Connect with us

Vijesti

BERLINSKI KONGRES 1879. – 140 GODINA OD BERLINSKOG UGOVORA

Published

on

Anton von Werner, Congress of Berlin (1881.)

Berlinski kongres, održan je u razdoblju od 13. VI. – 13. VII. 1878.; na njemu su sudjelovali predstavnici Njemačke, Austro-Ugarske, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Italije i Osmanskoga Carstva. Pojedina zasjedanja koja su se bavila pitanjima njihovih zemalja pohodili su i poslanici Grčke, Rumunjske, Srbije (Jovan Ristić) i Crne Gore. Usprkos tomu što se obnavlja bugarska državnost i Bugarskoj su izravno namenjena 24 od 64 člana Berlinskog ugovora, niti jedan Bugar nije sudjelovao na bilo kojoj sjednici.

„Velika Bugarska, stvorena u San Stefanu, smanjena je do veličine autonomne kneževine, a Istočna Rumelija postala je autonomna pokrajina u sklopu Osmanskoga Carstva. Rumunjska je dobila neovisnost, izgubila Besarabiju u korist Rusije, a u zamjenu dobila sjevernu Dobrudžu.”(1)

To navodi Hrvatska enciklopedija – ispada da je Sanstefanski ugovor stvorio Veliku Bugarsku, koja prijeti svojim susjedima. Kao da nitko ne zna da je Bugarska postojala znatno prije i u 10 st. za vladavine cara Simeona imala je teritorij od 750 000 km2 i 4 mil. stanovnika, dok je cjelokupno stanovništvo Europe tad bilo oko 70 mil. Bila je druga po veličini nakon Hazarskog kaganata i veća od Bizanta. Država koja je obnovljena prema mirovnom sporazumu iz San Stefana imala je samo 220 000 km2. Po Berlinskom ugovoru pola tog teritorija vraćena je Osmanskom carstvu.

Najprije ćemo dati uvid u događaje koji prethode Rusko-Turskom ratu koji završava sanstefanskim mirovnim ugovorom 3. ožujka 1878. i koji su uzroci tog rata.

Bugarska egzarhija

Dana 28. veljače 1870. sultan Abdul Azis potpisuje FERMAN (sultanski ukaz, sa zakonskom snagom) za osnivanje Bugarske egzarhije, što je zapravo obnavljanje Bugarske pravoslavne crkve. Sve je otprije dogovoreno sa Carigradskom patrijarhijom.(2)

Čl. 10 Fermana daje popis eparhija, koje ulaze u novu Crkvu i propisuje da se njoj mogu pridružiti i druge eparhije u kojima najmanje 2/3 kršćanskih vjernika tako odluči.

Tako je u nekoliko navrata sljedećih godina proveden plebiscit pod nadzorom državne vlasti i Carigradske patrijarhije. Ljudi su morali odgovoriti na dva pitanja – 1. koja je tvoja narodnost i 2. kojoj crkvi se želiš pridružiti. Na temelju tog plebiscita Bugarskoj egzarhiji pripojene su i sve eparhije u zemljopisnoj oblasti Makedonija (popis). To nije neko iznenađenje ne samo zato što sam pokret za obnavljanje bugarske crkve ima početak godine 1833. u Samokovu i Skoplju, a i zato što znamo da tad u Makedoniji Srba nema, a u južnim djelovima ima nešto Grka – omjer Bugara i Grka je 8:1.

Na temelju sultanskog Fermana i egzarhijskog statuta na sastanku crkvenog i Nacionalnog vijeća u Istanbulu 1871. Bugarska egzarhija priznata je kao službeni predstavnik bugarske nacije u Osmanskom carstvu.

Karta Bugarske egzarhije koja obuhvaća teritotije na kojima Bugari čine iznad 2/3 stanovništva i Osmansko carstvo službeno potvrđuje da su to bugarske zemlje.

Bugarski Travanjski ustanak

Dne 20. travnja (1. svibnja) 1876. Bugari podižu ustanak protiv Osmanskog carstva. Znali su da se ne mogu sami osloboditi ali su se nadali da će svjetska javnost nešto poduzeti. Ustanak je trajao mjesec dana i stradalo je kao i kod prijašnih ustanka otprilike 50 000 Bugara. Cjeli je svijet bio zgrožen brutalnošću osmanskih vlasti, a ponajviše zbog ubijanja svih 5 000 stanovnika sela Batak, polovicu njih u lokalnoj crkvi.

Međunarodna konferencija u Carigradu od 23. prosinca 1876. do 20. siječnja 1877.

Sazvana je međunarodna konferencija zbog stvorenog pritiska na balkanske narode nakon ustanka u BiH 1875., rata Srbije i Crne Gore protiv Turske i Travanjskog ustanka u Bugarskoj 1876. na kojoj sudjeljuju predstavnici Njemačke, Austro-Ugarske, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Italije i Osmanskoga Carstva.

Ona ima za cilj rješavanje etničkih i nacionalnih pitanja diplomatskim putem pod nadzorom velikih sila. Odluke predviđaju dodijeljivanje autonomije Bugarima stvaranjem dva posebna Bugarska vilajeta – Istočnobugarski koji obuhvaća Dobruđu, istočni dio Mizije i gradove Plovdiv, Varna i Burgas, sa sjedištem u Rusčuku (sada Ruse) i Zapadnobugarski koji obuhvača Vidin, Niš, Sofiju i Skoplje, sa sjedištem u Bitolju (sada Bitola).


Karta bugarskih zemalja, koju je izradila Međunarodna konferencija

Osmansko carstvo odbija prihvatiti odluke Međunarodne konferencije i tad Rusija objavljuje rat Osmanskom carstvu poznat kao Rusko – Turski rat iz 1877/1878. Taj rata možemo nazvati i Nepoznati u YU i RH Rusko-Turski rat. Po završetku Rusko-Turskog rata 3. ožujka 1878. potpisan je Mirovni ugovor u mjestu San Stefano u okolici Carigrada.


Karta Bugarske prema Sanstefanskom ugovoru

Karta Bugarske prema Sanstefanskom ugovoru zapravo ponavlja karu Bugarske egzarhije za koju Osmansko carstvo potvrđuje da obuhvaća bugarske zemlje.

Na ovoj je karti Sjeverna Dobruđa u sivom i nije dio Bugarske. Razlog je u tome što ju Rusi daruju Rumunjskoj u zamjeni za Besarabiju, koju oni (Rusi) preuzimaju. Rumunji traže svoje (Besarabiju) i ne će sjevernu Dobruđu jer će im to stvoriti u budućnosti probleme s Bugarima jer je to bugarski teritorij i stanovništvo je bugarsko. Rusija odlučuje što njoj odgovara i zanemaruje primjedbe svojih saveznika Rumunja koji sudjeluju u ratu sa 35 000 vojnika i bore se hrabro kod Plevena uz više od 7 000 žrtava.

Nišku oblast i Južnu Morava (u svjetlo zelenom) Rusija poklanja svojoj saveznici Srbiji, koja je saveznica na papiru jer se stvarno uklučuje u rat unatoč nastojanjima ruskog cara tek nakon pada Plevena (10. prosinca 1877.), kad je rat riješen i srpska vojska triumfalno ulazi u Niš u kojem nema turske vojske.

Grna Gora dobije nezavisnost i isto povećava svj teritorij dobivanjem Bara mada ne sudjeluje u ratu.

Na dobitku je i Grčka, koja isto ne sudjelije u ratu ali dobija otok Kretu, Epir i Tesaliju.(3)

Bugari dobiju malu polunezavisnu kneževinu ali nisu ništa dobili na dar od Rusa jer najmanje 20 000 Bugara izravno ratuje na ruskoj strani i kod staroplaninskog vrha Šipka gdje 6 500 Bugara pobjeđuju 35 000 Turaka sprječavajući njihov prodor u pomoć onim 50 000 Turaka koji su u okruženju kod Plevena, što je odlučujući trenutak (prekretnica) za pobjedu Rusa u ratu. Zapravo na balkanskom bojištu strada više Bugara nego Rusa, a po završetku rata Bugarska preuzima na sebe otplatu dugove Osmanskog carstva prema Rusiji.

Sporazum između Austro-Ugarske i Rusije potpisan u Reichstadtu 1877. predviđa da ne će biti stvorena velika kompaktna slavenska ili druga država. Baš taj sporazum onemogućuje stvaranje Bugarske tamo gdje Bugari čine više od 2/3 stanovnika, dakle bugarske zemlje. Kako bi privukli na svoju stranu Bugarsku, Rusi su više od sto godina tvrdili kako su na Berlinskom kongresu zastupali cjelovitost Bugarske ali ništa nisu mogli jer su se svi ostali sudionici tome protivili. Čak se je SSSR držao toj neistini.

Rusi su priznali postojanje Reichstadtskog sporazuma tek prije nekoliko godina.

U sve ratove koji slijede, Bugarska ulazi jedino i samo da bi svoje povratila natrag.


Bugarske zemlje 1912.


Bugarska – vojne granice za vrijeme 1. sv. rata

Tako je Berlinski ugovor postao temelj svih sukoba na području Balkanskog poluotoka.

Berlinski ugovor

Berlinski ugovor, kojeg nismo uspjeli pronaći niti na hrvatskom niti na srpskom, sadrži 64 članka od kojih se prva 24 izravno odnose na obnovljenu Bugarsku, a Rusiji, Austro- Ugarskoj, Osmanskom carstvu, Rumunjskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Grčkoj dodjelena su svakoj po 5-6 članaka. Hrv. Wikipedia daje dio teksta – čl. 1., koji govori da se obnavlja bugarska država, zatim sljede čl. 25. i još neki koje se odnose na zemljopisnu oblast BiH i sve završava sa čl. 29. Ništa više. Tako u RH nitko ne zna da se prva 24. članka odnose na Bugarsku, a da čl. 37. predviđa i austro–ugarski protektorat nad SrbijomDakle Srbija dobija nezavisnost od Osmanskog carstva ali ne postaje samostalna nego i dalje ostaje pod tuđom skrbi (vazalna država, protektorat) te tako samo mijenjajući zaštitnika (sizerena, protektora) postaje Austro-Ugarski vazal (time također i hrvatski). Možda je to razlog da se u RH i Srbiji ne može pronaći cjeloviti tekst Berlinskog ugovora.

Srbija – zadnji vazal u Europi

Godine 1879. na Berlinskom kongresu Austro–Ugarska dobija mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu (čl. 29.), a člankom 34. Berlinskog ugovora, Srbija dobija na dar grad Niš i oblast oko njega i potpunu nezavisnost od Osmanskog carstva, a čl. 37. Berlinskog ugovora predviđa i austro–ugarski protektorat nad Srbijom.

„Još za vrijeme trajanja Berlinskog kongresa sklopiše Austro-Ugarska i Srbija 8. srpnja 1878. posebnu konvenciju, po kojoj je Austro-Ugarska dobila pravo regulacije i upravljanja Đerdapom, dok je Srbiji zajamčeno korištenje najvećih povlastica.”(4)

Godine 1881. potpisana je tzv. Tajna konvencija koja potvrđuje čl. 37. Berlinskog ugovora. Odredbama ovog ugovora određeno je da Srbija ne će moći sklapati nikakve ugovore s drugim zemljama bez prethodnog odobrenja Austrougarske. Neposredno prije potpisivanja Konvencije zaključen je Trgovinski ugovor kojim je Srbija mogla svoju robu izvoziti samo u Austrougarsku. Potpisivanje ova dva dokumenta dogovoreno je prije Berlinskog kongresa.

Srpski diplomat Jovan Ristić obećao je potpisivanje ova dva ugovora, izgradnju željeznice u Srbiji do Austrougarske, kao i odricanje od pretenzija na Novopazarski sandžak u zamjenu za zastupanje srpskih interesa na zasjedanju Berlinskog kongresa za dobivanje međunarodno priznate nezavisnosti. Godine 1882. Milan Obrenović je okrunjen za kralja uz prethodno dobivenu dozvolu Austrougarske, koja je osigurala da sve svjetske sile prihvate Srbiju kao kraljevstvo.(5). Cijena toga je potpuni gubitak suvereniteta, austrijska vojska nije morala tražiti dozvolu za prolaz preko srbijanskog teritorija, kod srbijanskog kralja bio je austrijski izaslanik tzv. poklisar od koga su morali kralj i vlada Srbije dobivati mišljenje prije no što bi poduzeli bilo što…

Nisu Austrijanci tražili protektorat nad Srbijom, koja njima nije bila zanjimljiva nego Srbi preko svog diplomata Jovana Ristića to traže od Austrijanaca, što je u skladu sa srbijanskom političkom tradicijom – oni su uvijek bili vazali (serb, servus – sluga), još više – izvrsni vazali jer se u toj podređenoj ulozi, u tuđoj sjeni dobro snalaze i stječu probitke.

Znao je Ristić što je jedino što bi moglo privući Austrijance i zato im je ponudio gradnju željeznice u Srbiji – tad jedinoj zemlji u kojoj nema ni željeznice, dakle Srbi su i tada bili na začelju Europe. U Hrvatskoj je željeznica izgrađena 1864., dvije godine kasnije izgrađena je u bugarskim zemljama, a u Srbiji punih 20 godina kasnije kad su zapravo povezane postojeće željeznice u Hrvatskoj i Bugarskoj.

Sedma točka konvencije sadržavala je ovaj stav: “Ako stjecajem događaja, čiji se razvoj ne može predvidjeti, Srbija bude u stanju proširiti se u pravcu svojih južnih granica (izuzimajući Novopazarski Sandžak), Austro-Ugarska se ne će tomu protiviti i zauzeće se, da i druge sile skloni na držanje povoljno po Srbiju.”

Južno od Srbije je zemljopisna oblast Makedonija u kojoj Srba nema nego su svi Bugari i Albanci. Srbi opet kao izvrsni vazali traže stvaranje neke Velike Srbije uz pomoć svog sizerena. Velike, ali u skladu s tradicijom ne i samostalne.

Nije to nešto novo kad znamo da su Srbi jedini kršćanski narod koji je u 14 st. ratovao na turskoj strani protiv cijele kršćanske Europe baš zato da bi mogli dobiti teritorij svojih susjeda i uz pomoć Osmanlija stvoriti neku Veliku Srbiju. Isto je bilo i za vrjeme 2. sv. rata kad su postali najbolji vazali nacističke Njemačke i kako bi se kao takvima dokazali, po pozivu SPC poubijali su svih 15 000 srbijanskih Židova čime se je cijeli srpski narod tada ponosio.

Tako je Srbija do 1903. Austro-Ugarski, odnosno i hrvatski vazaljer Trojedina Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija državotvorni element Austro-ugarskog carstva. Štićenik (vazal) nije vlasnik ničeg, pa tako ništa u Srbiji nije bilo srpsko nego austro-ugarsko, neposredno i hrvatsko. YU-povijest tvrdi kako je u tom razdoblju postojala neka srpska crkva u A-U carstvu i Trojednoj kraljevini što je oksimoron jer nije moguće postojanje nečeg od vazala kod sizerena jer zapravo vazal nema ništa, on nije vlasnik nego samo korisnik onoga što je vlasnik njemu dozvolio pa tako i postojeća tada u Srbiji pravoslavna crkva de facto nije bila, niti je mogla biti srpska. Ova crkva je kao i sve ostalo bila austro-ugarska, dakle neposredno i hrvatska.

Svaku tvrdnja da je prije 1920. u Hrvatskoj postojala neka srpska crkva možemo smatrati srpsko-jugoslavenskom izmišljotinom i prikazivaje ove laži kao istine u hrvatskoj povijesti je uvrjeda za Hrvatsku.

Za Croativ.net

HRVATSKI ARHIEPISKOP ALEKSANDAR

IZVORI:

  1. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7124

2.https://bg.wikipedia.org/wiki/%D0%A4%D0%B0%D0%B9%D0%BB:Sultan%E2%80%99s_Ferman_for_the_establishment_of_a_Bulgarian_Exarchate_1.jpg

  1. http://istmat.info/node/27175
  2. Hrvatska enciklopedija, Naklada konzorcija Hrvatske enciklopedije, Zagreb, 1941.
  3. https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/7_16_l.html

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Vijesti

U slučaju da niste čuli, MSM sada priznaju da je Ukrajina proxy CIA-e!

Published

on

U slučaju da niste čuli, MSM sada priznaju da je Ukrajina opunomoćenik CIA-e.

To znači da Putinova invazija na Ukrajinu NIJE bila neprovocirana i da su SAD ekspanzionisti koji ruše suverene nacije radi geopolitičke dobiti – piše na X profilu @WarClandestine.

SAD su donijele rat Putinu pred vrata.

Što znači da je svaka stvar koju su vam zapadni mediji rekli o ratu u Ukrajini bila utemeljena na laži. Sve analize koje ste čuli od pompoznih MSM govornika temeljile su se na pretpostavci da je Putin to učinio ničim izazvan, samo zato što je “doslovno Hitler”. Ništa od toga nije bila istina.

Ispostavilo se da su Putinove optužbe da zapadne obavještajne službe kontroliraju Ukrajinu bile točne, stoga je njegov napad više nego opravdan. Zamislite samo da je Rusija financirala nacističke milicije u Kanadi, započela građanski rat, svrgnula vladu, zatim uspostavila vlastiti marionetski režim, zatim postavila ruske obavještajne baze i biolaboratorije po cijeloj našoj sjevernoj granici. Svaki bi Amerikanac tražio da se Kanada i Rusija sravne s zemljom. Pa to je upravo ono što su SAD učinile Rusiji i ljute su.

Rusija je pokušala ući u NATO, odbijeni su. Rusija je pokušala pregovarati nenasilnim sredstvima za rješavanje sukoba, što im je odbijeno. Rusija je UN-u pokušala iznijeti svoje pritužbe zbog američke proizvodnje biološkog oružja i špijunaže, što je odbijeno. Rusija je pokušala ići diplomatskim putem, a Zapad je samo vikao “ruske dezinformacije”, a oni su bili ti koji su gurali dezinformacije.

Zapad se također potrudio cenzurirati neovisne novinare poput mene koji vam to govorim od prvog dana, jer da je javnost cijelo vrijeme znala ovaj detalj, ne bi podržali slanje naših dolara poreza tamo.

Ovo će mnogim Amerikancima biti teška pilula za progutati, ali Rusija nije negativac u ovom scenariju. Zapad je, a nije ni blizu.

Što prije svi to prepoznamo, prije ćemo moći počistiti nered.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved