Connect with us

Vijesti

BITKA KOD SIGETA Do samog kraja uz Zrinskog – legenda o neznanoj junakinji

Published

on

Neznana junakinja bitke kod Sigeta postoji u spomenu, nazivu ulice i legendi o ženi koja je do samog kraja stajala uz Nikolu Šubića Zrinskog

Kažu da nakon svake bitke, ma koliko god ona bila velika ili malena, strateški važna ili taktički junačka, ostanu priče o hrabrosti pojedinaca koje postaju prepoznatljivi znak tog događaja. Kako točno dolazi do takve hrabrosti na bojnim poljima, što se to u čovjeku prelomi, kažu da to mogu razumjeti samo oni koji su to proživjeli.

Zbog različitih ratova, sukoba i povijesnih silnica koje su tako često utjecale na ove prostore, spisi i zapisi obiluju često romantiziranim pričama o hrabrosti znanih junaka koji su utjecali na događaje. Najbolji takav primjer jest onaj Nikola Šubića Zrinskog Sigetskog koji je te 1566. godine tvrdoglavo branio Siget od premoćne vojske sultana Sulejmana I. Veličanstvenog.

“Podsjedanje i osvojenje Sigeta”

Sultan je sa stotinjak tisuća vojnika i tristo topova krenuo na Beč kako bi otvorio puta za daljnja osvajanja. No, prvo je odlučio osvojiti Siget gdje se pred njim našao Nikola Šubić Zrinski s malom posadom od oko tri tisuće ljudi. Što se zaista tih dana događalo pod Sigetom tadašnja Europa saznala je tek kasnije, iz opisa komornika Franje Črnka. Preživio je posljednji dan bitke kod Sigeta, bio zarobljen pa oslobođen, i napisao “Podsjedanje i osvojenje Sigeta” u kojem vjerno i potanko opisuje bitku u kojoj je Nikola Šubić Zrinski junački poginuo i ušao u legendu. Tijekom opsade umro je i sultan Sulejman I. zvani Veličanstveni pa se pohod raspao.

No, legenda o bitki kod Sigeta tako dolazi u više različitih verzija, i jedna od njih spominje i nepoznatu junakinju čije je tijelo odjeveno u mušku uniformu poslije bitke pronađeno među palim ratnicima Nikole Šubića Zrinskog. Po njoj je u Zagrebu nazvana i jedna ulica; ona Neznane Junakinje koja se nalazi između Trga kralja Petra Krešimira IV. i Avenije Marina Držića. Ime je dobila u svibnju 1928. godine odlukom tadašnje gradske skupštine i na ploči danas, osim naziva ulice stoji i kratak opis: “u spomen neznanoj Hrvatici poginuloj u obrani Sigeta 1566.”

Rame uz rame

No, na činjenicu kako su se u opsadama žene redovito borile uz muškarce ukazuje i slika češkog slikara i dizajnera Alfonsa Muche Obrana Sigeta protiv Turaka Nikole Zrinskog Nastala je 1914. godine, dimenzija 610 puta 810 centimetara kojom dominiraju crveni tonovi koji dočaravaju opsjednuti Siget u plamenu.

Glavni lik, Nikola Šubić Zrinski, jedva je vidljiv u sredini slike gdje drži govor svojim vojnicima. U prvom planu u sredini slike Mucha je naslikao stup crnog dima kao predznak skore propasti i simbol ljudske žrtve, a desno su prikazane žene na čelu s Evom Zrinskom kako bježe na toranj barutane s bakljom u ruci, kako bi toranj digle u zrak i junački poginule.

Foto: Alfons Mucha 1914. ,Obrana Sigeta protiv Turaka Nikola Zrinski

Kao što je poznato, i  u Zajčevoj operi napisanoj na libreto Huga Badalića prema drami Theodora Körnera, Zrinskog je u Sigetu pratila i supruga Eva, što ne odgovara povijesnim činjenicama. Također, ne postoje zapisi ni svjedočanstva o tajanstvenoj ženi, neznanoj junakinji čije je tijelo pronađeno među ratnicima. Činjenica je kako ona nije bila jedina, već jedna od mnogih žena koje su se u tom trenutnu našle u zidinama opsjednutog Sigeta.

Ostavština junakinja

Kad su ga suborci pitali mogu li očekivati pomoć u njegovoj obrani, Nikola Šubić Zrinski je, bilježe suvremenici, odgovorio lakonski. “Bog je visoko, a kralj daleko”. Siget je tog 7. rujna 1566. gorio i uzmaka više nije bilo. Umjesto predaje, Nikola Šubić Zrinski naredio je proboj. Žilava obrana i junačka smrt branitelja zadivili su tadašnju Europu koja je Nikolu Šubića Zrinskog prozvala novim Leonidom. Tako znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., bilježi “Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.”

Ipak, ploča koja označava naziv ulice u Zagrebu ostaje simbol i posveta svim ženama koje su se borile rame uz rame uz muškarce. Iako su priče o njima nešto rjeđe, i dalje su vidljive jer su po njima imenovana različita mjesta diljem zemlje. Pronalazimo ih i u pričama pojedinih krajeva, poput one o jednoj od brojnih opsada kojima su Turci pokušali osvojiti Sokolac u Brinju. Prema narodnoj predaji koju je zabilježio Ivan Devčić, “neka baka Rajkovićka s braništa te kule nadolazeće Turke polijevala je kipućim uljem i tako spasila grad”.

Autor: Ured za Blaga i misterije  

Advertisement

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Vijesti

SVJEDOČIMO LI RASPADU britanske kraljevske obitelji? Kate Middleton bolesna, kralj Charles ima rak, član obitelji skončao suicidom…

Published

on

Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor, a najnovije vijesti su zabrinjavajuće: Charles je podvrgnut liječenju protiv raka, Camilla će biti na odmoru u tropima, a William se pojavljuje i nestaje kako bi bio pokraj misteriozno bolesne Kate: svjedočimo li raspadu britanske kraljevske obitelji – pita se komentator talijanskog medija Corriere della Sera, Luigi Ippolito?

LONDON – Nevidljiva monarhija: britanska kraljevska obitelj nestaje pred očima svojih podanika i ako je istina, kako je rekla Elizabeth, da se kruna “mora vidjeti da bi se vjerovalo”, pitamo se nismo li svjedoci naglog raspada same institucije. Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor: kralj Charles je virtualna slika, kraljica Camilla otišla je na odmor, a prijestolo-nasljednik William pojavljuje se i nestaje kako bi bio uz princezu Kate, koja je misteriozno se oporavlja daleko od uprtih očiju svega svijeta.

Je li ovo znači ‘smjenu straže, koja utire put puno većem zlu…’

Danas je zrakoplov s Camillom poletio za tropske krajeve, gdje će kraljica biti na odmoru najmanje tjedan dana: neočekivan, ali ne i nepredvidiv odlazak, s obzirom na to da kraljeva supruga također ima 76 godina i budući da je Charlesova bolest najavljena prije manje od mjesec dana preuzela je njegovu ulogu, jednu za drugom preuzimajući 13 službenih obveza. Možda i previše za osobu koja nikada nije žudjela za javnim životom i više od svega željela je biti blizu svoje velike ljubavi.

Ali Camillino iznenadno povlačenje proširilo je prazninu na vrhu. Suveren, koji je podvrgnut terapiji protiv raka, stavio je cijeli svoj dnevni red na čekanje i pojavit će se samo putem videa na Danu Commonwealtha sljedećeg ponedjeljka. Posljednjih tjedana Buckinghamska palača ga je željela prikazati na videu i fotografijama kako bi umirila svoje podanike: ali ništa se ne zna točno o njegovoj točnoj dijagnozi, što potiče nagađanja.

Koje su, što se Kate tiče, umjesto toga poprimile dimenziju teorija zavjere: na društvenim mrežama čitamo o svemu, od tome čak, do pokušaja samoubojstva. Ništa točno, ali u ovom slučaju nepostojanje bilo kakve slike ili novije informacije, daje povod najbolesnijim fantazijama. S druge strane, međutim, od najbolje obaviješteni engleskih komentatora, procurilo je da su stanja Charlesa i princeze “ozbiljna” i da bi njihov oporavak mogao potrajati i dulje nego što se prvotno najavljivalo (za Kate, da, govorilo se da je ponovno bi se pojavilo tek nakon Uskrsa).

Razmjere kolapsa kraljevske obitelji dala je slika Windsora koji su prošli tjedan stigli na sprovod Constantina od Grčke: predvodio ih je nacereni princ Andrew, a uz bok mu je bila (manje-više) bivša supruga Sarah Ferguson. To što dvojica osramoćenih ljudi poput njih javno nastupaju kao stjegonoše monarhije govori puno o stanju stvari.

A čini se da je nesreća sve veća: prije nekoliko dana doznalo se da je suprug lady Gabrielle, Charlesove sestrične, kćeri princa Michaela od Kenta, misteriozno počinio samoubojstvo hicem iz vatrenog oružja u glavu. Tragedija koja se drži u tajnosti, ali baca zlobnu sjenu na cijelu kraljevsku sagu.

Promatrači začuđeno gledaju, kao da se bude, omamljeni, iz bajke bez sretnog kraja. A sada je rizik da se monarhija raspadne ne uz eksploziju, već uz uzdah.

izvor: Luigi Ippolito/Corriere della Sera

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved