Connect with us

Društvo

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat političkih elita milijuni se slijevaju u prtljažnike i torbe kao nabujala rijeka

Published

on

Gledajući i slušajući svakodnevne vijesti normalan čovjek se pita u kojoj mi  to državi živimo?

Događaji koji se nižu zadnjih dana poražavajući su po pitanju funkcioniranja i opstojnosti države! Osjećaj da živimo u potpuno pravnoj nesigurnosti, koja graniči sa kaosom neprestano nas prati, toliko da nas više ništa ne iznenađuje, ni politički, ni pravno a mi moralno!

Afera sustiže aferu i to sve sa milijunskim iznosima, o kojima mi obični mali smrtnici, umirovljenici i radnici možemo samo sanjati.

Afera Janaf doslovno je razgolitila političke elite, do moralnog dna. Događaji koji se vežu uz tu najnoviju aferu doslovno su toliko neprihvatljivi i neshvatljivi običnom, malom čovjeku, taj razvrat, to razbacivanjem milijunima kuna u gotovini, u novčanicama različitih valuta, govori o njihovoj moralnoj i duhovnoj degradaciji i o nefunkcioniranju sustava preventive i kontrole upravljanja državnim resursima.

Čim netko zasjedne u političku fotelju, odmah osjeti moć, moć koju mu funkcija daje i omogućava. Moć da kroji sudbinu ljudi, moć da pogoduje, moć da posreduje, moć da upravlja državnim resursima bez nadzora i bez odgovornosti. Moć to je ta čarobna riječ koja otvara sva vrata, koja omogućava lagodan život bez rada i bez odgovornosti, jer u ovoj našoj Hrvatskoj nitko za ništa ne odgovara, a ako se slučajno i pozove na odgovornost, onda se proces razvlači do zastare.

Politička fotelja pored moći donosi i veliku materijalnu i promotivnu korist. Odmah se dobije auto , a ovisno o funkciji i vozača na korištenje uz gorivo naravno, prolaz za autoceste i podrazumjeva se besplatan mobilni telefon ili tablet i laptop. Da ne pričam dalje o besplatnim ručkovima u ekskluzivnim restoranima i klubovima sa biranim vinima i u biranom društvu, dakako sve na teret troškova reprezentacije, odnosno Proračuna RH, kojeg punimo, a tko drugi, nego mi obespravljeni građani.

Izabrani politički kandidati na izborima odmah spremno zasjednu u fotelju i počnu koristiti svu blagodat funkcije koju će obnašati, ali im ni nakraj pameti nije da ta funkcija nosi i odgovornost prema biračkom tijelu zahvaljujući kojem je zasjeo i prema poslu koji treba raditi pošteno i odgovorno. U Hrvatskoj kod političara ne postoji osjećaj odgovornosti za obavljeni posao na koji je izabran i za koji je plaćen. Niti jedan saborski zastupnik, ministar ili netko drugi iz vladajuće garniture nije po završetku mandata podnio izvješće svojim biračima, što je dobro učinio za vrijeme trajanja mandata.

U Hrvatskoj su nemogući posve neovisna policija, tužiteljstva i sudovi jer su interesi tako isprepleteni da ne možemo zamisliti ni predsjednika, ni premijera, ni ministra pravosuđa ili unutarnjih poslova, ni šefa policije, ni državnog odvjetnika kako apsolutno slobodno odlučuju. Tko se može zakleti da vlast nema utjecaja na imenovanja u represivnim tijelima, da istražitelje, tužitelje, suce… baš nimalo nije briga kako će vlast prihvatiti njihove istrage, postupke, presude…

Moć, a zloupotreba moći korijen je svakog zla!

„Moć je univerzalni fenomen, mijenjaju se samo njeni oblici i sredstva“ (M. Weber)

Moć je  mogućnost da će pojedinac ili skupina uspjeti nametnuti i provesti svoju volju usprkos otporu drugih. Moć je i sposobnost da se nešto učini. Imati moć nad nekim ili nečim znači imati sposobnost upravljanja tom osobom ili stvari, ili zapovijedanja njima.

Moć je istoznačnica za vlast, autoritet, utjecaj, snagu.Ostvaruje se u različitim oblicima, od gole prisile do suptilnoga psihološkog utjecaja. zato se stranke grčevito bore za vlast i ostanak na vlast. „Vlast je institucionalizirana moć“ (M. Weber).

Politička moć ustanovljena u obliku državne vlasti u suvremenim liberalno-demokratskim poredcima nastoji se ustavno ograničiti podjelom vlasti i ustavnim jamstvom temeljnih prava i sloboda. Zlouporabu moći sprječava i višestranačje (koje isključuje koncentraciju moći), demokratska javnost i sloboda medija, koji osiguravaju otvorenu javnu raspravu i kritiku vladajućih. Možemo slobodno reći kako je moć snaga kojom ispunjavamo svoje ciljeve. Ciljevi mogu biti rad za opće dobro za zajednicu, a mogu biti rad za osobno bogaćenje i stvaranje paralelnih centara moći , e onda je to zloupotreba moći, a zloupotreba moći korijen je svakog zla!

Moć se ističe kao manipulacija i oblikovanje želja društvenih skupina te kao psihološka kontrola istih.Tu istaknutu ulogu i snagu imaju mediji.Mediji su postali nezamjenjivi dio sadašnjice, kako u smislu prenošenja informacija tako i kao prenositelji zabavnog sadržaja. Možemo ih smatrati posrednicima, no s obzirom da postoji relacija između medija i vlasti, države – omogućuju pojedincima u društvu da aktivno sudjeluju u političkim aktivnostima i kreiranju javnog mnijenja.

Zorni primjer zloupotrebe moći je izglasavanje Istanbulske konvencije, gdje je premijer Plenković iskoristio svoju moć Predsjednika Vlade svojim osobnim utjecajem na medije, Katoličku crkvu , stranačke strukture, braniteljske udruge i saborske zastupnike, unatoč masovnim prosvjedima hrvatskog biračkog tijela! Na tom se primjeru točno vidi utjecaj moći na mjenjanje društvenih smjerova!

Pogodovanje. nepotizam, korupcija

Pogodovanje je zloupotrebljavanje javnog interesa od strane privatnih osoba ili nečijem privatnom interesu nauštrb javnoga. Pogodovanja može biti na svim područjima; u natječajima za zapošljavanje, zagađivačima i ignoriranje ustavnog prava na zdrav okoliš, rasprodaja i apartmanizacija preostalog šumskog i poljoprivrednog zemljišta, građevinskim lobijima, uvoznom lobiju, bankama u Hrvatskoj je jedan od najvećih nepravda dozvoljenih prema građanima i dr.

Podmićivanje – nuđenje i davanje novca ili druge (ne)materijalne beneficije, kojima se utječe na odluku javne vlasti, provizije na ugovorene poslove, javnu nabavu i dr,

Zlouporaba položaja i ovlasti korištenje informacija ili ovlasti koje sa sobom donosi obnašanje javne dužnosti za vlastitu ili korist povezanih osoba,

Pronevjera – oblici nezakonitog i neetičnog postupanja s javnim sredstvima koji vode ostvarenju privatne materijalne koristi, a na izravnu štetu financijskih sredstava predviđenih za ostvarenje javnog interesa,

Nepotizam – pogodovanje članovima obitelji ili drugim povezanim osobama u stjecanju koristi koje inače podliježu natječaju ili selekciji prema definiranim kriterijima, nepotizam je urušio kompletan društveni nivo odgovornosti,

Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2019 Hrvatska je na 63. mjestu. Pala je za jedan bod i tri mjesta u odnosu na 2018. godinu.

Indeks percepcije korupcije za 2019. godinu pokazuje da Hrvatska zaostaje i stagnira u borbi protiv korupcije. Njemačka udruga Transparency International ovogodišnji porast korupcije diljem svijeta objašnjava netransparentnim financiranjem političkih stranaka i novca u politici.

Transparency International Hrvatska smatra da je korupcija povezana s pohlepom,  krađom i neodgovornim ponašanjem pojedinaca. Odlazak razočaranih građana iz Hrvatske posljedica je siromaštva većine stanovnika uzrokovanog korupcijom, a ne želje za brzim stjecanjem bogatstva u drugim uređenim državama.

https://transparency.hr/hr/clanak/indeks-percepcije-korupcije-2019-47-bodova-63.mjesto/792

Za ovakvo loše stanje u Hrvatskoj veliku krivicu snosi Hrvatski Sabor kao najviše državno tijelo, jer umjesto da saborski zastupnici po članku 81. “nadziru rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom” , oni su samo glasačko tijelo koje potvrđuje Vladinu politiku i zakone koje predlaže.

Tko bi nabrojio sve loše Zakone koje je izglasao Hrvatski Sabor i bez imalo grižnje savjesti hrvatskog čovjeka izbacio iz fokusa hrvatskih nacionalnih interesa.

Hrvatski čovjek, birač postao je samo sredstvo kojim se ulazi u političke strukture vlasti ili što bliže vlasti od lokalne, županijske do državne razine. Nisu bitna predizborna obećanja, na njih se odmah zaboravi, ni odgovornost prema biračkom tijelu, bitno postaje samo ostanak što dulje na vlasti

Korupcija i kriminal toliko su rašireni da su postali normalan oblik poslovanja. Razni lobiji povezani obiteljsko-kumskim vezama diktiraju poslovne tijekove i obrću ogromna novčana sredstva.

Na primjer Dragan Kovačević iz afere Janaf imao je ogromnu svotu gotovog novca, koju je posakrivao kod više prijatelja, a za nas obične ljude vrše se provjere u bankama za običnih 100 kn. Moramo predočiti osobnu iskaznicu, popuniti obrazac i potpisati, a on je imao 4,5 milijuna kuna u prtljažniku, 1,2 milijuna kuna kod Gorana Puklina, kako? Zar zakoni i propisi ne vrijede za sve hrvatske državljane jednako? Zar su političke elite izvan hrvatskih zakona?

Evo primjer nepotizma i rodbinske povezanosti političkih elita;

Dragan Kovačević, pohranio je 1, 2 milijuna kuna u raznim valutama protuzakonito stečenog novca kod Gorana Puklina, supruga Mirele Alerić Puklin, zamjenice glavne tužiteljice u zagrebačkom županijskom Dorh-u. Ali to nije sve. Puklin je kum istaknutog HDZ-ovca Maria Kapulice, koji je i jedan od savjetnika Andreja Plenkovića. Istim vezama, na mjesto šefa marketinga u Hrvatskoj lutriji postavljen je Domagoj Alerić, koji je završio Prometni fakultet. Domagoj Alerić je brat Mirele Alerić Puklin. Hrvatska lutrija je inače još jedno mjesto za uhljebljivanje podobnih, korumpiranih i nesposobnih kadrova. Tko ima “sreće” radi u lutriji. Tko nema, taj igra loto čiji dobitak je opet namješten rođacima i prijateljima.

U Hrvatskoj uvijek nedostaje novaca za bolnice, osobito dječje, koje rade u neuvjetnim prostorima, nema novaca za pametne lijekove, za dječje pužnice, za liječenje djece u inozemstvu, nema novaca za školske dvorane, za knjige i knjižnice , novac se sakuplja i putem humanitarnih telefona 060, a sa druge strane ima ga u ogromnim količinama po privatnim kućama, klubovima i garažama.

Iz Proračuna financiraju se razno-razne udruge neradnika i uhljeba, manjine koje rade protiv hrvatskih državnih interesa, a za malog čovjeka nikada nema. Čak se ni Ovršni zakon ne ukida, nego i dalje guši i ubija hrvatskog čovjeka.

Za usporedbu koliko je izdvojeno iz Proračuna za;

NN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

NACIONALNA ZAKLADA ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA – UDRUGE ZA RAZVOJ ZAJEDNICE-50.211.948 kn za 2020.godinu

PNN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

ZAŠTITA PRAVA NACIONALNIH MANJINA- 46.158.770 kn za 2020.godinu

PNN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina- 83.637.411 za 2020.godinu

Razvoj civilnog društva 50.211.958

Zaštita prava nac.manjina 46.158.770

Ured za ljudska prava i nac.manjine 83.637.411

Ukupno 180.008.139

Zar nije sramotno da se za liječenje djece moraju sakupljati sredstva putem humanitarnih telefona, da se za gladne sakuplja hrana, a ovdje se iz Proračuna financiraju razno-razne udruge civilnog društva koje parazitiraju na Proračunu i rade protiv nacionalnih interesa RH?

I da na ukupan iznos prikupljenih sredstava iznosi provizija i PDV-a se tijekom uobičajenih humanitarnih akcija mogu popeti i do 40 posto od ukupnog prikupljenog iznosa. U navedeni postotak, uz PDV, ulaze i provizije pružatelja telekomunikacijskih usluga te provizija vlasnika donatorskog telefona. Ni tu se Država ne odriče PDV-a iako se radi o humanitarnoj akciji. Mislim da bi barem telekomunikacijske usluge s posebnom tarifom, za humanitarne akcije trebale automatizmom biti oslobođene plaćanja PDV-a.

Taj humanitarni telefon podsjeća me na samodoprinos u bivšoj Jugoslaviji! Za potrebe običnih malih ljudi nikada država ne čini dovoljno, nego se uvijek poseže u njihov ionako plitak džep. Ali za političke elite Jugoslavije i sada Hrvatske se uvijek nađe i više nego dovoljno. Toliko da ne znaju što sve imaju i gdje bi sve sakrili, da ne plaćaju porez!

Lili Bencik/hrvatskepravice

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved