Connect with us

Društvo

Komunistički zločini 1945. – Bleiburg i Križni put

Published

3 godine ago

on

Slika 1. Naslovnica knjige Bleiburšks tragedija hrvatskog naroda (Vinko Nikolić ur.)

  I danas, pored niza arhivskih dokumenata, svjedočanstava i materijalnih dokaza (ekshumacija žrtava) pojedinci ne mogu prihvatiti istinu o zločinu koji se dogodio na Bleiburgu i Križnim putovima. Zločin je negirati istinu i opravdavati zločin kao čin osvete. Na Bleiburgu, Celju, Dravogradu, Mariboru, Kočevskom rogu, Maceljskoj šumi, Hudoj jami i drugdje ubijeni su nevini, žene i djeca. Ubijeni su bez istrage i suđenja, nikome nije dokazana nikakva krivnja pa su nevini, što ne znači da tamo nije bilo zločinaca. Zločinac ima ime i prezime te dokaz o krivnji (zločinu).

Ubiti zarobljenike i izbjeglice kojima je prije predaje bilo obećano poštivanje Ženevske konvenciji o ratnim zarobljenicima i izbjeglicama je najgori mogući zločin. Nije bilo istrage, nije bilo suđenja, nije dokazana nikakva krivnja zarobljenih vojnika i izbjeglica. O tim tragičnim događajima objavljeni su nalazi istraživanja i svjedočanstva sudionika koja treba proučiti prije izricanja mišljenja.

Istraživanja i svjedočanstva o zločinima Jugoslavenske armije 1945. godine:

  • Benković, Theodore: Tragedy of a Nation (Chicago, 1947.);
  • Draganović, Krunoslav: The Biological Extermination of Croats in Titòs Yugoslavia”” in Bonifačić-Mihanović s(eds). The Croatian Nation in Its Struggle for Freedom and Independence, Croatan Cultural Publishing Center, Chicago, 1955.
  • Draganović, Krunoslav: Los Horrorosos Crimenes de Tito Que no Tuvieron Su Nurnberg” , Hrvatska revija, Buenos Aires, March 1955.
  • Draganović, Krunoslav: Kalvarija Hrvatskog Naroda godine 1945. Glas Sv. Antuna, Buenos Aires, 1. travnja 1955.  (i u Hrvatski kalendar 1955., Chicago, 1955.)
  • Hefer, Stjepan: “Extradition of the Croatian Army in 1945. In the Light of International Laws”, Hrvatski kalendar , 1955.
  • Nikolić, Vinko: “Ispod slavoluka smrti”, Hrvatska revija, No 4 (20), Decembar 1955.
  • Knezović, Oton: Pokolj Hrvatske vojske 1945. (Chicago, 1960.);
  • Bareza, Petar: “Bleiburška Katastrofa” Hrvatska revija, X., 1960.
  • Omrčanin, Ivo: Mārtires de la Fe (Buenos Aires, 1961.);
  • Hećimović, Joseph: In Titos Death Marches, United American Croatians Central Committee, Chicago, 1961.
  • Hećimović, Joseph: In Titos Death Marches and Extermination Camps, Carlton Press (“A Reflection Book”), New York, 1962.
  • Bogdan, Ivo: La tragedia de Bleiburg : documentos sobre las matanzas en masa de los croatas en Yugoslavia comunista en 1945., tiskana 1963. u Buenos Airesu na španjolskom jeziku. Ivo Bogdan bio je urednik prve knjige o Bleiburškoj tragediji. Zbog objavljene knjige Jugoslavenska tajna policija ubila je Ivu Bogdana u Buenos Airesu 1971. godine.
  • Omrčen, Ivo: Martyrologe Croate, Nouvelles Editiona Lyatines, Paris, 1963.  
  • Korsky, Ivo: “Bleiburg”, Hrvatska revija, XV., 1965.
  • Crljen, Danijel: “Bleiburg”, Hrvatska revija, XVI., Decembar 1966.
  • Crljen, Danijel: “Čimbenici Bleiburškog Sloma”, Hrvatska revija, XX. Winter and Spring, 1970.
  • Prcela, John Ivan i Guldescua, Stanko: Operation Slaughterhouse, Bleiburški masakar kroz oči svjedoka (na engleskom jeziku), objavljena u SAD-u (Philadelphia) 1970. Drugo izdanje Operation Slaughterhouse 1995. godine. Njezino prošireno hrvatsko izdanje pod naslovom Hrvatski holokaust priredili su John Ivan Prcela i Dražen Živić, objavljeno je 2001. u Zagrebu. Drugo izdanje Hrvatski holokaust II priredio je John Ivan Prcela 2005. godine.
  • Crljen, Danijel: “Jubilej genocida – Povod novih inzultiranja, tridesetagodišnjica Bleiburške tragedije”, Hrvatska revija, Jubilarni zbornik 1951. – 1975., Buenos Aires, 1975.
  • , Buenos Aires 1976. (München- Barcelona,1976),
  • Nikolić, Vinko (ur.) i Nevistić Franjo: Bleiburška tregedija hrvatskoga naroda,.
  • Knjižnica Hrvatske revije i Agencija za marketing -Azinović, Zagreb, 1993.
  • Basta, Milan: Rat je završen 7 dana kasnije, Zagreb, 1976.
  • Strle, Franci: Veliki finale na Koroškem, Ljubljana, 1977.
  • Nikolić, Vinko: Tragedija se dogodila u svibnju, Munchen-Barcelona 1984., Knjižnica Hrvatske revije, drugo izdanje izišlo 1995. u Zagrebu.
  • Tolstoj, Nikolaj: The Minister and the Massacres, London 1985. (djelomično dorađen prijevod izašao je i na hrvatskom Ministar i pokolji, Zagreb, 1991). Knjiga je u Velikoj Britaniji bila zabranjena a grof Nikolaj Tolstoj sudski gonjen i osuđen zbog istine koju je objavio.
  • Grčić, Marko i dr: Otvoreni dossier: Bleiburg, Zagreb, 1990.
  • Marević, Jozo (urednik): Od Bleiburga do naših dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Križnom putu s drugog međunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994, Zagreb: Marabu, 1994.
  • Valentić, Mirko (ur.): Spomenica povodom 50-te obljetnice Bleiburga I Križnog puta 1945. – 1995.
  • Dapčević, Vlado, snimka intervjua: PARTIZANSKI ZLOČINI: U tri dana strijeljali smo 30. 000 ustaša, četnike smo zarobili, ali nitko nije ubijen, (videosnimka iz 1998. godine)…….
  • Jurčević, Josip, Esih Bruna i Vukušić Bože: Čuvari bleiburške uspomene, drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2003.
  • Vukušić, Bože: Bleiburg memento – fotomonografija, Zagreb, 2005.
  • Mijatović, Anđelko: Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda, Vjesnik u 33 nastavka od 11/12. lipnja do 21. srpnja 2005.
  • Međunarodni znanstveno-stručni skup o Bleiburškoj tragediji i Križnom putu hrvatskog naroda u svibnju 1945. godine, u povodu 60. obljetnice Bleiburške tragedije održan pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, u Zagrebu i Bleibugu 12, 13. i 14. svibnja 2005.
  • Jurčević, Josip: Bleiburg – Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, 2005.
  • Dizdar, Zdravko, Geiger, Vladimir, Pojić Milan i Rupić Mate: Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Slavonski Brod – Zagreb, 2005.
  • Dubajić, Simo: Život, grijeh i kajanje, 2006.
  • Mijatović, Anđelko, Ćorić Šimun Šito: Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda godine 1945., Hrvatski svjetski kongres, Zagreb, 2007.
  • Vuletić, Dominik: “Kaznenopravni i povijesni aspekti bleiburškog zločina”, “Pravnik” Vol 41. Br. 85/2007, , Sveučilište u Zagrebu, 2007. https://hrcak.srce.hr.
  • Ferenc, Mitja i Kužatko, Želimir: Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji, Zagreb, 2007.
  • “Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.” – Dokumenti: Zagreb i Središnja Hrvatska, Hrvatski institut za povijest, 2008.
  • Dizdar, Zdravko: Prilog istraživanju problema Bleiburga i Križnih putova (u povodu 60. Obljetnice), i drugi.
  • Naredba Ministra unutrašnjih poslova Federalne države Hrvatske o postupanju s grobovima pripadnika neprijateljskih vojnih formacija od 6. srpnja 1945., dokument objavljen u knjizi “Komunistički zločini nisu antifašizam”, Hrvatski informativni centar 2008.
  • Grahek Ravančić, Martina: Izručenja i sudbine zarobljenika smještenih u savezničkim logorima u svibnju 1945., Zagreb, 2009.
  • Rulitz, Florian Thomas: Bleiburška i vetrinjska tragedija, Zagreb 2012., izdanje na njemačkom Klagenfurt 2011.
  • Ferenc, Mitja: Tezno – najveće prikriveno grobište u Sloveniji. O istraživanju grobišta u protutenkovskom rovu u Teznom (Maribor), Časopis za suvremenu povijest 3/2012.,
  • Geiger, Vladimir: Josip Broz Tito i ratni zločini: Bleiburg – Folksdojčeri, Zagreb, 2013. i drugi autori.
  • Članci u Hrvatskoj reviji, Hrvatskom kalendaru, Glasu Koncila i drugdje, 
  • Arhivi Jugoslavenske armije, OZNE i KNOJ-a

Navedeni su autori članaka i knjiga koje otkrivaju istinu o Bleiburškoj tragediji. Neki od navedenih autora su riskirali svoj život objavama o Bleiburškoj tragediji jer je svemoćna UDBA pratila sve djelatnosti hrvatske emigracije i onih koji su joj pomagali. Ivo Bogdan je objavio pvu knjigu o Bleiburškoj tragediji 1963. godine i zbog toga ga je UDBA ubila 1971. Dr. Krunoslav Draganović je otet i doveden u Jugoslaviju (1967. g.) nakon što je s izdavačem dogovorio objavljivanje svjedočanstava o Bleiburškoj tragediji. Oni koji su otkrivali istinu o Bleiburgu i Križnim putovima dobivali su prijetnje, bili su proglašavani fašistima i kriminalcima kod lokalnih i državnih vlasti u inozemstvu. Službena politika zapadnih zemalja, gdje su djelovali hrvatski emigrant, zataškavala je Titove zločine za vrijeme rata i poraća. Da nije bilo pomoći tih zapadnih zemalja (“demokratskih, antikomunističkih zemalja”) Titova diktatura se ne bi održala 35 godina.

Slika 2. Naslovnica knjige Bleiburg – Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima (Josip Jurčević)

Zašto su ljudi bježali pred Titovim partizanima?

Komunistički zločini tijekom rata i prije završnih ratnih operacija izazvali su strah među ljudima te su mnogi krenulo s vojskom NDH tijekom povlačenja prema Austriji. Navod o sudbini domobrana koji su prešli, na poziv Tita, na stranu partizana:

  “ Korpusa NOVJ (Slavonskog) upućenog u siječnju 1945. OZN-i za Hrvatsku u kojem se navodi “kako je OZN-a III pobila bez suda veliki broj bivših domobranskih oficira i vojnika /oko 200-300/ koji su prešli na našu stranu na poziv druga Tita poslije 15. IX. 1944. godine“. Navodi se da u Slavoniji tada postoje tri vrste logora: zarobljenički pri svakoj komandi područja (znači četiri logora: kod Novogradiške, Požeške, Slatinske i Osječke komande vojnog područja), ali se ne navodi gdje se nalaze i ima li u njima uopće zarobljenika; kažnjenički s oko 1000 ljudi i logori za internaciju s oko 300 interniranih. Potom je 25. siječnja dostavljen i poimenični popis 110 strijeljanih domobranskih časnika i domobrana s osnovnim podacima, uz napomenu da je u tome razdoblju “od 15. IX. 1944. do 1. I. 1945. likvidirano je po našim Opunomoćeništvima i ovom odsjeku osim domobranskih oficira ukupno 198 ljudi”. (Vidi: Z. DIZDAR – V. GEIGER – M. POJIĆ – M. RUPIĆ, 2005, 43-44, 53-55, 73-87, dok. br. 2, 8 i 11. Najvjerojatnije je tako bilo i na drugim područjima, poglavito onima s drugačijim nacionalnim i političkim sastavom.”

Hrvatska stradanja u brojkama

General JNA Ivan Dolničar u članku za glasilo KPJ “Borba” 1949. god. citira Saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata “zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: ‘221.287 okupatorskih vojnika (zacijelo general Dolničar tu uračunava pripadnike legionarskih njemačkih postrojbi, poput 369. “Vražje” divizije, 373. “Tigar” divizije i 392. “Plave” divizije Wehrmachta, koji su uglavnom bili Hrvati) … i 120.150. kvislinških vojnika’.

O broju civila ne navode se podatci. Ukupan broj ubijenih Hrvata nije poznat, kreće se od 200.000 do 500.000 i više.

Zločinac Tito je 26. svibnja 1945. u govoru pred građanstvom okupljenima na Kongresnom trgu u Ljubljani kazao: „Što se tiče onih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je golemu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše zemlje. Ta manjina više nikad neće gledati naše divne planine, naša rascvjetala polja. Ako bi se to ipak dogodilo, trajat će kratko.“

Pokolj vojnika (koji su se predali) i izbjeglica započeo je na Bleiburškom polju te se nastavio kod Dravograda, Celja, Maribora, Kočevskoga roga, Macelja i drugdje. U Sloveniji ima više od 624 masovne grobnice gdje su bačeni pobijeni vojnici, civili, žene i djeca. Nakon počinjenih zločina preostale zarobljenike i izbjeglice tjerali su da marširaju diljem Jugoslavije (Križni put). Tijekom tih marševa mnogo ljudi je ubijeno i umrlo od iscrpljenosti.

Zločine su izvršili Titovi partizani pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Radi se o ratnom i poratnom zločinu protiv čovječnosti koji se ničim ne može opravdati. Za ubijanje vojnih zarobljenika (koji su se predali) te izbjeglica (civila, žena, djece) nema opravdanja. Opravdavati zločine tvrdnjom da je među zarobljenicima i izbjeglicama bilo ustaških zločinaca, a ničim to potkrijepiti je zločin. Nepoštivanje Ženevsko konvencije koja se odnosi na vojne zarobljenike i na izbjeglice je zločin. Činjenicu da su masovna ubojstva počinjena bez istrage i suđenja nitko nije osporio niti će je osporiti jer dokumenti komunističkih arhiva i svjedočanstva komunističkih zločinaca potvrđuju tu činjenicu.

Slika 3. Spomenica Bleiburg 1945. – 1995. (Mirko Valentić ur.)

Samo zločinci mogu opravdavati počinjeni zločin ili ga negirati pored tolikih dokaza. Kada se govori i piše o ustašama i ustaškim zločincima treba navesti da glavnina ustaša nije bila na Bleiburškom polju već dublje na austrijskom teritoriju i nije bila dostupna partizanima. Oni se nisu predali, poginuli su ili pobjegli pa ne stroje tvrdnje o kažnjavanju ustaša. Pobijeni su mobilizirani domobrani, civili, žene i djeca što pokazuju svjedočanstva i nalazi učinjenih ekshumacija. Istina o komunističkim zločinima pod vodstvom zločinca Tita je dokazana (komunistički dokumenti, svjedočanstva izvršitelja, svjedočanstva žrtava, nalazi ekshumacija) unatoč opstrukciji i lažima komunističkih historiografa.

Dr. Marko Jukić

Related Topics:
Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

4 mjeseca ago

on

12 studenoga, 2023

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

4 mjeseca ago

on

12 studenoga, 2023

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

4 mjeseca ago

on

12 studenoga, 2023

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved