Connect with us

Vijesti

ANALIZA: Može li OBRAČUN U KATALONIJI – srušiti EU

Published

on

SUVERNENISTIČKI POKRETI U EU, od Škotske, Italije do Španjolske i Belgije, sve više uzimaju maha, te će EU administracija imati sve sviše problema oko zadržavanja integralnog statusa svojih članica, a možda još više sebe same.

Ako je i do sada bilo dvojbi, i ako su Madrid i elita Europske unije uistinu kalkulirali da će se Katalonci postupno ispuhati i povući, sada, nakon drastičnih zatvorskih presuda bivšem katalonskom vodstvu zbog referenduma o nezavisnosti iz 2017. g., potpuno je jasno – pokrenut je nesmiljeni obračun koji će uzdrmati ne samo Španjolsku nego i cijelu Europsku uniju. Prosvjedi diljem Katalonije protiv gušenja njenih zahtjeva za nezavisnošću nastavit će se iz tjedna u tjedan – donosi Geopolitika.news.

Snage katalonske suverenosti neće odustati od borbe za nezavisnost Katalonije, a kako sada stoje stvari ni središnja španjolska vlast ne želi se povući sa svojih pozicija. Ono što se pokrenulo u Kataloniji više ne može biti zaustavljeno čak ni primjenom sile. Bez obzira na do sada plaćenu cijenu poništeni referendum o nezavisnosti održan 2017. g. zauvijek je promijenio poziciju Katalonije u Španjolskoj i pokrenuo nepovratne procese ne samo u njoj nego i u cijeloj Europskoj uniji. Zbivanja u Kataloniji  dio su velikoga buđenja naroda Europe i  istinskog preporoda snaga nacionalnih suverenosti koje još nisu ostvarile svoje nacionalne države i koje se s više ili manje prisile zadržavaju u postojećim europskim državno – pravnim entitetima. Zajedno s otporom samih nacionalnih država sve očitijim namjerama pretvaranja Europske unije u nadnacionalnu državnu tvorevinu promjenit će lice Europe.

Katalonsko nacionalno vodstvo pravilno procjenjuje da u sadašnjem rasporedu snaga na međunarodnoj sceni i unutar španjolskog političkog okvira mora zadržati pritisak i postupno ga pojačavati kako intezitetom djelovanja tako i širenjem njegova spektra uvođenjem u igru novih elemenata djelovanja.

Igra je to visokih uloga. Nitko, stoga, do sada, unatoč suprotnim tvrdnjama nije donio ni jednu  pogrešnu odluku, ni španjolske središnje  vlasti, ni katalonsko vodstvo. I jedna i druga strana svjesno su ušle u sudar “čelo u čelo“ i svatko od njih je morao učiniti ne ono što želi, nego ono što mora u okviru svoje postojeće političke agende.

Nastavak eskalacije sukoba više je nego izvjestan i ne može se računati na povlačenje bilo koje strane. Ni Barcelona nema razloga i prostora za uzmak, niti Madrid ima što za izgubiti. Sasvim je jasno da Španjolska kao država odvajanjem Katalonije više ne bi postojala kao geopolitički subjekt i to čak i u slučaju kada bi u njenom sastavu ostala Baskija i ostale regije što je malo vjerojatno. Katalonija se više ne može niti želi povući tim prije što je potpuno jasno da Madrid, dugoročno gledano, ako je i sada zaustavi i vojnom silom na kraju neće moći dobiti taj rat. S unionističke strane Madrida može se očekivati naglo buđenje zamrle Francove Španjolske u čijoj ideološkoj utrobi je  još živo sjećanje na pokušaj državnog udara pukovnika Antonia Tejera i njegove  „Guardie Civil“, iste one  koja je za katalonskog referenduma 2017. g. tako nesmiljeno tukla građane Barcelone  i njegova pokušaja drzavnog udara  iz 1981. godine pod istom agendom koju i danas provodi Madrid – očuvanja cjelovitosti Španjolske.

Događaji u Barceloni udarili su kamen temeljac buduće borbe za nezavisnost i sve daljnje političke aktivnosti, uključujući i moguće  pregovore s Madridom, morat će polaziti od činjenice da je 27. listopada 2017. godine Katalonija proglasila nezavisnost bez obzira što je sam taj čin bio u suprotnosti sa španjolskim ustavom i što ga je središnja vlast sudski poništila. Puigdemont i njegova ekipa je svojim pokušajem stjecanja nezavisnosti utabao putove budućega povijesnoga hoda upravo u smjeru katalonske nezavisnosti. To pitanje sada će se polako kuhati unutar španjolskog i europskog političkog kompleksa i što god Madrid bude dalje činio bilo da daje nove povlastice ili steže omču represije uspjeh je stoga samo kratkoročan. Na duge staze španjolska središnja vlast i dalje ima problem koji je sada, nakon proglašenja katalonske nezavisnosti, dobio novi impuls i novu dinamiku za slijedeće godine i desetljeća. Madrid, tako, ni u kojem slučaju nije riješio katalonski problem, niti će to u budućnosti uspjeti učiniti. Španjolske vlasti sada moraju održavati u njihovu korist postignuti  status quo za razliku od Barcelone koja može aktivno djelovati i koja je barem donekle pomakla prema naprijed početnu točku daljnje projekcije svoje vizije nezavisnosti. Barcelona ipak sada ima bolje startne pozicije za nastavak sučeljavanja i eventualnog pregovaranja koliko god to paradoksalno zvučalo u trenutku potpunog fizičkog sloma političke inicijative čiji ključni ljudi sjede u španjolskim zatvorima. To stoga jer je daleko teže održavati geopolitički raspored snaga i postojeći poredak nego poticati i gurati njegove promjene. Kod one strane koja održava poredak neizbježno s vremenom nastaje zamor što druga strana, kako govori politička povijest, uvijek koristi za pokretanje novih inicijativa.

Katalonsko vodstvo do sada je nevojbeno pokazalo kako je  pripremljeno  za sve opcije. Na to ukazuje  i izjava katalonskog veleposlanika u Hrvatskoj Erica Haucka  u intervjuu za „Večernji list“ od 12. listopada 2017. g. Na pitanje: “Bojite li se upotrebe sile ako se aktivira članak 155?“, hladno i znakovito  je odgovorio: “Nisam bio emocionalno pripremljen ni za ono na referendumu pa nemam ni odgovor na ovo. Jedno je jasno – svi se moramo pripremiti da zaštitimo ljude .“

Njegove riječi imaju težinu i uporište u pripremama Katalonije za varijantu u kojoj bi se na nju nasrnulo silom. Katalonsko vodstvo odlučno je zaštititi katalonske građane i to Madrid jako dobro zna. U kolovozu 2017. godine Carles Puigdemont nakon terorističkih napada u Barceloni otvoreno je izjavio: “Za Kataloniju su oružane snage i obrambena politika apsolutno potrebne. Mi smo u globalnom ratu i sada smo ga osjetili kroz  jihadistički  terorizam……Katalonija treba demokratsku i suvremenu obrambenu politiku. To nisu prazne riječi, jer se unutar Katalonskog nacionalnog vijeća („Assemble Nacional Catalana“), organizacije koja se bori za političku nezavisnost Katalonije od Španjolske i sjedinjenje svih katalonskih zemalja odavno formirano tijelo koje kreira buduću katalonsku vojsku pod nazivom „Military Studies Society (SEM)“. SEM-ovi nacrti udaraju temelje buduće katalonske vojske koja bi jednog dana mogla biti ekvivalentna drugim manjim europskim zemljama kao što je Danska. Planovi predviđaju stvaranje zapovjednog  kadra preuzimanjem katalonskih časnika iz španjolske vojske, osnivanje vojnih učilišta i postupno formiranje snaga kopnene vojske i ratne mornarice i u dugoročnom razvojnom planu ratnog zrakoplovsta.

Uostalom i utjecajni thin-tank „Geopolitical Futures“ kojeg vodi  George Friedman, geopolitičar i osnivač privatne obavještajne agencije „Stratfor“, u svojoj analizi situacije oko Katalonije već u naslovu ukazuje da je Kataloniji potrebna oružana sila i predviđa slijed događaja. Jednostavno rečeno  sloboda se mora izboriti mačem. Njihova analiza od 4. listopada 2017. godine naslovljena „Neovisnost se obično mora izboriti mačem nakon što je proglašena perom“- zaključuje: „Bez međunarodne potpore ili revolucionarnog ustanka u Kataloniji  Madrid će iskoristiti svoj monopol sile legitimirane španjolskim pravnim sustavom kako bi otklonila prijetnju koju Katalonija predstavlja za jedinstvo i teritorijalni integritet Španjolske. Na taj način Španjolska će posijati sjeme mnogo većeg problema jer iako se ne čini da postoji kritična masa Katalonaca koji su spremni boriti se i umrijeti za nezavisnost  današnja represija stvara za sutra naraštaj mladih Katalonaca koji će odrastajući vidjeti Španjolsku kao neprijatelja….. Neovisnost  se rijetko poklanja – stoljeća političke povijesti pokazuju da se neovisnost obično mora izboriti mačem nakon što je perom proglašena.“

Madrid s druge strane procjenjuje da ima dovoljno snage i manevarskog prostora da  katalonski pritisak  drži pod kontrolom prije svega zbog vanjske  potpore svojoj politici posebice od strane EU i podjeljenosti građana same Katalonije koju u velikoj mjeri potiče sam Madrid preko vodećih medija koje kontrolira i preko svojih poluga političkog utjecaja. Drži da odlazak Katalonije otvara mogućnost disolucije Španjolske i da nitko, pa ni sam Vatikan, neće dozvoliti propast  katoličkog kraljevstva nastalog na temeljima vjerskog identiteta u borbi za potiskivanje vlasti muslimanskih kalifa s ogromnih dijelova Pirinejskog poluotoka.

U svakom slučaju ukoliko ne dođe do političkog radikalnog zaokreta, u ovome trenutku niti jedna strana sebi ne može priuštiti luksuz povlačenja s dostignutih pozicija, ni katalosnki suverensisti, ni središnja španjolska vlast pa će sukob sve više jačati.

Jedini način izbjegavanja eskalacije sukoba  je mirno i dogovorno otvaranje puta realizaciji katalonskih nacionalnih težnji, što je u današnjim okolnostima nemoguće očekivati.

Madrid će i dalje imati punu potporu Europske unije i svih njezinih članica jer bi bruxelleska elita priznavanjem prava na samoodređenje Kataloniji negirala i karakter vlastite politike, koja, iskrivljavajući ideju europske ravnopravne suradnje nacionalnih država stvara nadnacionalnu tvorevinu pod hegemonijom Njemačke uz asistenciju najmoćnijih europskih država. Pri tom odbacuje svaku ideju promjene granica u Europi i stvaranja novih nacionalnih država.

No ukoliko se opisani smijer razvoja zbivanja oko Katalonije nastavi i Madrid i vodstvo Europske unije ostanu pri čvrstom stavu, odbacujući činjenicu da Kataloniju dugoročno ne mogu zaustaviti, nastali učinak će ugroziti i sam opstanak Europske unije kakvu poznajemo.

Katalonska borba za nezavisnost već sada pokreće separatisčke pokrete diljem Europe. Prema francuskom političkom analitičaru Arnaud de La Grangeu „Katalonija će izvazvati buđenje nacionalnih suverenosti širom Europe.“ Separatistički pokreti postoje u većini europskih zemalja. Škotska, Flandrija, Južni Tirol, Korzika, Occitanija, Baskija – svi oni čekaju svoj povijesni trenutak. Po La Grangeu „zbivanja u Kataloniji dio su svjetskog procesa samoodređenja naroda i regija“, a katalonski geopolitičar dr. Marc Sanjaume-Calvet sa sveučilišta Pompeu Fabra u Barceloni ukazuje da nije riječ o novoj pojavi već da se taj proces odvija kroz cijelo 20. stoljeće i nastavlja do danas, pa je tako početkom prošlog stoljeća bilo 30 do 40 nezavisnih država, a sada ih je gotovo dvije stotine. Prema njemu, načelo nepovredivosti državnih granica uvijek se u povijesti moralo povući pred pravom naroda na samoodređenje. Nema racionalnih razloga da tako ne bude i u budućnosti.

Čim je Katalonija 2017. g. proglasila svoju neovisnost, poruke potpore počele su pristizati u Barcelonu. Jean-Guy Talamoni, predsjednik Narodne skupštine Korzike, francuskog otoka na kojem postoji  snažan pokret za nezavisnost, pozdravio je “rođenje Republike Katalonije”. Carole Delga, predsjednica francuske regije Occitanije uz čestitke Barceloni ukazala je na povijesne veze te francuske regije s Katalonijom i pozvala Madrid na pregovore s katalonskim vodstvom. Od 2006. godine occitanski jezik je, naime, službeni jezik u Kataloniji.

Škotska ministrica Nicola Sturgeon, koja je najavila novi škotski referendum o neovisnosti, također je izrazila potporu Kataloniji naglasivši da je “pravo na samoodređenje važno međunarodno načelo“ i kako se nada „da će se poštivati u Kataloniji i svugdje”.

Katalonsko „proljeće“ pozdravio je još u vrijeme poništenog referenduma i predsjednik flamanskog regionalnog parlamenta Jan Peumans, kazavši, da je neovisnost Katalonije i njegove Flandrije kao i drugih etničkih entiteta u Europi „evolucija koju nijedna europska vlada neće moći izbjeći“.

Čelnici talijanskih regija Lombardije i Veneto, koje teže autonomiji, za provođenja refrenduma koji je označio prekretnicu katalonske borbe za nezavisnost došli su osobno u Barcelonu i javno osudili uhićenja katalonskih čelnika. Katalonski primjer i borba pokrenut će suverenističke pokrete i u samoj Španjolskoj, uključujući Baskiju, gdje je teroristička skupina ETA 2010. godine jednostrano proglasila prekid vatre ali se nikada nije razoružala. Baski su, za razliku od Katalonaca, agresivno i oružano nastupali, donoseći rat u samo središte španjolske države. Galicija bi također mogla pokrenuti pitanje svoje autonomije ili suverenosti, a teroristička skupina koja u njoj djeluje „Restistencia Galega” potpuno je operativna i ima sposobnosti prisiliti Madrid da se bori na više fronti. Ukoliko se zakuha u Kataloniji, španjolska središnja vlast imati će velikih problema ako bude morala silom djelovati i protiv baskijskih i galicijskih separatista.

Tlačenje Katalonije i onemogućavanje njezine neovisnosti, ukoliko se nastavi, skupo će koštati i Španjolsku i Europsku uniju koja je podržava. Sasvim je izgledno da zbivanja u Kataloniji u sebi nose klicu raspada Europske unije kakva je danas, jednostavno zato što se bruxelleska elita pod kontrolom najmoćnijih država članica ovoga puta našla na pogrešnoj strani povijesti i malo je izgleda da će, postupajući kao do sada, uspijeti zaustaviti europsko proljeće naroda. Mario Stefanov/Geopolitika.

Advertisement

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved