Connect with us

Vijesti

dr. sc. Tihomir Rajčić: Tajni beogradski dokumenti razotkrivaju stvarne ciljeve Vučićeve Srbije

Published

on

Državni interesi Srbije zahtijevaju pragmatičnu, čak i dodvoričku, politiku prema snazi Europe i Amerike. Istovremeno, na Balkanu treba poticati okupljanje srpskih zemalja, što na prvom mjestu znači Crne Gore i Republike Srpske i, ako se političke okolnosti promijene, Kosova ali i Makedonije. Hrvatsku bi, pri tome, trebalo pridobiti kulturno-jezičnim jugoslavizmom.

Ovako bi izgledala današnja primjena tajnog, u Hrvatskoj sasvim nepoznatog, strateškog dokumenta kojeg je 21. srpnja 1911. sastavio poznati srbijanski državnik dr. Milovan Milovanović.

Političko dodvoravanje

U Milovanovićevo vrijeme Srbija je obuhvaćala samo tzv. „užu Srbiju“ bez Vojvodine i Kosova. Ipak, službeni Beograd je tada na području od Makedonije do Hrvatske ima svoju tajnu revolucionarno-obavještajnu mrežu, obilno „podmazanu“ proračunskom novcem.

Gledajući na prema glavnom neprijatelju Austro-Ugarskoj, Milovanović je zaključio kako je potrebno čekati, ali i stvarati povoljne okolnosti u kojima bi se Srbiju oslobodilo vanjskog političkog pritiska. U takvoj situaciji, smatrao je Milovanović, Srbija je prema službenom Beču trebala stalno pokazivati dobru volju i umjerenosti, te činiti sitne ustupke i tako zadovolji političku taštinu političke elite u Beču..

Ipak, ovo političko dodvoravanje je imalo i svoje granice. „Održavanje korektnih odnosa i ukazivanje prijateljstva u svakodnevnom životu ne mogu značiti da Srbija napušta svoj državni program koji smatra životnim pitanjem bez čijeg ostvarenja nije moguća sačuvati samostalnost Srbije“, napisao je Milovanović.

Gledano iz današnje perspektive to znači da Aleksandar Vučić nikad neće zauzeti otvoreno prozapadni stav nego će zapadu sitne ustupke popraćene velikim riječima o dobroj volji i prijateljstvu.

Primjer toga je nedavno Vučićevo gostovanje u Bijeloj kući gdje je, pod Trumpovim pritiskom, potpisao trgovinski sporazum sa Kosovom. Ipak ugovor je samo loša zamjena za diplomatsko priznanje Kosova koje traže i Bruxelles i Washington, na što nitko u srbijanskom vrhu neće pristati.

U tom smilsu ne treba čuditi što službeni Beograd, isto kao i 1911., Hrvatsku još uvijek vidi kao dio srpsko-jugoslavenskog prostora.

Beogradsko jugoslavenstvo

Ipak, Srbija je danas, kao i u Milovanovićevo doba, relativno slaba pa jugoslavizam ne može biti pokriće za otvorenu političku i vojnu akciju.

“Našem jugoslavenstvu treba promijeniti smisao i karakter i prenijeti ga isključivo na kulturno područje“, napisao Milovanović 1911. svjestan da se srpsko-jugoslavenski program ne može ostvariti snagom srpskog oružja.

Zato je kulturno, na prvom mjestu jezično, jugoslavenstvo jedini način očuvanja kakvog-takvog kontinuiteta srpsko jugoslavenskog prostora. Tim više što mnogima u Hrvatskoj jezično-kulturni jugoslavizam izgleda vrlo prihvatljivo.

U ovom nastojanju Beograd, u određenoj mjeri, im potporu službenog Bruxellesa koji, kroz politiku neo-funkcionalizma diskretno promovira „bosansko-hrvatsko-srpski“ jezični standard.

Istovremeno, Srbija danas, isto kao i 1911., otvoreno baca politički pogled prema Bosni i Hercegovini.

Podjela Bosne i Hercegovine

Naime, službeni Beograd je Bosnu i Hercegovinu smatrao srpskom zemljom zbog koje 1908. bio spreman izazvati europski rat, ali je i pragmatično podijeliti sa Austro-Ugarskom. Prema Milovanovićevim zamislima Srbiji su trebala pripasti sjeverna i istočna područja smješten uz Savu i Drinu, dok su Austro-Ugarskoj trebala ostati jugozapadna područja vezan uz Dalmaciju.

Gledano iz današnje perspektive u toj računici nije teško prepoznati Republiku Srpsku koja u budućnosti može pokrenuti podjelu Bosne i Hercegovine, što bi moglo do krajnosti zaoštriti pitanje etničkih i političkih granica na Balkanu.

Uz ovo za službeni Beograd je uvijek važan Dubrovnik, zamišljena srpska kulturna metropola na Jadranu, ali i Boka Kotorska.

U pozadini svega je Crna Gora koja je za službeni Beograd, i onda i dana, sastavni dio srpskog nacionalnog prostora.

Srpska Crna Gora

„Crna Gora ne predstavlja opće srpske interese nego je sav njen program u tome da u krilu Srpstva odcijepi dio koji će joj omogućiti poseban državni život“, napisao je Milovanović u povjerljivoj bilješci iz veljače 1911.

Gledao iz današnje perspektive ove riječi znače da je za Aleksandra Vučića nezavisna Crna Gora abnormalna i neprihvatljiva opcija.

Zato ne treba čuditi borbenost Srpske pravoslavne crkve, koja je čuvarica tradicija srpske državnosti, i prosrpskih političkih snaga. I jedni i drugi žele spriječiti „da u krilu Srpstva“ postoji posebna samostalna crnogorska nacija i njena država.

Velika Srbija ne odstupa

Iako će mnogi odmahnuti rukom i reći da je sve ovo recikliranje stare priče o velikosrpstvu koje će kad-tad ustupiti mjesto normalizaciji i pomirenju, to mišljenje je pogrešno.

Naime, u pozadini držanja službenog Beograda, ni prije stotinjak godina ni danas, nije iracionalni hir i nekakav „srpski fašizam“ kako se u Hrvatskoj često govori. Naprotiv. U pitanju je trajni nacionalni interes Srbije da pod svojim okriljem okupi što više srpskog-jugoslavenskog nacionalnog prostora.

Maksimalističku verziju tog prostora je uoči Prvog svjetskog rata najbolje definirao drugi poznati srbijanski državnik Nikola Pašić.

 Srpski-jugoslavesnki prostor

On je svojim suradnicima 29. srpnja 1914., rekao „da će naša granica biti na liniji Klagenfurt, Marburg, Segedin“, što će reći od oružjem i diplomacijom osvojene Makedonije do duboko u Austriju i Mađarsku.

Ova vizija, koju je Pašić ubrzo nakon toga raspravio sa srpskim saveznicima, Rusijom, Francuskom i Velikom Britanijom, bila je kasnije teritorijalni, ali i politički, temelj Jugoslavije.

Pozadinu Pašićeva ekspanzionističkog koncepta, u kojem se preplitalo velikosrpstvo i jugoslavenstvo, najnovije vrijeme je vrlo upečatljivo opisala srbijanska povjesničarka i bivša političarka Latinka Perović.

“U zemlji bez tradicije, odgojena u obitelji, školi crkvi vojsci, malobrojna inteligencija je obnovi srednjovjekovne prošlosti, kroz ideju oslobođenja i ujedinjenja dala djelotvornu snagu. Nikola Pašić je personificirao taj proces.“

Iza ovih riječi krije se činjenica da je Pašićeva maksimalistička vizija srpskog „oslobođenja i ujedinjenja“ živa i danas.

Gledano iz hrvatske perspektive toj se viziji nije moguće suprotstaviti ni diplomatskom galamom ni pričama o pomirenju, nego odlučnom i promišljenom politikom.

Samo takva politika će spriječiti oživljavanja beogradske vizije „oslobođenja i ujedinjenja“ koju smo na vrlo krvav i destruktivan način preživjeli 1990-ih – donosi Geopolitika News.

Autor je povjesničar i novinar Slobodne Dalmacije koji prati razvoj događaja u Europi, Americi, na Bliskom istoku s naglaskom na Izrael.

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved