Connect with us

Vijesti

Željko izgubio dobitak, a Papa Franjo dobio gubitak

Published

on

Da je, formalno član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a praktično drugi bošnjački predstavnik u troglavom bh. državnom vrhu, bio kod pape Franje u ponedjeljak 17. siječnja, prenijeli su gotovo svi mediji na ovdašnjem području. Nažalost, ponovno se na običnoj vijesti pokazalo koji su to, i koliko, u službi određenih politika.

Tako su bošnjački u posredovanju informacija perfidno izostavili spominjanje „konstitutivnih naroda“ kako se razgovori u Vatikanu ne bi doveli u vezu s procesom izmjene Izbornoga zakona, prema kojemu bi Hrvati dobili političku jednakopravnost s druga dva naroda u BiH. Onu jednakopravnost čija je personalizirana suprotnost upravo Željko Komšić. Zbog toga se ljudi s pravom i pitaju tko je i kakve je koristi imao od toga susreta: poglavar Katoličke Crkve ili čovjek koji je oličenje majoriziranja Hrvata (koji su gotovo svi i katolici) u državi skrojenoj u Daytonu.

Nije ga Papa zvao nego on tražio susret

Najprije valja razjasniti redoslijed: Nije papa Franjo pozvao Željka Komšića nego je ovaj zatražio audijenciju kod Pape. To predsjednici država obično čine preko svojih predstavnika, tj. u ovom slučaju preko veleposlanika BiH pri Svetoj Stolici (ili pak drugim diplomatskim putevima).

Zatim, većina razgovora političke prirode ne vode se izravno s Papom nego ili s kardinalom državnim tajnikom Svete Stolice – Pietrom Parolinom (koji je trenutno zaražen koronavirusom); ili kao u konkretnom slučaju s tajnikom za odnose s državama nadbiskupom Paulom R. Gallagherom.

Tako je i priopćeno iz vatikanskog Tiskovnoga ureda uz dodatak sadržaja: „U srdačnim razgovorima održanim u Državnom tajništvu izraženo je uvažavanje dobrih postojećih bilateralnih odnosa te se razgovaralo o prioritetima kolegijalnog Predsjedništva. Stranke su se potom usredotočile na domaću situaciju u zemlji, ponovivši potrebu promicanja pravne i društvene jednakosti svih građana koji pripadaju svakom konstitutivnom narodu. Konačno, pozornost je usmjerena na neka regionalna pitanja, uključujući situaciju u zemljama zapadnog Balkana i proširenje Europske unije.“

Tko kaže da je „dobra osoba“?

I tu se u adekvatnom posredovanju priopćenja (što, kako smo rekli, nije bio slučaj s medijima u službi dominantne bošnjačke politike) nema što puno dodati, jer bi se otišlo u područje spekulacija. Međutim, ono što je običnoga čovjeka, očito, najviše moglo zbuniti jest navodna Papina ocjena za Komšića: „On je dobra osoba!“

A zapravo se to nigdje u službenim priopćenjima ne spominje. To je navod SIR-a (Servizio Informazione Religiosa), katoličke tiskovne agencije osnovane 1988. na inicijativu Talijanske federacije katoličkih tjednika i uz potporu Talijanske biskupske konferencije.

No, vrlo neprofesionalno enkodirane vijesti u kojoj se ne kaže komu je to i kada papa Bergoglio rekao. Tako da više liči na propagandni uvod nego na početak ozbiljne informacije, pri čemu ostavlja prostor za različite interpretacije.

A upravo su to iskoristili ovdašnji bošnjački mediji kako bi Željka Komšića prikazali kao Papina miljenika.

Razina: „Vjeruješ li meni ili svojim očima“

Međutim, u faktografskim porukama kakva je i ova o audijenciji trenutnoga predsjedatelja Predsjedništva BiH kod Svetoga Oca, veoma je važno voditi računa o tzv. interpretativnom nivou komunikacije, odnosno o prepričavanju i raspravljanju posredovanih informacija. Ova druga razina komuniciranja tj. „život poruke“ predstavlja tzv. drugo čitanje vijesti te pri tome onaj tko ju piše valja ukalkulirati sve ono što kao činjenice već posjeduju oni kojima je poruka namijenjena.

Primjerice, ako u jednom mjestu ljudi imaju iskustvo da je neki njihov susjed patološki lažov i kradljivac, vijest koja bi govorila o njegovu poštenju i nesebičnosti bila bi interpretirana ili kao obična glupost ili kao propaganda ili bi u najboljem slučaju proizvela čuđenje i zanimanje je li se možda stvarno dotični promijenio i postao takva osoba.

U tom smislu, neki se medij može svim silama uporno truditi nekoga učiniti poštenim i dobrim, ali bez konkretnoga učinka u stvarnosti među onima koji imaju nedvojbeno drugačije iskustvo, temeljeno na interpretaciji onoga čemu su se sami mogli osvjedočiti. Odatle je razvidno zašto, recimo, neka politička opcija pobijedi na izborima premda su joj dominantni mediji predviđali težak poraz – kao što je to, primjerice, bio slučaj s Donaldom Trumpom 2016.

Tako i navodi da je Željko Komšić „dobra osoba“ jamačno neće niti jednoga katolika potaknuti da na predstojećim izborima (ako i budu održani) dadne svoj glas njemu; niti će imalo biti bolji u očima prosječnoga bh. Hrvata.

„Dobitak“ i „gubitak“

Alanfordovska groteska kaže: „Onaj tko izgubi dobitak, dobiva gubitak!“ Na toj potki se i ovaj susret može ocijeniti kako od njega Komšić ama baš nikakvu korist nije imao (osim možda literature koju je u Vatikanu dobio za čitanje). Stoga je nedvojbeno da je izgubio ikakav dobitak.

Također, iako su pojedini katolički mediji na stranim jezicima (npr. njemačkom) najavljivali kako se „Papa informira o stanju u BiH iz prve ruke“, jasno je da je – ugostivši čovjeka koji se uporno lažno predstavlja za nešto što nije (Ako je Hrvat, onda mora barem nešto hrvatsko imati i voljeti, a to ovaj Komšić očito nema!) i zastupa narod koji ga nije izabrao (niti može igdje otići gdje su Hrvati u većini) – papa Franjo samo bacio sjenu na sliku koju o njemu imaju katolici u BiH. Tako da je zapravo samo „dobio gubitak“.

Taj je “gubitak”, dakako, samo na simboličnoj razini jer institucija Pape, kod Hrvata katolika puno je veća od bilo čega što bi bilo koji nasljednik Sv. Petra mogao učiniti, tako da će i ovoga nastaviti poštovati. Poglavito jer je očito kako se papa Bergoglio zanima za stanje u ovoj državi za koju je svoju zabrinutost izrazio 10. siječnja 2022. na svom novogodišnjem prijemu za diplomate.

Tada je istaknuo: „Uzajamno povjerenje i spremnost na mirnu raspravu također treba potaknuti sve uključene strane, kako bi se u Ukrajini i na južnom Kavkazu pronašla prihvatljiva i trajna rješenja, a izbijanje novih kriza izbjeglo na Balkanu, prvenstveno u Bosni i Hercegovini.“ Stoga se samo možemo nadati da je sadržaj razgovora vođenih u Vatikanu dotaknuo i činjenicu kako je fenomen „Željko Komšić“ jedna od bitnih stavki u raspirivanju nepovjerenja među narodima u BiH i da ga je Sveti Otac pozvao na obraćenje kako bi zbilja postao „dobra osoba“.

Piše: Josip VajdnerKatolički tjednik

Advertisement

Vijesti

PET RAZLOGA da pročitate “Majstora i Margaritu” Mihaila Bulgakova

Published

on

Ovaj kultni roman spada među omiljene knjige u Rusiji, premda je u Sovjetskom Savezu dugi niz godina bio zabranjen – piše ALEKSANDRA GUZEVA u Russia Beyond.

Foto Collage: Russia Beyond (Foto: Goskino; Javna domena; Penguin Classics Deluxe Edition, 2016.)

1. Roman o Sotoni i Bogu

“Majstor i Margarita” zapravo je roman u romanu. U suštini se paralelno izlažu dva sižea: prvi prikazuje posjet Sotone Moskvi tridesetih godina. On se predstavlja kao profesor Woland, stručnjak za crnu magiju iz inozemstva. Upoznaje različite sovjetske pisce i dužnosnike i čak je iznenađen kako neki od njih razmišljaju. Wolandovu pratnju čine vještica, veliki mačak koji govori i još dva demona koja koriste nečiste sile da kažnjavaju ljude ljude ili se izruguju s njima.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Drugi je zaplet zapravo rukopis romana koji je napisao glavni junak – Majstor. On, potpuno neprimjereno ranom sovjetskom dobu, piše roman o Isusu (kojeg naziva Ješua Ha-Nocri), suđenju nad njim i njegovim posljednjim danima, uključujući raspeće.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

2. Roman je napisao jedan od najtalentiranijih ruskih pisaca 20. stoljeća i sadrži brojne autobiografske detalje

Kao što je roman o Ješui i Pilatu Majstorovo životno djelo, tako je i roman o Majstoru i Margariti životno djelo Mihaila Bulgakova.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.Javna domena

Pisac je na njemu radio od 1928. godine do svoje smrti 1940. i nije doživio njegovo objavljivanje. 

Roman sadrži brojne autobiografske detalje: probleme koje Majstor doživljava s romanom Bulgakov je doživio sa svojim knjigama, kao i borbu sa sovjetskom cenzurom. Kao i Margarita, Bulgakovljeva voljena žena Jelena bila je udana za uglednog građanina, ali ga je također ostavila zbog siromašnog pisca, žrtvujući sve i posvećujući mu čitav život (a nakon njegove smrti vodeći računa o njegovom nasljeđu).

Istraživači Bulgakovljevog djela smatraju da je Jelena bila tajna agentica KGB-a, da je Bulgakov to možda znao i pokušao je opravdati u svom romanu. Kao da je potpisala ugovor s “nečistim silama” da bi ga spasila od zatvora.

3. Roman je dugo bio zabranjen, no kada je objavljen, izazvao je senzaciju

Bilo je malo šanse da se roman objavi u SSSR-u zbog natprirodnih sila koje prikazuje, aluzija na Bibliju, pitanja o Bogu i đavlu i očigledne kritike na račun sovjetskog društva.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

Prva, vrlo skraćena i cenzurirana verzija pojavila se tek 1967. godine, više od 25 godina nakon piščeve smrti. Kompletna je verzija, međutim, objavljena u inozemstvu, a širila se ilegalno i u SSSR-u putem “samizdata”, odnosno privatno tiskanih primjeraka.

1973. godine u Sovjetskom Savezu konačno je objavljena kompletna verzija romana, privukavši ogromnu pažnju javnosti.

4. Jedan od omiljenih romana u Rusiji

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Otkako je roman službeno objavljen u Rusiji pa sve do danas, ankete pokazuju da je “Majstor i Margarita” jedna od omiljenih knjiga za Ruse.

Ona zaista ima sve predispozicije za tako veliku popularnost: uzbudljiv i neizvjestan zaplet, izuzetan smisao za humor i gomilu duhovitih fraza koje su u ruskom jeziku zaživjele kao aforizmi i izreke.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, Jurij Kara, 1994./Sputnik

Konačno, Bulgakov ismijava sovjetsku realnost, prikazujući je na metaforičan način, a ljudi čitaju između redaka i pronalaze istiniti prikaz života.

5. Nemoguće je ovaj roman kompletno adaptirati za film ili kazališnu pozornicu

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Nijedna kazališna ili filmska adaptacija romana ne smatra se dovoljno uspješnom. Osim toga, roman je stekao reputaciju da nosi lošu sreću, jer se svaki put kada ljudi počnu raditi na njegovoj adaptaciji događaju razne teškoće i nesreće. Neki su se glumci ozbiljno razboljeli, a nekolicina je umrla ubrzo nakon snimanja, dok su administrativni problemi neprekidno opsjedali svaku produkciju.

Zato vam toplo preporučujemo da roman pročitate i vlastitom maštom sebi dočarate sve ono što je u njemu napisano.

Continue Reading

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved