Connect with us

Vijesti

Anthony Esolen: SAMOUBOJSTVO CIVILIZACIJE

Published

on

Napomena o autoru Anthony Esolen je književnik, društveni kritičar, prevoditelj klasične poezije, predavač na Magdalen College of Liberal Arts u New Hampshireu i urednik časopisa Crisis Magazine. Objavio je jedanaest autorskih knjiga i stotine članaka od kojih, ovom prigodom u prilagođenom prijevodu, prilažem onaj koji je objavljen na internetskom portalu Crisis Magazine 2. prosinca 2020. godine i naslovljen The Suicide of Civilization.

Samoubojstvo civilizacije

Pretpostavimo da pitate antropologa, nezavisno od bijesne kakofonije trenutačne politike, koji su znaci umiruće kulture današnjice, tj. kulture koja čini samoubojstvo. Što bi on mogao odgovoriti? Što bi mogao primijetiti kod nas?

Osnovni znak takve (umiruće) kulture bila bi veća zaokupljenost smrću nego životom, a ta bi se preokupacija mogla očitovati na različite načine. Promicala bi pravo na smrt pod vlastitim uvjetima i nikakvo pravo na život, već samo dopuštenje za život, i to pod uvjetom da posjedujete određene osobine koje ljudi prepoznaju kao korisne ili da ulazite u različite oblike savezništva s promicateljima kulture smrti. Koje su to pak osobine i kako bi trebale biti prepoznate, mijenjat će se s političkim potrebama i osjećajima. Život nije dar, već puka stvar – biti odbačen po volji, poput smeća. Ništa nije sveto – ni tijelo, ni duša, ni mjesto, ni predmet, ni ime, ni čovjek, ni povijest, ni pjesme, ni Bog.

izvor: Intelligencer/Getty

Ipak, ova volja za umiranjem nije ni hrabra ni velikodušna. Zamislimo da odvažni mladić stoji na bojnom polju svoje zemlje i voljan je umrijeti. On to nije voljan zato što je umoran od svog života, već zato što je tako pun života i povezan istovjetnim osjećajima prema svojoj braći po oružju u tolikoj mjeri da je spreman položiti svoj život za svoje. S druge strane, kada stara ili bolesna osoba kaže: “Nema više”, uglavnom trči prema smrti jer se boji patnje, koja je u umirućoj kulturi izgubila značaj. Ništa nije sveto. Takva osoba zadrhti pred velikim bezličnim bolničkim strojevima, istrči i skače u ponor, u ništavilo, u smrt.

Ljudi u umirućoj kulturi, ako si ne oduzmu život, ne vide veliku ljepotu u ljudskom životu. Čak ni u onome za što je slijepi pjesnik Milton rekao da mu je najviše nedostajalo: “Božje lice ljudskog bića.” U jednom članku se našla fotografija koja prikazuje malenog dječaka u majčinoj utrobi od samo osamnaest tjedana; kada se htjela istaknuti kao divna ilustracija budućeg života, autor je brže-bolje „ustao“ kako bi uvjerio svoje čitatelje da bi bilo sasvim pogrešno iskoristiti tu fotografiju kao argument protiv ženskih „reproduktivnih prava”. Eufemizmi, bešćutna sentimentalnost i apstrakcije pozdravljaju nas na vratima smrti: Abtreibung Macht Frei (abortus oslobađa). Da je autor članka i svjestan kako ona prikazuje biće tajanstvene ljepote, dar, predmet čuda, biće nastalo na Božju sliku, i tada bi mu to ubrzo postalo nezamislivo i nikada to ne bi priznao. Život je nevažan, važna su „prava“. Ništa nije sveto.

Takvi ljudi, za očekivati je, lako zaboravljaju ljudsku dušu i postaju opsjednuti tijelom, ali ne i tijelom koje posjeduje neko inherentno značenje. Oni će raditi na tijelu, bušiti i probijati tijelo, „plastificirati“ tijelo, ispisivati ​​grafite po tijelu i općenito svesti tijelo na alat za hedonizam, nasladu ili za neki loš pokušaj samoizražavanja u svijetu u kojem, eto da nije njih, nema ama baš ničeg vrijednog za izraziti. Ništa nije sveto. Njihova umjetnost neće prebivati na ljudskom licu niti na prirodnoj gracioznosti i izražajnosti ljudskog držanja. Postojat će samo meso zbog mesa i lice zbog mesa. Govorit će o tijelu kao o stroju i opušteno razgovarati o njegovim “performansama”.

I u seksualnim pitanjima, također, neće biti čuda, osjećaja što su to spolovi, ni zahvalnosti muškarca za ženu i žene za muškarca. Nezahvalnost, nestrpljivost i nespremnost da se trpe nedostatci suprotnog spola očitovat će se u samovoljnoj sterilnosti koja ima tri osnovna uzroka i manifestacije. Prva – mržnja ili strah od vlastite plodnosti, što dovodi do sterilizacije (sterilno je, antropološki gledano, istovjetno mrtvom). Druga – odbijanje braka ili potpuni nedostatak interesa za brak, bilo da se radi o uobičajenom braku muškarca i žene ili o duhovnom braku u koji se ulazi zbog religijskih razloga, zbog poziva. Ništa nije sveto. Treća –  zagrljaj lažnog braka putem lažnog odnosa, tj. namjerna i svetogrdna perverzija seksualnih sila (poput sijanja sjemena života u kanalizaciju, mjesto otpada i raspada).

Oni koji bi zdrobili, raskomadali ili pržili u soli to zapanjujuće lijepo dijete u majčinoj utrobi sigurno neće prezati ni od napada na utočište djetetove blažene nevinosti, u vrijeme kada su njegove seksualne želje u stanju mirovanja ili latentnosti toliko dugo dok dječaci i djevojčice ne nauče tko su i što su, predodređeni da odrastu u sigurne muževe i očeve, supruge i majke. Isus ima teške riječi o onima koji bi vrijeđali malene, ali, budući da ništa nije sveto, narod umiruće kulture rado će se koristiti djecom, pa čak i imati djecu za koju očekuju da im se pridruže u besmislenom hedonizmu, okićenom, kao i uvijek eufemizmima. Rade od vlastite djece predmete i lutke za naslikavanje, objekte bez duše, no uvijek se opravdavajući istim neopravdavajućim izmišljotinama. Užasni transvestit duginih boja poučava dječačiće kako uvući svoje testise u njihova tijela i tamo ih vezati. Smrt. Hvalisanje smrću.

Ljudi umiruće kulture ne proizvode gotovo nikakvu umjetnost dostojnu tog imena. Dosada im teška sjedi na duši. Ništa nije sveto. Pjesnici romantizma 19. stoljeća, često kršćani, vjerovali su kako nadahnuće za veliku umjetnost, glazbu i poeziju mora biti božanske prirode. Oni koji izgube božansko, gube i ljudsko. Kao što Isus kaže – onima koji traže kraljevstvo Božje, dat će se i sva dobra na zemlji, a onima koji traže samo zemaljske stvari, oduzet će im se i ono malo što imaju. Umjetnost umiruće kulture ne gubi samo izvrsnost. Nestaju cijele vrste umjetnosti i nitko više ne mari za njih. Nitko ne želi učiti sa strpljenjem i susretati se s mnogim neuspjesima na tom putu. Sve je instant, sve je isprazno do srži. Nitko ne cijeni vrijednost prošlosti i ne čuva ju. Mnoge vještine za koje je potreban pravi obrtnik, često vještine bez imena, vještine ruke, oka ili uha, su zaboravljene. Umjetnici i arhitekti okreću se odvratnom, brutalnom i neljudskom.

Ljudi umiruće kulture ne samo da guše svoju budućnost u utrobi, nego ubijaju i svoje pretke. Sa zavišću gledaju na velikane svoje prošlosti, ljude koji su, kao i svi ljudi, bili nesavršeni, ali koji su gradili, i gradili ne samo za sebe već i za svoje potomstvo. Rugaju se tim sjajnim ljudima i uživaju “razotkrivati” tobožnje legende o njima. Ništa nije sveto. Dolje padaju kipovi na javnim trgovima, jer su već pali u srcima ljudi. Nitko iz minulih vremena nije poseban i mora biti gurnut u prašinu. Za njih čitava prošlost čovječanstva nije primljena kao dar, već se iskrala kao teret. Utopijskih shema ima na pretek, dekadentna umjetnost ovog doba je ruglo, dok goleme mreže ljudske bijede dolaze. Sve utopijske kule današnje umjetnosti zacementirane su mržnjom prema onome što jest.

Cijelo raspoloženje umiruće kulture je sivo. Duhovna tromost je njezin glavni grijeh, a očituje se u duhovnoj uškopljenosti i u neprestanom radu zbog rada ili radu za niske ciljeve. U njezinu humoru nema veselja. Lakomislenost je njezin modus vivendi, a smijeh dosadan i zamoran. I kao takav – globalan. Djeca ne pune ulice svojim veselim igrama i smijehom. Crkve su prazne. Osnovne institucije društva su slabe, posebno obitelj. Društveno povjerenje je nestalo. Tradicija, koja je oblik društvenog povjerenja, kao spona između generacija, zanijekana je i zaboravljena. Ništa nije sveto.

Dante pronicljivo identificira gubitak nade s paklom, a uzdanje u Božja obećanja smatra teološkom vrlinom. Umiruća kultura može upotrijebiti riječ “nada”, ali ona u to ne vjeruje. Ništa nije sveto. Optimizam, cereći se zlatnim zubima, stupa na mjesto nade, ne pružajući oprost, otkupljenje i novo rođenje, već nemilosrdni sud protiv prošlosti i promjenu, nejasnu i neusmjerenu, neku promjenu, bilo kakvu promjenu; gorljivo se taj suludi „optimizam bez nade“ koprca, poput bolesnika u bolničkoj postelji koji se baca i okreće za olakšanjem koje ne dolazi. Nestrpljivi i bolesni se potajno boje nade, kao što se boje vjere i ljubavi. Spremni su kupiti sve što mu čovjek prodaje: spasit će nas tehnologija ili neka nova moderna politička mašinerija! Ostavite nam da se hranimo, trljamo i popunjavamo prazne sate kako želimo, ali oduzmite nam svu slobodu koja nam postavlja zahtjeve! Istinsku slobodu ljudske duše koja se bori za milost da se približi Bogu.

Tko može udahnuti život u takvo što, u ova bića umiruće kulture? Tko ih može učiniti živim dušama? Samo Bog može, ali ljudi radije vjeruju u laž da ništa nije sveto, nego da preuzmu iznimne dužnosti i darove života. Neka Bog udahne život u nas, htjeli mi to ili ne.

S engleskoga jezika preveo Davor Stipan izvor: Crisis Magazine

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

on

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved