Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

pic.twitter.com/jSHKwP01LB

— exclusive sport (@exclusivespor10) May 30, 2024

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

pic.twitter.com/twmTztnpv6

— exclusive sport (@exclusivespor10) May 30, 2024

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Blagdan Tijelova pada uvijek na deveti četvrtak nakon Uskrsa, a povezan je s Velikim četvrtkom.

U tome što je Papa izabrao baš četvrtak kao dan ove svetkovine iščitava se njezina povezanost s Velikim četvrtkom, danom ustanove Euharistije

Blagdan je to kada slavimo ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak i ističe vjersku istinu da je Isus pravi Bog i čovjek. Svetkovina je to gdje Crkva zahvaljuje za dar Euharistije odnosno za stalnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom Sakramentu.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Događaj u Ludbregu

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.

Tijelovo je u Hrvatskoj 2001. proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom.
I premda se najčešće povezuje uz lipanj, i mnogima je idealan za spajanje s vikendom jer se uvijek slavi četvrtkom.

O blagdanu Tijelova, o tome što on znači i zašto uvijek pada na četvrtak razgovarali smo svojedobno s fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom župe Međugorje. Na Tijelovo se slavi Kristovo tijelo i krv, objašnjava nam fra Pavičić, odnosno Kristova stvarna prisutnost u euharistiji – piše Iva Rebac.

“Svetkovina Presvetog Tijela i krvi Kristove, koja se u narodu jednostavno naziva Tijelovo pojavila se 1247. godine u Liegeu u Belgiji, a povezana je s nizom euharistijskih čuda koja su se dogodila u vrijeme rasprava o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji. Nakon jednog takvog euharistijskog čuda u Bolseni papa Urban IV. 1264. određuje da kao datum svetkovine bude četvrtak nakon svetkovine Trojstva. Svetkovina Trojstva se slavi u nedjelju nakon Pedesetnice odnosno Duhova. U tome što je Papa izabrao baš četvrtak kao dan ove svetkovine iščitava se njezina povezanost s Velikim četvrtkom, danom ustanove Euharistije”, objašnjava fra Pavičić.

Procesije, cvijeće i blagoslov polja

Blagdan Tijelova poznat je i po procesijama. One su se pojavile u 13 stoljeću.

“Tada se na ovu svetkovinu javljaju procesije s Presvetim oltarskim sakramentom. Procesije započete u Srednjoj Europi raširile su se po cijeloj Katoličkoj crkvi kroz XIV. i XV. stoljeće. Procesija je zapravo euharistijski blagoslov mjesta ili grada kroz koji prolazi, a označava Krista koji prolazi našim ulicama i blagoslivlja naše domove i mjesta okupljanja. Prema Dragutinu Kniewaldu svetkovina Tijelova pojavljuje se u Zagrebu veoma rano i to 1279. ili 1290. godine”, priča nam fra Pavičić.

Uz ovu procesiju su se, naglašava, vezale i druge proljetne svečanosti, cvijeće i zelenilo te blagoslov polja.

“ Zato je i dan danas ostalo u običaju da se u procesiji ispred Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak poštovanja prema tijelu Kristovu”, ističe naš sugovornik.

A što bi svaki katolik na blagdan Tijelova trebao činiti?

“Ispovjediti se, sudjelovati na misi te se pričestiti. Hvalevrijedno je da se pridruži i tijelovskoj procesiji, koja ne bi trebala biti samo jedan ostatak prošlosti i običaj nekoga mjesta, nego bi trebala izražavati živu vjeru vjernika da je Isus uistinu prisutan u euharistiji – posvećenoj hostiji, te želju da Isus blagoslovi sve naše gradove i sve ljude koji u njima žive”, zaključuje fra Zvonimir Pavičić (Net.hr)