Washington i London sami sebi kopaju grob zalažući se za katastrofalni rat na Bliskom istoku – prenosi Denis Ivić, na Epoha portalu.

Dopuštajući izraelsku agresiju, Sjedinjene Države i njihovi britanski i drugi zapadni poslušnici pokreću neprijateljstva s nepredvidivim posljedicama.

Strategic Culture Foundation

Američko i britansko vodstvo u potpunosti podržava Izrael dok eskalira svoju kriminalnu agresiju na Bliskom istoku. Ovo razotkriva Washington i London kao arhikriminalne režime što i jesu.

Sveobuhvatni rat protiv Irana je neizbježan. Posljedice će biti katastrofalne, ali američki i britanski vladari su besramni, bezobzirni – i na kraju glupi – u svom suučesništvu.

7. listopada, izraelski režim navršio je punih 12 mjeseci neprekidnog genocidnog razaranja Pojasa Gaze. Ne nazire se kraj ovom monstruoznom ratu za uništenje. Izraelski režim potpuno je izvan kontrole, djeluje nekažnjeno i šokantno krši sve zakone i moralne norme.

Ubijeno je više od 41.000 Palestinaca. Neke procjene govore o više od 100.000, pa čak i do 200.000 smrtnih slučajeva. Kaže se da je ovaj pokolj žena i djece opravdan napadom palestinskih militanata 7. listopada prošle godine u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca – mnoge od njih od strane njihovih vlastitih sigurnosnih snaga koje su nesmotreno pucale. Napad Hamasa koji je vrlo vjerojatno bio dogovoren, okarakteriziran je kao odgovor na izraelsku višegodišnju nehumanu, genocidnu opsadu Pojasa Gaze.

Postupci izraelskog režima ne mogu se opravdati ni na koji način. Benjamin Netanyahu i izraelsko vodstvo izvukli su se s masovnim ubojstvima jer su dobili diplomatsku i, što je još važnije, vojnu potporu Sjedinjenih Država, Britanije i drugih zapadnih država.

Genocid u Gazi i drugoj palestinskoj enklavi na Zapadnoj obali pogoršava se širenjem izraelske agresije u regiji. Tijekom posljednja dva tjedna izraelske su snage neselektivno bombardirale Bejrut i druga civilna područja u Libanonu, ubivši 2000 ljudi i prisilivši više od milijun ljudi da napuste svoje domove. Orgija nasilja hara cijelom regijom. Izraelski režim također bombardira Siriju, Irak i Jemen, kao i Iran u misijama atentata.

Ubilačko ponašanje Izraela traje već desetljećima – zapravo, 76 godina od njegova osnutka 1948. kao ilegalne kolonijalne države, uspostavljene britanskim i američkim makinacijama u tada novoformiranim Ujedinjenim narodima.

Invazije, aneksije, zračni napadi, terorizam, atentati i još mnogo toga rutinski su za zapadni kolonijalistički projekt poznat kao cionistički Izrael. Ali sada režim izmiče kontroli u svom krvožednosti i psihopatskom ludilu, potaknut nekažnjivošću svojih zapadnih sponzora. Ovu povijest državnog terorizma poticale su – i još uvijek jesu – zapadne imperijalističke sile koje također vjeruju u superiornost (eufemistički nazvanu iznimnošću) i privilegije, unatoč njihovoj neiskrenoj, kreposnoj retorici koja tvrdi suprotno. Izraelski režim i njegovo fašističko barbarstvo manifestacija su zapadnih sila u svojoj temeljnoj biti. Isto nemilosrdno nasilje i pljačka provodilo se – i provodi se – u svakom kutku planeta koji je imao nesreću doći u dodir sa Zapadom. Cionizam je samo varijanta zapadnog imperijalizma.

Iran je ovaj tjedan uzvratio masovnim napadom u kojem je najmanje 200 projektila, uključujući hipersonične projektile, palo na izraelske ciljeve. Unatoč izraelskim nemilosrdnim provokacijama i ratnim djelima, iranski odgovor je do sada bio nevjerojatno suzdržan. Čak iu nedavnim iranskim napadima, mete su prvenstveno bili vojni centri i cilj im je bio izbjeći civilne žrtve.

Ipak, SAD i Britanija odmah su požurili osuditi Iran za “barbarsku agresiju” i perverzno izjavili da podržavaju pravo Izraela na samoobranu. Kakva travestija laži i iskrivljavanja. Istina je da je Iran na kraju djelovao u legitimnoj samoobrani.

Američki predsjednik Joe Biden koordinira s Izraelom kako bi izvukao “teške posljedice” protiv Irana. Izraelski i američki napad na postrojenja iranske naftne industrije navodno je neizbježan. Biden ima ludu smjelost nazvati ovo namjeravano američko-izraelsko pooštravanje “proporcionalnim odgovorom”.

Iran je upozorio Sjedinjene Države da je njihova politika jednostranog obuzdavanja sada konačno gotova. Teheran je opetovano rekao da ne želi regionalni rat, ali ako Izrael ispuni svoje nedavne prijetnje osvetom, Iran će uzvratiti još većom snagom nego što je već pokazao. Iran je zloslutno rekao da će koristiti “nekonvencionalnu” taktiku. To znači zatvaranje vitalne rute za trgovinu naftom kroz Hormuški tjesnac. Bliski istok je izvor trećine svjetske ponude nafte. Ako Iran prekine globalnu opskrbu naftom, globalna ekonomija se suočava s katastrofom bez presedana. Cijene nafte već su skočile u nebo. Ako izbije rat u regiji, utjecaj na globalnu ekonomiju bit će katastrofalan.

Sjedinjene Države, a posebno Bidenova administracija, upućivali su apsurdne pozive na “obuzdavanje” i čak tvrdili da zagovaraju “prekid vatre”. Istovremeno je objavljeno da je Bijela kuća odobrila Izraelu širenje neprijateljstava na Libanon. Dok Washington govori o suzdržanosti, financira i naoružava izraelski režim kako bi mogao provoditi svoj genocid i agresiju u regiji. SAD ima utjecaj na izraelski klijentski režim ako doista želi postići diplomatsko rješenje. Ali Washington nije učinio ništa slično. Naprotiv, povećali su svoje vojne isporuke režimu, odobrivši dodatnih 9 milijardi dolara prošli tjedan. Ovo je jasno, bezuvjetno zeleno svjetlo za daljnju agresiju. Britanci i druge europske zemlje također su suučesnici u ratnom huškanju. Zato što je nasilje osnovni modus operandi zapadnog imperijalizma.

Drugi čimbenik je neuspjeh proxy rata NATO-a u Ukrajini protiv Rusije pod vodstvom SAD-a. Ukrajinski neonacistički režim (još jedna manifestacija Zapada) ruši se pod teretom brzih ruskih vojnih uspjeha u regiji Donbasa, nakon gotovo tri godine sukoba i ulaganja sila NATO-a od 200 milijardi dolara. Ruske snage ovaj su tjedan zauzele ključni logistički grad Ugledar, koji se prije smatrao “neosvojivom” NATO-vom tvrđavom. U pokušaju da sakriju debakl nadolazećeg poraza u Ukrajini, Sjedinjene Države i njihovi zapadni partneri prebacuju fokus raspirujući kaos na Bliskom istoku i sukobljavajući se s Iranom. Zločinačka bezobzirnost je šokantna. Započnite rat, izgubite rat, pokrenite novi rat.

Također je nevjerojatno glupo. Podupirući izraelsku agresiju, Sjedinjene Države i njihovi britanski i drugi zapadni poslušnici pokreću neprijateljstva s nepredvidivim posljedicama. Govorimo o mogućem uništenju više naroda s milijunskim žrtvama. Od svih bezbrojnih strašnih posljedica, demokrati će izgubiti željene izbore za Bijelu kuću u studenom. Ali to bi bila relativno mala briga u usporedbi s patnjom i razaranjem koji će pogoditi regiju i naposljetku izraelski režim i njegove zapadne imperijalističke sponzore. Klimave, bankrotirane zapadne kapitalističke ekonomije će eksplodirati ako na Bliskom istoku izbije sveopći rat. 

Krajnja je ironija da Sjedinjene Države i njihovi zapadni kriminalni partneri sami sebi kopaju grobove dok potiču kaos koji se razvija.

Nedavno ponovno otkriveni i upravo objavljeni esej G.K. Chesterton nas navodi da pogledamo njegove otkačene i divne detektive. (Ima ih više od fra Browna!)- piše John Touhey.

Obožavatelji G.K. Chestertona bili su šokirani prošlog mjeseca kada se nikad prije viđeni esej velikog pisca pojavio u The Strand Magazineu, tromjesečnoj publikaciji posvećenoj misterioznoj fikciji i njenim tvorcima. Prema stručnjaku Daleu Ahlquistu, koji je napisao predgovor eseju u časopisu:

“Rukopis se desetljećima nalazi u Rijetkim knjigama i posebnim zbirkama knjižnice Hesburgh na Sveučilištu Notre Dame.”

Izvorno je napisana za Detection Club, “tajno društvo” sastavljeno od iskusnih pisaca misterija poput Agathe Christie, Dorothy Sayers, Erica Amblera – i samog Chestertona. Klub je namjeravao izdavati časopis.

Chesterton je napisao esej za prvi broj, ali je iz nekog razloga ideja o časopisu odbačena.

(Pogledajte GALERIJU FOTOGRAFIJA na kraju ovog članka kako biste saznali više o misterioznim knjigama G.K. Chestertona i fantastičnim detektivima koji čine njegovu “Detektivsku agenciju Chesterton”.)

Unošenje kreativnosti u posljednje istinski “moralne” priče

U ponovno otkrivenom eseju pod naslovom “Povijesna detektivska priča”, Chesterton potiče svoje kolege da se odupru “monotoniji detektivske fikcije”. Tvrdi da pisci misterija moraju primijeniti više kreativnosti i dinamičnosti u svojim pričama, jer je “detektivska priča gotovo jedina pristojno moralna priča koja se još uvijek priča.”

U vrijeme kada je esej napisan (negdje nakon 1930.), drugi oblici fikcije bili su zaraženi moralnim relativizmom, barem prema Chestertonovu mišljenju. Ali u kriminalističkim pričama, likovi i čitatelji i dalje su vapili za pravdom, čak iako je tu želju ponekad osujetio autor.

Nijedan pisac nije razumio moralne korijene i kreativne mogućnosti detektivske fikcije kao G.K. Chesterton. Tijekom svoje duge karijere proizveo je cijeli niz klasičnih misterija koje su i danas ostale jednako čudne i inovativne kao što su bile u njegovo vrijeme.

Chestertonovi mnogi detektivi

Chesterton je najpoznatiji po svom Fr. Smeđi misteriji – ali čitatelji koji tu stanu propuštaju. U knjigama kao što su Čovjek koji je znao previše, Pjesnik i luđaci i Paradoksi gospodina Ponda, G.K.C. ne samo da stvara niz zagonetnih i duboko zabavnih misterioznih scenarija, već su oni zapravo samo izgovori za istraživanje dubljih misterija koji su filozofske i teološke prirode.

Razni detektivi u njegovim pričama koriste metode koje su jednako čudne kao i Fr. Brownove metode otkrivanja koje su naučili u ispovjedaonici – ali svaki istražitelj koristi metodu koja je jedinstveno čudna. Pjesnik Gabriel Gale identificira ubojice kroz svoja umjetnička osjetila, dok Horne Fisher, birokrat, nevoljko razotkriva korupciju u samom središtu vlasti jer uvijek “previše zna”. Zatim, tu je Rupert Grant, koji rješava zločine koji ne postoje!

Zajedno, sve ove gumene patike koje je stvorio Chesterton čine jednu od najčudnijih i najljepših detektivskih agencija koje su ikada (ili nikada) postojale.

Poznati turistički časopis koji dodjeljuje nagradu pod nazivom Conde Nast Traveller’s Readers’ Choice Awards izabrao je najprijateljskije zemlje Europe. Rangirali su deset zemalja diljem kontinenta na temelju toga koliko ih čitatelji smatraju gostoljubivima.

Stvari koje treba uzeti u obzir kada rezervirate odmor iz snova: smještaj, klima i kuhinja, samo je dio lepze faktora. Ipak, u konačnici, ljudi su ti koji čine ili uništavaju mjesto, a postoji mnogo izbora u bogatoj europskoj šarenoj šari kultura.

Kako bismo smanjili mogućnosti, zamolili smo naše čitatelje da odaberu europska odredišta za koja se osjećaju najpoželjnijima za našu nagradu Readers’ Choice Awards za 2024.

“Neke su nacije poznata lica s prošlogodišnjeg rangiranja – poput Portugala i Hrvatske – dok je kruna pripala iznenađujućem pridošlici na našoj listi. Svaka je zemlja impresionirala naše čitatelje iz različitih razloga, od sigurnih zajednica na Islandu do veselog duha u Irskoj , ali sve dijele duboku prijateljsku atmosferu koja mjesto čini nezaboravnim.”

Na prvom mjestu, kao najprijateljskija zemlja našla se Austrija. Postigavši impresivnih 93.88 od 100. Austrija je zbacila prošlogodišnjeg prvaka – Irsku. Tome je pridonio – Lebensgefühl – svijest o životu – jer lokalno stanovništvo cijeni jedinstvenu ljepotu Austrije i poziva i druge da uživaju u njoj

“Malo se mjesta može mjeriti s prirodnim krajolikom ovdje, s obiljem jezera i planina koje Austrija čini jednom od najljepših zemalja na svijetu , kao i uzbudljivim središtem za sportove na snijegu i vodi. Austrijski “Lebensgefühl” (što znači svijest o životu) sažima koliko lokalno stanovništvo duboko cijeni ljepotu svoje zemlje i svesrdno poziva posjetitelje da i oni uživaju u njoj.”

Na drugom mestu je Irska, a zanimljivo je da se Dublin nije našao na listi najprijateljskih gradova, dok je Beč na listi. Isto važi i za Hrvatsku, treću najprijateljskiju državu, koja je dobila 92.45 od 100 bodova.

O Hrvatskoj autori o teksta pišu: 

“Dospjevši na 10. mjesto na popisu za 2023., Hrvatska se sada etablirala kao jedna od najprijateljskijih zemalja Europe i zaslužila mjesto među prve tri. Ova zemlja je možda mala, ali je bogata nacionalnim parkovima, UNESCO-vom svjetskom baštinom i mnoštvom šljunčanih plaža.

Lutajte kamenitim uličicama dubrovačkog Starog grada, okruženog srednjovjekovnim zidinama tvrđave, ili se sunčajte na prekrasnoj, šiljastoj plaži otoka Brača poznatoj kao Zlatni rat.”

U nastavku pogledajte cijeli popis 10 najprijateljskih zemalja u Europi:

1. Austrija
2. Irska
3. Hrvatska
4. Portugal
5. Grčka
6. Island
7. Švicarska
8. Turska
9. Španjolska
10. Francuska

foto: Unforgetteble Croatia