Europska unija (EU) je od 1996. godine do danas uložila više od 3,5 milijardi eura u Bosnu i Hercegovinu (BiH) za poslijeratnu obnovu i različite projekte (povratak izbjeglih, razminiranje, promet i ostalo). EU je organizirala programe razmjene studenata i profesora, financirala prvosuđe i udruge civilnoga društva. Europska komisija je pružila pomoć vladi BiH za dobivanje statusa kandidatkinje za EU. Najveći trgovinski partner BiH je EU, itd.

EU imenuje visokog predstavnika u BiH jer je BiH protektorat EU. Kada se analiziraju postupci visokih predstavnika u BiH može se kazati da su oni bili uzrok nestabilnosti, nepoštivanja ljudskih prava i kršenja Daytonskog sporazuma. Visoki predstavnici nisu radili svoj posao, neki su prozvani zbog pristranosti i bogaćenja ali na to EU birokracija nije reagirala pa je na taj način podržala protuzakonite radnje.

Dodik nije uzrok već posljedica ponašanja visokih predstavnika za BiH koji su svojim odlukama destabilizirali BiH. U tri navrata je Hrvatima bošnjačka strana birala prestavnika u Predsjedništvo BiH! Ne jednom već tri puta! Što je napravio visoki predstavnik, što je napravila EU, što je napravila adminstracija SAD-a? Ništa! To je njihovo nakaradno shvaćanje demokracije i ljudskih prava.

Visoki predstavnik za BiH jednom može nametati svoje zakone (kada to odgovara Bošnjacima), a drugi put to ne može (kada se radi o ljudskim pravima Hrvata)!? Čudno zar ne? Nije samo čudno već i sramotno.

Hrvatska je potpisnik Daytonskog sporazuma i ima pravo te obvezu pitati zašto se ne poštuju prava Hrvata u BiH. S druge strane Turska nije potpisnik sporazuma pa se postavlja pitanje s kojim pravom se mješa u uređenje BiH!? 

Sankcije Miloradu Dodiku će u konačnici ostati bez učinka jer Dodik ima potporu Srbije, Rusije i Kine. Kada Dodik odstupi (bude smjenjen) doći će novi Dodik i sve će ostati po starome ali to glupi europskih i američki diplomati ne shvaćaju. 

Sankcije nisu rješenje, rješenje je nametnuti novi izborni zakon kojim se garantira dva entiteta i tri konstitutivna naroda koji biraju svoje predstavnike na svim razinama vlasti. Zašto u Hrvatskom saboru ima 8 zagarantiranih mjesta za manjine, a u BiH Hrvati ne mogu birati svoga (svoje) predstavnika/e?

Godinama se bezuspješno pokušava postići dogovor o izbornoj reformi kojom bi se provele presude Europskog suda za ljudska prava te odluka ustavnoga suda BiH. Što je EU učinila po pitanju promjene izbornog zakona i poštivanju Ustava BiH? Ništa, i tako više od desetljeća. Priča se o rješavanju političkih nesuglasica dijalogom, samo idiotima nije jasno da to u BiH nije moguće jer bošnjačka strana hoće samo jednu, a to je unitarnu BiH. Tu nema dogovora već se protektoratu BiH mora nametnuti pravično rješenje od strane EU i SAD-a.

Schmidtu su na raspolaganje široke ovlasti dane visokim predstavnicima još od 1997. godine, koje uključuju mogućnost nametanja odluka i zakona te smjenu izabranih dužnosnika u BiH za koje procijeni da predstavljaju prijetnju provedbi Daytonskog sporazuma. Nažalost, visoki predstavnici za BiH nisu poštivali Daytonski sporazum jer da jesu danas u BiH ne bi imali ovu situaciju. 

Od stupanja na dužnost u kolovozu Schmidt je opetovano isticao kako su te ovlasti za sada u ladici, no da će u slučaju potrebe znati kako ih koristiti. Dakle, u 5 mjeseci dotični nije ništa napravio.

To što su Bošnjaci Hrvatima tri puta (TRI PUTA!) izabrali člana Predsjedništva je najgori način kršenja ljudskih prava Hrvata i Daytonskog sporazuma. Bošnjaci svojim stavom o unitarnoj BiH ruše BiH ali to visoki ptredstavnik niti EU, niti SAD ne žele vidjeti i tu je glavni problem.

Veleposlanik SAD-a u BiH kaže: Sankcije su upozorenje onima koji bi mogli biti prijetnja stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH. Nije konkretno kazao na koga misli, a trebao je. Zar veleposnik ne vidi da je bošnjačko vodstvo glavna prijetnja stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH. Sankcijama se Milorad Dodik i više njegovih suradnika može eliminiratri iz politike ali veleposlanik i ostali birokrati ne shvaćaju da iza Dodika dolazi neki novi Dodik i da se u suštini ništa ne će promijeniti.

Je li samo Milorad Dodik korumpiran u BiH? Ima li korumpiranih političara među Bošnjacima i Hrvatima? Je li se netko obogatio na čudan način s Bošnjačke strane?

Pitanje za visokog predstavnika EU i za diplomate SAD: Zašto Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden, niti ratificiran u parlamentu BiH? Zašto nije objavljen u Službenom glasniku BiH? Zašto je nestao orginalni primjerak tog sporazuma u BiH, negdje oko 2008. godine se to otkrilo.

Godine 2014. Kongresnica Janica Hahn je Kongresu SAD-a uputila Rezoluciju kojom je ukazala na gaženje političkih prava Hrvata u BiH. Što je SAD (koje su nametnule sporazum) uradila da se poštuje Daytonski sporazum o ljudska prava Hrvata u BiH? Ništa!

Američki izaslanik Escobar je opravdano optužio Milorada Dodika ali je zaboravio optužiti Bošnjačku stranu koja je glavni uzročnik krize u BiH. Američka politika nije konzistentna, blago rečeno čudna je i nažalost bilježi poraze (Afganistan, BiH, Crna Gora).

Treba odgovoriti na pitanje: Zašto je Inzko, na odlasku, donio sporni zakon? Što se time htjelo postići i što se postiglo? Odgovor od EU birokrata ne ćemo dobiti kao niti od SAD-a.

“Dogovor” u BiH može se jedino postići snažnim pritiskom SAD-a i EU-a. SAD i EU će pri postizanju “dogovora” napraviti kompromis na štetu Hrvata kao što su to radili do sada. Srpske interese brani Rusija i Kina, bošnjačke interese brani Turska, SAD i EU, a hrvatske interese ne brani nitko. Vlada RH ima dužnost braniti interese Hrvata u BiH jer je to njena ustavna obveza, jer je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma. O položaju Hrvata u BiH Vlada RH mora razgovarati s administracijom SAD-a, s birokracijom EU, s Turskom jer oni su ti koji će donijeti odluku pa njima treba objasniti što Hrvati žele i zašto. Hrvatska diplomacija mora biti aktivna na međunarodnom planu, razgovori s Čovićem su sekundarni.

Nažalost, aktivnosti i utjecaj Vlade RH tijekom proteklih godina bile su minorne, Vlada je najčešće ragirala sa zakašnjenjem i podanički prema EU pa su Hrvati u BiH praktično bili prepušteni sami sebi.

Visoki predstavnim Christian Schmidt je bez podrške u BiH! O stanju u BiH mogu se pročitati slijedeća istina:

„Summit EU-Balkan u Sloveniji u listopadu još jednom je dokazao neuspjeh Unije u jugoistočnoj Europi. “Parada licemjerstva, praznih riječi, samodopadnog umirivanja i dvoličnosti”, rekla je političarka Zelenih Viola von Cramon, opisujući summit. Von Cramon je izvjestiteljica za Kosovo u Europskom parlamentu. U proteklih 25 godina nije bilo napretka za građane unatoč milijardama iz Europe”, kaže bivši austrijski visokorangirani diplomat Wolfgang Petritsch, raniji lider u angažmanu u EU, posebno u Bosni i Hercegovini. Doista, situacija je strašna”, ocjenjuje časopis Internationale Politik.

Kada je riječ o BiH autor članka Thomas Brey piše:

„Bosna i Hercegovina je dugi niz godina u samoblokadi zbog sukoba muslimanskih Bošnjaka, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata. Bivši njemački savezni ministar poljoprivrede Christian Schmidt, koji je u kolovozu poslan u zemlju kao visoki predstavnik s brojnim nadležnostima, sjedi između svih stolica. “U roku od mjesec dana je uspio u tome da ga ni jedan lokalni političar više ne podržava”, analizira direktor Transparency International-a za BiH Srđan Blagovčanin”.

Negiranje stvarnosti

Unatoč brojnim negativnim primjerima Europska komisija, kako piše list, u svom godišnjem „izvještaju o napretku” govori o „umjerenim reformskim uspjesima”. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je tokom posljednjeg putovanja po Balkanu pohvalila „jaku koncentriranost na osnovne reforme” koje su „enormne”. Napravili ste puno teškog posla”, rekla je von der Leyen, citira list. „Novinari kritični prema vladama bili su više nego zaprepašteni ovom pogrešnom procjenom”, piše list.

„O tome direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), sa sjedištem u Ljubljani, Zijad Bećirović, kaže: Europsku vrhunsku politiku ne zanimaju brojni komplicirani balkanski problemi. Ona je ove teme prebacila na “niže razine”. Glavni diplomati na licu mjesta su dobili odriješene ruke da djeluju prema vlastitom nahođenju. “Ova predstavništva EU-a postala su plodno tlo za kriminal i korupciju”, tvrdi istaknuti politički stručnjak, čak i ako je većina osoblja EU-a ozbiljno angažirana. Korumpirani dio poslanih stručnjaka i diplomata, prema njegovim riječima, radi zajedno s korumpiranim političkim elitama balkanske regije”, piše list.

Dodik je kratko i jasno objasnio što misli o sankcijama: „J..e mi se za sankcije!”

Sankcije jednoj strani nisu rješenje, rješenje je u poštivanju Daytonskog sporazuma, usvajanju (nametanju) novog Ustava BiH i novog Izbornog zakona kojim će se poštivati prava sva tri konstitutivna naroda u BiH. To je suština, sve ostalo su idiotarije. BiH treba novi Ustav i novi Izborni zakon pa neka ga međunarodna zajednica (EU, SAD) ponudi, da na raspravu i usvoji. To je jedini način rješenja postojećeg stanja u BiH. Do sada EU niti SAD nisu ponudili ništa pa se postavlja pitanje kako oni misle rješiti postojeću krizu.

Pitanje zašto su se Palmer i Eichhorst povukli iz pregovora o izbornom zakonu? Kome koristi njihovo povlačenje? To je neodgovoran potez koji dovodi do nove nestabilnosti.

Danas je svakoj budali, osim diplomatima EU i SAD-a, jasno da se dogovor ne može postići bez jakog pritiska EU i SAD, naravno samo uz poštivanje konstitutivnosti sva tri naroda.

Palmer i Eichhorst kažu: “Nametnuto rješenje za BiH ne bi bilo održivo”.

Zašto su dosadašnja nametnuta rješenja prihvatljiva i održiva kada su ta rješenja uzrok destabilizacije i krize u BiH? Zašto se ne povuku nametnuta rješenja koja su destabilizirala BiH i kršila ljudska prava?

Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva (tri puta!) je pokazatelj koliko je EU jadna. Dopustiti izbor Komšića tri puta je primjer kršenja ljudskih prava Hrvata te kršenja Daytonskog sporazuma. To je primjer preglasavanja i nametanja člana koji ne će zastupati interese jednog naroda kojeg zastupa tim više što je isti javno izjavio da će se zalagati za ukidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Na taj način je Komšić pozvao (i djelovao) na kršenje Daytonskog sporazuma, na kršenje temeljnih ljudskih prava, a nitko nije reagirao i smjenio Komšića zbog destabilizacije BiH.

Politika građanske BiH nema potporu ni Srba niti Hrvata, bez čega je neprovediva i služi samo kao populističko ubiranje glasova. Predstavnici političkih stranaka hrvatskog i srpskog predznaka u BiH smatraju da je koncept građanske BiH zapravo prikriveni oblik bošnjačkog unitarizma pa je zato neprihvatljiva.

Hrvatski ministar Grlić Radman poručio je: “Mi dolazimo ovdje s porukom o poštivanju cjelovite i suverene BiH te međunarodnog prava i protiv smo svakog oblika diskriminacije, protiv separatizma no naravno i rastućeg unitarizma. Dakle, bitno je osigurati jednakopravnost i političku jednakost konstituivnih naroda i svih građana”.

Ovo je još jedna od izjava hrvatske strane koju diplomati SAD-a i EU nisu čuli ili nisu htjeli čuti. Međunarodni izaslanici ne predlažu konkretno rješenja za novi Izborni zakon BiH niti za novi Ustav što je vidljivo iz izjave američkog diplomata Palmera:

“Ne mogu govoriti u ime stranaka. Što se tiče našeg stajališta, za izvršavanja presude iz Strasbourga potrebno je promijeniti Ustav BiH. To neće biti lako. Nastavit ćemo raditi sa strankama da idemo dalje prema nečemu što može podržati veći broj aktera. Neophodna je dvotrećinska podrška (u Parlamentu BiH)”.

Vrijeme je da međunarodna zajednica reagira i promijeni Ustav i Izborni zakon u protektoratu BiH ako želi mir i stabilnost jer dogovor nije moguć.

Vrijeme ja da Republika Hrvatska, kao potpisnica Daytonskog sporazuma, aktivno brani prava hrvatskog naroda u BiH.

Dr. Marko Jukić