Za razliku od alarma WHO-a, poznati dr. Peter McCullough savjetovao je da ‘prosječni Amerikanac ne bi trebao biti zabrinut zbog ove bolesti.’ – piše Emily Mangiaracina u LifeSitenews-u.

foto: Tedros Ghebreyesus iz WHO-a /Snimka zaslona/WEF

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje majmunskih boginja (“mpox”) u Africi “javnozdravstvenim izvanrednim stanjem od međunarodnog značaja (PHEIC).”

“Pojava novog klasa boginja, njegovo brzo širenje u istočnom DRC-u (Demokratska Republika Kongo) i prijava slučajeva u nekoliko susjednih zemalja vrlo su zabrinjavajući… jasno je da je potreban koordinirani međunarodni odgovor kako bi se zaustavile ove epidemije i spasiti živote”, rekao je glavni direktor WHO-a dr. Tedros Ghebreyesus u srijedu dok je proglašavao PHEIC.

Ali dok WHO diže uzbunu, da tako kažemo, navodeći smrtonosnu opasnost virusa kao što pokazuje najmanje 450 smrtnih slučajeva tijekom početne epidemije u DR Kongu, poznati internist dr. Peter McCullough pojasnio je za LifeSiteNews da bi “prosječni Amerikanac trebao nemam nikakve brige oko ove bolesti.”

Dr. McCullough istaknuo je da se 96% slučajeva majmunskih boginja u nedavnoj epidemiji dogodilo u Kongu, “jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu”.

“Kladu 1 virusa, trenutni soj šire seksualni radnici i uglavnom homoseksualni/biseksualni muškarci s intenzivnim seksualnim kontaktom”, rekao je dr. McCullough, potvrđujući WHO-ovo priznanje da se novi soj virusa, “klada 1b”, širi prvenstveno putem seksualnog kontakta.

Nadalje je objasnio da virus “može biti koban ako ga zarazi osoba s uznapredovalom HIV bolešću i u zemlji s vrlo lošom zdravstvenom skrbi kao što je Kongo”.

Dr. Ghebreyesus će “izdati privremene preporuke zemljama” za rješavanje novog klasa majmunskih boginja, prema WHO-u, koji nije naznačio kada će se to dogoditi.

“Već su u tijeku značajni napori u bliskoj suradnji sa zajednicama i vladama, s timovima naših zemalja koji rade na prvim linijama kako bi pomogli u jačanju mjera za suzbijanje boginja”, rekao je regionalni direktor WHO-a za Afriku dr. Matshidiso Moeti. “S rastućim širenjem virusa, dodatno se povećavamo kroz koordinirane međunarodne akcije kako bismo podržali zemlje [da] privedu kraju epidemije.”

Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. godine, povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe – donosi Dražen Travaš na svom fb profilu

Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio.

Foto: Spomenik Marku Maruliću u Splitu na Voćnom trgu.

…

Marko Marulić (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. – Split, 5. siječnja 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti.

Često mu se dodijeva i pridjev Splićanin. Prva uporaba riječi psihologija pripisuje se Maruliću.

Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. nazivala i Pecenić.

U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi.

Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudačku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno.

Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka.

I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem.

Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi ˝Molitva suprotiva Turkom˝.

Povremeno je putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus.

Biografiju mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvanu Vita Marci Maruli Spalatensis (˝Život Marka Marulića iz Splita˝).

Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna.

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu.

Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta).

U svojim pisanjima služio se i glagoljicom.

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku.

Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću.

U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima.

Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima.

Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.

Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.

Hrvatska djela

– Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.

– Suzana – biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

– Molitva suprotiva Turkom – pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500..

U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, ˝Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka˝, koji je otkrio Luko Paljetak.

María Sorte, poznata meksička glumica i pjevačica, svjedoči kako je “snaga Kristove krvi oslobodila njenog sina od smrti u smrtonosnom napadu.

Glumica je komentirala da nikada nije osjetila takvu bol kao onu koju je osjetila kada je njezin sin, Omar Gacía Harfuch, šef tajništva za sigurnost Mexico Cityja, bio žrtva napada.

Tvrdi da je bol bila veća nego kada su joj umrli majka, brat i suprug ili kada je izgubila bebu.

Molitva ga je zaštitila

Sve se dogodilo 26. lipnja 2020. kada je kamion u kojem je glumičin sin putovao na posao dobio više od 400 rafalnih hitaca. Iako je prošao s ozljedama, činilo se nemogućim da može preživjeti ovaj napad.

U svjetlu činjenica, María Sorté komentirala je da su “naša djeca komadići naših srca”, zbog čega ističe da je upravo Bog bio njezina snaga i oslobodio njezinog sina od neizbježne smrti.

Kad je davala svoje svjedočanstvo, govorila je: “Mame, ne brinite, samo recite ‘Oče, pošalji anđele oko njih. Prekrivam te krvlju Isusa Krista.”  “Ako to kažeš svaki dan,  ništa se neće dogoditi što nije Božje”, govori u svjedočanstvu Sorte.

Molitva prekrivanja krvlju Kristovom za djecu

“Majčine molitve su vrlo snažne”, dodala je. “To ne znači da nećemo umrijeti, svi ćemo umrijeti, a ne znamo kada, ali Božja prisutnost je bila tu i Krv našeg Gospodina Isusa Krista ga je prekrila”, kaže Maria i savjetuje roditelje.

“Prije odlaska iz kuće moramo se uvijek povjeriti Gospodinu našemu Isusu Kristu i Presvetoj Mariji. Jednostavna molitva koju možemo izgovoriti za djecu je sljedeća:

“Dragocjena Krvi Kristova, pokrij, zaštiti, izliječi, blagoslovi i oslobodi moje voljene. Amen”.

A, kada činimo znak križa, možemo moliti ovako: “Pokrivam se i molim Boga da obavije moju djecu i svu moju obitelj Predragocjenom Krvlju Kristovom. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Njezino svjedočanstvo odjeknulo je mređu roditeljima svijeta a ona svima poručuje: “Uzdajmo se u Gospodina u svakom trenutku svoga života!”