Connect with us

Vijesti

Poražavajuća istina o HNB-u i prodanom hrvatskom zlatu

Published

on

Za vrijeme Ivice Račana, Hrvatska narodna banka, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata iz sukcesije 

Zamislite situaciju da Hrvatska svojom kunom kupuje po svijetu bez da uzima strane kredite, a sve garantira zlatom kojeg je na žalost prodala? Cijena roba i usluga bi bila umanjena za kamate koje Hrvatska ne bi morala plaćati. Gospodarstvo Hrvatske bi se preporodilo.

Iza svakog grama fizičkog zlata, zasigurno stoji ljudski rad. Netko je zlato morao pronaći, iskopati i izliti, a u što nema nikakve sumnje. Zlato ne pada s neba, niti ga možemo tiskati u tiskari. Govorimo o fizičkom zlatu. Ako ga imaš, ono vrijedi, tu spora ne može biti.

S klasičnim novcem je stvar puno kompliciranija. Iza novonastalog novca, također bi trebao stajati ljudski rad. Tako bar kaže teorija. U praksi se susrećemo s niz problema. Kada banka procijeni nečiji budući projekt i odobri kredit, ona nije sigurna hoće li poduzeće za taj novac nešto napraviti – stvoriti vrijednost i dodatnu vrijednost svojim radom. Ako poduzeće napravi ono za što je uzelo kredit, tada novonastali novac pokriva novo stvorene vrijednosti. U slučaju da dođe do problema – početna ideja se ne ostvari – novonastali posuđeni novac nema što pokrivati i dolazi do njegove deprecijacije (inflacije).

Pošto nitko ne zna u realnom vremenu koliko su banke novcem pokrile koristan rad, primorani smo vjerovati u izvješća banaka i financijskih institucija.

Kod zlata ovaj problem ne postoji. Rad utrošen na iskopavanje određene količine zlata uvijek ima protuvrijednost u novcu, pošto se zlato može uvijek unovčiti.

ŠTO SMO NAUČILI, ŠTO MNOGI NE ZNAJU?

Novac i investicije ne stvaraju rad i radna mjesta, nego rad i nova radna mjesta stvaraju novac i investicije. Interesantno, zar ne? O ovome ćemo drugi put. Vratimo se na zlato.

Svakodnevno čitamo u medijima, a i na našem portalu Logično: “Rusija i Kina masovno kupuju fizičko zlato”. Svi se pitaju zašto? Mnogi misle da će zlato preuzeti ulogu klasičnog novca u trgovini usluga i roba, a time ukinuti dominaciju dolara.

Odmah vam mogu reći, to se nikada neće dogoditi, a ovo su tri glavna razloga zašto:

-Količina svjetskog zlata ne može pokriti postojeću vrijednost proizvoda i izvršenih usluga. Uzmemo li u obzira aktualne i buduće gospodarske aktivnosti, odmah se vidi da se radi o velikoj zabludi

-Zlato nema fluidnost kao klasični i elektronski novac. Praktično ga je nemoguće iskoristiti u klasičnoj trgovini zlato-roba-zlato-usluge.

-Treći razlog najbolje govori o apsurdnosti ideje da zlato zamijeni klasični novac. Svaka dodatna stvorena vrijednost bi tražila nove količine zlata koju bismo morali iskopati. Dakle, hoćete napraviti kuću koja košta 100.000 €, morali biste prvo platiti rudare da iskopaju zlata u vrijednosti od 100.000 €, a tek onda platiti izgradnju kuće. Dakle za jednu stvar, morali biste raditi dva puta. Malo sam pojednostavio, ali je princip ispravan.

Definitivno više nema potrebe govoriti o zlatu kao mogućem klasičnom platežnom sredstvu.

ZAŠTO GA ONDA SVI KUPUJU?

U prethodnom paragrafu smo vidjeli da zlato ima svoju unutarnju vrijednost koja proizilazi iz rada, a ne vrijednost temeljenu na povjerenju kao kod klasičnog novca na čiju vrijednost svojim radom utječu banke.

Zlato je rijetko i potreban je težak rad da bismo ga imali u “džepu”. Zbog toga kod zlata nemamo inflaciju. Već tisućama godina vrijednost zlata je dogovorna i tako će vjerojatno ostati u budućnosti jer alternative “još nema”.

Upravo ova činjenica razotkriva razlog masovne kupovine fizičkog zlata u svijetu, ali i nagovještava novu veliku financijsku krizu.

Velike zemlje ne kupuju zlato da od njega prave platežno sredstvo, nego ga planiraju koristiti za jamstvo u međunarodnoj trgovini.

Sjedinjene američke države brane korištenje dolara uvodeći sankcije. Sankcionirane zemlje moraju živjeti i trgovati. Zlato ne mogu koristiti za trgovinu iz tri bitna razloga koje smo već naveli, ali zato mogu svojim fizičkim zlatom dati jamstvo da će drugoj zemlji isplatiti eventualni dug potreban za kupovinu usluga i roba.

Primjer: Iran želi od Rusije (ruske tvrtke) kupiti putnički zrakoplov koristeći svoj nacionalni novac u protuvrijednosti od 50 milijuna eura. Jamči da u slučaju inflacije domaće valute ili više sile, Rusija neće izgubiti ništa, jer će cijena biti vezana za zlato ili nešto drugo. Plaćanje želi izvršiti u 60 mjesečnih rata u domaćoj valuti ili rubljama, ako ih ima.

Da bi ruska tvrtka bila sigurna u naplatu, ona od Irana traži jamstvo u fizičkom zlatu, tako što će Iran deponirati (blokirati) 1250 kg zlata. U slučaju da Iran ne mogne vratiti kredit, ruska tvrtka će preuzeti zlato i tako naplatiti dug Irana.

Tijekom plaćanja, Iran može kontinuirano oslobađati količinu zlata koja više nije potrebna za jamstvo i iskoristiti ga za druge poslove. Nakon 30 mjeseci, Iran će isplatiti 50% duga i osloboditi 625 kg zlata za novi financijsku transakciju – kupovinu.

Ako ste dobro pratili, fizičko zlato omogućava sigurnu trgovinu bez korištenja dolara. Pričamo o klasičnoj dedolarizacijigospodarstva.

Stvar postaje interesantnija, ako Rusija u isto vrijeme kupuje naftu od Irana u vrijednosti od 45 milijuna eura. Kompenzacijska razlika iznosi samo 5 milijuna eura.

U prijevodu, za posao od 95 milijuna eura, potrebno je imati samo 125 kg fizičkog zlata kao jamstvo.

Sada vam je sigurno jasno zašto svi kupuju zlato. Ono ne služi za trgovinu, nego za jamstvo. Što je trgovina dinamičnija i što više teži kompenzacijskoj nuli, zlata treba manja. Dolar više uopće nije potreban jer svi mogu koristiti čak i “toalet papir” koji ima jamstvo u zlatu.

VAŽNO: Deponiranje zlata može napraviti mali problem. Zato su potrebne zemlje od povjerenja. Jer tko će garantirati Rusiji da će Iran isporučiti zlato ako dođe do problema. Slične transakcije traže treću stranu.

Ovo će biti također jedan veliki globalni izazov koji će na prvo mjesto staviti zemlje s visokom razinom poštenja, tj. one zemlje, koje neće u datom momentu blokirati tuđe jamstvene zlatne rezerve iz geopolitičkih razloga. Švicarska je do sada bila vrlo sigurna, ali veliki pritisak zadnjih godina je natjerao ovog svjetskog financijskog lidera da napravi određene iznimke.

ŠTO JE S HNB-OM I PRODAJOM HRVATSKIH ZLATNIH REZERVI

Za vrijeme Ivice Račana, Hrvatska narodna banka, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata iz sukcesije (Poslovni.hr).

Nedavno su me hrvatske kolege, ekonomisti s London Business School, Ekonomskog fakulteta i Zagrebačke škole ekonomije i managementa, uvjeravali da je to bilo dobro za Hrvatsku i da je prodaja zlatnih rezervi bila i više nego opravdana.

Ovom prilikom im “poklanjam” skromnu analizu kako bi spoznali o kakvom propustu se radi.

Zlatne rezerve jedne zemlje su najbolje jamstvo. Možemo slobodno reći da je zlato frakcionalni minimum, kao u središnjim bankama kojeg svaka banka mora imati, a što također predstavlja jedan vid jamstva. Zemlja koja ima zlato, prestaje biti rizična zemlja.

Ako Iran i Rusija sa 125 kg zlata (vrijednost 5 milijuna €) iz gornjeg primjera, mogu napraviti posao od 95 milijuna eura, Hrvatska je mogla s 13 tona zlata ostvariti posao od 10.000.000.000 eura.

Zamislite situaciju da Hrvatska svojom kunom kupuje po svijetu bez da uzima strane kredite, a sve garantira zlatom kojeg je na žalost prodala? Cijena roba i usluga bi bila umanjena za kamate koje Hrvatska ne bi morala plaćati. Gospodarstvo Hrvatske bi se preporodilo.

Tko je Hrvatsku oštetio i zašto, ostat će vječno pitanje za buduće generacije koje će skupo platiti ovaj povijesni propust. Razvlaštenje Hrvatske od zlatnih rezervi nije se dogodilo slučajno. Uklanjanjem fizičkog zlata, otvorio se put za davanje novih kredita Republici Hrvatskoj koja postojeće kredite vraća novim kreditima, čime se faktički nalazi u dužničkom ropstvu.

Za sve koji se pitaju kada će ova agonija stati, odgovor je vrlo kratak i jasan: kada Hrvatska rasproda sve resurse, kada razvlasti sve građane i kada rasproda sve što je u javnim rukama, tada će vjerojatno stati ova agonija. Ipak, kada malo bolje razmislim, agonija će tek početi. Osobna autonomija će biti do kraja uništena. Svi će ovisiti o milosti nekoliko svjetskih korporacija, koje će umjesto država upravljati svim bitnim elementima društva.

Iskreno se nadam da sam vam približio ulogu i mogućnost fizičkog zlata? Konačno znamo zašto suverene zemlje masovno kupuju zlato. Skromnu analizu ću završiti najavom nove analize koja će biti još interesantnija, a koja će otkriti staru paradigmu i priliku za izlaz iz ekonomskog pesimizma bez “krvavih revolucija”. Ekonomija nije, niti će ikada biti znanost. Radi se o disciplini koja, kao u džudu, omogućava iskorištavanje snagu jačeg u vašu korist. Potrebno je samo logično i kreativno razmisliti.

Petar Jasak / Logično.com

Vijesti

LOVRINOVIĆ: STRAŠNO JE KOLIKO NAS GULE BANKE I HNB

Published

on

HNB je bankama isplatio za prošlu godinu oko 480 milijuna eura (oko 3,4 milijardi kuna) i to – ZA NIŠTA!

U stvari to NIŠTA su isplaćene kamate bankama kao nagrada što su novac držale na svojim računima i što nisu odobravale kredite. Za to ih je HNB nagrađivao sa 4% kamata godišnje. Dakle, za svojevrsnu “ležarinu” novca na računima banaka one su nagrađene do sada neviđenim ekstra profitom jer nemaju nikakav rizik. Tako visoku kamatu građani koji su ostavili svoje depozite u bankama mogu samo sanjati i ona se kreće oko 1-1,5%. Banke zbog toga ne trebaju uopće odobravati kredite niti gospodarstvu niti građanima i izlagati se rizicima kada od HNB-a mogu bez ikakvog rizika dobiti tako ogroman profit. Neto profit banaka je u odnosu na prošlu godinu porastao čak 91! O plaćama bankara i guvernera da i ne govorim.

Čime opravdati ovakvu politiku HNB-a od koje korist vuku samo strane banke u Hrvatskoj?

To se ničim ne može opravdati. HNB samo sluša naredbe Europske središnje banke (ESB) iz Frankfurta a ona je odlučila da je u borbi protiv inflacije najvažnije smanjiti količinu novca u optjecaju. Put ka tom cilju je da banke odobravaju što manje kredita i time će se smanjiti potražnja, a onda i inflacija. Tako misli ESB. No, taj cilj se mogao postići, nećete vjerovati, bez troška po središnje banke. Kako? U monetarnoj politici postoje razni instrumenti a jedan od njih je obvezna rezerva. Nju je trebalo povisiti sa sadašnjih 1% na 5% ili više, već koliko treba, a to znači da bi banke morale taj postotak depozita izdvojiti bez naknade na poseban račun i smanjio bi se obujam kredita i ponuda novca. E, ali treba namiriti bankare, a ne razmišljati o sirotinji i malim poduzetnicima koji se krvavo bore na tržištu. Zar te iste banke nismo nekoliko puta sanirali. Na razini EU banke su nakon Velike financijske krize također sanirane u astronomskim iznosima na račun poreznih obveznika.

Ovo je najbolji primjer sustava u kojem živimo a to je financijski kapitalizam koji brine samo o svojoj oligarhiji. On iscrpljuje radnike i samu supstancu gospodarstva i zemlje.

I što će sada napraviti strane banke u Hrvatskoj? One će te ogromne profite proslijediti u najvećoj mjeri u inozemstvo.

Da je zadržana kuna i monetarni suverenitet ovoga enormnog troška – NE BI BILO!

HNB bi povisio stopu obvezne rezerve uz trošak od 0% i tako uštedio 480 milijuna eura koji bi se mogli iskoristiti za razne potrebne svrhe. Ovo je jedan od troškova uvođenja eura – i to OGROMAN. No, službeni mediji će to objasniti nužnošću i mudrošću vođenja monetarne politike. A to je zapravo obična pljačka svih nas.

Eto to je politička ekonomija funkcioniranja središnjih banaka koje su uvijek pogodovale bankama a mi ih spašavali pod firmom da ne smiju propasti jer su “prevažne”

Još nešto. U prošloj godini država je od poduzetnika naplatila oko 265 milijuna eura oporezivanjem ekstraporfita koji su ga, po njenoj ocjeni, ostvarili bez puno truda. Čekaj malo; znači poduzetnicima treba oporezovati ekstra profit a bankama to isto ne treba! To u prijevodu znači da Hrvatska udruga poduzetnika nema nikakvu moć u odnosu na Hrvatsku udrugu banaka.

Ovakve pojave sam već davno najavio i oni koji me prate to znaju. Sada samo pratimo realizaciju. Sve ovo još ubrzava socijalno raslojavanje i jaz između bogatih i siromašnih te promovira nepravdu u raspodjeli bogatstva. Tome će stranka Pravo i pravda stati u kraj, jer takvo društvo nema perspektivu! Pravosuđe i monetarni sustav ključni su uzroci našeg propadanja.

I da još jednom ponovim: ja nikada nisam razlikovao okupaciju tenkovima od okupacije kapitalom!

Pretjerujem? Zar nije više ljudi napustilo Hrvatsku nakon rata nego za vrijeme rata!?

Continue Reading

Vijesti

Umro je Ratko Despot, predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja

Published

on

Umro je Ratko Despot, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja pravoslavne vjere.

U Šibeniku je iznenada u 69. godini preminuo dragovoljac Domovinskog rata pukovnik Ratko Despot, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja pravoslavne vjere.

Kao predsjednik Udruge hrvatskih branitelja pravoslavne vjere koja je predstavljala oko 10.000 Hrvata pravoslavner vjere koji su se borili protiv veliosrpske agresije u Domovinskom ratu Ratko Despot je uložio mnogo napora u sadašnjim nastojanjima da se obnovi prava autokefalna Hrvatska pravoslavna crkva.

Pogreb dragovoljca Domovinskog rata Ratka Despota obavit će se u ponedjeljak 11. ožujka u 15 sati na mjesnom groblju Sv. Mihovil u Vukšiću.

Neka mu je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem.

Continue Reading

Vijesti

Glavna europska tužiteljica: “Nije posao javnosti, ni političara ocjenjivati – je li počinjena prevara ili ulogu EPPO-a!”

Published

on

Iako premijer Andrej Plenković uporno ponavlja kako su europski istražitelji prekoračili svoje ovlasti u slučaju aktualne afere oko 3D snimanja koje je nakon potresa obavljao Geodetski fakultet, Europski tužitelji i dalje neumorno kopaju i istražuju slučaj – donosi Dnevno.hr.

Riječ je o 100 posto novcu iz hrvatskog proračuna, kaže Plenković, pravo je pitanje zašto oni to rade. Ovog tjedna zato smo se zaputili u Luksemburg kako bismo na licu mjesta saznali o čemu je riječ.

Zašto se u ovom slučaju govori o sukobu nadležnosti i što glavna europska tužiteljica poručuje hrvatskim vlastima i hrvatskim građanima, odgovorila je Laura Kovesi, nova šefica EPPO-a za.

“Ne komentiram istrage u tijeku, a budući da se tu radi o takvom slučaju, pokušat ću dati općenit komentar. Općenito vrlo dobro procjenjujemo svoju nadležnost, pridržavamo se Uredbe i pravila kada je riječ o nadležnosti EPPO-a. U ovom slučaju želim naglasiti da, ako netko gaji sumnje o tumačenju Uredbe, ovdje u Luksemburgu nalazi se sud Europske unije i svi koji imaju sumnje trebaju se obratiti sudu i pitati kako bismo trebali tumačiti Uredbu”, rekla je.

‘Naše predmete obično provjerava vijeće’

“O nadležnosti EPPO-a ne odlučuju vlada, parlament, političari ni poslovni ljudi, to je nešto što pripada pravosuđu. To je moj komentar, a iza ovoga leži pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj: je li počinjena prevara ili ne? A EPPO nastoji istražiti ovaj slučaj i utvrditi je li doista tako. Mislim da bi hrvatski građani željeli znati je li počinjena prevara, je li netko ukrao novac ili nije, to je pravo pitanje”, rekla je Kovesi.

Novinar ju je upitao je li obavila sve provjere, a Kovesi je odgovorila: “Naše predmete obično provjerava stalno vijeće, to je sustav koji čine tri troje tužitelja iz triju država članica EU, koji procjenjuju i prate sve predmete i procjenjuju sve odluke. Ponavljam: ako netko gaji sumnje u našu nadležnost, o tome odluku može donijeti samo sud Europske unije.

O predmetima se sud ne bi trebao donositi u javnosti niti bi se trebalo javno govoriti je li EPPO nadležan, je li počinjena prevara i bi li EPPO trebao vršiti pretrage. To nije posao javnosti ni političara nego pravosuđa, i upravo to činimo. I opet ponavljam: ovdje se ne radi o tome tko je nadležan nego o tome je li počinjena prevara, je li itko pokušao otkriti istinu i, treće, ako je istina ono što je premijer rekao, svi želimo doznati je li prevara počinjena ili nije”.