Connect with us

Vijesti

‘Zašto bi Ljevica uništavala Ljepotu?’ – J.C.Wright

Published

on

“Biti čovjek znači tražiti istinu koja zadovoljava um, vrlinu koja potiče savjest, i ljepotu koja razbija srce. Kada čovjeka lišite tih stvari, neće pronaćiti niti sreću niti odmor.

Najdragocjenija, najdublja i najvažnija velika ideja koju nam je Ljevica oduzila je ljepota. Ne moram niti objašnjavati da je život bez ljepote noćna mora; oni koji su vidjeli istinsku ljepotu – uzvišenu ljepotu, barem na jedan trenutak – nemaju je sa čime usporediti osim sa esktazom mistika, ili radošću sveca. Ljepota tješi ožalošćene, ljepota donosi radost i produbljuje razumijevanje; ljepota je poput hrane i vina, a ljudi koji žive okruženi ružnoćom postaju  zgrčeni i izgladnjeli u svojim dušama. “

Tako je zapisao [2014.god.] J.C. Wright u postu Robbed of beauty by the left kada je analizirao instrumentalnu vrijednost uklanjanja Ljepote. (Više nije dostupna stranica na kojoj je objavljivao.)

Pita se zašto unatoč važnosti ljepote nitko ne raspravlja o njoj. Pobjeda Ljevice u tom području je tako iznenadna, tako nevjerojatno i tako potpuna da je usljedila samo tišina. Uvjerivši javnost da je ljepota stvar promatrača, Ljevica ju je isključila iz rasprave; Ljepota je stvar ukusa, a argumentirati da je ukusno bolje od bezukusnog je stvar elitizma, neprikladno je. Možda se radi i o zločinu iz mržnje u onim slučajevima kada uspoređujemo različite kulture.

Prema Wrightu, Ljepota ukazuje na drugi svijet, višu stvarnost, radost u kojoj nema smrti. Ljepota ukazuje na božansko. Ljevica to mrzi, a jedini način da to pobije je ružnoćom. Ako ljepota nije stvar ukusa, onda nam ljepota govori o istini, stvarnoj istini, istini koja ne pripada svijetu propagande. Ljepota ponizuje ohole jer ukazuje na nešto više od njih i njihovih apetita.

Ljepota je stvar ukusa, a to znači da je lijepo ono što umjetnik veli da je lijepo. Pisoar, svjetlo koje se pali gasi, raspadajuća kravlja glava, čaša vode na polici, nepospremljen krevet, izmet u konzervi itd. Ukoliko ne vidite ljepotu u tome, to je zato što ste ograničeni i niste educirani. Opisano nisu ideje nekog pomahnitalog luđaka nego najveća umjetnička djela prošlog stoljeća – stanje naše kulture.

Takvo je vodstvo umjetničke vizije koja kontrolira našu civilizaciju.

Zašto prezentiraju takve slike? Prema Wrightu, odgovor nije težak: ružnoća pomaže Ljevičarskim ciljevima na vrlo stvaran i vrlo suptilan način.

Zamislite dva čovjeka: jedan stoji u svijetloj kući, s visokim mramornim stupovima, ukrašenom raskošnom umjetnošću, prekrasnim prikazima svetaca i heroja, trenucima velikih patnji i velikih pobjeda. Polifoni zbor podiže glasove u radosnoj pjesmi. Drugi čovjek stoji u straćari s koje otpadaju tapete, polupokrivena i prepuna štakora, okružena sivim betonom ispunjenim neurednim grafitima, našaranim psovkama, i neonskim znakom koji oglašava striptiz bar. U pozadini odzvanja rap glazba, bučna, ispunjena psovkama. Birokrat im pristupa i naređuje im određeni rutinski i ponižavajući zadatak. Koji od dvoje muškaraca će se prije pobuniti i ne pokoriti?

Koji će automatski i nesvjesno pretpostaviti da je ljudski život svet, da su ljudska prava neprovrediva, i da je Čovjek stvoren na Božju sliku i priliku? Čovjek koji je okružen svetim slikama? Ili čovjek koji je okružen rugalačkom prljavštinom?

Drugim rječima, koji od njih će prije postati žrtva svjetonazora mračnog svijeta bez značenja, bez istine, bez vrline?

PS

Prema Wrightu, s obzirom na dugo razdoblje u kojem umjetnost agresivno propagira ružnoću, mnogima će argument ljepote biti potpuno nedostupan i nejasan. (Pretpostavljam da postoji i određeni tip ličnosti koji nije toliko sklon takvim argumentima.)

Naravno, kao što neki ističu, problem je što su neke od najglupljih i najopasnijih ideja proizašle od institucija i ljudi koji su okruženi ljepotom – npr. ugledna sveučilišta bogate povijesti i arhitekture. Iz nekog razloga njihovi životi nisu preoblikovani tim iskustvom.

S obzirom na događanja prošlih godina i reakciju ljudi na njih, mogli bi posumnjati u rezultate Wrightova misaona eksperimenta (napisano 2014.). Ipak, nesumnjivo ima istine u njegovoj razmišljanju, neovisno o tome što  ljudi okruženi ljepotom mogu svejedno činiti zlo.

Pravi eksperiment bi podrazumijevao ljude istih karakteristika i pozicija u različitim okruženjima. Anegdotalni primjeri mi govore da razlika postoji. Zar bi netko sumnjao da će dijete okruženo skladnom arhitekturom i umirujućom glazbom reagirati isto kao dijete okruženo ružnoćom i napadnom glazbom. Ružnoća okoline ide zajedno s ružnoćom našeg jezika, glazbe, ponašanja. (Zamislite kontrast stare škole okružene cvijećem nasprem nekog modernističkog betonskog zdanja pošaranog grafitima, ponekad službeno naručenih kako bi ustanova bila “relevantna” i suvremena što je donedavno bio trend.)

Očito, razlozi zbog kojih su neke od vodećih svjetskih institucija bile okružene ljepotom više nisu prisutni na tim institucijama. Koji god da je razlog, više nisu vođene ljepotom, ne stvaraju ju je, nego je ponekad i aktivno suzbijaju. Revolucionarni pokreti proteklih stoljeća su također poznati po uništavanju. 

(Isto tako, umjetnici koji stvaraju lijepe stvari svejedeno mogu – i često to rade – voditi živote koji nisu uzorni, radi li se o pitanju senzibiliteta, okolnostima takvog načina života ili nečemu trećem je posebno pitanje.)

PPS

Čitajući Wrightova razmišljanja možete se zapitati u što vjeruju i što propagiraju oni koji grade ružne crkve. Zašto inzistiraju na ružnim građevinama? Koji im je cilj, i koja je korist od tih njihovih ružnih građevina, zašto ih grade? 

Odnosno, što očekujete od izgubljene duše koja naiđe na takvu građevinu, hoće li se osjećati kao u čekaonici doma zdravlja, nekoj garaži, ili će prepoznati da je ušla u novi svijet, otajstven i istinit? U što će vjerovati i kako će živjeti?  

Poštedjet ću vas vanjskog izgleda…

Podsjetilo me razmišljanje na Poglajenovo prisjećanje kojeg sam prije prenio na blogu. Iz posta; III. Božje podzemlje – Prikriveni vjernici među crvenima;

Nisu se sve ruskinje jednako radovale otkriću boljeg i ljepšeg života od onog na kakvog su ih naviknuli. Neke od njih nisu mogle podnijeti prizor obreda kršćanskog vjenčanja.

U poljskoj su crkve bile otvorene, a ruska je politika vjerske tolerancije bila u punom zamahu. Naši su ruski vojnici uvelike bili zadivljeni prekrasnim obredima u poljskim crkvama. Kad god se održavalo kakvo vjenčanje, crveni vojnici, muškarci i žene, bi se okupili u crkvi i širom otvorenih očiju promatrali ono što je dotad za njih bila samo stvar potpisivanja papira u mračnom uredu sovjetskog matičara. Žene vojnici su stajale zatečene ovom novom svečanom ceremonijom koju su činile upaljene svijeće, stari zborski napjevi, kruna od cvijeća na mladenkinoj glavi i njezina bijela haljina. Prvi put su vidjeli sakramentalno sklapanje braka.

Jednom je takvom vjenčanju sa mnom prisustvovala Nataša, mlada časnica Crvene armije. Ona je bila vrlo inteligentna djevojka s lijepim visokim čelom iznad tamnih gustih obrva koje su krasile lica pojedinih ruskih žena. Pažljivo je promatrala svaki detalj obreda. Svećenik je davao svoj završni blagoslov paru koji je klečao, procesija je krenula prema izlazu, a ona mi se okrenula i rekla “Dođite.” Slijedio sam je.

Pred crkvom se Nataša kretala među gomilom seljaka koji su ljubili mladenku čestitajući joj. Seoski fotograf je namjestio mladi par u ukočenu pozu u kakvoj se obično slikaju mladenci. Nataša je i to promatrala.

Zatim je došla do mladenke i upitala iznenađenu mladu ženu: “Možeš li mi dati jednu fotografiju svojeg vjenčanja? Bila bih jako zahvalna.”

“Rado, Rado”, odgovori mladenka.

Te je večeri Nataša poslala jednog svog vojnika u mladenkinu kuću. On je primio još neobrađenu fotografiju s vjenčanja otisnutu na razglednici. Nataša je na poleđini napisala adresu svoje majke koja je živjela u središnjoj Rusiji. Zatim je drhtavim rukom napisala sljedeću poruku koju sam kasije prepisao:

“Draga mama!

Ovako ovdje izgleda vjenčanje. U crkvi, pred svećenikom i zauvijek, a ne kao u našoj zemlji poput pasa koji se vide i odmah sparuju.

Ne mogu više to podnijeti.

Zbogom, draga mama!”

Teška sam srca prepisao ovu poruku jer je razglednica nađena sljedećeg jutra na stolu pokraj njezina mrtvog tijela. Revolver joj je ispao iz ruke nakon što je pucala u svoje srce.

Takve su tragedije bile neizbježne. Kada bi mladi komunisit vidjeli život izvan Rusije, uviđali bi da je laž sve ono što su i učili u školi i što je govorila ruska promiđba (Katolik s dna kace)

Advertisement

Vijesti

IDEALNO ZA LJEVICU I HDZ Hrvate očito ne zanimaju izbori za EP

Published

on

Hrvate očito ne zanimaju izbori za Europski parlament: Znatno lošija izlaznost nego što je bila prije pet godina

Mjereno postotcima, Gospić je u nedjelju prijepodne imao najbolji odaziv na europske izbore, u sjedištu Ličko-senjske županije glasovala 12,4 posto, s druge strane, u Bjelovaru,  Rijeci i Dubrovniku to je učinilo manje od sedam posto birača.  

Foto: icv

Generalno gledano, hrvatski birači pokazali su u nedjelju prijepodne slabo zanimanje za europske izbore. Od mogućih 3 milijuna 731 tisuću birača do 11, 30 sati glasovalo ih je nešto više od 254 tisuće, odnosno 7, 69 posto, objavilo je Državno izborno povjerenstvo (DIP).

 To je slabije u odnosu na izbore od prije pet godina, kada je Hrvatska bila među zemljama s najlošijim odazivom u Europi, a kada je u isto vrijeme glasovalo 9, 93 posto birača.

 Dobar odaziv u Gospiću, vjerojatno, se može pripisati činjenici da njegovi birači, njih oko 10. 500, danas, osim 12 europarlametaraca biraju i gradonačelnika i njegova zamjenika.

 Ličko-senjska županija po odazivu prednjači među županijama, do podneva je glasovalo 12 posto Ličana, slijedi ju Karlovačka županija (9 posto) i Grad Zagreb (8, 77).

Najmanji odaziv je u Međimurskoj (šest posto), Virovitičko-podravskoj (6, 57 posto) i Brodsko-posavskoj (6, 64 posto).

 U istočnoj Australiji, na biračkim mjestima u Canberri, Sydneyu i Melbournu izbori za 12 hrvatskih europarlamentaraca su završeni u 11 sati po hrvatskom vremenu. Ta su mjesta, naime, otvorena u subotu u 23 sata po hrvatskom, odnosno u 7 sati po lokalnom vremenu.

Izborni dan proteče uredno, a izborna šutnja krši se neusporedivo manje nego na nedavnim parlamentarnim izborima, rekao je za Hrvatski radio član i glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski. 

Pritužbe na kršenje uglavnom se odnose na objave na društvenim mrežama, poruke mejlovima, a neki su se građani pritužili da su im jutros u poštanske sandučiće ubačeni letci nekih kandidata.

DIP će to obrađivat idućih dana i tjedana i vidjeti što je, a što nije kršenje izborne šutnje i što će dalje proslijediti DORH-u, rekao je Hojski.

Brojni političari požurili su na birališta gdje su ih čekali predstavnici medija. Uglavnom su dolazili u pratnji partnera, a neki su tom prilikom dali kratke izjave u kojima su pozivali građane da obave svoju dužnost i odazovu se na izbore.

Continue Reading

Vijesti

Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”

Published

on

Američki kolegij pedijatara upravo je objavio izjavu u kojoj proziva sve glavne medicinske udruge poimence zbog guranja ludila za promjenom spolova kod djece. Traže od ovih skupina da “ODMAH prestanu promovirati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križne spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.”

Puna @ACPeds izjava

“Stoga, s obzirom na nedavna istraživanja i otkrića štetnog pristupa koji zagovaraju WPATH i njegovi sljedbenici u Sjedinjenim Državama, mi, dolje potpisani, pozivamo medicinske strukovne organizacije Sjedinjenih Država, uključujući Američku akademiju pedijatara, Endocrine Društvo, Pedijatrijsko endokrino društvo, Američko liječničko udruženje, Američko psihološko udruženje i Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije neka slijede znanost i svoje europske profesionalne kolege i odmah prestanu promicati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križno spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.

Umjesto toga, te bi organizacije trebale preporučiti sveobuhvatne procjene i terapije usmjerene na prepoznavanje i rješavanje pratećih psiholoških oboljenja i neurodiverziteta koji često prate rodnu disforiju koji su članovi ovih profesionalnih organizacija da kontaktiraju njihovo vodstvo i potaknu ih da se pridržavaju sada dostupnih istraživanja utemeljenih na dokazima.” Oni povezuju MNOGE studije na svojoj stranici:

Continue Reading

Vijesti

IZMJENA PARADIGME? Dolazi doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

Published

on

Lord Walney, bivši laburistički zastupnik, koji trenutno sjedi u Domu lordova u Parlamentu Ujedinjenoga Kraljevstva kao nezavisni zastupnik, izjavio je da je britanska demokracija na raskrižju – piše Barbara Dijanović u HKV-u.

Naglasio je kako je, iako je ekstremizam krajnje desnice dobro prepoznat, premalo pozornosti posvećeno ozbiljnim oblicima nasilja, zastrašivanja i poticanja na mržnju od strane krajnje ljevice.

Ako se u obzir uzme činjenica da je ljevica već dugi niz godina mažena i pažena te zaštićena kao lički medvjed, ova je izjava britanskoga dužnosnika vrlo indikativna. Štoviše, nesvakidašnje je naići na izjavu u kojoj se ljevicu optužuje za potkopavanje demokracije. Iz dosadašnjega iskustva znamo da se takve kvalifikacije, u većini slučajeva, vežu upravo uz desnicu. Znači li ovo da ulazimo u doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

O takvim je ocjenama, naravno, prerano govoriti, no sama činjenica prepoznavanja opasnosti ljevičarskih ideologija poput klimatskoga fundamentalizma, anarhizma, „antirasizma“ itd. po demokraciju, svakako je dobar znak.

„Vidim uznemirujući jaz u našem razumijevanju krajnje ljevice, čiji aktivisti ne koriste rutinski nasilne metode, već sustavno nastoje potkopati vjeru u našu parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava“, napisao je lord Walney u izvješću o političkom nasilju na 292 stranice.

Lord Walney, između ostaloga, upozorio je da bi takvi pokreti krajnje ljevice mogli uzrokovati ogromnu gospodarsku štetu i iscrpiti policijske resurse. Pozvao je vladu da se „nužno“ pozabavi ovim problemom. U izvješću je napisao da postoji „široka supkultura krajnje ljevice“ koja se bavi klimatskim kampanjama, antirasizmom i antiizraelskim aktivizmom koji promovira antikapitalističke, anarhističke i antiestablišmentske ideologije.

Metode ekstremne ljevice – o kojima govori lord Walney – nedavno smo mogli vidjeti i u Republici Hrvatskoj. Dovoljno je samo se prisjetiti predizbornog skupa oporbe na Trgu svetoga Marka u Zagrebu na kojemu je prevladavala sumnjiva ikonografija i mrziteljska retorika. Iako se u ovomu slučaju nije radilo o klimatskom ili tzv. antirasističkom skupu, njegovi su ciljevi bili jasno anarhistički.

Drugovi su sa šakama u zraku krenuli u borbu za očuvanje demokracije, baš kao u dobra stara vremena. Za takve je skupine, doduše, karakteristično da svoje anarhističke i destruktivne ciljeve zamataju u prividno ruho borbe za demokraciju, pa su tako i naši jurišnici na Trgu svetoga Marka pozvali sve da se ujedine u borbi protiv korupcije. Sreća u nesreći jest da je taj vašar militantne ljevice na kraju ispao pravi fijasko, ali je ipak poslužio kao dobar pokazatelj da se drugovi nisu mnogi odmaknuli od starih i prokušanih metoda.

Anarhističke metode univerzalne su i u svojoj se biti ne mijenjaju. Mijenjaju se samo njihovi nositelji. Tako književnik Davor Velnić piše: „Nositelji revolucije više nisu gnjevni proleteri, grlato radništvo i njihovi revolucionarni komiteti; danas su to pacifisti i zeleni, ekološki osviješteni, seksualno izopačeni… uglavnom oni što dječjim kolicima voze pse i mačke i (za sada samo) bočnim pogledom pogledavaju u djecu kao svoj plijen. Zlo mijenja modus operandi, ali mu zavodnička narav ostaje jednako predatorska u potrazi za podobnim izdajicama“.

Rječnik revolucije danas je kudikamo mnogo kompleksniji. Zeleni, ekološki osviješteni, borci za ženska prava, ljubitelji pasa i mačaka, mrzitelji života i djece, borci za prava pingvina i svraka, nebinarni… ovakvi i onakvi, ujedinite se! Jedino za što se današnji revolucionari ne bore, a nisu se borili ni njihovi ideološki oci jest zaštita dostojanstva čovjeka u svakoj situaciji njegova života. To je suviše biblijski i zatucano.

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj

Manifestacije ekstremne ljevice u Hrvatskoj možemo vidjeti svake prve subote u mjesecu tijekom molitve krunice na trgovima diljem Hrvatske. Isti nas ti udarnici revolucije, koji se subotama valjaju po tlu Jelačićeva trga, svake godine prilikom održavanja Hoda za život počaste nekim novim performansom. I ove su godine, kao i svih prethodnih, organi reda imali pune ruke posla.

Kada će se u Hrvatskoj postaviti pitanja opasnosti pojedinih ideologija za politički sustav, vladavinu prava i demokraciju? Hrvatska ni po čemu nije izuzeta od takvih trendova, a činjenica da je politička platforma Možemo! (koja otvoreno propagira takve politike i sama je stasala na uličnom aktivizmu), prešla okvire lokalne stranke, vrlo je zabrinjavajuća.

U spomenutome izvješću lord Walney tvrdi da bi se vlada trebala baviti prazninama u znanju unutar ministarstava i agencija za provođenje zakona o ideologijama, taktikama i akterima unutar krajnje lijevih i anarhističkih prosvjednih pokreta te da bi obavještajne službe i ministarstvo unutarnjih poslova trebali klasificirati prijetnje na temelju procjene njihove „taktike za postizanje promjene i vizije svijeta koji žele stvoriti“.

Mi smo u Hrvatskoj, kako bi se reklo, prešli igricu pa nam takvi aktivisti sjede u državnome Saboru i institucijama. Po receptu druga Gramscija!

Čovjek sa zdravim razumom mora se zapitati u kakvoj bismo stvarnosti živjeli da zagovornici takvih anarhističkih ideologija u svoje ruke dobiju poluge vlasti. Hrvatski je narod, hvala Bogu, bio dovoljno razuman da je na ovim parlamentarnim izborima to spriječio.

Lord Walney u svojemu izvješću, također, predlaže da policija više koristi nadzor nad prosvjednicima i da pri odlučivanju hoće li dopustiti ili zabraniti prosvjed u obzir uzme „kumulativne poremećaje i štetu“ koji iz toga proizlaze. Kao jedan od primjera, britanski parlamentarni zastupnik navodi učinak prosvjeda povezan s ratom u Gazi koji rezultira porastom broja antisemitskih zločina iz mržnje.

Zaključno: demokracija nije na raskrižju samo u Velikoj Britaniji, već u cijelome svijetu. Hrvatska, na žalost, ni u ovome nije izoliran slučaj. Je li nastupilo vrijeme zdravorazumske analize opasnosti svih anarhističkih ideologija, tek ćemo vidjeti.

Barbara Dijanović
Hrvatski tjednik

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved