Studija provedena u 125 zemalja pokazala da su ljudi umirali od Covid mjera i cijepljenja, a ne od “pandemije” – piše Marijan Leko na Epoha portalu, djelomično prenosimo…

Analiza podataka o globalnoj smrtnosti iz 125 zemalja tijekom razdoblja Covida (2020.-2023.) sugerira da glavni uzrok prekomjerne smrtnosti nije sam virus, već mjere i intervencije poduzete kao odgovor na pandemiju. Studija pokazuje da su karantene, društveni stres, medicinske intervencije poput mehaničke ventilacije i masovne kampanje cijepljenja bili glavni čimbenici koji su pridonijeli prekomjernoj smrtnosti. MFG Austrija poziva na trenutnu i beskompromisnu ponovnu procjenu.

Priopćenje za javnost stranke MFG / Temeljna prava ljudskih sloboda

Unatoč uvođenju cjepiva protiv Covid-19 koje se promiče kao “mjenjač igre”, nije primijećeno kao značajno smanjenje prekomjerne smrtnosti. Naprotiv: studija procjenjuje da se do 16,9 milijuna smrtnih slučajeva u ispitanim zemljama može izravno pripisati cijepljenju. To nameće ozbiljna pitanja o učinkovitosti cjepiva i sugerira da su političke i medicinske mjere tijekom pandemije prouzročile više štete nego sam virus.

Sve više i više znanstvenih radova dokazuje ono što smo mi u MFG-u uvijek govorili: postupci vlada bili su problem, a ne virus, rekao je Joachim Aigner, predsjednik Savezne stranke Austrije.

Velike razlike u mortalitetu među zemljama pokazuju da u početku nije bio jedinstveni virus, već specifični nacionalni uvjeti i mjere koji su bili odlučujući čimbenici za povećanje broja smrtnih slučajeva. Rezultati sugeriraju da su Covid krizu prvenstveno potaknule političke odluke i opsežno medicinsko ispitivanje mRNA, a ne virus.

Brojke, podaci, činjenice su na stolu. RKI-jevi tajni protokoli također. Što se još mora dogoditi prije nego što se počnemo miriti s onim što dugujemo žrtvama? Rekao je Dagmar Häusler, dipl.ing. iz MFG-Austrija.

Studija od 521 stranice Denisa G. Rancourta, Josepha Hickeya i Christiana Linarda, svi sa Sveučilišta u Quebecu, objavljena je kao predtisak putem Researchgatea 14. srpnja ove godine. Studija na stranici 269 pokazuje da također postoji značajna veza između prekomjerne smrtnosti i uvođenja cijepljenja u Austriji. Stranica 380 koristi krivulju da pokaže kako je prekomjerna smrtnost u Austriji brzo porasla samo s cijepljenjem:

Poveznica na studiju: Prostorno-vremenske varijacije prekomjerne smrtnosti od svih uzroka u svijetu (125 zemalja) tijekom Covid razdoblja 2020.-2023. s obzirom na socio-ekonomske čimbenike i javnozdravstvene i medicinske intervencije.

Dužnost je političara provesti sveobuhvatnu i cjelovitu istragu zločina u Coroni – a mi u MFG-u osigurat ćemo da se to i dogodi, rekla je Dagmar Häusler, dipl.ing. iz MFG-Austrija.

Stranka MFG – Narod, sloboda, temeljna prava poziva sve političare i vladine savjetnike koji djeluju od 2020. godine da konačno očiste i aktivno doprinesu temeljitom procesuiranju događaja iz navodnih epidemijskih godina. Pogrešne mjere donijele su bijedu i smrt – ali cijepljenja su možda dovela do pravih masovnih smrti.

Do danas su novine pune izvješća o “iznenadnim i neočekivanim” smrtima koje pogađaju i mlade ljude, osobito od iznenadne srčane smrti i raka. Rodbina žrtava zaslužuje istinu – a zločinci i krivci ovoga puta moraju biti privedeni pravdi. Može se reći da je sreća što u Austriji nikada nije uvedeno obvezno cijepljenje.

…

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježen je u Splitu predstavljanjem knjige Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću autora dr. sc. Hrvoja Mandića. Uz autora knjigu su predstavili dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Organizatori su bili Hrvatska udruga Benedikt zajedno s Družbom “Braća Hrvatskog Zmaja” – Zmajski stol u Splitu, ogrankom Matice hrvatske u Splitu, splitskom podružnicom Hrvatske matice iseljenika i Hrvatskim pomorskim muzejom u Splitu.

Cjeloviti prikaz knjige napisao je Ivan Prskalo, objavljen je u Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno nasljeđe br. 9 iz 2023. i dostupan je na sljedećoj poveznici: https://hrcak.srce.hr/file/444478

U nastavku donosimo dio uvodnog govora predsjednika Hrvatske udruge Benedikt Radoslava Zaradića.

Lokacija za predstavljanje nije odabrana slučajno. Novovjekovna utvrda Gripe  izgrađena je u drugoj polovici XVII. stoljeća radi obrane grada Splita od Osmanlija. U tri stoljeća postojanja namjena utvrde bila je prvenstveno vojna. Od 1980-ih tu se nalazio vojno-pomorski muzej i knjižnica. 1991. g. bio je to prvi vojni objekt u Splitu kojega je oslobodila hrvatska vojska.

Krajem Drugoga svjetskog rata u tvrđavi je bio jedan od najvećih partizanskih logora na ovome području. Arhivski dokumenti potvrđuju kako je najmanje 350 zarobljenih pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civila koji su se u tom logoru nalazili početkom prosinca 1944. odvedeno i ubijeno, najvjerojatnije na području današnjeg gradskog groblja Lovrinac. Postoji i raniji dokument iz studenog 1944. g. koji poimenično navodi 62 zarobljenika iz logora Gripe koji su također ubijeni. Koncem 1944. g. dokumentirano je kako su se na Gripama privremeno nalazili i njemački ratni zarobljenici. Opunomoćeništvo UDB-e za kotar Sinj 14. travnja 1948. dostavlja Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju u Splitu popise ubijenih osoba s području kotara Sinj nakon što su ga u listopadu 1944. zauzele partizanske postrojbe. Na tim popisima nalazi se 58 osoba za koje se navodi da su „predani zarobljeničkom logoru Gripe“ gdje su „likvidirani kratkim postupkom“ u razdoblju od listopada 1944. – dakle odmah po zauzimanju Splita, do siječnja 1945. g. (izvor: Geiger, Vladimir i Mate Rupić. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.: dokumenti. Knjiga 4: Dalmacija. 2011. g;  str. 236, 296, 826-834, 838-839, 841-842).

Danas u Hrvatskoj stasaju nove generacije, neokrznute našom prošlošću s pogledom na europsku budućnost. Ali i s nedovoljnim poznavanjem vlastite nacionalne povijesti. Prema Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe.

Dvadeseto je stoljeće u Hrvatskoj stoljeće totalitarnih režima. Bila su čak tri: monarhistički jugoslavenski, ustaški profašistički i jugoslavenski komunistički. Trajali su gotovo cijelo jedno stoljeće. Nema obitelji u Hrvatskoj čiji članovi nisu stradali od barem jednoga od njih.

Osude zločina fašizma, osobito holokaust, neprijeporna je tekovina suvremenog demokratskog svijeta kojemu pripadamo. Ali i tu treba imati na umu činjenicu kako su rezultati istraživanja žrtava ustaškog režima uglavnom nastali za vrijeme komunističke Jugoslavije i u svrhu službene jugoslavenske politike i njima treba pristupiti s oprezom. I dan danas se megalomanskim brojem žrtava jasenovačkog logora služi službena srbijanska politika, premda je njihov broj manji od onog kojim se služe. Neslužbenim brojkama i odokativnim procjenama samo se može koristiti u političkim manipulacijama.

Iako je prošlo više od trideset godina od pada komunističkog režima i uspostave demokratske vlasti, u Hrvatskoj vlada i dalje izostanak pune svijestio oblicima i razmjerima masovnih i pojedinačnih zločina i kršenja ljudskih prava koji su se događali u razdoblju komunističke vlasti. Hrvatska ulazi u 14. godinu članstva u Europskoj uniji, integraciji europskih država koja je nastala kao odgovor na patnje koje su nanijeli dva svjetska rata i kao rješenje za prevladavanje dubokih podjela i neprijateljstava na europskom kontinentu kroz suradnju i integraciju, prije svega ekonomsku, a zatim i političku (institucionalnu).

Europa unija je utemeljena na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava. Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe ističe kako postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura.

Europa neće biti ujedinjenja dok se svi nacistički, staljinistički, fašistički i komunistički zločini ne priznaju kao zajedničko povijesno nasljeđe o kojemu se mogu iznositi poštene i temeljite rasprave. Bez istine i sjećanja iz prošlosti nema pomirbe.

U Rezoluciji Europskog parlamenta iz 2009. g. o europskoj savjesti i totalitarizmu stavak 10. navodi se kako je jedan od ciljeva: „primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i (…) europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe kroz jačanje europske integracije.“

Kod nas nedostaje kultura dijaloga. I Europski parlament promiče opsežno revidiranje europske povijesti, a dok se kod nas u nekim akademskim krugovima ponekad događa upravo obrnuto. Revizije rezultata bivše komunističke historiografije nerijetko se bezrazložno odbacuju budući da ne odgovaraju „službenoj“ verziji povijesti koju je Komunistička Partija sastavljala i promovirala. Znanost kao i historiografija je sama po sebi sklona reviziji i bez stalnog propitkivanja ne može se doći do kvalitetnih i što objektivnijih rezultata.

St. 16. te iste rezolucije: „krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima je pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove.“

Iako su postojale formalizirane inicijative od ranih 1990-ih koje su osnivali i Hrvatski sabor i hrvatske Vlade (kao primjerice Komisija za žrtve II. svjetskog rata i poraća, ili Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata osnovan 2011) hrvatske državne institucije još nisu dovoljno učinile po pitanju istraživanja i rasvjetljavanja svih zločina koje je komunistički režim počinio. I Hrvatski sabor kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo vlasti je30. lipnja 2006. g. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. To je trebao biti početak pravnog i institucionalnog razračunavanja s komunističkim režimom u Hrvatskoj. Ali nije. Do danas niti jedan postupak protiv optuženih zločinaca komunističkog režima nije okončan pravomoćnom presudom na nekom hrvatskom sudu. Istraživanje i uređenje grobišta iz komunističkog perioda trenutno se nalazi u ingerenciji Ministarstva hrvatskih branitelja koje je do sada ustanovilo preko 1.000 stratišta iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća.

Kolokvijalno nazvano Vijeće za suočavanje s prošlošću donijelo je početkom 2018. g. Dokument dijaloga u kojemu jasno stoji kako su „u vrijeme komunističkih vlasti počinjeni teški zločini i kršena ljudska prava, ne samo neposredno u poraću, nego konstantno, s povremenim intenzivnim kampanjama“ i da je „činjenica kako postoji asimetrija između dobro poznatih fašističkih zločina koji su i javno osuđeni te dugo prikrivanih i manje istraženih komunističkih zločina“.

Niti jedna hrvatska Vlada do sada nije prevladala nejasnoće u odnosima prema kaznenim djelima i posljedicama vladavine totalitarnih režima te njihove jedinstvene primjene u sudskoj i javnoj praksi.

Članovi Hrvatske kapucinske provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića – fra Nikica Serafin Bošnjak, fra Danijel Josip Cvetko, fra Marijan Penić i fra Dominik Vuković – položili su u subotu, 24. kolovoza 2024. prve redovničke zavjete u katedrali u grada Tortone.

TORTONA (IKA)  FOTO: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA // POLAGANJE PRIVREMENIH REDOVNIČKIH ZAVJETA ČLANOVA HRVATSKE KAPUCINSKE PROVINCIJE SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA

Polaganju zavjeta prethodilo je vrijeme novicijata u trajanju od godinu dana koje su zavjetovanici proveli u talijanskom gradu Tortona pod vodstvom učitelja novaka fra Pierangela Chiera – prenosi IKA.

Misno slavlje, koje je predvodio mjesni biskup Guido Marini, započelo je u 15 sati u katedrali grada Tortone. Osim četvorice Hrvata, zavjete su položili i članovi kapucinskih provincija iz Italije, Francuske, Njemačke i Slovačke.

Biskup je u propovijedi pozvao zavjetovanike da budu svjedočanstvo Božje prisutnosti u narodu. Podsjetio ih je kako je njihovo polaganje zavjeta odgovor na Božji poziv ukazavši na zaziv psalma s euharistijskog slavlja „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin.“. Na kraju homilije biskup je pozvao zavjetovanike da njihovi životi budu zahvala Gospodinu. Nakon homilije fra Nikica, fra Danijel, fra Marijan i fra Dominik javno su prihvatili evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti položivši privremene redovničke zavjete u ruke provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ante Barišića.

Na tome slavlju, uz braću iz Hrvatske, prisustvovala su i braća kapucini iz čitave Europe, kao i obitelj, rodbina i prijatelji zavjetovanika. Slavlju je nazočila i predstavnica Konzulata Republike Hrvatske u Milanu. Nakon mise, slavlje je nastavljeno u Samostanu Manje braće kapucina gdje je uslijedilo druženje sa prijateljima i rodbinom (IKA).