Vijesti
Udar na mons. Kutlešu i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj!
Da bi povjerenje vjernika u svoje pastire ostalo puno, vrh naše Crkve morao bi sankcionirati Šimunovića, Šestaka, Matulića i Crnčevića. Izostanak sankcija mogao bi poljuljati i mnoge vrijedne i autentične svećenike kojima se nikad ne bi dogodilo da podrže Rodne studije i sotonističku ideologiju koju ona propagira. U protivnom, sve veći broj vjernika tražit će utjehu i sigurnost u drugim vjerskim zajednicama, a to se već počelo događati…
Izostanak misa tijekom lockdowna, neprincipijelno zagovaranje cjepiva kod kojih je u tijeku proizvodnje korišteno tkivo proizvedeno od stanica abortiranih beba otvorilo je taj proces, dokument o blagoslovu istospolnih parova ga je ubrzao, a podrška četvorice katoličkih intelektualaca, svećenika, Rodnim studijima će ga ubaciti u novu brzinu, ako ne bude odgovarajuće reakcije…
Iz kojeg smjera dolazi najveći udar na mons. Kutlešu i Katoličku crkvu u Hrvatskoj?
Polemika oko podrške Rodnim studijima od strane katoličkih intelektualaca još se uvijek ne stišava. Ono što je donekle umirujuće i budi nadu iz perspektive vjernika katolika jest intervju kojeg je Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dao Darku Pavičiću za blagdanski dvobroj Večernjeg lista.
Potpuno jasno i nedvosmisleno mons. Kutleša ističe kako je “neprihvatljivo nametanje studijskih programa kakvi su Rodni studiji te kako je neprihvatljiva svaka ideologija roda i rodnih teorija koje su suprotne Božjem stvoriteljskom planu i koje razdvajaju rod i spol.”
Nadbiskupov stav o pobačaju i eutanaziji i ponavljanje zahtjeva da se čovjekov život poštuje od začeća do naravne smrti kao i isticanje kako crkva ne može zastupati oblike životnog partnerstva koji su suprotne Božjem nalogu prokreacije popravlja ozračje povjerenja u našu Crkvu i njenog najutjecajnijeg biskupa mons. Dražena Kutlešu.
Ovaj intervju vodio je, kako smo već istakli, Darko Pavičić, jedan od najuglednijih hrvatskih novinara koji prati događanja u Crkvi i izvještava o duhovnim temama. Njegova knjiga “Međugorje – prvih sedam dana” obavezno je štivo koje bi svoje mjesto moralo naći na policama svakog katoličkog vjernika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Nakon Velike Gospe, 17.08., Večernji list je objavio još jedan tekst istog autora pod naslovom “Što se zapravo krije iza dva udara iz Crkve na mons. Dražena Kutlešu: Ni jedna optužba nije istinita”.
U tekstu autor ističe kako je jedan udar trebao prikazati Nadbiskupa kao zagovornika Rodne ideologije, a drugi kao zaštitnika zlostavljača. Jedan od tih udara dakle, stiže iz Nacionala. Tamo se plasira teza kako je mons. Kutleša skrivao pedofilske zlostavljače.
Pavičić ističe u svom tekstu kako je Nadbiskup sve učinio sukladno kanonskom postupku te zlostavljača privremeno udaljio iz službe, a trajno će biti udaljen kad postupak završi.
Nadbiskup Kutleša doista je u potpunosti slijedio sve odredbe crkvenih i civilnih zakona. Ovdje treba istaknuti i kako je učinak u oba slučaja (suspenzija, privremeno udaljavanje) isti, a taj je da je zlostavljač uklonjen iz službe, dok je razlika u pravnoj formulaciji odnosno pravnom statusu zlostavljača.
Procedura jednostavno ne dopušta suspenziju prije nego postupak bude gotov, a to bismo svi trebali pozdraviti u svakom slučaju. Donošenje presude bez provedenog postupka pripada nekim drugim vremenima u koje se kao društvo ne želimo i nećemo vraćati.
Plan medijskih napada na Crkvu i njegovi ciljevi
Ovdje je važno napomenuti kako je uređivačka politika ovog tjednika takva da je tu gotovo nemoguće pronaći tekstove koji bi Crkvu prikazali u neutralnim kontekstu, a kamo li pozitivnom i na te se napade nadbiskupu valja priviknuti.
Međutim, činjenica da je iz pera njihova Drage Pilsela već stigao i novi napad, samo dva dana nakon prvog, ukazuje na jasan plan koji iza njega stoji. Taj plan čak ne mora nužno biti materijalan i natipkan na nekakvom dokumentu, on jednostavno može egzistirati u duhovnoj dimenziji i kao takav biti dio šireg plana vjekovne borbe između Crkve i vrata paklenih koja je pokušavaju nadvladati.
Taj novi napad na Katoličku Crkvu po stilu i rječniku, a osobito po argumentaciji u potpunosti odgovara totalitarističkoj propagandi. Tekst je prepun mržnje i prezira i optužuje biskupe za nešto što nema nikakve veze s njima i njihovim radom ili njihovim stavovima.
Poznato je koja se duhovna perspektiva koristi ovim alatima. Optuživati biskupe kako su krivi zbog toga što je netko pjevao ustaške pjesme izvan je svake logike.
Biblijski nas tekstovi poučavaju o tome tko je otac laži i tužitelj braće.
U svom tekstu autor na kraju poručuje biskupima: “Dosta je više bilo! Ako nisu sposobni učiti i živjeti Evanđelje, neka pokupe prnje i odu odavde.”
Ove riječi možemo shvatiti kao najavu progona kršćana, optužbe za djela koja crkveni oci nisu počinili, njihovo vrijeđanje i omalovažavanje i na posljetku progon.
Ali vratimo se planu, natipkanom ili onom iskonskom u eteru duhovne stvarnosti.
Tekstovi koji najviše crkvene velikodostojnike prikazuju kao zaštitnike pedofila i promicatelje nacizma, koji su već plasirani kao i slični tekstovi koji će tek biti plasirani, imaju zadatak stvarati atmosferu linča.
U izmijenjenim društveno političkim okolnostima u nestabilnim vremenima u kakvim živimo i uslijed određenog nesretnog razvoja događaja mogu dovesti do nasilja kao i progona svećenika i vjernika.
Ali ufajući se u Božju pomoć i vjekovnu sklonost hrvatskog naroda kršćanskoj vjeri pa do toga ne dođe i taj cilj ne bude postignut, ovakvi tekstovi imaju i druge svrhe.
Odvratne optužbe o podržavanju nacizma i pedofilije sasvim sigurno neće kod vjernika sjesti na plodno tlo, ali će ih zbuniti i u kakofoniji napada na Crkvu, vjernici više neće moći ispravno procijeniti što je podvala, a što opravdana kritika.
Tako će i medijski pokušaji da se ukaže na opasnosti koje crkvu izjedaju iznutra biti prikazani kao “samo još jedan napad na Crkvu”, a glasnici takvih opravdanih kritika pribrojeni korpusu neprijatelja Crkve.
Tako bi navodne proceduralne greške, pjevanje ustaških pjesama i slični motivi koji bi se mogli plasirati idućih dana u ovom ili sličnim medijima trebali okupirati pažnju javnosti i potpuno relativizirati dosad najveću aferu unutar Crkve u Hrvatskoj, a to je podrška dijela njene intelektualne elite uspostavljanju Rodnih studija.
U tjedniku Nacional, kao i u drugim lijevo liberalnim medijima koji će se pridružiti napadima, podršku katoličkih intelektualaca Rodnim studijima vrlo izvjesno pozdravljaju.
Oni bi najsretniji bili kad bi s vrha Zagrebačke katedrale zavijorila zastava u duginim bojama i zato će sve napraviti da zaštite one koji na tom projektu unutar katoličke crkve u Hrvatskoj već rade.
Ovu tezu potvrđuje i činjenica da vijest o podršci Rodnim studijima od strane katoličkih intelektualaca u većini mainstream medija jedva da je i bila spomenuta i to tek kad su dekani poslali priopćenje i kad je više nisu mogli ignorirati.
Osim što relativiziraju stvarnu aferu, ovakvi tekstovi Biskupe tjeraju u defenzivu. Čine ih ranjivima i lakšim plijenom za kompromis.
Vrlo vjerojatno će im s više razina, medijskih, ali i političkih biti sugerirano kako će pozitivan stav prema LGBT zajednici i Rodnim studijima otupiti oštricu javnosti, i kako je taj potez koristan za Crkvu da bi nesmetano mogla dalje nastaviti sa svojim radom.
Zastava duginih boja koja visi s crkava bit će jasan znak da je Crkva raskrstila s fašizmom i nacizmom, a struja koja već djeluje unutar Crkve to će sve pripremiti unaprijed, da ne kažemo da već na tome i radi.
Ali, tu popis učinaka ovih napada još uvijek nije gotov.
Ove medijske napade jednako tako možemo shvatiti i kao opomenu mons. Kutleši odnosno kao znak što bi mu se moglo dogoditi ako odluči dirnuti u osinje gnijezdo i rasvijetliti aferu podrške Rodnim studijima do kraja. Optužbe mogu postati argumentiranije i potkrijepljene dokazima kao što se svojevremeno dogodilo kardinalu Georgu Pellu.
Smjer iz kojeg dolazi najveći udar na Crkvu
U drugom pravcu napada, kako to opisuje Pavičić, onom koji dolazi iz Hrvatskog tjednika doista je plasirana teza kako je nadbiskup Kutleša dao dopuštenje za podršku Rodnim studijima.
Iako ne vjerujemo u tu tezu ovdje treba biti objektivan i priznati kako je priopćenje dvojice katoličkih dekana kao i objašnjenje kojeg je Pavičić iščitao iz njega i ponudio kao odgovor na ovu tezu u najmanju ruku manjkavo.
Naime, u tekstu se prenose riječi koje Nadbiskup Kutleša iznosi u intervjuu i one nam prikazuju nadbiskupov stav, ali ovdje se ne radi o njegovom stavu. Mi vjerujemo Nadbiskupu, ali ne vjerujemo dekanima.
Ovdje se radi o potpuno neuvjerljivom priopćenju dvojice dekana koje Nadbiskup niti ne spominje u svom intervjuu. Zato ga navodi Pavičić i prihvaća opravdanje da nisu vidjeli u hrpi materijala za što su glasali.
Iz zapisnika sa sjednice Senata Sveučilišta kojeg možete pogledati ovdje lako je napraviti rekonstrukciju glasovanja o toj točki dnevnog reda. Radi se o jednoj rečenici: “Senat Sveučilišta u Zagrebu prihvaća Odluku o ustroju i izvedbi za novi sveučilišni diplomski studijski program Rodni studiji (dvopredmetni) Sveučilišta u Zagrebu Filozofskoga fakulteta. Tko je za? “
Objašnjenje da se radilo o hrpi materijala jednostavno je neprihvatljivo!
Nadalje, tijelo Zagrebačkog sveučilišta koje je prvo imalo na svom dnevnom redu točku o Rodnim studijima je Vijeće društveno humanističkog područja. Tamo je zamjenik predsjednika prof.dr.sc. Tonči Matulić, a članovi dekan prof.dr.sc. Ivan Šestak koji je pisao priopćenje nakon otkrića afere i ni jednom jedinom riječju nije spomenuo Matulića, potpredsjednika tijela u kojem je glasao za Rodne studije, kao i još jednog člana o kojemu do sada uopće nije bilo riječi, a to je prof.dr.sc. Ante Crnčević. Popis članova možete pogledati ovdje.
Dakle, sad već imamo četiri katolička intelektualca, četiri profesora od kojih dvojicu dekana katoličkih fakulteta i jednog člana komisije HBK Iustitia et pax koji su podržali Rodne studije i koji o tome nisu obavijestili ni Zagrebačkog nadbiskupa ni HBK pa ni komisiju HBK Iustitia et pax.
I još jednom, ovdje moramo naznačiti kako je nepobitno dokazano da je profesor Šimunović za Rodne studije glasao tri puta, Matulić i Šestak dvaput.
Nije li to smjer iz kojeg dolazi najveći napad na mons. Kutlešu i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj?
Udar ili dobronamjerno signaliziranje?
Mi smo doista uvjereni kako Zagrebački nadbiskup ne podržava rodnu ideologiju niti Rodne studije. Vjerujemo i da nije znao što se događa, ali ako on ne poduzme odgovarajuće mjere nakon što su, njemu iza leđa, ne jedan, ne dva, nego četvorica istaknutih svećenika otkazali poslušnost crkvenom nauku kojeg on iskreno drži, ostat će vrata potpuno otvorena raznim špekulacijama pa tako i onoj koju Darko Pavičić apostrofira navodeći kako su neki katolički krugovi otišli čak tako daleko da su ustvrdili kako je Kutleša time ”kupovao ljubav države, odnosno želio osigurati financije za Hrvatsko katoličko sveučilište”, a koju smo mi naveli u našem tekstu “Najveća afera Katoličke Crkve u Hrvatskoj: Zašto su trojica svećenika podržala pokretanje Rodnih studija?”
Još ćemo jednom ponoviti kako u tekstu izrijekom piše da ne želimo vjerovati u scenarij kako se tu radilo o kompromisu, odnosno trampi. I nadalje zadržavamo taj stav.
No, zbog interesa javnosti, zbog povjerenja u Crkvu i u naše pastire potrebno je ustanoviti što se točno dogodilo. Koga predstavljaju četvorica katoličkih intelektualaca i kako to da su sva četvorica napravili isti propust?
Objašnjenje iz priopćenja dvojice dekana izgleda kao ruganje vjernicima. Prvo, u njemu skrivaju drugu dvojicu podržavatelja Rodnih studija, a potom se pravdaju kako od hrpe materijala nisu shvatili o čemu se radi. Zar sva četvorica i to dvojica dvaput, a jedan od njih čak triput?
Naime, podsjećamo na činjenicu iznesenu u tekstu “Najveća afera Katolilčke crkve u Hrvatskoj” kako su profesori Matulić i Šestak glasali za Rodne studije, i na sjednici Vijeća društvenopolitičkog područja i na sjednici Senata, a profesor Šimunović je podršku Rodnim studijima, osim na ova dva tijela dao već prije na sjednici Odbora za proračun Zagrebačkog sveučilišta.
Sve ovo sasvim jasno ukazuje na činjenicu da je ta podrška došla svjesno i namjerno!
Zbog svega ovoga iznošenje špekulacija u tekstu “Najveća afera Katoličke crkve u Hrvatskoj” o mogućim razlozima potpuno nerazumljive podrške sotonističkim ideologijama od strane čak četvorice katoličkih intelektualaca ne treba shvatiti kao udar Dijaloga na mons. Kutlešu već kao dobronamjerno signaliziranje na pitanja koja pritišću prosječnog i poprilično zabrinutog vjernika koji traži logične odgovore.
U najboljoj namjeri moramo konstatirati kako će, nažalost, vrata špekulacijama ostati otvorena dok god ova afera ne dobije svoj epilog.
Epilog najvećeg udara na Crkvu
Upravo zbog toga, da onemogući bilo kakve špekulacije i da kod vjernika odbaci svaku sumnju, Nadbiskup Kutleša bi trebao prihvatiti ostavku prof.dr.sc. Josipa Šimunovića, a založiti se kod provincijala Družbe Isusove da na jednak način postupi s prof.dr.sc. Ivanom Šestakom.
Jednako tako, teško je vjerničkom puku objasniti kako unutar tako važne komisije kao što je Iustitia et pax i dalje djeluje osoba koja je zamjenik predsjednika Vijeća društveno humanističkog područja, tijela u kojem je skupa s još trojicom drugih katoličkih profesora podržao Rodne studije. Njegova je odgovornost najveća, on je u normalnim okolnostima trebao obavijestiti i Nadbiskupa i komisiju i upozoriti profesora Šimunovića što mu dolazi na idućoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, ako ovaj to slučajno nije znao, ali po svemu sudeći itekako je znao.
Naravno, treba dopustiti i mogućnost da su dvojica katoličkih svećenika, profesora, doista dvaput nehotice podržala uvođenje Rodnih studija, a jedan čak i triput, premda je vjerojatnost za to doista minimalna, ali u tom su slučaju oni potpuno nezainteresirani ili nesposobni za obnašanje bilo kakvih funkcija, i ta činjenica ne mijenja bitno na stvari.
Dakle, da bi povjerenje vjernika u Hrvatskoj u svoje pastire ostalo puno, vrh naše Crkve morao bi sankcionirati Šimunovića, Šestaka, Matulića i Crnčevića.
Izostanak bilo kakvih sankcija mogao bi poljuljati i mnoge vrijedne i autentične svećenike kojima se nikad ne bi dogodilo da podrže Rodne studije i sotonističku ideologiju koju ona propagira. Ni namjerno, ni slučajno.
Vremena koja su zahtjevna u svakom pogledu pa tako i duhovnom iziskuju odlučnost u suprotstavljanju zlu. U protivnom, sve veći broj vjernika tražit će utjehu i sigurnost u drugim kršćanskim denominacijama i vjerskim zajednicama, a to se već počelo događati.
Izostanak misa tijekom lockdowna, neprincipijelno zagovaranje cjepiva, kod kojih je u tijeku proizvodnje korišteno tkivo proizvedeno od stanica abortiranih beba, otvorilo je taj proces, dokument o blagoslovu istospolnih parova ga je ubrzao, a podrška četvorice katoličkih intelektualaca, svećenika, Rodnim studijima će ga ubaciti u novu brzinu ako ne bude odgovarajuće reakcije.
I zato svaki vjernik, ali baš svaki, od biskupa preko novinara do čitača na misi i dalje, svatko se mora izložiti, izaći iz svoje zone komfora i prihvatiti kako mu je Gospodin dao mogućnost da doprinese svome i spasenju povjerenih mu duša. I prije nego se mnogi nadamo doći ćemo u situaciju da nas Gospodin pita: ”Što si učinio sa svojim talentima?”
Zbog toga Nadbiskup Kutleša treba povući poteze koji će biti epilog najveće afere u Crkvi u Hrvatskoj i jasno joj trasirati put, a kolega Pavičić i ja, svaki u svom mediju, sa svojim specifičnim utjecajem i dosegom, moramo o tome pisati, naravno, pod uvjetom da nam urednici to dopuste, a ako nas i pokušaju ušutkati Istinu ne mogu jer “ako mi ušutimo kamenje će progovoriti!“
Alen Fućak/dijalog.hr
Na mail listama u koje pojedinci ili grupe ljudi uključuju bez pitanja i suglasnosti svašta se može pročitati, ali ovakve nebuloze od nedavno umirovljenog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ive Goldsteina, ipak je neočekivano i šokantno!
Samim time što je taj Goldstein kao profesor povijesti „učio“ studente povijesti? O čemu ih je učio? Lažima i neprovjerenim podacima! I to zato da obrani neobranjivo, što je Titov omladinac zaklao mladog svećenika iz mržnje prema vjeri, koju su mu usadili komunisti!?
Već samo logički zaključak bio bi da ime Miroslav nije talijansko ime, a prezime Bulešić nije talijansko prezime, ali mržnja zaslijepi um i mogućnost razumnog i logičkog rasuđivanja.
Bilo bi još jednostavnije da potraži rodni ili krsni list Bl. Miroslava Bulešića!
Rasprava na mailu je jako zanimljiva, jer se po njoj vidi koliko je Hrvatska još uvijek okupirana od jugo-komunista, njihove djece i unuka.
Bahat i umišljen u svoju veličinu prof.dr. „drobilica“ Ivo tri puta ponavlja istu laž! Ovi mailovi pokazuju da se jugo-komunisti nisu odrekli lažne komunističke povijesti, već su spremni i dalje lažima braniti komunističke zločine!
Satirično mu je odgovorio don Anđelko Kaćunko;
Uzaludni su pokušaji argumentima utjecati na promjenu njihova razmišljanja u smislu priznanja zločina, a nemoguće je očekivati kajanje ili grižnju savjesti.
Nisam se htjela spuštati na njegov nivo raspravljanja, pa sam odlučila javno dr.“Drobilici“ odgovoriti na njegove neistine i nebuloze!
Kako je uopće mogao biti profesor na Filozofskom fakultetu, pitanje je za vladajuće?
Kako je uopće mogao biti veleposlanik u Francuskoj i predstavljati državu Hrvatsku?
Kako?
Njegov veleposlanički mandat u Parizu od 2012-2017. bio je popraćen općim zgražanjem. Diletantskim baratanjem francuskim jezikom i nikakvim diplomatskim kompetencijama i vještinama, osramotio je državu Hrvatsku. Držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva bilo je degutantno!
Na Tribini koju je organizirao SAAB u povodu obilježavanja Dana antifašističke borbe u kojoj su kao gosti pozvani zanimljivo prof.dr.sc. Ivo Goldstein, prof.dr.sc. Hrvoje Klasić i Sandra Benčić zastupnica Možemo u Hrvatskom saboru, prof. dr.sc. Ivo Goldstein sa svim epitetima sa svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao ( psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek je bio profesor na Filozofskom fakultetu, podučava mlade ljude, ispituje ih i ocjenjuje!
I taj i takav čovjek nama na mail listi govori da se sramimo, drži moralno-povijesne lekcije i piše nebuloze!?
To može samo u Hrvatskoj, u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje, ni za javno izgovorenu ili napisanu riječ.
A zbog čega dr.Goldstein nije mogao postati akademik? Odgovor je jednostavan, zbog laži, izmišljotina i svoje ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:
“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Eto od kuda izmišljotine o Bl. Miroslavu Bulešiću!
Taj i takav Ivo Goldstein koji falsificira dokaze, koji laže i napada netrpeljivo druge ljude oko sebe usudi se moralizirati i dijeliti lekcije!?
Očito je ne samo da se usudi, nego javno i čini, citiram;
„Dakle, svi koji se javljate na ovoj grupi s priglupim komentarima, sram vas bilo.“
„Ovi koji se javljate s ovakvim priglupim komentarima – skupina ste ideološki zadriglih, a intelektualno potkapacitiranih kvaziintelektualaca.“
Evo tako je prof. dr. “Drobilica“ samog sebe opisao!
Nas ostale sudionike u raspravi nije sram , nimalo, jer nemamo razloga za sram! Naime dr.Ivo „drobilica“ nema ni etički, ni moralni integritet da bi njegovo lažno izlaganje bilo uvaženo, nasuprot našim argumentima.
Uvažavaju ga samo sljednici ideja Komunističke partije, komunističkog antifašizma, socijalističke revolucije i samoupravnog socijalizama.
Dakle na znanje dr.“ Drobilici“ Bl. Miroslav Bulešić, je nesporno Hrvat, rođen 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima.
Nije optirao za Italiju, kao što laže prof.dr.Ivo „drobilica“ već za Hrvatsku Istru! Kada su ga savjetovali da se od komunističkog progona skloni u Trst, rekao je;
„ Mene je hrvatska mati rodila“
Zašto dr.“drobilica“ ? Ivo Goldstein je u tjedniku Globus od 5. svibnja 2018. iznio spasonosnu ideju kojom je objasnio što se dogodilo s mnogobrojnim leševima jasenovačkih logora…. iz Njemačkog Reicha dovezeni su strojevi koji su lomili kosti leševa.” Priču o navodnim posebnim strojevima iz Njemačkoga Reicha kojima su u Jasenovcu lomili kosti leševa, usitnjavali ih i tako prikrili zločin Goldstein je ponovio 17. lipnja 2018. na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u 2. …. Koliko je tih strojeva („drobilica kostiju”) bilo, i kada i kako im se izgubio svaki trag, Goldstein naravno nije objasnio.
Upravo taj nevjerodostojni prof.dr.“Drobilica“ postavlja pitanje;
„ I pitajte se tko u Istri podržava ovu vašu priču“
Neka samo dr.“Drobilica“ pogleda ovaj tjedan masu ljudi koji će hodočastiti u Lanišće i Svetvinčenat, pa će vidjeti tko u Istri podržava moju priču!
Za žrtve komunističkog terora u Istri dr.“Drobilica“ napisao je da su“ papazjanije“
(travestija, bezvezarija, izmišljotina..)
Naravno da ne razumijem tu širinu pod kapom NOVE VLASTI koja se očituje u progonu i ubijanju svećenika, sakristana, zvonara i narodnjaka.
Ne razumijem zašto je zaklan Miroslav Bulešić, 24.kolovoza 1947.Ovaj tjedan obilježavamo njegovu mučeničku smrt!
Cijeli tjedan slijevaju se rijeke hodočasnika u Lanišće i Svetvinčenat.
” Moja osveta je oprost!” rekao je Bulešić! Nije dr.“Drobilica“ dostigao tu razinu svijesti, ni tu dubinu duše, koju nama daje naša vjera, za koju je život dao Bulešić. To su okljaštreni komunjare koji duše nemaju, koji vjere, plemenitosti i ljudskosti nemaju.
2.Zašto je ubijen i bačen u boksitnu jamu Angelo Tarticchio, r. u Galižani 1906.Lindar, 1943. Bio je župnik u Rovinjskom Selu.
Osuđen u Pazinu od strane komunista i bačen u boksitnu jamu na Lindarštini
3.Šime Milanović, r. u Kringi 1905.
Slum, 1943. Ubili ga Nijemci zbog zvijezde petokrake na motoru koju su mu prije nalijepili partizani.
4.Camillo Ammirati,r. u Napoliju 1876., Treviso, 1944. Bio je župnik u Šišanu.
Komunisti su ga zlostavljali i bio je odveden u pazinski Kaštel gdje bi ga zadesila sudbina Tarticchia ali ga je u zadnji moment spasio biskup Radossi.
5.Marco Zelco, r. u Višnjanu 1893.
Kanfanar, 1944. Njemačka žrtva, zbog navodne suradnje s partizanima. Biskup Radossi osudio je partizane zbog nečasnih radnji kojima se služe. I danas se čuva konop kojim je bio obješen.
5.Mirko Vekjet,r. u Trstu 1902.
Dachau, 1944. Bio je župnik u Boljunu. Partizani su nakon pada Italije na zvoniku objesili crvenu zastavu s petokrakom. Uhitili su ga Nijemci i optužili za suradnju s partizanima i odveli u logor Dachau.
6.Kazimir Paić, r. u Svetom Ivanu od Šterne 1911.
Gorizia, 1945. Pokopan je na groblju u župi Sveti Križ kod Gorice.
Aktivno je sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ubijen od strane slovenskih partizana.
7. Bl. Francesco Bonifacio, r. u Piranu 1912.
Motovunska šuma?, 1946. Po nalogu oznaša na Bujštini, ubijen je 11. (?) rujna 1946. Proglašen je blaženim 4. 10. 2008. Tijelo nikada nije pronađeno.
8.Vlatko Lakošeljac, r. u Motovunskim Novakima 1924.
Pula, bolnica 1949.
Nakon što je dobio upalu pluća, bio je smješten u pulsku bolnicu i jedna medicinska sestra namjerno mu je davala krive lijekove od čega je preminuo.
Među žrtvama bili su i bogoslovi:
1.Vladimir Vivoda, r. u Buzetu 1924.
Motovunska šuma, 1944.
Ubijen je zajedno s ocem Anselmom od partizana. Cijeli scenarij se odigrao noću. Sami su si prije iskopali grob u Motovunskoj šumi. Šezdesetih godina župnik Stanko Macuka, nakon što je saznao mjesto njihova stradanja, prenio je njihove zemne ostatke na mjesno groblje u Malom Mlunu.
2. Antun Kožljan,r. u Barbanu 1927.
Okolica Svetvinčenta, 1944. Putujući 15. prosinca 1944. na misu zornicu iz svoga sela Rodići – Goleševo u Barban upao je u fašističku zasjedu i oni su ga proglasili suradnikom partizana i ubili.
Uz svećenike koji su bili ubijeni, ili još više oni koji su bilo progonjeni, osuđivani i zatvarani, nalazi se dovoljno neistraženi dio istarskih narodnjaka, sakristana i drugih koji su mučenički bili ubijeni od strane komunističke vlasti. Uglavnom su bili likvidirani pod sumnjom da su surađivali s okupatorom, bez ikakvih dokaza.
1. Antun Palman (1877.-1944.)
Vršio je savjesno svoju službu sakristana i zvonara u Gologorici. Povremeno je pješačio do Cerovlja, gdje je bio njemački garnizon. Ovo je bio dovoljan razlog partizanskim sektašima da ga optuže za suradnju s Nijemcima. Zaštitu je uživao od lokalnog odbornika, koji je dobro poznavao Palmana. Lokalni partizani, bez znanja odbornika, okrivili su Palmana za špijunažu kako bi ga likvidirali. Pepekovci su noću upali u Palmanovu kuću i odveli ga u školu u selu Zankovci gdje su ga mučili, te ga potom preselili u improvizirani zatvor u kamenjaru iznad sela Gorinci kod Kožljaka. Krivnja mu nikad nije dokazana, ali smaknut je kao i mnogi drugi pod krilaticom „neprijatelj naroda“, budući da je bio jedan od najbliži župnikovih suradnika.
2.Franjo Božić (1906.-1943.)
Vršio je zvonarsku službu u župi Lindar kod Pazina i pjevao u crkvenom zboru. Za općinu Pazin, nakon pada Italije za vrijeme njemačke uprave, raznosio je raznu poštu po selima i imao puno informacija iz susreta s ljudima. Domaći partizani ubrzo su ga počeli napadati i prijetiti smrću, te je nakon Božića 1943. jedne noći na prijevaru bio odveden u obližnje selo Ćusi gdje su ga mučili i ubili. U Statusu animarum župe Lindar stoji zapisano da je Božić bio ubijen „od partizana 1943.“
3. Jakov Radošević (1883.-1943.)
Bio je višegodišnji medulinski sakristan, Sa svojom ženom Ljubom uređivao je crkvu i živio od pomoći župljana. Zbog siromaštva vršio je poštarsku službu u općini. To se nije svidjelo partizanima pa su noću 29. rujna 1943. upali u njegovu kuću te ga zajedno sa ženom i još nekoliko drugi župljana odveli i bacili u jamu na Barbanštini. Župnik je zapisao kao dan njihove smrti 5. listopada 1943. godine i pokopao ih u groblje.
4. Trost Giovanni (1883.-1844.)
Vršio je sakristansku i zvonarsku službi u župi Šišan u okolice Pule, od čega je prehranjivao svoju obitelj. Poznato je da je jednom prigodom spasio selo od njemačke odmazde zbog ubijenog vojnika od strane partizana. Umjesto da bude nagrađen za hrabrost koju je učinio i spasio selo od Nijemaca, partizani su noću 2. listopada 1944. na prijevaru odveli Trosta na neki sastanak van sela, i nikada se više nije vratio doma. Nije poznato u koju je jamu bačen.
5. Milovan Antun (1907.-1945.)
Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, antifašist i antikomunist, poznat kao skrban otac obitelji, napredan poljoprivrednik, istinski narodnjak kršćanskog usmjerenja, revan i aktivan vjernik, suradnik i prijatelj svećenika, mučenik komunizma, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i pulskog. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima, bio je širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naišlo je na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri.
Antunov utjecaj u selu je bio velik, a kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i djela njegova bogatstva pa je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“. Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavila su se i nakon rata.
Nakon što je Antunov brat zatražio od Kotarskog suda u Puli da se Antuna proglasi mrtvim, sud to čini i navodi razlog smrti: „Antun je bio mjeseca marta 1945. godine po noći odveden po nepoznatim osobama u nepoznatom pravcu te se od tada do danas nije nikome javio, a niti kući povratio.“ Tako je Kotarski sud u Puli pobio presudu „narodnog suda“, ako je uopće postojala.
Poznatiji narodnjaci stradalnici
Narodnjaci su bili čuvari nacionale svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
1. Pavao Krajša (1888.-1944.) iz Kringe
Nacionala svijest u selu Kringa u središnjoj Istri bila je snažna. Pavao nije se mirio s talijanskom okupacijom Istre, te sustavnom talijanizacijom te je u selu predvodio otpor protiv fašizma. Međutim, veliki utjecaj u mjestu i suradnja s mons. Božom Milanovićem, koji je tada bio nepoželjan partizanskoj vlasti u nastajanju. Na prijevaru su ga partizani navečer 14. travnja 1944. odveli iz kuće, tako što ga je jedan partizan zamolio da mu pokaže put za jedno selo. „U tami su ga dočekali partizani, zgrabili i odveli u nepoznatu “fuzalicu” (Jamu) Ta “fuzalica je blizu jame Siročica kod Crkvice Svete Lucije, Stari Pazin.
2. Klarić Marčelo (1897.-1945.) iz Buzeta
U vrijeme talijanske okupacije na Buzeštini je širio hrvatske knjige i novine, te bio velik prijatelj sa vlč. Stankom Macukom. Iako veliki narodnjak, nije se bio uključio u partizanski pokret, ali je uživao velik ugled u narodu. Sina Vladimira je školovao u Trstu što komunisti nisu mogli prihvatiti. U Velikom tjednu 1945. kad je Vladimir došao doma, oznaši su ga htjeli ubiti, ali on je na vrijeme pobjegao, pa su onda ubila njegova oca. „Obistinila se prijetnja koju je izrekao jedan domaći zadrti komunist kad su na jesen 1943. zajedno se skrivali pred njemačko ofanzivom: Tebe ćemo ubiti jer si narodnjak, a nisi komunist.“
3. Legović Marko (1905.-1944.) iz Muntrilja
Kao istaknuti vjernik u župi Muntrilj i narodnjak zbog nesuradnje s novom vlašću, pepekovci ((članovi organizacije pod nazivom “Protiv pete kolone”) su ga uhitili i ubili. Iz Munitrilja su stradali i drugi narodnjaci zbog nesuradnje s novom vlašću, te bili bačeni u jamu: Fraj Šime (1892.-1944.), Ivan Paljuh (1873.-1944.) i Šime Paljuh (1876.-1944.). Nisu željeli surađivati s novom vlasti zbog ubojstva njihovog kolege Ivana Brčića, od strane partizana.
4. Levak Viktor (1905.-1945.) iz sela Levaki, župa Motovunski Novaki
Kao istinski vjernik surađivao je sa svim svećenicima bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Kao dobri prijatelj Zvonimira Brumnića odmah se našao na udaru partizana. Brumnić je pobjegao u Trast, a njega su oznaši na prijevaru odveli iz kuće. „“Narodni sud kotara Tinjan” osudio ga je 15. veljače 1945. na smrt kao veleizdajnika, narodnog neprijatelja i razbijača oslobodilačkoga pokreta. Sastavljena je presuda biser partizanske pismenosti i komunističke “pravde!” Završava ovom prijetnjom: “NARODE. Zapamti da sve ovakve narodne izdaice, krivi su da gubimo svakog dana najpoštenije drugove, i prema tome svaki ovakav bit će suđen kao Levak Viktor.“
5. Peteh Mate (1873.-1945.) iz Žminja
Žminjština je imala svoje istaknute vjernike i narodnjake. Peteh se iz svjetonazorskih i vjerskih uvjerenja nije mogao potpuno uključiti u partizanski pokret; ali kao i većina narodnjaka djelomično je prihvaćao pokret, u smislu pripojenja Istre. S druge strane zamjerio se Ivanu Motiki jer nije želio nositi njegove pismene poruke u strahu da mu partizani ne podvale pa da ne nastrada od Nijemaca. Na kraju su ga ubili partizani 19. travnja 1945.
Nemoguće je nabrojiti sve hrvatske narodnjake koje su partizani likvidirali prije, za vrijeme rata i poslije rata. Svećenik Ivan Grah donosi stradanja i drugih narodnjaka po istarskim župama. Danas o ovim nevinim ljudima nitko ne govori, mada još u narodu postoje sjećanja što se događalo. Najveći nedostatak u istraživanju je nepostojanje pisane građe. Ono što i postoji je proizvod komunističkog režima.
E to su „ PAPAZJANIJE” dr.Ive „Drobilice“, pobijeni od komunističkih vlasti!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Vijesti
89-godišnjakinja koja je preživjela jugo-komunistički logor smrti, s drugih 6 pro-lifera suočava se s višegodišnjim zatvorom, američkih woke sudova
Eva Edl, koja je umalo umrla od gladi kao djevojčica u jugoslavenskom koncentracijskom logoru, (u Djakovu, utemeljenom od Titovih komunista protiv tzv. Dunavskih Švaba) priprema se za mogućnost da umre u zatvoru nakon što je nju i šest drugih zagovornika kazneno gonilo Biden-Harris-ino Ministarstvo pravosuđa zbog mirnog prosvjeda izvan centra za pobačaje piše Emily Mangiaracina.
Eva Edl (desno) i kolege zagovornici života u klinici Carafem Health Center u Mt. Juliet 5. ožujka 2021.
Dennis Green/Facebook
Potpišite molitveni zavjet za devet pro-life spasitelja koji se suočavaju s desetljećem zatvora.
(LifeSiteNews) — Sedam zagovornika života, uključujući preživjelu komunističkog zarobljeničkog logora, suočavaju se s više od desetljeća zatvora nakon što su u utorak osuđeni zbog mirnog prosvjeda održanog ispred ustanove za pobačaje.
Chester Gallagher, Heather Idoni, Joel Curry, Justin Phillips, Cal Zastrow, njegova kći Eva Zastrow i 89-godišnja Eva Edl, koja je preživjela koncentracijski logor, proglašeni su krivima za kršenje slobode pristupa klinikama (FACE ) Zakon o “zavjeri protiv prava”, optužbi koja je izvorno stvorena da se obračuna s Ku Klux Klanom.
„Nije li Isus dobar? Idemo na pločnik i pjevajmo”, navodno je rekao Cal Zastrow neposredno nakon presude.
Njihovo uvjerenje proizlazi iz prosvjeda “spašavanja” koji su pro-liferi održali ispred Northland klinike za planiranje obitelji u Sterling Heightsu, Michigan – tvornice za pobačaje u kojoj se ubijaju prijerođene bebe – zajedno sa skupinom drugih zagovornika života. Edl i Idoni također su osuđeni zbog sličnog prosvjeda u kojem su sudjelovali u abortusu ženske klinike u Saginawu, Michigan.
Svih sedam zagovornika života moglo bi se suočiti s više od 10 godina zatvora, kao i stotinama tisuća novčanih kazni nakon izricanja presude.
Edl, koja je bila na rubu smrti od gladi i bijednih uvjeta kao djevojčica u jugoslavenskom koncentracijskom logoru, razmišljala je o mogućnosti da umre u zatvoru nakon presude za ovaj mirni pro-life prosvjed.
“Kada sam optužen, počeo sam se pripremati da tamo umrijem”, rekao je Edl Mary Margaret Olohan za The Daily Signal ranije ove godine. “Trenutno sam ambivalentan. … Dajem sve od sebe da se pripremim. Još nisam razgovarao s pogrebnikom.”
“Samo sam razumna”, dodala je. “Nema garancije da ću to preživjeti.”
“Vrlo snažno osjećam, zbog svog porijekla, da je ljudski život svet”, rekla je Olohanu. “Vlada nema ovlasti dopustiti ono što Bog zabranjuje. A ubojstvo je zabranjeno od Boga.”
Tijekom suđenja u utorak, Edl je svjedočila da je ono što je održava njezina vjera u Isusa Krista i njezino razumijevanje da je patnja jača, izvijestio je The Daily Wire.
Usporedila je kušnje s kovačkom “vatrom za pročišćavanje”, rekavši za Wire: “Potrebna nam je patnja u našim životima kako bismo se pročistili i kako ne bismo sami sebe sažaljevali”, dodavši da bi kršćani trebali reći: “Odbij, Gospodine, na to nakovanj.”
Bivša spasiteljica Caroline Davis također je optužena za prosvjed u Northlandu, ali ona sada surađuje s vladom i pristala je svjedočiti protiv svojih suoptuženika na ovom suđenju, kao što je to činila tijekom drugih suđenja spašavanju. Ona je svoju optužbu za kazneno djelo “preinačila u prekršaj” i još nije osuđena za spašavanje Michigana, piše The Daily Wire.
Sudac Matthew Leitman, kojeg je Obama imenovao, navodno se “svađao” s Phillipsovim odvjetnikom Davidom Petersom tijekom cijelog suđenja. U ponedjeljak je Leitman optužio Petersa da je “puno prekoračio granicu” ističući da je zavjera protiv optužbi za prava osmišljena kako bi se obračunala sa skupinama poput Ku Klux Klana, a ne s mirnim demonstrantima.
Kasnije, kada je Peters citirao primjedbu Johna Adamsa da je Ustav napravljen za “moralne i religiozne ljude”, Leitman je navodno rekao da postavlja temelje za poništavanje porote, u kojoj član porote odlučuje ne osuditi zbog moralnog prigovora prema zakonu.
Odvjetnici društva Thomas More podnijeli su Zahtjev za odbacivanje optužbe za kazneno djelo “Urota protiv prava”, tvrdeći da odluka Vrhovnog suda od 28. lipnja Fischer protiv Sjedinjenih Država “spriječava Ministarstvo pravosuđa da koristi statut kako bi umnožilo potencijalno vrijeme zatvora povezano s nenasilne, prve optužbe po FACE Actu.”
Jedan od najučinkovitijih pristupa razjašnjavanju sadržaja i svrhe studija proizlazi iz klasičnog trivija: gramatike, dijalektike i retorike – piše Justyna Braun.
Povratak u školu: “Alegorija retorike” Laurenta de La HyreaWikimedia Commons | Javna domena
Instrukcija je moderna riječ u obrazovanju. Bezbrojne publikacije bave se strategijama podučavanja učenika u čitanju i matematici, znanosti i jezičnim umijećima, ponašanju u razredu i dobrom građanstvu. Tečajevi stručnog usavršavanja osposobljavaju nastavnike za nove metodologije. Učenici vježbaju polaganje ispita, bilježenje, pripovijedanje, bilješke, mapiranje, dijagrame, izvršno funkcioniranje i upravljanje stresom. Uza svu svoju korisnost, pretjerano naglašavanje vještina često zamagljuje temeljna pitanja o tome što studirati i zašto.
Kao što je često slučaj, vrlo stara ideja baca utješno svjetlo na suvremenu zbrku. Doista, jedan od najučinkovitijih pristupa razjašnjavanju sadržaja i svrhe studija proizlazi iz klasičnog trivija, drevne podjele obrazovanja na gramatiku, dijalektiku i retoriku. Trivium organizira učenje u fokusirane, iako se često preklapajuće, faze koje vode studente od osnovnih studija do majstorstva.
GRAMATIKA – UMIJEĆE PAMĆENJA
Gramatika, prvi gradivni element obrazovanja u klasičnoj tradiciji, podučava malu djecu osnovnom znanju. U ovoj fazi učenje se odvija uglavnom pamćenjem. Ključ je sustavno prezentirati djeci vrijedno znanje koje će usvojiti imitacijom i ponavljanjem. Za početak, djeca usvajaju jezik. Bez ikakvog napora uče govoriti jednostavno oponašajući zvukove. Kad im se pruži prilika, svladat će jedan, dva ili čak tri jezika bez imalo oklijevanja oko sintakse, fleksije ili vokabulara. S vremenom će napredovati do abecede (ili dvije ako ih naučite). Pamćenje omogućuje djeci da upijaju znanje zapanjujuće širine, poput pravopisa, matematičkih činjenica i periodnog sustava; klasične glazbe i plesne rutine.
Jeste li ikada čuli malu djecu kako sviraju Bacha? Ili ste gledali recital svoje nećakinje? Poučeni bez prisile, obični mladi postižu zapanjujuće podvige osjetilnog, dugotrajnog i kratkoročnog pamćenja. Ako ih ohrabrite, izgovarat će povijesne datume i sve predsjednike Sjedinjenih Država. Pjevajte pjesme i recitirajte poeziju. Prisjetite se Deset zapovijedi i 12 apostola. Popis se proširuje svakim djelićem znanja s kojim se dijete susreće, oponaša, vježba i upija tijekom vremena. Svaka disciplina posjeduje “gramatiku”, niz znanja potrebnih za kasnije svladavanje. Učenje napamet nudi najlakši način za podučavanje potrebnih činjenica.
DIJALEKTIKA – UČITI LOGIČKI RAZMIŠLJATI
Opremljeni organiziranim skupovima znanja, tinejdžerski su mozgovi zreli za logično razmišljanje i analizu. Ovo je dijalektika, drugi stupanj triviuma. Sve znanje stečeno tijekom gramatičke faze dolazi do izražaja u procesu učenja logičnog razmišljanja povezivanjem informacija u koherentne misaone jedinice, otkrivanjem praznina u zaključivanju i prozivanjem neistina. Tinejdžeri se vole svađati. Naučite ih kako. Neka bace rukavicu, a zatim uzvratite izazov: Možete li definirati problem? Otkud pitanje i što slijedi kada na njega odgovorimo ovako… ili onako? Što kažu drugi vjerodostojni ljudi? Možemo li ovo pitanje usporediti sa sličnim pitanjima i što analogija otkriva? Što bi se još moglo dogoditi da nam pomogne staviti pitanje u kontekst?
Učenje u ovoj dobi najbolje se hrani vježbanjem kako razlučiti uzrok i posljedicu, uočiti pogrešno razmišljanje i izgraditi zdrave argumente. Da bi vidio što misli, tinejdžer bi trebao često pisati. Ako je moguće, upišite ga na formalni tečaj logike. Ili možete samo razgovarati tijekom obiteljskih obroka ili vožnje automobilom. Roditelji ne moraju biti stručnjaci. Slijedite interese svojih tinejdžera: pečenje, gušteri kućni ljubimci, supernove; spojevi, vježbanje, fantastični romani. Bilo da su akademske, ekscentrične ili savršeno uobičajene, te će se težnje pretvoriti u učenje kada ih tinejdžeri uključe sa zdravim poštovanjem prema činjenicama i njihovim odnosima.
RETORIKA – UMIJEĆE UVJERAVANJA
Opremljeni znanjem i naoružani alatima za logičko razmišljanje, stariji učenici dolaze do retorike, posljednjeg stupnja klasičnog trivija. Retorika je umijeće učinkovitog uvjeravanja. Pronalazi odgovarajući izraz za argumente izgrađene na činjenicama (gramatika) i poduprte razumijevanjem (dijalektika). Na stupnju retorike učenici iznose ideje drugima kroz rasprave, debate, pisanje, javne govore i slično. Sada mogu odgovorno raspravljati jer su svladali temeljno znanje i stekli sredstva za uvjerljivo objašnjenje ideja. Njihove tvrdnje proizlaze iz činjenica i argumentirane analize, a ne iz rekla-kazala ili mišljenja. Koristeći svoje bogato znanje i jasno razmišljanje, oni također mogu primijeniti ideje.
Kreativno bavljenje, samostalni studiji, rješavanje problema, projekti u više koraka – zajedno s neprekidnim razgovorom i argumentima – pokreću studente retorike. Možda poznajete onu mladu odraslu osobu koja je sama naučila zidarstvo? Sada obnavlja roditeljsku kuću nakon požara. Ili susjedova kći koja je provela karantene zbog COVID-a shvaćajući osnove računalnog programiranja? Sada pohađa sveučilište uz STEM stipendiju. Ili diplomirani student koji je obavio intervjue i eseje za prijavu kako bi dobio punu vožnju do doktorskog programa? Njihovo znanje i razumijevanje urodilo je plodom u učinkovitoj prezentaciji i primjeni ideja, lansirajući ih prema majstorstvu u njihovim područjima.
Putovanje prema smislu
Određivanjem kako i što proučavati na različitim stupnjevima razvoja, drevni trivij dovodi učenike do praga majstorstva. Postignuto specijaliziranim učenjem i životnim iskustvom, majstorstvo se uzdiže iznad pukog iskaza činjenica ili njihovih veza. Umjesto toga, shvaća i komunicira što veze znače i zašto su važne.
Značajna otkrića i promjene paradigme dogodile su se kao rezultat prepoznavanja značenja i implikacija povezanih činjenica. Kopernik je radio s istim izračunima, kartama i dijagramima kao i drugi astronomi. Njegov genij, međutim, bio je shvatiti istinu koju oni označavaju, dokazujući tako heliocentričnu strukturu Sunčevog sustava. Posvuda dobri liječnici tumače značenje simptoma, liječeći temeljne uzroke umjesto površinskih učinaka. Za pronicljive povjesničare, opisi glavnih događaja i pojedinosti svakodnevnog života otkrivaju procese koji mijenjaju način na koji doživljavamo prošlost.
Prekrasan izvor: ‘Kako čitati knjigu’
Jedna od najvrjednijih preporuka studentima i nama koji, kao roditelji i profesionalci, studij shvaćamo kao cjeloživotni pothvat, može se pronaći u klasiku Kako čitati knjigu Mortimera Adlera i Charlesa van Dorena. Adler i van Doren tvrde da je čitanje onoga što osjećamo izvan nas neophodno za napredovanje u učenju. Samo dodavanje informacija postojećim mentalnim datotekama proširuje našu kontrolu nad činjenicama, ali ne mijenja naše razmišljanje. S druge strane, boreći se s idejama koje su izvan našeg dosega, počinjemo rastezati svoj um. U tu svrhu trebamo čitati teške stvari, one koje nas kognitivno izazivaju i zahtijevaju razmatranje novih gledišta.
Ova vrsta čitanja – što je zapravo druga riječ za proučavanje – proširuje ono što znamo i uzdiže način na koji razmišljamo. Omogućuje sve dublji susret sa stvarnošću. A takav je susret možda najveća nagrada za proučavanje.
Antikrist ‘vodio’ sotonističko finale Olimpijskih igara u Parizu …
JAPAN Cijepivo povećalo rizik od zatajenja srca 5000%
“Milanovic reagirao – hapsite ih! Da je ’45. sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao što je napravio i njegov ljubimac Tito?”
“Poruka herojima današnjeg vremena!”
Vode li srbijanski vlasnici Večernjeg medijski rat ‘Srbskog sveta’ protiv Hrvatske?
Antikrist ‘vodio’ sotonističko finale Olimpijskih igara u Parizu …
JAPAN Cijepivo povećalo rizik od zatajenja srca 5000%
“Milanovic reagirao – hapsite ih! Da je ’45. sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao što je napravio i njegov ljubimac Tito?”
“Poruka herojima današnjeg vremena!”
Vode li srbijanski vlasnici Večernjeg medijski rat ‘Srbskog sveta’ protiv Hrvatske?
-
Vijesti1 tjedan agoAntikrist ‘vodio’ sotonističko finale Olimpijskih igara u Parizu …
-
Vijesti3 tjedna agoPismo sebi u starosti: Dragi moj, kad ostariš…
-
Vijesti2 tjedna agoJAPAN Cijepivo povećalo rizik od zatajenja srca 5000%
-
Vijesti3 tjedna agoŠOKANTNO Deklasificirani dokumenti SAD: Državni udar Washingtona i slobodnih zidara koji su “pokrenuli II. Vatikanski”
-
Vijesti2 tjedna ago“Milanovic reagirao – hapsite ih! Da je ’45. sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao što je napravio i njegov ljubimac Tito?”
-
Vijesti3 tjedna agoSTUDIJA VELIKOG OBRATA? Je li Viganò doista raskolnik?
-
Vijesti1 tjedan ago“Poruka herojima današnjeg vremena!”
-
Vijesti3 tjedna ago“NEKA VAM SUDE VAŠA DJECA” Hebrang o izlasku iz HDZ-a! “Primorac je najnegativnija osoba koja je hodala Hrvatskom”