Među svim ženama samo je jedna odabrana za njegovu Majku, a to je Blažena Djevica Marija, Posrednica svih milosti. Nitko drugi. Izabrana između svih drugih svetih Djevica.

Vizija Tuya – Op-Edod oca Ende*

Među svim instrumentima jedino je jedno odabrano da bude Njegov Katechon, (“ono što je zastarjelo” (2. Solunjanima 2:6-7 – jednina), što je misa vjekova latinskog obreda. Nitko drugi. Izabran između svih drugih svetih obreda .

Vizija Tuya je vizija Katechona. Posrednica svih milosti stoji ispod svoga Sina nad oltarom tradicionalne latinske mise iz kojega izviru obilni potoci milosti i milosrđa.

Tradicionalna latinska misa je instrument sklonosti koju je Bog izabrao da obuzda antikristovu vladavinu.

“Zemlja bi mogla lakše postojati bez sunca nego bez svete misne žrtve… Kad bismo samo znali kako Bog gleda na ovu žrtvu, riskirali bismo svoje živote da budemo prisutni na jednoj jedinoj misi.” – Padre Pio

Ovo objašnjava đavolsku mržnju s kojom se Istinska Misa susreće 60 godina. Ali dok sunce ne zađe i dok tradicionalni svećenici imaju života u sebi, neka Posrednica svih milosti svima nama svećenicima podari milost ustrajnosti i hrabrosti da nastavimo služiti tradicionalnu latinsku misu, ovaj odabrani Katechon koji struji milošću i milosrđem za spasenje duša; bio prinošen u crkvama, šupama, podrumima, u špiljama ili na stijenama, s vjernicima ili sami, tako da dok mi svećenici imamo daha:

Od izlaska sunca do zalaska veliko je ime moje među neznabošcima, i na svakom je mjestu žrtva, i prinosi se imenu mojemu čisti prinos: jer ime je moje veliko među neznabošcima, govori Gospod nad vojskama. (Mal 1,11)

*pseudonim tradicionalnog katoličkog svećenika (Rorate Caeli)

Predsjednik Crnogorskoga društva nezavisnih književnika Milorad Popović u svezi s donošenjem Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovcu, Dachau i Mauthausen, izjavio je da se Crna Gora još jednom osramotila nakon 1991. prema jedinom susjedu koji je u EU-u, a čije je područje 1991. godine bilo spaljeno od Debeloga Brijega do Dubrovnika.

„U to sam se uvjerio 1992. oko Konavala, kao emigrant. Ni jedna kuća nije imala krov. Zbog napada na Dubrovnik poslao sam u listopadu 1991. otvoreno pismo Momiru Bulatoviću, a na mene je na Cetinju pucao agent KOS-a“, podsjetio je.

U spomenutom pismu tadašnjem crnogorskom predsjedniku, Popović kaže: „Istoga trenutka kada je crnogorska vojska krenula na hrvatsku zemlju, u očima cijele Europe, naša je država postala agresor, što će joj donijeti katastrofalne posljedice ne samo u moralnom smislu – Crnogorci su bili do ove Vaše vladavine poznati kao narod koji ljubi svoju slobodu, ali i slobodu i prava drugih naroda – nego i ekonomsku bijedu i međunarodno demoniziranje i izolaciju. (…) No bez obzira na nesreću koja se dogodila našem narodu, Crnogorci će se vratiti prvobitnom značenju svoga imena: tradiciji čojstva, čiji je aksiom – braniti drugoga od sebe – prepoznatljiv i uzoran u kršćanskoj i europskoj tradiciji.“

Strateški je cilj daljnja kolonizacija Crne Gore, izlazak Crne Gore iz NATO-a

Popović smatra kako je inicijativa za rezoluciju došla od Vučića, kako bi ponizio Crnu Goru i konfrontirao je sa Zagrebom.

„Na poziv predsjednika Skupštine Crne Gore, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je dolazak u Crnu Goru da bi proslavili Rezoluciju te se napravio pritisak na sud, zbog ponovljene presude u procesu pokušaja državnoga udara 2016. koji je organizirao ruski GRU.

Popović drži kako je strateški cilj daljnja kolonizacija Crne Gore, izlazak iz NATO-a, i onemogućavanje europskih integracija, kako bi u određenom trenutku obavili lakše priključenje Crne Gore Srbiji, i omogućili izlazak Rusije na Mediteran.

Podsjetio je kako je čak dva tjedna prije nego što je crnogorski parlament prihvatio rezoluciju crnogorski PEN upozorio da poanta te inicijative nije počast žrtvama genocida, već najbrutalnije političko zlostavljanje žrtava u cilju izazivanja novih incidenata sa susjednom Hrvatskom, u kojoj inicijatori ove besramne kampanje vide priliku da zaustave Crnu Goru na putu prema EU.

Dodao je kako je u izjavi PEN-a jasno rečeno da se genocid u Jasenovcu proučava i bezrezervno osuđuje gotovo osam desetljeća, kako u zemlji u kojoj se dogodio, tako i izvan nje, a u Crnoj Gori ne postoji, niti je ikada postojao, netko tko bi osporavao ili na bilo koji način relativizirao zločinački pohod NDH protiv Srba, Židova, Roma, antifašistički orijentiranih Hrvata.

U crnogorskom PEN-u smatraju da su u trenutku kada su geopolitičke okolnosti otvorile mogućnost da se Crna Gora nakon četiri godine nazadovanja vrati na jedini civilizacijski kolosijek kojem pripada – na put europskih integracija, pritisci u režiji autokratskih režima u Beogradu i Moskvi sve veći; želi se intenzivirati, sabotirati taj proces i Crnu Goru pretvoriti u kolonijalno područje pod punom kontrolom hegemona.

Popović napominje kako je u Crnoj Gori  na sceni završni čin razaranja građanske, sekularne i multikulturalne Crne Gore i priprema za konačno uništenje njezina državnog suvereniteta, jer godinu dana nakon izbora, prioriteti parlamentarne većine više nisu ekonomske teme i izgradnja pravne države, već klasična tempirana bomba u temelje građanske države i multikulturalnog društva.

Podsjeća kako su prioriteti crnogorske parlamentarne većine, osim spomenute rezolucije, uvođenje srpskog jezika kao službenog, uvođenje trobojnice i izmjene Zakona o državljanstvu.

Marko Curać/HKV

Dikasterij je proglasio ekskomunikaciju latae sententiae u skladu s kanonom 1364 § 1

Dikasterij (bivša Kongregacija) za nauk vjere objavio je kako je Carlo Maria Viganò, nekadašnji apostolski nuncij u SAD-u, proglašen krivim za šizmu i ekskomuniciran iz Katoličke Crkve

Dana 4. srpnja 2024. Kongres Dikasterija za nauk vjere sastao se kako bi zaključio izvansudski kazneni postupak iz kanona 1720 CIC protiv preuzvišenog Carla Maria Viganòa, naslovnog nadbiskupa Ulpiane, optuženog za delikt raskola (kanoni 751 i 1364 CIC; čl. 2 SST).

Poznate su njegove javne izjave u kojima se očituje njegovo odbijanje priznavanja i podložnosti vrhovnom papi, njegovo odbacivanje zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni, te legitimitet i magistralna vlast Drugog vatikanskog koncila – kaže se u informaciji Dikasterija.

Na kraju kaznenog procesa, prečasni Carlo Maria Viganò proglašen je krivim za kazneno djelo raskola.

Dikasterij je proglasio latae sententiae izopćenjem u skladu s kanonom 1364 § 1 CIC.

Ukidanje cenzure u ovim slučajevima pridržano je Apostolskoj Stolici.

Ova je odluka priopćena Prečasnom Viganòu 5. srpnja 2024.

(izvor: Vatican.va)