Novi video: Obraćenje sotonista i okultističkog maga 1.dio

SVJEDOČANSTVO OBRAĆENJA BIVŠEG SOTONISTA I JEDNOG OD NAJJAČIH CRNIH MAGOVA NA SVIJETU KOJI JE UNIŠTIO STOTINE CRKAVA: Odrastao u kršćanskoj obitelji kao baptist, relativno mlad okreće se sotonizmu magiji i okultizmu u kojima prebiva punih 26godina. Iza sebe (između ostalog) ima preko 140 abortusa i preko 100 uništenih crkvi.

Ovo je prvi dio predavanja u kojem opisuje kako je sve počelo.

Nastavak, slijedi..

Za razliku od alarma WHO-a, poznati dr. Peter McCullough savjetovao je da ‘prosječni Amerikanac ne bi trebao biti zabrinut zbog ove bolesti.’ – piše Emily Mangiaracina u LifeSitenews-u.

foto: Tedros Ghebreyesus iz WHO-a /Snimka zaslona/WEF

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje majmunskih boginja (“mpox”) u Africi “javnozdravstvenim izvanrednim stanjem od međunarodnog značaja (PHEIC).”

“Pojava novog klasa boginja, njegovo brzo širenje u istočnom DRC-u (Demokratska Republika Kongo) i prijava slučajeva u nekoliko susjednih zemalja vrlo su zabrinjavajući… jasno je da je potreban koordinirani međunarodni odgovor kako bi se zaustavile ove epidemije i spasiti živote”, rekao je glavni direktor WHO-a dr. Tedros Ghebreyesus u srijedu dok je proglašavao PHEIC.

Ali dok WHO diže uzbunu, da tako kažemo, navodeći smrtonosnu opasnost virusa kao što pokazuje najmanje 450 smrtnih slučajeva tijekom početne epidemije u DR Kongu, poznati internist dr. Peter McCullough pojasnio je za LifeSiteNews da bi “prosječni Amerikanac trebao nemam nikakve brige oko ove bolesti.”

Dr. McCullough istaknuo je da se 96% slučajeva majmunskih boginja u nedavnoj epidemiji dogodilo u Kongu, “jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu”.

“Kladu 1 virusa, trenutni soj šire seksualni radnici i uglavnom homoseksualni/biseksualni muškarci s intenzivnim seksualnim kontaktom”, rekao je dr. McCullough, potvrđujući WHO-ovo priznanje da se novi soj virusa, “klada 1b”, širi prvenstveno putem seksualnog kontakta.

Nadalje je objasnio da virus “može biti koban ako ga zarazi osoba s uznapredovalom HIV bolešću i u zemlji s vrlo lošom zdravstvenom skrbi kao što je Kongo”.

Dr. Ghebreyesus će “izdati privremene preporuke zemljama” za rješavanje novog klasa majmunskih boginja, prema WHO-u, koji nije naznačio kada će se to dogoditi.

“Već su u tijeku značajni napori u bliskoj suradnji sa zajednicama i vladama, s timovima naših zemalja koji rade na prvim linijama kako bi pomogli u jačanju mjera za suzbijanje boginja”, rekao je regionalni direktor WHO-a za Afriku dr. Matshidiso Moeti. “S rastućim širenjem virusa, dodatno se povećavamo kroz koordinirane međunarodne akcije kako bismo podržali zemlje [da] privedu kraju epidemije.”

Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. godine, povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe – donosi Dražen Travaš na svom fb profilu

Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio.

Foto: Spomenik Marku Maruliću u Splitu na Voćnom trgu.

…

Marko Marulić (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. – Split, 5. siječnja 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti.

Često mu se dodijeva i pridjev Splićanin. Prva uporaba riječi psihologija pripisuje se Maruliću.

Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. nazivala i Pecenić.

U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi.

Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudačku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno.

Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka.

I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem.

Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi ˝Molitva suprotiva Turkom˝.

Povremeno je putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus.

Biografiju mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvanu Vita Marci Maruli Spalatensis (˝Život Marka Marulića iz Splita˝).

Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna.

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu.

Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta).

U svojim pisanjima služio se i glagoljicom.

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku.

Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću.

U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima.

Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima.

Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.

Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.

Hrvatska djela

– Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.

– Suzana – biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

– Molitva suprotiva Turkom – pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500..

U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, ˝Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka˝, koji je otkrio Luko Paljetak.