Foto: screenshot – Služba se prenosila uživo, te je i napad snimljen uz sve pojedinosti. Šesnaestogodišnji musliman iz Pakistana htio je izbosti biskupa, ali nož na sklapanje nije se otvorio, te je biskup samo dobio udarce drškom noža. Mar Mari nije pobjegao, nego je kao instinktivno podigao križ prema napadaču. Kad se biskup pribrao, prišao je mladiću i molio se za njega]
Biskup Istočne Asirske Crkve, Mar Mari Emmanuel, koji živi i propovijeda u Australiji, vrlo je omiljen kod katolika pretežno tradicionalnih pogleda. Postao je poznat preko društvenih mreža koje jako dobro koristi, zbog čega ima i nadimak „tik tok biskup“.
O tolikim pitanjima govori potpuno jasno i bez dlake na jeziku. Njegovi stavovi napr. prema lgbt pokretu su iskonsko katolički, što te već stavlja u sferu antisustava. No, ne ostaje samo na tome. On je udarao žestoko protiv covid mjera, uključujići cjepivo, tvrdeći da su neljudske i da im je korijen u samom zlu; protiv je cionista, a muslimanima koje ljubi (mnogo od njih ga dosta cijene, njegovo je svjedočanstvo da se osjećao sigurnijim u Palestini nego u Australiji) govori otvoreno o njihovoj religiji. Ukazuje na tolike aktualne probleme današnjice, s čim se identificiraju navedeni katolici, kao i mnogi drugi, od sustava obično nazvanima „konspiracionistima“.
Ukratko: konzervativni ili bolje tradicionalni katolici gledaju na biskupa Mar Mari sa dosta simpatija. Makar on sam ne bio katolik. Podsjetimo se da on vuče korijen od carigradskog patrijarha Nestorija (V stoljeće), čiji su stavovi koje je preuzeo od Teodora iz Mopsuestije osuđeni na Efeškom Saboru 431 god. Naime, Nestorio je učio o dvjema osobama u Isusu Kristu, Božja i ljudska, dok je katolički nauk o jednoj osobi i dvije naravi. Stoga Efeški Sabor službeno proglašava već u prvom kanonu: „Tko ne ispovijeda da je Emanuel doista Bog i da je prema tome Sveta Djevica Majka Božja, budući da je po tijelu rodila utjelovljenu Riječ Božju, neka bude proklet (anatema).“
Nisu to bile malene stvari, i Crkva je ljubomorno čuvala poklad vjere, i sa čistoćom vjere nije moglo biti rasprave niti kompromisa. Zanimljivo je bilo kako je običan puk doživljavao tu borbu za vjeru. Sv. Ćiril Aleksandrijski, glavni oponent Nestorija na Saboru, svjedoči u svojim poslanicama: „Cijeli narod grada Efeza od ranog jutra do večeri ostao je željno iščekujući odluku Sabora… Kad se doznalo da je autor bogohula svrgnut, svi su u jedan glas počeli slaviti Boga i klicati Saboru, jer je pao neprijatelj vjere. Čim smo izašli iz crkve, ispraćeni smo s bakljama do naših kuća. Bila je noć: cijeli je grad bio u radosti i svjetlu.“
Nakon toga, sljedbenici svrgnutog Nestorija s vremenom su malo ublažili ovaj stav, ali je ipak u biti ostao na istoj poziciji. Stoljećima iza toga, Bog je dao da se jedan dio njegovih sljedbenika (koji su se raširili posebno po ondašnjoj Perziji, i drugim krajevima Srednjeg Istoka), vratio u okrilje Katoličke Crkve. Papa Julije III zaredio je za biskupa njihovog obraćenog monaha Yohannan Suluqa 1552 god. Drugi dio je prešao na „Pravoslavlje“, dok su preostali nastavili sa svojim uvjerenjem. Mar Mari Emmanuel pripada njihovoj vjerskoj sljedbi.
Prije nešto više od pola stoljeća, jedan ovakav biskup ne bi uopće privlačio pažnju kod katolika. Jer nitko ne želi manjkavu kopiju kad imaš dobar original. Hrabrih i preciznih u svemu katoličkih biskupa imao si po volji, i nije bilo potrebe čeznutljivo gledati kroz prozor. Onda, odakle ovaj fenomen atrakcije kod katolika prema likovima poput biskupa Mar Mari? Ako je recimo slikovito katolički nauk u stavovima A, B, C i D, te Mar Mari govori pogrešno gledi A, ali jako dobro po pitanjima B, C i D, to je jednostavno znak da katolici žele od svojih pastira čuti jasne riječi o A, B, C i D.
[Crkva je infiltrirana od masona u samom vrhu. Teško će ovako biti dobrodošao izvjesnima]
I što vidimo danas? Ne da se s navodne katoličke strane govori malo lošije o B, C i D, nego na tolikim mjestima o svemu se govori krivo. Drugim riječima, katolici su masovno postali kao ovce bez pastira. I ne da nemaju pastira, nego ih nazovi pastiri vode krivim putem! Kojim dobre ovce znaju da ne treba ići. Zato kad Mar Mari viče da su masoni infiltrirani u crkvenim redovima sve do vrha, ovce kliču u oduševljenju i ne susprežu se. Dovoljno je samo vidjeti komentare na njegovim videima.
Što nam je reći na ovo sve? Ja imam dvije molitve, dvije čežnje. Da oni koji se imenuju katoličkim pastirima govore ispravno i bez greške i dvojbe od A do D; i da Mar Mari dođe u okrilje Katoličke Crkve kao njegovi prethodnici 1552-te.
No, kad bi to on danas recimo zvanično zatražio, za očekivati je da bi mu se reklo: odbaci sve što govoriš (tj. od B do D), ili ostaj gdje jesi.
I to je glavni jad.
Milenko Bernadić, dopisnik za Croativ.net iz Španjolske