava plejada naših “intelektualnih proletera” kad ih zasvrbi, zgrabe pisalo i krenu pljuckati protiv HOS-a , Tuđmana, Thompsona, simbola Domovinskog rata, Čavoglava, Oluje, Bljeska, nogometne repke, Dalića… Sve su to tvrdi borci protiv “fašizma” i isključivi kao svi liberali, neoliberali itd. Još kad im se priključe naši vrli povjesničari kao Klasić, Jakovina, Markovina, onda je jasno zašto stalno toliko upirem prstom baš na našu lijevu novinarsku falangu.

Svako ima svoju priču, ali samo se neke objavljuju.

Status quo (vadis)

U Hrvatskoj kao i inače “status quo” (vadis). Koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta još se drži unatoč svim katastrofičarima. Čak je održan i prvi koalicijski sastanak. Ljevičarski mediji su digli neviđenu buru oko jedne vožnje DP-ovog zastupnika u EU parlamentu Bartulice u tuđem Ferrariju. No, ni to nije za sada uspjelo poljuljati vladajuću koaliciju kao što nisu ni niske medijske optužbe DP-ovih ministara o nedostatku obrazovanja za tako “važne” funkcije. Iako se na početku činilo, odlaskom Kolakušića i Jurčevića, da neće ni doći do desno-centrističke koalicije već da će opet glavnu riječ voditi lijevi liberali u HDZ-u, drugovi su se malo preračunali. Većina je tu, bar za sada.

Zanimljiv razgovor dvojice mojih vršnjaka: “Zanimljiva je ta Hrvatska. Oni koji su 1991.g. bili u pivnicama u Münchenu sada su u foteljama političara u Hrvatskoj. A oni koji su 1991.g. bili na bojištima u Hrvatskoj, sad su na bauštelama u Münchenu”.

Na zadnjem aktualnom satu, sad već nezavisni zastupnik, Josip Jurčević, pastoralan i tolerantan kakav već je po prirodi, pomirljivo je ponovno po ne znam koji puta prozvao Premijera veleizdajnikom. Premijer mu je odgovorio nek’ uživa u svojoj saborskoj plaći naredne četiri godine i kako mu nije jasno tko mu je dao diplomu. Travnik ili Mostar? Srećom sve se događalo u Hrvatskoj. Da se taj duel dogodio, recimo, na Tajvanu ili u Crnoj Gori nastala bi “šora” koju ni Šoroš ne bi mogao utišati. Uglavnom, Jura je za neke postao novi junak naše ulice. Rado ga zaustavljaju, naročito prometni policajci.

Lijepo je biti nezavisni saborski zastupnik koji Premijera javno naziva veleizdajnikom. Čuju se glasovi i da Jura treba ići za novog predsjednika države. E, tu sam malo skeptičan. Htio bi biti predsjednikom, a vojsku nije odslužio u Titovoj gardi nego u Domovinskom ratu. Ubrzo će izbori za Pantovčak. Jura nema prave reference, pa ni šanse. Ozbiljniji bi kandidat bio Predrag Matić, zvani “Punjena ptica”. Mobilizirani dragovoljac Fred ode ponovno u EU Parlament, valjda kao nagradu za pamet.

Tako je to kad neodlučni građani moraju odlučno izabrati.

Uglavnom, na proteklim EU izborima izabrano je dvanaest “apostola” skoro bez  legitimiteta jer je na izbore izašlo tek nešto više od 20% birača. Uvjeren sam kako je onih 80 posto birača (bolje rečeno spavača) svojim neizlaskom jasno dalo do znanja što misle o takvim EU izborima i ulozi naših apostola među 720 zastupnika u EU Parlamentu. Izbori su bili, službeno rečeno “Bitka za Hrvatsku”, a u stvari bitka za 12.000 eura mjesečno i sve dodatne beneficije kroz narednih četiri godine. A koliko mi imamo još kopita koje bi mogli izvesti u EU i za manju lovu, to svatko od nas najbolje zna.

Europa polako postaje zemlja slobodnog izbora u svemu. Pa tako gledam na fejsu sliku motoriste koji se izjasnio k’o biciklista. Upravo pobjeđuje na Tour de France!

Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne

Naši političari uporno tvrde kako je strateški interes Republike Hrvatske ulazak BiH u Europsku uniju. Moram priznati da sam izuzetno loš strateg. Međunarodni protektorat, “Tamni Vilajet” Aljoše Pužara je političko čudo ovog stoljeća. Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne. Dobila je i državu u državi s glavnim gradom u Banja Luci. Daytonski sporazum me podsjeća na pregovore Domovinskog pokreta s HDZ-om. Srećom postoje i povjesničari malo drugačiji od Klasića, Jakovine i Markovine…

Jedan je i Domagoj Knežević iz Hrvatskog instituta za povijest koji nam otvara neke drugačije poglede bošnjačkih krugova na Republiku Hrvatsku. Naime, nedavno je bila objavljena brošura kojom se Hrvatska proglašava agresorom na BiH. Potom su članovi Bošnjačke jedinstvene organizacije boraca (nešto k’o SUBNOR) objavili da HVO nije sudjelovao u oslobađanju Mostara u lipnju 1992.g. Potom je Memorijalni centar Srebrenica zatražio od hrvatske Vlade da ispita je li ministar Ivan Anušić umješan u zločine nad Bošnjacima.

Nije sasvim jasno jesu li mislili na preko pola milijuna Bošnjaka koji su u doba rata iz BiH pobjegli “agresoru” u Hrvatsku, popunili hotele i odmarališta te koje je Tuđman dao zbrinuti ili je riječ o onima koji su čekali novu Srebrenicu u Bihaću, a dočekali našu Oluju bez koje bi nestali u “oluji”. Još je legendarna Tanja Torbarina davne 1992.g. napisala da je više Bošnjaka poginulo od “ležećih policajaca” u RH-a u koju su se sklonili bježeći od rata u BiH od onih koji su se za nju u BiH borili.

Istodobno portal Klix.ba prenosi izjavu slovenske komunjare Milana Kučana da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu. Potom se nedavno javio i Sejdo Komšić na N1 prozivajući Hrvatsku da prizna da je činila zločine u BiH, te da bi trebala zatražiti oprost od BiH. Itd, itd. I sad je li “strateški interes”  RH-e da BiH uđe u EU dok vode takvu politiku? Da s onima koji nas smatraju neprijateljima ukinemo granice pa da usput zatražimo i oprost od Komšića i Dodika. Tko tu koga še*i u glavu, dokle će hrvatski poltronski gen dominirati nad očitim činjenicama?

Najnovijim otkazima u policiji preko dvije tisuće policajaca uličnih pozornika bačeno je s ulice!

Tamo daleko

Dok se naši Hrvateki bave crvenim Ferrarijem, Davor Ivanković iz Večernjaka postao je s godinama sve dalekovidniji. “Tamo daleko” u bivšoj “prestolnici” Beogradu pripremao se dvodnevni Svesrpski sabor. U našim ljevičarskim elektroničkim i pisanim medijima to je prošlo gotovo bez komentara. I da nema Davora tko bi trošio tintu na neki Svesrpski sabor? Greška drugovi i drugarice! Svaki srpski ili svesrpski sabor itekako se tiče Hrvatske.

Srbi imaju bogato povijesno iskustvo kako svoje srpstvo projicirati što dalje na zapad. A zapad smo mi, i geografski i kulturološki. Na Saboru je prikazan “zgodan” videospot u kojem je Vučić “komandant Aleksandar”. Nije se išlo predaleko, tek do Aleksandra Makedonskog. Ako se ponovno “komandant” pojavi u Glini kako bi ponovio svoj historijski govor, trebat će pripremiti posebni traktor za “komandanta” da se dokopa natrag Srbije.

Svesrpski sabor je prošao, ali je iza njega ostala deklaracija od  49 zaključaka o zaštiti, pravima i budućnosti “budućeg” srpskog naroda. Naglasak je na BiH. I tako već skoro dvjesto godina. Od vremena Ilije Garašanina i njegovih “Načertanija”pa sve do 1987.g. kad nam je proslijeđen Memorandum SANU s idejom mira, bratstva i jedinstva te kako od raspadajuće Juge sklepati Veliku Srbiju. Znamo sudbinu tog Memoranduma.

Okupacija, stotinjak tisuća mrtvih, stotine tisuća izbjeglica i prognanika, razrušeni dijelovi Hrvatske i na kraju traktorijada od Knina do Beograda. Međutim, za neke u Srbiji očito povijest nije učiteljica života. “Komandant” Aca sad opet gleda na zapad. Osim Davora Ivankovića nitko ovo “Ploveće kazalište” iz Beograda ni ne spominje. Glina se navodno već sprema za svečani doček.

Za to vrijeme mi rješavamo naše dileme. Je li nam važniji poziv domovine ili priziv savjesti. Dok se u Beogradu formulira 49 zaključaka u Lijepoj našoj “ovce“ u toru izglasavaju da im vuk štiti ovčja prava. Svi znamo da tako glup tor ne postoji među životinjama, ali postoji u hrvatskoj politici u kojoj ljudska prava treba zaštiti jedan od čelnika poraženog agresora. Štoviše, mi smo na to ponosni. Poltronstvo bez premca. Sjetite se kako su na suđenjima za ratne zločine prošli Merčep, Norac, Glavaš, Brodarac, Hrastov… Zabunom smo sudili kapetanu Draganu. Po stavovima naših političkih poltrona upravo je on trebao brinuti u “ljudskim pravima” u Hrvatskoj.

Čudna vremena. Čitam kako je ne binarni Francuz oženio sam sebe. Sad će vjerojatno postati sam otac i majka… Nekako me to podsjeća na našeg Pupija, samo ne znam je li on binaran ili ne binaran?

Najprije su se pojavili umjetni zubi, pa umjetne grudi, pa umjetne usne, pa sad i umjetna inteligencija. Samo je glupost ostala prirodna.

Sreli se Amerikanac i Srbin na sajmu poljoprivredne opreme. Kaže Amer: “Znate li da su naši traktori John-Deer najjači na svijetu?” “Znam”, kaže Srbin, “a znaš li ti da su naši IMT najbrži na ceo svet?” “Kako da ne znam” odvrati Amer. “Gledao sam 1995.g. uživo prijenos trke Knin-Beograd!”

Nadam se, neće za dugo!

Na vijest da je opozicija u Srbiji dobila 57 posto glasova Vučić je navodno odgovorio. “To je laž, ja nisam čuo nikakve glasove”.

Gledam na fejsu sliku Vučića i njegovog Predsjednika Vlade. Muškarci izašli na pivo, bez žena. Nakon poraza hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u prvoj utakmici sa Španjolskom u Srbiji likuju. Neka! Nadam se, neće za dugo! Pa vi se tek trebate iskazati na Europskom prvenstvu protiv Engleske. Tu vam neće pomoći pozivanje na “Srbi sve i svuda”.

Na kraju, iako nisam htio uopće pisati o tome, evo ipak par riječi o našoj igri protiv Španjolske. U javnosti i među navijačima stvorila se takva euforija da je poraz došao kao ledeni tuš. Igrali smo stvarno loše, Španjolci su nas potpuno razbili i nadigrali te pokazali da su bolja momčad. Nakon zadnje tri prijateljske utakmice u kojima smo pobjeđivali, najednom smo igrali neorganizirano, neagresivno i nedovoljno motivirano. Sreća da je to naša prva utakmica u skupini te da već u srijedu možemo popraviti dojam i što je najvažnije – rezultat. U subotu nas naprosto nije išlo. Netko je dobro rekao da je bolje izgubiti prvu negoli zadnju utakmicu. Zato moja supruga i ja čuvamo kupljene navijačke rekvizite za utakmicu s Albanijom. Naprijed Vatreni!!!

Jedna narodna: “Svađati se sa ženom je poput vožnje sobnog bicikla. Samo ćeš  se umoriti, a nećeš stići nigdje”. 

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

BAALOV BAL DANAS, NEMA PREDAJE Ustani, Ilija. Prorokuj, čak i ako te ubiju zbog toga

Published

on

Svako malo u vremenima poput ovih, vremenima kada toliki broj katolika napušta vjeru ili je olako shvaća, dobro se prisjetiti proroka Ilije u njegovim najtežim trenutcima. Bio je u pećini, umoran i istrošen, toliko depresivan da je jedva mogao jesti.

Bila su to vrlo mračna vremena, kada je veliki broj Židova napustio čašćenje Gospodina i kleknuo pred Baalom. Jezabela, supruga židovskog kralja Ahaba, odigrala je glavnu ulogu u ovoj rasprostranjenoj i rastućoj apostaziji. Ilija se borio i borio protiv toga, i ponekad osjećao posve sam.

Pa se tako, bježeći od kraljice Jezabele i duboko obeshrabren njegovim židovskim narodom, koji su bili ili previše zbunjeni ili previše uplašeni da se odupru religiji Baala, Ilija osjećao posve sam. Možda je mislio da je jedan od posljednjih koji revnuje za pravu vjeru. U špilji, Ilija izriče svoju tužaljku.

Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« (1 Kr 19, 9-10).

Ali Bog ne želi ni čuti za ovakav očaj ili jadikovanje, pa kaže Iliji:

»Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala. (1 Kr 19, 15-18).

Dakle, ima i drugih! Mali je to ostatak da budemo jasni, ali Ilija nije jedini. Mali ostatak ostaje vjeran i Bog će sve obnoviti, surađujući s njima.

Iliji je zapovjeđeno da ne upada u malodušnost, nego da nastavi propovijedati i pomaže vođe i proroka koji će nastaviti propovijedati poslije njega.

Ovo je, dakle, pouka za sve nas.

U vremenima poput ovih, teško je ne osjećati se kao Ilija: duboko razočaran, pa čak i obeshrabren zbog propadanja našega društva. Koliko naših sunarodnjaka, pa i vjernika kleči pred Baalom našeg vremena, prihvaćajući doktrine demona? Koliki su zavedeni od strane Jezabele i lažnih religija Baala našega vremena, otklanjajući križ u zamjenu za udobnost i sebične želje? I tako sada, kao i tada, mnogima je rečeno da žrtvuju svoju djecu, ubijaju nevine (nazvavši to “izbor”, ili “žensko zdravstvo”, ili “reproduktivne slobode”). Tu je i rašireno nerazumijevanje braka; bjesomučni razvodi, suživot i blud; djeca se rađaju izvan svetog braka; u društvu postoji rasprostranjeno prihvaćanje istospolnih zajednica, čak se otvoreno slave homoseksualne aktivnosti. Sve to ozbiljno šteti djeci, uništavajući obitelj, jedinu instituciju koja može dobro odgojiti djecu.

Eutanazija je ponovno u vijestima, a čini se da se i poligamija nazire na horizontu.

Dakle, danas živimo u kulturi pobune. I, nažalost, previše nas u Crkvi (čak i među svećenstvom i crkvenom hijerarhijom) je opčinjeno, podliježući lažnom suosjećanju.

No, da ne bismo postali poput Ilije u špilji, obeshrabreni i na rubu očaja, moramo ponovno čuti Božje riječi Iliji: Ostavit ću u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.

Bog ima način kako će raditi s ostacima kako bi se obnovilo kraljevstvo. Tajanstveno, On dopušta neku vrstu rezidbe, da otpadnu oni koje On naziva kukavicama (npr. Suci 7, 3; Otk 2, 8). No, s onima koji su ostali, On može ostvariti veliku pobjedu.

Uzmite u obzir da je, u podnožju križa, samo jedan biskup (tj, jedan svećenik, jedan čovjek) imao hrabrosti biti tamo. Samo četiri ili pet žena imale su tu istu hrabrost. Ali Isus je bio s njima. I s ovim ostatkom, samo djelićem njegovih sljedbenika, On je pobijedio.

Dakle, ostanimo čvrsti; ostanimo sigurni; ne smijemo očajavati. Postoji sedam tisuća koji nisu kleknuli pred Baalom ovog vremena. S malom skupinom, Gospodin može pobijediti. Jeste li među tih sedam tisuća? Ili ste odani nekim baalima? Gdje stojite?

Iliju je Bog podsjetio kako nije sam. Postoje mnoge dobre duše koje se još uvijek mogu naći. Potražite ih; izgraditi saveze i budite se spremni oduprijeti, boriti protiv dolazećih i već prisutnih napada.

Nisam siguran u krajnju sudbinu Zapadne kulture (iskreno, ne izgleda dobro). Nisam siguran jesu li ovo Posljednji dani ili samo kraj jedne ere. Ali u jedno sam siguran: Isus pobjeđuje, pa tako i svi koji stoje s njim i ustraju do kraja.

Ustani, Ilija. Prorokuj, čak i ako te ubiju zbog toga. Nastavi propovijedati dok se posljednja duša ne obrati.

Msgr. Charles Pope s bloga Community in Mission

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved