Connect with us

Kultura

“Moderni Auschwitz”: Priznali da su prodavali srca koja su kucala i potpuno netaknute dječje glave, “pokupljene” nakon pobačaja

Published

on

Često donosimo vijesti o stvarima koja se događaju u SAD-u. Također se često dotičemo teme pobačaja, ali i aktivnosti koje radi Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood). Iako je ova tema mučna, kada smo se susreli s njom morali smo je prenijeti, upravo kako bi vam pokazali što se događa iza zatvorenih vrata, kako klinika u kojima se odvija pobačaj, tako ureda koji dogovaraju preprodaju organa beba te na kraju onih laboratorijskih koji na “fetusima” vrše pobačaj.

Nemojte se zavarati izrazom “fetus”, oni ga koriste kako bi prikrili činjenicu da je to beba, ljudsko biće. Već smo pisali članak u kojoj smo govorili kako djeca koja se rode nakon pobačaja nemaju prava i nisu priznati kao ljudska bića, barem ne u Američkim zakonima. Kao što možete vidjeti sve je to jedan veliki uvezan sustav, a takvi zakoni nisu doneseni bez razloga. Kada se mačka okoti na svijet donese mačiće. Kada se žena porodi na svijet nekad donese bebu/ dijete, a nekad fetus. Ovisno o žargonu koji je prihvatljiviji kako bi se lakše objasnili ovi zločini.

Pobačaj u 21. stoljeću ima malo veze s ženama koje donose odluku. Pobačaj je racionalizirana industrija koja prisiljava žene na užasne medicinske postupke koji iskorištavaju njihovo blagostanje i dugoročno mentalno zdravlje. Pobačajna industrija postala je moderni Auschwitz gdje se sakupljaju dječji organi, krajnici, mozak i srce i koriste za znanstvena istraživanja i eksperimentiranje.

Biotehničke kompanije uvjeravaju žene kako je pobačaj osnažujuća odluka jer biotehničke tvrtke koriste dijelove tijela njihovih živih beba kako bi na njima provodili istraživanja. U New Yorku i Illinoisu, zakonodavci su nedavno utvrdili da bebe nemaju prava do rođenja, u osnovi, što olakšava biotehnološkim kompanijama prikupljanje zrelih organa od beba koje su došle do termina za porod.

BIOTEHNIČKE TVRTKE ŽELE “SIROVO TKIVO FETUSA”, UKLJUČUJUĆI CIJELE BEBINE GLAVE

Na sudskim ročištima, izvršni direktor biotehničke tvrtke StemExpress priznao je da ta tvrtka traži kucajuća srca beba i njihove netaknute glave. StemExpress surađuje s Planiranim roditeljstvom na opskrbi dijelovima tijela fetusa medicinskim istraživačima. Na preliminarnom saslušanju, izvršni direktor StemExpress-a rekao je kako su bebina glave ponekad pričvršćene na torzo, a ponekad su otrgnute od ostatka tijela. U videozapisima, osobe koje su obavljale pobačaj otkrivaju da postoji velika potražnja za “sirovim fetalnim tkivom”. Krhko moždano tkivo često se isporučuje u “cijeloj lubanji” gdje se drži netaknuto.

U sudskim ročištima StemExpress je također bio uključen u uporabu Langendorffove perfuzije, koja opisuje tehniku koja se koristi za dobivanje srca koje kuca. StemExpress je priznao da su opskrbili istraživače, sa Sveučilišta Stanford, ovakvim tkivima srca. Ova bezobrazna priznanja ukazuju na to da se dječji organi vade tijekom ilegalnih djelomičnih pobačaja. Žene zlostavljaju osobe koje provode takve pobačaje i oduzimaju im njihovo dostojanstvo, jer se njihove bebe prisilno rađaju žive kako bi im se organi mogli skupiti za potrebe odabranih istraživanja.

Ova otkrića ne bi izašla u javnost da nije bilo hrabrog tajnog rada novinara, Davida Daleidena i Sandre Merritt iz Centra za medicinski napredak. Ovi hrabri novinari u tajnosti su snimali razgovore između korumpiranih kalifornijskih rukovodilaca Planiranog roditeljstva i biotehničara koji su tražili organe, tijekom razgovara o trgovini i prodaji dijelova tijela fetusa. Nakon što su razotkrili tu mračnu operaciju, ovi novinari suočili su se s progonom. Trenutačno ih se tereti za 15 krivičnih djela nezakonitog snimanja povjerljivih podataka. Iako su otkrili nasilna, jeziva i krivična djela trgovine dijelovima tijela fetusa, oni su optuženi!

Dok se sudska ročišta nastavljaju protiv Daleiden-a i Merritta, oni koji su uključeni u jezivu ilegalnu trgovinu dijelovima tijela fetusa dodatno su izloženi. Tajni videozapisi otkrivaju ne samo motive trgovca organima, već i njihove ilegalne, zastrašujuće radnje i manipulativno ponašanje. Industrija pobačaja izložena je onome što jest – jezivom modernom Auschwitzu. (I. Marinović/Logicno.com)

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved