Connect with us

Vijesti

ZVECKANJE ORUŽJEM na Balkanu: završni čin emancipacije Crne Gore od Srbije

Published

on

Članici NATO-a i kandidatkinji za EU ponovno se prijeti ‘događanjem naroda’, iz Beograda optužuju Podgoricu za ugrožavanje Srba i otimanje njihovih svetinja, a četnički vojvoda Andrija Mandić ponovno poziva svoje ratne drugove da se pripreme 

Zašto je usvajanje po svemu uravnoteženog i demokratskog zakona kojim jedna država, u ovom slučaju Crna Gora, od vjerskih zajednica zahtijeva pisani dokaz o vlasništvu nad imovinom koju koriste, i koji je prihvatljiv svim vjerskim zajednicama osim Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), izazvalo toliku provalu bijesa u Crnoj Gori? Novi crnogorski zakon o slobodi vjeroispovijesti prouzročio je nemire, prijetnje građanskim ratom, blokade i balvane na cestama, kao i incidente i nasilje najprije u crnogorskoj, a potom i u Skupštini Srbije. Da bismo odgovorili na početno pitanje, moramo se vratiti u prošlost. Ovdje je riječ o, nadajmo se, završnom činu jednog bolnog i kompliciranog procesa koji je počeo još u drugoj polovici devedesetih, kada je Crna Gora krenula putem emancipacije od Srbije.

Danas je Crna Gora članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO) i kandidatkinja za članstvo u EU, koji je otvorio 32 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, dok je na početku te prijelomne 1997. Crna Gora još uvijek bila “drugo oko u glavi”, kako su velikosrpski nacionalisti zvali površinom i brojem stanovnika tu najmanju republiku bivše Jugoslavije. Od buđenja velikosrpskog nacionalizma u drugoj polovici osamdesetih i tzv. antibirokratske revolucije Slobodana Miloševića Beograd i Podgorica bili su najčvršći politički saveznici. Idilični odnosi Srbije i Crne Gore počeli su se komplicirati sredinom devedesetih, kada dolazi do strateških promjena na terenu i slabljenja pozicija Beograda. Podgorica se odlučila postupno izvući iz čvrstog zagrljaja s Beogradom, koji ju je počeo gušiti. Tada je “drugo oko” odlučilo krenuti svojim putem.

Raskid se dogodio u listopadu 1997., kada je Milo Đukanović prvi put izabran za predsjednika, čemu je prethodio raskol u redovima vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), koja je i danas na vlasti u Crnoj Gori. Radilo se o dalekosežnom potezu, kojim je Đukanović kupio svoju političku budućnost, a riječ je o jednom od najdugovječnijih političara na ovim prostorima, koji se u politici – i to na vlasti! – održao puna tri desetljeća, s obzirom na to da je na vodećim pozicijama u Crnoj Gori ostao od druge polovice osamdesetih do danas. Svoje neslaganje s politikom Beograda Đukanović je nagovijestio još 1996., što kulminira u proljeće 1997., kada je javno najavio razlaz s Miloševićem i Srbijom u medijima. U jednom intervjuu za beogradsko Vreme kazao je da je Milošević čovjek “prevladane političke misli, lišen sposobnosti strateškog gledanja na izazove koji stoje pred našom državom”. Očito je da je Đukanović u tom trenutku shvaćao kako će završiti Miloševićev režim, iako je na njegovu odluku vjerojatno imao utjecaja i pritisak iz Italije, gdje je tamošnje pravosuđe protiv njega vodilo poznatu istragu zbog “mafijaškog udruživanja” i šverca cigareta, koja je 14 godina kasnije zaključena bez optužnice za Đukanovića.

Jurišnici i izvršitelji

Đukanovićeva najava razlaza s Miloševićem izazvala je žestok sukob u DPS-u. Stranka se podijelila na Đukanovićevu frakciju i opciju tadašnjeg predsjednika stranke Momira Bulatovića, koji do kraja ostaje vjeran Miloševiću. Đukanović je bio spretan politički taktičar i njegova opcija iz tog dramatičnog sukoba izlazi kao pobjednica, dok gubitnik Bulatović prihvaća Miloševićev poziv da sastavi saveznu vladu u Beogradu. Đukanović tako od vjernog Miloševićeva jurišnika i izvršitelja njegovih naloga postaje jedan od njegovih kritičara i protivnika.

Naravno da se Milošević nije mirio s takvim razvojem situacije ni s odlukom Crne Gore, koja će u konačnici dovesti do crnogorskog odcjepljenja od Srbije, baš kao što se jedan dio političke i intelektualne Srbije ni danas ne može pomiriti s činjenicom da je Crna Gora samostalna i suverena država. O tome svjedoče i burne reakcije Srbije na “otimačinu imovine SPC-a u Crnoj Gori”, kako u Beogradu nazivaju pokušaj sređivanja imovinskog i pravnog statusa SPC-a na teritoriju Crne Gore. Ključan je problem što politička vlast u Beogradu, i ondašnja i današnja, ne prihvaća crnogorsku samostalnost, smatrajući Crnu Goru i njezinu državnost privremenim iskliznućem koje će se prije ili kasnije ispraviti i ponovno dovesti Crnu Goru u zagrljaj Beograda.

Zanimljivo je da je Miloševićev režim tada prvi put primijenio recept koji će se periodično ponavljati sve do danas. U siječnju 1998., ne bi li spriječio inauguraciju “izdajnika” Đukanovića, Beograd je organizirao krvave prosvjede u Podgorici, u kojima je ozlijeđeno više od 50 ljudi. Bio je to prvi Miloševićev pokušaj discipliniranja Đukanovića, no time je samo dodatno homogenizirao crnogorske otpadnike, Đukanovića i njegove suradnike. Započeti proces više nije bilo moguće zaustaviti.

Scenarij uvijek isti

Sljedeći važan trenutak u procesu crnogorske emancipacije od Beograda dogodio se 1999., u vrijeme NATO-ova bombardiranja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Crna Gora u tom se trenutku našla u paradoksalnoj situaciji: iako su tadašnje crnogorske vlasti proglasile neutralnost jasno se distanciravši od Beograda i zločinačke Miloševićeve kampanje na Kosovu, koja je i dovela do vojne reakcije najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, i Crna Gora našla se na udaru NATO-ovih borbenih zrakoplova, premda su tijekom tromjesečnog bombardiranja mete u Crnoj Gori isključivo bile vojne instalacije. O tome svjedoči i podatak da od ukupno između 1200 i 2500 poginulih civila na području SRJ (točan broj poginulih nikad nije objavljen), na Crnu Goru otpada “samo” sedam stradalih. Upravo je vojna akcija NATO-a protiv tadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore Đukanovića potaknula da krene u realizaciju projekta crnogorske neovisnosti, što je onda dovelo najprije do referenduma o neovisnosti u svibnju 2006., a zatim i do proglašenja neovisnosti početkom lipnja iste godine. Taj se proces odvijao u iznimno napetoj i zapaljivoj atmosferi, uz poznate optužbe o “ugroženosti srpstva” u Crnoj Gori, stalne prijetnje i provokacije, iza čega je opet stajao Beograd.

Crna Gora politički je oštro podijeljena na tzv. prozapadni blok, koji je zagovarao put u samostalnost vjerujući da je budućnost Crne Gore u NATO-savezu i EU, dok je na drugoj strani prosrpski blok, koji predstavlja otprilike trećinu stanovništva Crne Gore, protiveći se crnogorskoj samostalnosti i zauzimajući se za čvršće veze sa Srbijom i Rusijom. Taj je blok uz pokroviteljstvo Beograda svim silama pokušavao blokirati odvajanje od Srbije. Prozapadni blok predvode stranke vladajuće koalicije na čelu s Đukanovićevim DPS-om, a tom bloku pripadaju i stranke nacionalnih manjina, među njima i hrvatske, dok prosrpski blok predvode prosrpske, odnosno velikosrpske stranke, okupljene u Demokratskom frontu i predvođene Andrijom Mandićem, četničkim vojvodom koji se borio u ratovima Srbije i Crne Gore u Hrvatskoj i BiH, koji je 2016. sudjelovao u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Iza prosrpskog bloka, naravno, stajala je Srbija.

 | Autor : STEVO VASILJEVIC/REUTERS/PIXSELL

Foto: STEVO VASILJEVIC/REUTERS/PIXSELL

Riječ je o strankama koje svoje djelovanje koordiniraju s Beogradom, koji se nije mirio s procesom koji ipak nije mogao spriječiti. Na povijesnom referendumu održanom 21. svibnja 2006. crnogorski su suverenisti odnijeli tijesnu pobjedu unatoč pravilu što ga je nametnuo EU, prema kojem je za valjanost referenduma odluku o neovisnosti morala podržati većina od najmanje 55 posto birača. Odlaskom Crne Gore raspad bivše Jugoslavije ulazi u posljednju fazu, a odlukom o neovisnosti Kosova, koja je uslijedila početkom 2008., taj je proces potpuno okončan. Time je i velikosrpski projekt doživio konačan slom. Prosrpski blok, koji je predvodio Bulatović, ponovno je poražen, ali nije se predavao.

Sljedeću priliku dobio je 2015., kada je Crna Gora dobila pozivnicu za NATO. Tih dana prosrpska opozicija danima u režiji Beograda ponovno prosvjeduje u blizini crnogorskog parlamenta, u četvrti u kojoj se nalaze vladine zgrade, žestoko se sukobljavajući s crnogorskom policijom i specijalcima, prijeteći Đukanoviću građanskim ratom ako ne odustane od ulaska u NATO. Crnogorsko pristupanje NATO-u predstavljalo je definitivan prelazak Crne Gore na zapadnu stranu, a time i izlazak iz srpske i ruske sfere utjecaja. Bila je riječ o prijelomnom događaju kojim se promijenila strateška i geopolitička konfiguracija u ovom dijelu svijeta, što redovito izaziva napetosti i sukobe. Na prostoru male Crne Gore odigrao se “strateški sudar” Istoka i Zapada, koji je kulminirao u listopadu 2016. godine, na dan održavanja parlamentarnih izbora, kada je u organizaciji Srbije i ruskih obavještajaca, uz sudjelovanje crnogorskih prosrpskih političara, bio organiziran pokušaj prevrata, upada u crnogorsku skupštinu i likvidacije crnogorskih dužnosnika, koji su naposljetku spriječile crnogorske sigurnosne službe.

I sada ponovno svjedočimo istom scenariju. Crnoj Gori, članici NATO-a i kandidatkinji za Europsku uniju, ponovno se prijeti “događanjem naroda”, vlasti u Podgorici iz Beograda optužuju Podgoricu za ugrožavanje Srba i otimanje njihovih svetinja, slične poruke šalje i Rusija, zvecka se oružjem, a četnički vojvoda Andrija Mandić ponovno poziva svoje ratne drugove da se pripreme. Povod je jedan običan, europski zakon, koji je u skladu s europskim zakonodavstvom i koji je odobrila Venecijanska komisija Vijeća Europe. Zakonom se samo traži od vjerskih zajednica da dokažu da su vlasnici imovine koju koriste, a ako to ne budu mogli, ta imovina postaje vlasništvo države, ali će je oni koji su je koristili do sada moći nastaviti koristiti i dalje.

Zašto onda SPC i Beograd govore o nasilju i otimačini? Riječ je o tome da SPC odbija biti dio pravnog poretka države Crne Gore, što je ovih dana potvrdio i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, najviši dostojanstvenik SPC-a u Crnoj Gori: “Traže od nas da se registriramo. Na tu sam temu rekao premijeru: ‘Ja vas trebam registrirati, a ne vi mene. Ova je Mitropolija stvorila Crnu Goru i dala joj ime’”. Drugim riječima, SPC smatra da je iznad Crne Gore i ne priznaje njezinu nacionalnu, državnu pa ni crkvenu samostalnost i u tome je ključ posljednjeg spora između Podgorice i Beograda.

Vecernji List

Vijesti

Dr. Robert Malone: Danas se čovjek suočava s 5. generacijom ratovanja i ne zna tko mu je stvarni neprijatelj

Published

on

Čovječanstvo je u ratu, ali ne nužno protiv uzroka koje većina ljudi poznaje, poput Klausa Schwaba iz Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) ili Billa Gatesa iz Microsoftove ‘filantropije’ – piše Ivan Kolić na portalu Epoha.

Prema Dr. Robertu Maloneu, jednom od izumitelja mRNA (modRNA) “cjepiva”, pravi gospodari lutaka skrivaju se od čovječanstva u sklopu onoga što on opisuje kao ratovanje 5. generacije.

“U pravom ratovanju pete generacije ne znate tko vam je protivnik,” kaže dr. Malone.

“Na primjer, tko je marioneta iza COVID krize? Je li to bio Klaus Schwab? Je li to bio Fauci? Ne. Sve su to surogati. Ima netko iznad Klausa i ovih ljudi. Ne znate tko promiče odgovor na COVID, a to je ono što je peta generacija ratovanja.”

Prema Dr. Malone, čovječanstvo je u cjelini nedavno bilo podvrgnuto najvećoj i najkoordiniranijoj kampanji psihološkog ratovanja u ljudskoj povijesti, misleći, naravno, na “pandemiju” COVID-19 i odgovor vlade na nju.

Tri su godine razne nevladine organizacije (NGO) u suradnji sa zapadnim vladama i farmaceutskim tvrtkama, medijima i financijskim tvrtkama, provodile medicinski fašizam u velikim razmjerima i s predrasudama prema nama ljudima, ubijajući milijune ljudi.

Svi su zajedno radili kroz javna i privatna partnerstva kako bi stvorili i pokrenuli najveću, globalno najusklađeniju, psihološku propagandnu operaciju poznatu čovjeku – a učinci su, kao što svi možemo vidjeti, bili razarajući.

Ekonomski, biološki i informacijski rat

U petoj generaciji ratovanja, postoji mnogo oružja i frontova koje globalisti koriste za vođenje rata protiv masa. Čini se da je s COVID-om bila biološka prijetnja, povezana s informacijskom prijetnjom, ekonomskom prijetnjom, društvenom prijetnjom, pa čak i vjerskom prijetnjom – zapamtite: crkve su bile zatvorene u mnogim područjima kako bi „zaštitile“ ljude od „virusa“.

Kad se gospodarstvo počelo prevrtati u ranim danima “pandemije”, zloglasni tim za zaštitu od pada (PPT) došao je u “spas” preko privatnog kartela središnje banke Federalnih rezervi s pumpom, koja je pokrenula i kasnije dovela do inflacije do golemih povećanja kamatnih stopa – ovo je komponenta ekonomskog rata na djelu.

Zatim je tu bila Big Pharma, spremna preuzeti kormilo uz pomoć Trumpove administracije kako bi pokrenula operaciju Warp Speed, koja je kasnije natjerala desetke milijuna ljudi pod Bidenovom administracijom da prime injekcije “cjepiva” protiv COVID-a ili da izgube posao, obrazovanje i/ili sredstva za život.

Mediji pod kontrolom korporacija također su stigli tamo točno na vrijeme da rašire beskrajnu propagandu kako bi zastrašili ljude da ostanu kod kuće, nose maske i uzimaju jednu “pojačivač” injekciju za drugom, sve vrijeme zadržavajući vladu i zahvaljujući farmaceutskoj industriji što je donijela ” liječenje”.

I nemojmo zaboraviti tekuće geoinženjerske operacije koje zasipaju nebo kemikalijama, lažnim oblacima i tko zna čime još, a sve kako bi dekarbonizirali planet i spasili nas od “globalnog zatopljenja” i “klimatskih promjena”.

“Ovaj napad na čovječanstvo započeo je 1913.”, komentirao je netko na X-u, misleći na godinu rođenja Federalnih rezervi.

“Rockefelleri i Odbor za dobrodošlicu donijeli su zakone tako da svaka medicinska intervencija mora proći kroz farmaceutske proizvode.”

Ivan Kolić/ Epoha

Continue Reading

Vijesti

MOĆNE LITANIJE DUHU SVETOMU (II)

Published

on

Obećanja Duha Svetoga

Ove će se litanije proširiti kao lavina. Tko ih bude širio imati će udjela u njegovim molitvama.
Bilo bi poželjno reći Duhu Svetomu na koju nakanu molimo litanije, da li za druge ili za sebe.

Obećanje Boga Oca

Onima koji će najmanje triput tjedno moliti ove litanije
1. Istrgnut ću te na očigledan način iz ruku neprijatelja.
2. Otkloniti ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenosti.
3. Dat ću ti anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih.
4. Ti ćeš ustrajati na putu kreposti.
5. Ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke.
6. Ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika.
7. Ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav.
8. Ja ću te izbaviti iz materijalnih potreba.
9. Tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi.
10. Tko bi želio pomoći svome bližnjemu, treba barem pola godine dnevno moliti ove litanije.

Litanije

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova! Amen!

1. Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se u srcu sluge svojega!
Molimo Te usliši nas!

2. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

3. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti po volji Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

4. Duše Sveti, koji živiš u Srcu Sina Božjega, nauči me da Te bolje upoznam i iskrenije ljubim!
Molimo Te usliši nas!

5. Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
Molimo Te usliši nas!

6. Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali u mom srcu vatru svoje ljubavi!
Molimo Te usliši nas!

7. Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
Molimo Te usliši nas!

8. Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
Molimo Te usliši nas!

9. Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u miru i ravnoteži duha i duše!
Molimo Te usliši nas!

10. Duše Sveti, gorući Ognje ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
Molimo Te usliši nas!

11. Duše Sveti, prepuna Riznico milosti, nauči me da shvatim vrijednost trpljenja!
Molimo Te usliši nas!

12. Duše Sveti, Djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno
Molimo Te usliši nas!

13. Duše Sveti, beskrajna posudo Milosti, nauči me da ispravno koristim dragocijeno vrijeme!
Molimo Te usliši nas!

14. Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake sebičnosti i oholosti!
Molimo Te usliši nas!

15. Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
Molimo Te usliši nas!

16. Duše Sveti, Djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam nekorisna djela i besmislene, prazne riječi!
Molimo Te usliši nas!

17. Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo, nauči me šutjeti i u pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
Molimo Te usliši nas!

18. Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
Molimo Te usliši nas!

19. Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
Molimo Te usliši nas!

20. Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
Molimo Te usliši nas!

21. Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne osuđujem ili nepravdu izrečem!
Molimo Te usliši nas!

22. Duše Sveti, Ti usrečujuće Svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne propustim nijedno dobro djelo!
Molimo Te usliši nas!

23. Duše Sveti, Ti Oče bjednika, daj da spoznam svoje pogreške!
Molimo Te usliši nas!

24. Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama, vodi me kroz budnost do savršenosti!
Molimo Te usliši nas!

25. Duše Sveti, kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
Molimo Te usliši nas!

26. Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se otrgnem zavodljivostima tijela i đavla!
Molimo Te usliši nas!

27. Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude! Molimo Te usliši nas!

28. Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći: na veću slavu i čast Božju, za spasenje duša i na radost Božjoj Majci Mariji, te tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji! Molimo Te usliši nas!

R. Pošalji Duha svojega i postat će. O. I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se:

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što
je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

Preneseno s portala Rastimo u Vjeri. Podijelite ovo s prijateljima!

Vjerujem u Duha Svetoga

Himan (Zaziv) Duhu Svetomu

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘U tijeku je VAR-anje: Stop the VAR in Croatia’

Published

on

Izbori su pred vratima, ali nikako da pozvone. Oporba je u “niskom startu”, a Plenki nikako da pusti zeca da potrči. Ne zna se ni bazični izborni model – piše Zvonimir Hodak u direktno.hr.

D’Hondtov? Mnogi su mišljenja da je taj model ustvari neka vrsta algoritma koji se naziva “brkov” izborni model. Drug “brk” odnosno drug Staljin je još nekih davnih godina izrekao mudrost ondašnje epohe: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove”. Ili još genijalnije: “Ako se izbori dobro organiziraju onda se ne mogu izgubiti”.

Kad čovjek bolje razmisli onda famozna dva “burduševa” mandata i nisu neka velika enigma. Nema stoga ni jednog razloga za padanje “u nesvest” ako se kojim slučajem opet Ivana Kekin, mali Peđa, naša Kate, Urša Raukar, Šokre iz Samobora, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Jurica Pavičić i ostala znana ekipica okupe na Trgu svetog Marka. Dugo nisam na njihovim samoupravnim facama vidio toliko optimizma kao kad su vidjeli toliko ljudi koji su došli vidjeti što se to događa. Naravno, zlobni dio mene odmah me podsjeti na staru istinu koja glasi: “Optimist je u pravilu loše obaviješteni pesimist”.

Jednom su Hrvateki dali povjerenje Račanu, drugi puta Milanoviću, i oba puta su se opekli. Pogledajte samo kako su rasprodali banke, INA-u, hotele i ostale “nekretnine”. Za visoko kvalificirane lijeve lažove za “rasprodaju” je kriv isključivo “krivousti” bivši predsjednik. Tu prijesnu laž i dan danas k’o “kukavičje jaje” podmeću u svojim medijima. Kad im postaviš pitanje koja velika firma, koja velika banka, koja naftna kompanija je prodana strancima za vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana, onda podsjećaju na stari ruski vic. Rus i Amer čekaju vlak u moskovskoj podzemnoj željeznici. Rus, pun ponosa, podsjeća Amera: “Joe, sjećaš li se kad si zadnji puta, pred deset godina, bio u posjeti Moskvi koliko smo morali čekati da dođe vlak. A vidiš danas!” “Ok, Vladimire Vladimiroviću”, odvrati Amer “Sve je to lijepo, nemoj se ljutiti, ali mi ovdje čekamo već sat, a vlaka nigdje!” “Da!”, nakašlje se Rus, “a što vi radite crncima?” Tako je i danas. Dok se istina probudi i navuče gaće, laž je već prošla pola svijeta.

Markovina širi mržnju

Na fejsu se oglasio hercegovački franjevački provincijal Grbeš: “Markovinin roman je zlo iskazano riječima”. Idem malo pogledati o čemu se tu radi. Fra Jozo Grbeš reagira na roman (?!) Dragana Markovine koji se zove “14. februar 1945.” i posebno naglašava da autor širi mržnju. Naime, Draganče Markovina nas je “počastio” romanom o ubijenom fra Leu Petroviću. Fra Jozo tvrdi da je fra Leo bio ponosan i pravedan čovjek i da su ga ubili partizani zajedno sa 600 hrvatskih svećenika, a stotine drugih nevinih osudili na dugogodišnje kazne zatvora. Kao, recimo, Alojzija Stepinca. Stara je to i ružna komunistička priča. No nešto drugo je zanimljivo. Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali ljevičarski jugofilski “istoričari”, pisci knjiga o Miki Špiljku, glorifikatori Tita i 6. ličke ne mogu nam prodati više lažne povijesti nego li su nam do sada već prodali. Stoga su sad počeli pisati romane, snimati filmove o Titu, Sutjesci, Neretvi…

Ne spominju godinu “Annus martyrum”, ne pišu o njoj. A to je godina 1945. kad je u mjesecu veljači ubijeno 45 franjevaca. Sukobili su se do zuba naoružani fratri i goloruki partizani. To je, naime, sadržaj romana novopečenog romanopisca Dragana Markovine. Profa “istorije” iz Splita odlučio je sad svoju lažnu povijest pretočiti u književnost. Fra Bernardin Škunca tvrdi da je naš Dragan u tom “romanu” iskalio toliko mržnje prema provincijalu fra Leu Petroviću da je teško povjerovati kako “ovaj čovjek živi u 2024. godini”. Dragi fra Škunca, ne samo da živi nego nam piše povijest, obrazuje studente, a sad čak piše romane. Njegov roman je odmah našao u Hrvatskoj izdavača koji čeka u redu da ga izda. Izdaja, izdavači, lustracija…

Sad kad ga je krenulo, Draganče će sigurno nastaviti s pisanjem povijesnih romana ako s vremenom ne prijeđe na epove. Očekuju se povijesni romani i Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Ante Tomića, Ive Goldsteina, Roberta …. Prodavat će se kao džepna izdanja, po sniženim cijenama na novinskim kioscima i pred zagrebačkom Arenom prije i nakon koncerata Prije (i nakon) Lepe Brene kako bi se svekoliki hrvatski puk uputio u naše nove književne trendove i upoznao s talentom naših povjesničara/književnika. Izdaja i izdavaštvo, baš nekako ide ruku pod ruku….

No, ne treba razbijati glavu – sitnicama. Treba uzeti ciglu!

Stop (the) VAR in Croatia. Najbliži istini je Dostojevski: “Tolerancija će doći do takove razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje kako ne bi uvrijedili imbecile”.

Svestrani borac za Jugu…

Sjajan je člančić u subotnjem Jutarnjem napisao svestrani borac za Jugu Yu-rica Pavičić. Naš se Jure ufatio sirotog Mateja Frane Maslića koji je za 500 eura nešto muljao s imigrantima. Matej-Frane je član Domovinskog pokreta, a Yu-rica je onako od oka zaključio da ga “sirotog očito nije poškropila pamet”. Jure ima saznanja s “višeg mjesta” da se nesretni Matej-Frane šepurio u majici HOS-a i vrijeđao splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića… “zato što je ovaj, jelte, zna se, Srbin”. Jura je “jelte, zna se, loše obaviješten optimist. Njega je Bog poškropio istom onom pameću kojom su iz kante poškropili i Antu Tomića. Da nije tako onda bi već shvatio da Srbi već jako dugo nisu predmet mržnje u državi Hrvatskoj.

Imaju zagarantirana tri zastupnika u Saboru, u vladajućoj su koaliciji, lova obilno curi Pupovčevoj stranci i SPC-u… Oni zadovoljni, pa bi trebali biti i Yu-rica, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Bora Dežulović, Bojan Ivošević… Mrzitelji su na ovim prostorima Jugoslaveni. Od onih koji daju imena ulicama u Splitu jer su 1920. u Rapalu poklonili dio hrvatske obale Mussoliniju, preko onih kojima su podignuti spomenici za pišanje na Rivi, do onih koji su se od 1941-45. borili za Jugu, a protiv Hrvatske itd. To su obično oni koji su samo legalno državljani ove prelijepe Hrvatske, ali srce i dušu su zadržali u bivšoj “prestolnici”. Možda je mržnja prejaka riječ za te puzavce. To su zapravo izgubljene duše. Njih treba u stvari žaliti.

Živjeti u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, a patiti iz dana u dan za “Kućom cveća”, Kalimegdanom, bratstvom i jedinstvom i cinkati Hrvatsku gdjegod stignu i kogagod “ufate”. Zar to nije nisko, jadno i odurno? U izvješću Europskog tužiteljstva za 2023. “Hrvati su daleko ispred svih po prijavama građana EPPO-u…”. Dokaz tome je i ovaj mali “cinkeraj” našeg Yu-ice o nepoškropljenom Matej-Frani i njegovih “popušenih” 500 eura.

Sve mi se nekako čini da je Yu-rica Pavičić u nekom svom “predživotu” možda ipak radio u Cinkarni Celje.

Izgleda da je počelo. Vijest iz Mostara:  “Iz parka u Mostaru nestao kip Bruce Leeja!” Možda i s Rive nestane kip Miljenka Smoje….. Ne bi mi teško palo jer što sam stariji sve mi lakše pada…

Da je bar sve u životu lako kao udebljati se…!

Ovidije je rekao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?” Da je Split bio sretan, tko bi znao za Miljenka Smoju, Juricu Pavičića i Antu Tomića…

Zdrav čovik ima tisuću želja, bolestan samo jednu, “da ih je dobit u nedilju…”

Apel na fejsu: “Hitno treba obustaviti provjeru diploma. Ostat ćemo bez stručnjaka”.

Ivan Ico Grbeš ima “pitalicu” o savršenom muškarcu. Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 sata. Gdje možemo naći takvog? U zatvoru !

Dok “možemo” ili “nož-emo” iz dana u dan u ljevičarskim medijima čitati umotvorine Jurice Pavičića, Ante Tomića ili Rudanice, Hrvoja Hitreca ne možemo. Jedan od ponajboljih naših pisaca i sigurno najduhovitiji bloger piše “Hrvatske kronike” u “Projektu Velebit”. On se ne prodaje za sitne škude, ne gura se, pa ga se treba tražiti i pronaći… Evo samo djelića iz njegove zadnje kolumne od 20. veljače ove godine:

“Okupila se boljševička bratija na Trgu sv. Marka. Urnebesna subota prošlog tjedna, imala je pečat naizgled prevladane prošlosti, u mizernom doduše valu je podsjetila na komunističku revoluciju i što bi nam mogla donijeti (i što nam je bila donijela). Okupila se, znači ljevica, ultraljevica i boljševička bratija na Trgu sv. Marka, jer manjeg nisu mogli naći…”

Kratko, jasno i istinito! Njegove su kolumne bez denunciranja, istinite, duhovite, gotovo mala književne satire, ali uvijek čitljive.

Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika.”

Definicija pravde u Hrvata je obično “presuda u tvoju korist”. Sve što je jugo-nostalgičarsko slilo se na Markov trg pred crkvu sv. Marka s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem. Trebalo je vidjeti te plakate i čuti deračinu iz mikrofona. Radilo se u biti o jednom velikom samo denunciranju i političkom striptizu. Prosvjed na Markovu trgu je zapravo donio najviše političke koristi HDZ-u.

Mnogi koji su do sada redovno pljuckali po HDZ-u i AP-u odjednom su se imali priliku otrijezniti. Stoga vladajući trebaju raspisati izbore što prije dok ne izblijedi “sjajna” slika Beljaka, Peovićke, Sandre, Mirele, Anke… i ostalih ocvalih političara.

Sad će početi lov na Zajeca

Zagreb se polako budi. Paralelno uz Gay paradu održat će se i Anti-gay anti-parada čiji će protagonisti nositi parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo”.

U tijeku je VAR-gate, odnosno strip-tease Hrvatske nogometne lige. Počela je hajka, padaju ostavke, cure snimke iz soba za “varanje”. Da je dosadno, nije. Šest klubova na čelu s Dinamom i Rijekom se izjasnilo. Liga ima deset klubova. Igraj pošteno i pazi na druge ili gazi druge – pitanje je sad? Kao iz Zajčeve opere Lizinka, pojavio se u Dinamu Zajec. Sad će početi lov na Zaj(e)ca. Lovci su naoružani do zuba, a Zajec, zeko?

Navodno je sveti otac Franjo primio dvojicu gorljivih štovatelja Marijanskog kulta iz redova Crvene braće: opata Andreja Prisavskog i gvardijana Zorana od Pantovčaka. Na Papinu zamolbu da mu otpjevaju neku marijansku pjesmu, spremno se odazvaše otpjevavši mu složno “Marjane, Marjane…”

U vrijeme slanja srpskog svemirskog broda na Mars, s Marsa je stigao de-marš.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved