Connect with us

Vijesti

Biskup Mar Mari i katolici

Published

on

Foto: screenshot – Služba se prenosila uživo, te je i napad snimljen uz sve pojedinosti. Šesnaestogodišnji musliman iz Pakistana htio je izbosti biskupa, ali nož na sklapanje nije se otvorio, te je biskup samo dobio udarce drškom noža. Mar Mari nije pobjegao, nego je kao instinktivno podigao križ prema napadaču. Kad se biskup pribrao, prišao je mladiću i molio se za njega]

Biskup Istočne Asirske Crkve, Mar Mari Emmanuel, koji živi i propovijeda u Australiji, vrlo je omiljen kod katolika pretežno tradicionalnih pogleda. Postao je poznat preko društvenih mreža koje jako dobro koristi, zbog čega ima i nadimak „tik tok biskup“.

O tolikim pitanjima govori potpuno jasno i bez dlake na jeziku. Njegovi stavovi napr. prema lgbt pokretu su iskonsko katolički, što te već stavlja u sferu antisustava. No, ne ostaje samo na tome. On je udarao žestoko protiv covid mjera, uključujići cjepivo, tvrdeći da su neljudske i da im je korijen u samom zlu; protiv je cionista, a muslimanima koje ljubi (mnogo od njih ga dosta cijene, njegovo je svjedočanstvo da se osjećao sigurnijim u Palestini nego u Australiji) govori otvoreno o njihovoj religiji. Ukazuje na tolike aktualne probleme današnjice, s čim se identificiraju navedeni katolici, kao i mnogi drugi, od sustava obično nazvanima „konspiracionistima“.

Ukratko: konzervativni ili bolje tradicionalni katolici gledaju na biskupa Mar Mari sa dosta simpatija. Makar on sam ne bio katolik. Podsjetimo se da on vuče korijen od carigradskog patrijarha Nestorija (V stoljeće), čiji su stavovi koje je preuzeo od Teodora iz Mopsuestije osuđeni na Efeškom Saboru 431 god. Naime, Nestorio je učio o dvjema osobama u Isusu Kristu, Božja i ljudska, dok je katolički nauk o jednoj osobi i dvije naravi. Stoga Efeški Sabor službeno proglašava već u prvom kanonu: „Tko ne ispovijeda da je Emanuel doista Bog i da je prema tome Sveta Djevica Majka Božja, budući da je po tijelu rodila utjelovljenu Riječ Božju, neka bude proklet (anatema).“

Nisu to bile malene stvari, i Crkva je ljubomorno čuvala poklad vjere, i sa čistoćom vjere nije moglo biti rasprave niti kompromisa. Zanimljivo je bilo kako je običan puk doživljavao tu borbu za vjeru. Sv. Ćiril Aleksandrijski, glavni oponent Nestorija na Saboru, svjedoči u svojim poslanicama: „Cijeli narod grada Efeza od ranog jutra do večeri ostao je željno iščekujući ​​odluku Sabora… Kad se doznalo da je autor bogohula svrgnut, svi su u jedan glas počeli slaviti Boga i klicati Saboru, jer je pao neprijatelj vjere. Čim smo izašli iz crkve, ispraćeni smo s bakljama do naših kuća. Bila je noć: cijeli je grad bio u radosti i svjetlu.“

Nakon toga, sljedbenici svrgnutog Nestorija s vremenom su malo ublažili ovaj stav, ali je ipak u biti ostao na istoj poziciji. Stoljećima iza toga, Bog je dao da se jedan dio njegovih sljedbenika (koji su se raširili posebno po ondašnjoj Perziji, i drugim krajevima Srednjeg Istoka), vratio u okrilje Katoličke Crkve. Papa Julije III zaredio je za biskupa njihovog obraćenog monaha Yohannan Suluqa  1552 god. Drugi dio je prešao na „Pravoslavlje“, dok su preostali nastavili sa svojim uvjerenjem. Mar Mari Emmanuel pripada njihovoj vjerskoj sljedbi.

Prije nešto više od pola stoljeća, jedan ovakav biskup ne bi uopće privlačio pažnju kod katolika. Jer nitko ne želi manjkavu kopiju kad imaš dobar original. Hrabrih i preciznih u svemu katoličkih biskupa imao si po volji, i nije bilo potrebe čeznutljivo gledati kroz prozor. Onda, odakle ovaj fenomen atrakcije kod katolika prema likovima poput biskupa Mar Mari? Ako je recimo slikovito katolički nauk u stavovima A, B, C i D, te Mar Mari govori pogrešno gledi A, ali jako dobro po pitanjima B, C i D, to je jednostavno znak da katolici žele od svojih pastira čuti jasne riječi o A, B, C i D.

[Crkva je infiltrirana od masona u samom vrhu. Teško će ovako biti dobrodošao izvjesnima]

I što vidimo danas? Ne da se s navodne katoličke strane govori malo lošije o B, C i D, nego na tolikim mjestima o svemu se govori krivo. Drugim riječima, katolici su masovno postali kao ovce bez pastira. I ne da nemaju pastira, nego ih nazovi pastiri vode krivim putem! Kojim dobre ovce znaju da ne treba ići. Zato kad Mar Mari viče da su masoni infiltrirani u crkvenim redovima sve do vrha, ovce kliču u oduševljenju i ne susprežu se. Dovoljno je samo vidjeti komentare na njegovim videima.

Što nam je reći na ovo sve? Ja imam dvije molitve, dvije čežnje. Da oni koji se imenuju katoličkim pastirima govore ispravno i bez greške i dvojbe od A do D; i da Mar Mari dođe u okrilje Katoličke Crkve kao njegovi prethodnici 1552-te.

No, kad bi to on danas recimo zvanično zatražio, za očekivati je da bi mu se reklo: odbaci sve što govoriš (tj. od B do D), ili ostaj gdje jesi.

I to je glavni jad.

Milenko Bernadić, dopisnik za Croativ.net iz Španjolske

Vijesti

URNEBESNO “Demokrati su istinska prijetnja demokraciji”

Published

on

Demokrati su prava prijetnja demokraciji. Ova lažna suđenja moraju se nemilosrdno ismijavati. Molimo podijelite sa svojim prijateljima… evo kako su poznati clipp uredili Ameri…

Parodija s poznatom scenom sa sastanka Hitlerova stožera…

“Mein fürer, Završili smo s raspoređivanjem porote za Trumpovo suđenje … Sudac se složio da nam dopusti da sakrijemo sve naše svjedoke… Naša naredba o zatvaranju i dalje će ostati na snazi… Ali ljudi nastavljaju s ovim s*anjem… “

“To je u redu, ljudi u New Yorku mrze Trumpa…”

“Mein Furer, Trump is izišao u Bodegu… sada ima ugled u javnosti, na ulici..”

Hitler se grozničavo ‘hvata’ za naočale i izbacuje ih vani: “Ako netko ovdje vjeruje da je ovo suđenje lažno, neka odmah ode…” Svi izlaze, osim tri časnika.

Počinje urlanje: “S’ebani smo… kako ćemo sada kontrolirati mase! Jedina nam je šansa pobijediti Trumpa, je da ga bacimo u zatvoru do kraja života! … (slijede liberalne suze… ) Sad smo zaglavili s tim kopiletom od njuškala djece… nađite mjesto da skrijemo Bidena, dok Cowboys ne pobijede na Super Bowleu.”

“Ali, Mein Furer, Cowboysi nisu pobijedili na Super Bowlu već 30 godina…”

“U tome i je fora, j*beni idiotu!” – nastavlja Hitler

“Mein Furer, ali što ćemo s Crnačkom zajednicom?”

“Jedina osoba u Crnačkoj zajednici koja voli Bidena je Diddy (crni repper)!!!” – zaurla ponovo

“Soros mi je obećao poslati najbolje drugove, ne samo debelog F-cka i Sudca sa sa ženskim obrvama… (liberalne suze pojačavaju) …izbori su za samo nekoliko mjeseci… a Biden sada priča kanibalske priče, sad će samo glupače glasat za nas… kao Maddow!!! Što ćemo hebeno sad napraviti?”

“Zbog X-a, naša je propaganda beskorisna… nitko više ne će vjerovati našim svinjarijama… *ebi me… Elon je čak započeo loviti naše plaćene farma-(ceut)e… a jedini je način dobiti neke sljedbenike… čak ne mogu ni na društvene mreže…

Pogledajte parodiju…

Continue Reading

Vijesti

Kao u nazi-Njemačkoj: Kardinal Müller o Turčinovoj zabrani konzervativnog skupa u Bruxellesu

Published

on

Kardinal Gerhard Ludwig Müller govorio je na međunarodnoj konzervativnoj konferenciji NatCon Brussels 2, u pratnji policijskih jedinica koje su stajale nekoliko metara dalje.

Policajce je na mjesto događaja pozvao gradonačelnik regije Bruxelles koji je neuspješno pokušao spriječiti događaj. „To je kao nacistička Njemačka“, rekao je kardinal, okrećući se Rodu Dreheru, autoru poznate knjige „The Benedict Option“. Oba panelista su sudjelovala na konferenciji u isto vrijeme.

„Nikad nisam zamišljao da ću svjedočiti zabrani mirnog političkog skupa u navodno slobodnoj i demokratskoj zemlji”, komentirao je Dreher na svom blogu. „Ali to se zamalo dogodilo danas u Belgiji – u Bruxellesu, glavnom gradu Europske unije”, naglasio je. „Na neki način sam zahvalan za ono što se dogodilo, pogotovo dok Europa ide prema parlamentarnim izborima u lipnju”, rekao je Dreher.

„Glasači moraju točno znati kakva će biti njihova budućnost ako se ovi moroni ne zaustave… Bio je to šokantan događaj koji je imao duboke reperkusije na slobodu u Europi“, istaknuo je. Odlukom gradonačelnika bruxelleske regije Emira Kira, socijalista turskog podrijetla, policija je pozvana na mjesto događaja. Političar je tražio da se prekine međunarodna konferencija konzervativnih skupina, koja navodno predstavlja prijetnju javnom redu.

Nakon noćne borbe odvjetnika, Državno vijeće poništilo je nalog socijalističkog gradonačelnika i konferencija je drugog dana započela bez problema.

Continue Reading

Vijesti

Mons. Héctor Agüer: ABORTUS I POLITIKA

Published

on

Pitanje pobačaja i dalje je važan predmet rasprave u mnogim zemljama. Svjetski val odobravanja “gnusnog zločina”, kako ga je nazvao Drugi vatikanski koncil, pokreću feministički pokreti, progresivni sektori i ljevica u narodima; i “katoličke” skupine, koje se podvrgavaju neopaganskom poimanju života, potkrijepljenom navodnim antiljudskim “pravima”, a protivno Zakonu Božjem.

Nedavno je u Francuskoj Senat izglasao amandman “koji jamči slobodu pristupa pobačaju” u Ustavu. U srijedu, 28. veljače, 267 senatora od ukupno 317 glasalo je za prijedlog ustavne reforme, u istim uvjetima koji su već izneseni u Narodnoj skupštini. Samo 50 senatora usprotivilo se tekstu koji je usvojen u ponedjeljak, 4. ožujka, tijekom kongresa sazvanog u Versaillesu. U tom se tekstu predlaže da se članku 34. Ustava, proglašenog 4. listopada 1958., doda stavak broj 17. koji će glasiti: »Zakon utvrđuje uvjete pod kojima se ostvaruje sloboda zajamčena ženi da pribjegne dobrovoljnom prekidu trudnoće. ” Obratimo pažnju na eufemizam kojim se označava uklanjanje nerođenog djeteta i izopačeno shvaćanje slobode, koje osuđuje nauk Crkve, kako je rječito naučavao Ivan Pavao II.

Bez obzira na poteškoće s kojima se trudnica susreće, abortus, koji ostaje atak na život u svojim izvorima, ne može se promatrati sa stajališta “ženskih ljudskih prava”, kako propovijeda feminizam. Situacija u Francuskoj je kontradiktorna: brojni oblici nasilja nad ženama i djecom izlaze na vidjelo; Ustav bi trebao preuzeti zaštitu jednih i drugih. S druge strane, promiče “potpomognuto samoubojstvo” za neizlječivo bolesne. Vlada masona Emmanuela Macrona predstavlja zlokobnu stranu francuske kulture, koja ne prepoznaje vrijednost ljudskog života i pravo značenje slobode.

      Situacija u Sjedinjenim Državama, ozbiljno federalnoj zemlji, sasvim je drugačija. Iako je predsjednik Joe Biden "katolik" koji se zalaže za abortus, u nekoliko država doneseni su zakoni koji poštuju život nerođenog djeteta. U nekim slučajevima, stari zakoni protiv pobačaja se oživljavaju. Takva je situacija, na primjer, u Arizoni: Vrhovni sud te jurisdikcije nedavno je presudio da država može provesti svoj zakon iz 1864., koji kriminalizira sve vrste pobačaja, s jedinom iznimkom kada je život majke u opasnosti. Politički položaj igra ključnu ulogu; Demokrati su općenito za pobačaj, dok su republikanci za zaštitu života nerođenog djeteta. U slučaju Arizone, glavna državna tužiteljica, demokrat Kris Mayes, prosvjedovala je u otvorenom neslaganju sa svojim prethodnikom, republikancem Markom Brnovichem, koji je čim je savezni Vrhovni sud 2022. poništio presudu "Roe protiv Wadea", koja je jamčila ustavno pravo na pobačaj, uvjerio je državnog suca u Tucsonu da vrati stari zakon, koji bi stupio na snagu za četrnaest dana, a predsjednik Biden ga je opisao kao "okrutnog". Većina država u kojima vladaju republikanci počeli su provoditi nove zabrane, odnosno ograničenja (u 14 država pobačaj je zabranjen u svim fazama trudnoće, uz ograničene iznimke), dok su u mnogima predvođeni svojim političkim protivnicima pokušali zaštititi prava na pobačaj. Predsjednik Biden osudio je odluku Arizone, nazvavši je "ekstremnom i opasnom zabranom. Pobornici "prava" na pobačaj često se pozivaju na tragične slučajeve silovanja ili incesta.

      Tema rasprave u Sjedinjenim Državama je kriminalizacija žena koje pobace. Katolički zagovornici života kažu da ne bi trebali biti kažnjeni. Više od 70 pro-life čelnika, uključujući nadbiskupa Williama Lorija, koji vodi Pro-Life odbor američkih biskupa, zahtijevaju da državni zakonodavci odbiju kriminalizirati žene koje imaju pobačaj: "Nedvosmisleno izjavljujemo da svaka mjera koja nastoji kriminalizirati ili kazniti žene nisu za život i snažno se protivimo takvim naporima." Inicijativa je sadržana u pismu državnim zakonodavcima od 12. svibnja 2021., a dolazi u trenutku kada su države poput Louisiane razmatrale zakone koji bi mogli podvrgnuti kaznenom progonu i zatvoru žene koje izvrše pobačaj. Povelja pazi da u svakom pobačaju postoje dvije žrtve: i majka i nerođeno dijete; "Pravljenje kriminalaca od žena koje su pobacile nije način." O ovoj poziciji treba raspravljati; ozbiljnost zakona protiv pobačaja je u pitanju. Ako se abortus smatra zločinom, nije jasno zašto žene koje su pobacile ne bi trebale biti kažnjene. Istina je da su mnoge situacije teške i bolne; njih treba uzeti u obzir pri procjeni odgovornosti.

Brojne organizacije, od kojih su mnoge katoličke, nude iscjeljenje i nadu ženama koje su oštećene pobačajem koji su počinile. Baš kako Katolička crkva osuđuje pobačaj, ona također naglašava važnost oprosta i milosrđa prema ženama koje su pobacile. Mi svećenici koji imamo iskustva u ispovjedaonici dobro poznajemo bol mnogih žena, koju je teško utješiti. Šteta je što tolike mlade žene popuštaju pred aborcionističkim argumentima, pokazujući površnost pred onim što je prava drama: nepopravljiva šteta nanesena nevinom, osuđenom na smrt, kao i roditeljima , i društvu u cjelini. Ovo je mjesto gdje se veliča sloboda izbora roditelja koji odluče, čak i u teškim situacijama, zadržati svoje dijete.

Vraćajući se na situaciju u Francuskoj, potrebno je istaknuti slučaj nekoliko biskupa koji su se javno izjasnili o ishodu glasovanja o pobačaju, nadbiskup Lyona mons. Olivier de Germay, naglasio je poteškoću izražavanja o ovoj temi bez opasnosti da se postane meta medija. Nadbiskup Pascal Wintzer, nadbiskup Poitiersa, požalio se u dnevniku “La Croix” da se “smrt čini zaštićenijom nego što se ohrabruje život”. Francuski su biskupi već izrazili svoje protivljenje tekstu ustavnog amandmana, na svojoj skupštini u studenom 2023., u deklaraciji pod naslovom “Svaki život je dar”.

A Argentina? Kirchneristički režim popustio je pred napredovanjem ultrafeminizma i donio Zakon br. 27.610 od 30. prosinca 2020., koji utvrđuje da je inducirani pobačaj legalan i besplatan, u slučajevima odobrenim od 1921. (terapeutski pobačaj, i u slučaju silovanja ), ili u svim drugim slučajevima kada trudnoća ne prelazi 14 tjedana, uključujući. Koliko će nerođene djece biti eliminirano od tada, uz političko odobrenje? Zagovornici pobačaja uvijek pretjeruju s brojkama kako bi uvjerili da je to nešto normalno i potrebno, ali u svakom slučaju zakonsko dopuštenje je poticaj, te sredstvo pritiska na kulturu i uobičajeni mentalitet društva.

Sadašnju vladu treba ohrabriti da proširi svoj liberalni i libertarijanski karakter na slučaj pobačaja i ukine zlokobni zakon 27.610. Argentinski episkopat, toliko zabrinut problemom siromaštva, trebao bi to zatražiti i proširiti svoju brigu na najsiromašnije među siromašnima, nerođenu djecu.

  • Héctor Agüer
    Nadbiskup u miru La Plate

izvor: Rorate Caeli

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved