Svečana premijera filma održat će se u utorak, 8. listopada 2024. s početkom u 19:30 u Cinestar, Branimir Center, Zagreb.

Nastavak Holokausta, film redatelja Jakova Sedlara prikazuje tragičnu sudbinu židovske zajednice u Titovoj Jugoslaviji koja je bila duboko pogođena posljedicama Holokausta.

Tijekom Drugog svjetskog rata, židovsko stanovništvo na teritoriju Jugoslavije pretrpjelo je velike gubitke, s procjenama da je najviše Židova protjerano ili ubijeno u Srbiji. Ova situacija dodatno se pogoršala nakon rata, kada su komunisti, predvođeni Titom uspostavili strogi politički sustav koji je progonio sve neistomišljenike. U Hrvatskoj je, primjerice, ubijeno 646 katoličkih svećenika, biskupa, časnih sestara i bogoslova, što dodatno ilustrira brutalnost tog razdoblja.

S obzirom na to da je Tito surađivao s teroristima, a Goli otok postao simbol represije, židovska zajednica nije bila izuzeta od progona. Titov režim bio je ateistički i imao je za cilj uništiti sve religije kako bi promovirao komunizam. Godine 1942. Srbija je postala prva država koja se proglasila “Juden frei”, ali je nakon rata, s dolaskom Tita na vlast, uslijedila nova era represije. Uništene su sinagoge, a broj od šest milijuna što protjeranih, što ubijenih Židova u Holokaustu ostaje snažan podsjetnik na tu tragediju.

Zato vas pozivamo da dođete i pogledate ovaj film kako bismo zajedno odali počast žrtvama i osvježili sjećanje na njihovu borbu.

Svečana premijera filma održat će se u utorak, 8. listopada 2024. s početkom u 19:30 u Cinestar, Branimir Center, Zagreb.

Autor: Nena Jurić / Stuttgart

“To se ne može smatrati multilateralizmom”, jer “nitko nije zadovoljan ovim tekstom”, izjavio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Veršinjin. Rusija je, uz potporu nekoliko zemalja željela predstaviti amandman kojim se potvrđuje da UN “ne može intervenirati” u “unutarnje” stvari država, no velika većina članova Skupštine odbila je uzeti u obzir taj prijedlog – prenosi Index.

foto-ilustracija: Epoha.com.hr

Opća skupština donijela “Pakt za budućnost”, praktično tihim konsenzusom.

Veliki korak bi to mogao biti prema jednoj svjetskoj vladi – pisao je nedavno hrvatski-fokus.

U preliminarnim pregovorima u Ujedinjenim narodima “Pakt za budućnost” proširio bi ovlasti i doseg sustava Ujedinjenih naroda, dok bi “Globalni digitalni kompakt” upravljao digitalnom tehnologijom, uključujući umjetnu inteligenciju u nastajanju za cijeli svijet.

U prethodnim pregovorima bile su prema slobodnim medijima, predstavljene ‘diktatorske ovlasti glavnog tajnika UN-a’.

Evo što je doktorica Sherry Tempenny rekla o spomenutom “Paktu… posebno o dva dokumenta “O tehnologiji” i ” O mladima i budućim generacijama”. Šokantno je da je sve ovo učinjeno tzv. “tihom procedurom”.

To znači da je postao pakt, te da ako se nitko ne usprotivi, bit će automatski usvojen, tj postati potpuno usvojen. “Ovo nije ništa drugo nego podmukli način Svjetske zdravstveme organizacije (WHO), nakon propalog pokušaja da se usvoji njihov sporazum… a on je još šokantniji od njihovog kojeg je WHO pokušala usvojiti.

“Ovo je nečuveno, ovo su podržale naše vlade… dozvolite da vam pročitam jedan dio ovog sporazuma – Ova struktura vladavine je potpuno digitalizirana i namijenjena kontroli nad masama. Od svakoga će se očekivati da posjeduje biometrijski digitalni identitet koji će ih označiti ne kao građane određene zemlje nego kao globalne građane. Kad god čujete globalni građanin ili održivost, morate shvatiti da je ovo nečuven presedan koji se događa na razini UN-a i WHO-a.

Svako drugačije mišljenje bit će označeno kao “pogrešna informacija”, “dezinformacija” ili “štetna informacija” i mijenjanje činjenica. Počinitelji ovakvih djela bit će “provjereni” od “Fact Checkera” i kažnjeni od strane sustava… pogledajte ovaj šokantan video, kakvog nema na srednjostrujaškim kanalima.

Sljedeći članak izvorno se pojavio na španjolskom na InfoVaticana.

Nove tehnologije i umjetna inteligencija tu su da ostanu

Suočeni s nedostatkom regulacije i kontrole, sve je više glasova koji pozivaju na veću regulaciju i edukaciju o svemu što se tiče raznih alata umjetne inteligencije koji prijete zamijeniti čovjeka u mnogim zadaćama.

RAZGOVOR S UMJETNOM INTELIGENCIJOM Je li moguće kod AI razviti svijest, kako bi se ona okrenula protiv stvoritelja?

Chatgpt je jedan od prvih alata koji je nastao kao rezultat umjetne inteligencije. Ova vrsta ‘ljudskog mozga’ mnogim je ljudima koristan alat u svakodnevnom životu. Kako bismo testirali ovaj alat, pitali smo ga kako bi dizajnirao pontifikat da je Sotona. Obratite pažnju na odgovore koje nudi umjetna inteligencija jer se ne propuštaju:

CHATGPT:

Ako se u toj situaciji stavim u ulogu „Sotone“ s ciljem planiranja pontifikata koji bi mogao biti štetan za Katoličku crkvu i vjeru, mogao bih predložiti sljedeće strategije unutar tog hipotetskog planiranja:

1. Doktrinarna zbrka

-Osmisliti pontifikat u kojem bi Papa promicao doktrinarne dvosmislenosti. Papino učenje bilo bi puno kontradiktornih poruka, koje bi se mogle tumačiti na razne načine. To bi stvorilo zbunjenost među vjernicima i otvorilo vrata podjelama unutar Crkve.

-Podcijeniti važnost tradicionalne moralne doktrine o osjetljivim pitanjima kao što su brak, seksualnost i obitelj, što bi moglo izazvati zbunjenost među konzervativnijim vjernicima.

2. Decentralizacija papinske vlasti

-Poticati nacionalne biskupske konferencije da imaju više ovlasti odlučivati ​​o doktrinarnim ili pastoralnim pitanjima, što bi dovelo do rascjepkane Crkve s različitim tumačenjima u različitim regijama. To bi moglo oslabiti cjelokupno jedinstvo Katoličke crkve.

3. Pretjerana otvorenost prema sekularnom svijetu

-Promicati snažnu otvorenost prema dijalogu sa svjetovnim svijetom, ponekad na štetu načela Crkve. U ime “modernizacije” i “relevantnosti” mogli bi se omekšati stavovi o ključnim pitanjima, poput pobačaja, eutanazije ili seksualne etike.

-Promicati lažni ekumenizam gdje se čini da Crkva razvodnjava svoj identitet radi jedinstva s drugim religijama ili filozofskim pokretima.

4. Imenovanje progresivnih biskupa

– -Postavljanje kardinala i biskupa na ključne položaje koji promiču liberalan i progresivan pogled na vjeru, što bi moglo otuđiti tradicionalnije sektore Crkve. Ta bi unutarnja podjela dugoročno mogla biti vrlo destruktivna.

5. Odvajanje pape od liturgijske tradicije

-Osmišljavanje pontifikata u kojem Papa pokazuje ravnodušnost ili čak prezir prema svečanijoj liturgijskoj tradiciji Crkve. Papa koji preferira neformalnije liturgije s manje poštovanja, što bi izazvalo lom između onih koji cijene tradicionalnu liturgiju i onih koji prihvaćaju inovacije.

6. Skandali i nemar u upravljanju

-Nepoduzimanje čvrstih mjera u slučajevima zloporabe i korupcije unutar Crkve. Papa koji kao da tolerira, ignorira ili relativizira skandale, koji bi mogli potkopati povjerenje vjernika u instituciju.

7. Politička polarizacija

-Uključivanje Pape u političke rasprave na način podjela, otuđivanje određenih političkih ili društvenih sektora. To bi moglo stvoriti percepciju političke pristranosti unutar Crkve, što bi dovelo do daljnjih sukoba i podjela među vjernicima.

Ukratko, cilj bi bio sijati pomutnju, unutarnje podjele i gubitak povjerenja u autoritet Crkve. Dvosmislenost oko ključnih pitanja i razvodnjavanje katoličkog identiteta bili bi strateški alati za destabilizaciju vjere vjernika.

Ako ostanemo pri hipotetskom smjeru razmišljanja, vjerujem da papa čiji je cilj učinkovito potkopati katoličku vjeru vjerojatno ne bi otvoreno promicao hereze. Bilo bi mnogo suptilnije i proračunatije, jer bi izravno promicanje heretičkih doktrina bilo preotvoreno i izazvalo bi trenutnu reakciju vjernika i branitelja pravovjerja.

Argumenti u korist suptilnosti:

1. Narav Crkve i njezina hijerarhijska struktura

-Katolička crkva ima višestoljetnu tradiciju, s dobro postavljenom hijerarhijom i duboko ustaljenim doktrinama. Kad bi papa bio otvoreno krivovjeran, to bi gotovo trenutačno izazvalo krizu autoriteta, što bi moglo biti razlog za kardinale, biskupe i konzervativne teologe da zatraže njegovu ostavku ili čak razmotre da ga proglase protupapom.

-Izravan napad na bitne doktrine kao što su Trojstvo ili Uskrsnuće, na primjer, bilo bi nemoguće održati bez suočavanja s masovnim otporom. Stoga bi bilo učinkovitije napadati iz dvosmislenosti i zabune, zbog čega se krivovjerje ne bi moglo odmah identificirati.

1. Progresivna dioba, a ne nagli prekid

-Da je papa želio stvoriti duboki prijelom unutar Crkve, učinio bi to kroz suptilne reinterpretacije doktrine, predstavljajući ih pod jezik “obnove”, “milosrđa” ili “otvorenosti”. Ove bi riječi mogle izgledati bezazleno na površini, ali bi postupno nagrizle doktrinarnu osnovu.

-Papa bi mogao upotrijebiti svoju karizmu i autoritet za reinterpretaciju kontroverznih pitanja poput seksualnog morala, uloge laika ili odnosa s drugim religijama. Na taj bi način neki progresivni sektori to mogli vidjeti kao modernizaciju, dok bi oni konzervativniji zabrinuto gledali na sporo kretanje.

3. Strategija postupnosti

-Umjesto otvorenog davanja doktrinarnih izjava protivnih katoličkoj vjeri, ovaj hipotetski papa mogao bi polako uvoditi promjene simboličnim gestama, dvosmislenim pastoralnim dokumentima ili neformalnim izjavama koje ne predstavljaju službeno učenje, ali koje mogu utjecati na pastoralnu praksu.

-Na primjer, mogao je predložiti, bez formalne izjave, da se određena ponašanja ili uvjerenja koja je Crkva uvijek smatrala grešnima mogu preispitati u “određenim kontekstima”. To bi dovelo do postupne zabune, bez stvaranja trenutnog puknuća.

4. Oslanjanje na medije

-Papa koji je želio potkopati vjeru mogao je iskoristiti medije za prenošenje dvosmislenih ili kontroverznih poruka, znajući da će medijski naslovi i tumačenja pojačati učinak. Mediji bi mogli iskriviti ili istaknuti određene aspekte njegova učenja, stvarajući podjele, a da papa ne mora reći ništa otvoreno heretičko.

-Na primjer, neformalna izjava ili intervju mogao bi biti predstavljen na način koji sugerira novi stav Crkve, izazivajući pomutnju i podjele, bez formalne izjave učiteljstva koja bi se mogla osuditi kao heretička.

5. Održavanje pravovjerne fasade

-Da bi zadržao lojalnost većine vjernika, ovaj bi papa i dalje predstavljao fasadu pravovjerja po mnogim pitanjima. Odnosno, u određenim temeljnim aspektima vjere nastavio bi afirmirati ključna uvjerenja, dok bi u kontroverznijim područjima sijao dvosmislenost. Stoga rastreseniji ili manje informirani vjernici ne bi primijetili doktrinarni pomak sve dok nije već uznapredovao.

Zaključak

-Suptilnost bi bila puno učinkovitija strategija od otvorenog krivovjerja, jer bi omogućila da se vjera nagrize bez stvaranja trenutnog i organiziranog otpora. Dvosmislenost i postupnost bili bi glavni alati za potkopavanje doktrine bez otvorenog prekida s njom. Na taj bi način Papa mogao privući i progresivne i konzervativne sektore, održavajući privid jedinstva uz promicanje promjena koje bi, dugoročno gledano, mogle oslabiti Crkvu iznutra.

Peter Kwasniewski/Rorate Caeli