Connect with us

Društvo

Bosanski lonac ključa, a diplomati se češljaju

Published

on

Europska unija (EU) je od 1996. godine do danas uložila više od 3,5 milijardi eura u Bosnu i Hercegovinu (BiH) za poslijeratnu obnovu i različite projekte (povratak izbjeglih, razminiranje, promet i ostalo). EU je organizirala programe razmjene studenata i profesora, financirala prvosuđe i udruge civilnoga društva. Europska komisija je pružila pomoć vladi BiH za dobivanje statusa kandidatkinje za EU. Najveći trgovinski partner BiH je EU, itd.

EU imenuje visokog predstavnika u BiH jer je BiH protektorat EU. Kada se analiziraju postupci visokih predstavnika u BiH može se kazati da su oni bili uzrok nestabilnosti, nepoštivanja ljudskih prava i kršenja Daytonskog sporazuma. Visoki predstavnici nisu radili svoj posao, neki su prozvani zbog pristranosti i bogaćenja ali na to EU birokracija nije reagirala pa je na taj način podržala protuzakonite radnje.

Dodik nije uzrok već posljedica ponašanja visokih predstavnika za BiH koji su svojim odlukama destabilizirali BiH. U tri navrata je Hrvatima bošnjačka strana birala prestavnika u Predsjedništvo BiH! Ne jednom već tri puta! Što je napravio visoki predstavnik, što je napravila EU, što je napravila adminstracija SAD-a? Ništa! To je njihovo nakaradno shvaćanje demokracije i ljudskih prava.

Visoki predstavnik za BiH jednom može nametati svoje zakone (kada to odgovara Bošnjacima), a drugi put to ne može (kada se radi o ljudskim pravima Hrvata)!? Čudno zar ne? Nije samo čudno već i sramotno.

Hrvatska je potpisnik Daytonskog sporazuma i ima pravo te obvezu pitati zašto se ne poštuju prava Hrvata u BiH. S druge strane Turska nije potpisnik sporazuma pa se postavlja pitanje s kojim pravom se mješa u uređenje BiH!? 

Sankcije Miloradu Dodiku će u konačnici ostati bez učinka jer Dodik ima potporu Srbije, Rusije i Kine. Kada Dodik odstupi (bude smjenjen) doći će novi Dodik i sve će ostati po starome ali to glupi europskih i američki diplomati ne shvaćaju. 

Sankcije nisu rješenje, rješenje je nametnuti novi izborni zakon kojim se garantira dva entiteta i tri konstitutivna naroda koji biraju svoje predstavnike na svim razinama vlasti. Zašto u Hrvatskom saboru ima 8 zagarantiranih mjesta za manjine, a u BiH Hrvati ne mogu birati svoga (svoje) predstavnika/e?

Godinama se bezuspješno pokušava postići dogovor o izbornoj reformi kojom bi se provele presude Europskog suda za ljudska prava te odluka ustavnoga suda BiH. Što je EU učinila po pitanju promjene izbornog zakona i poštivanju Ustava BiH? Ništa, i tako više od desetljeća. Priča se o rješavanju političkih nesuglasica dijalogom, samo idiotima nije jasno da to u BiH nije moguće jer bošnjačka strana hoće samo jednu, a to je unitarnu BiH. Tu nema dogovora već se protektoratu BiH mora nametnuti pravično rješenje od strane EU i SAD-a.

Schmidtu su na raspolaganje široke ovlasti dane visokim predstavnicima još od 1997. godine, koje uključuju mogućnost nametanja odluka i zakona te smjenu izabranih dužnosnika u BiH za koje procijeni da predstavljaju prijetnju provedbi Daytonskog sporazuma. Nažalost, visoki predstavnici za BiH nisu poštivali Daytonski sporazum jer da jesu danas u BiH ne bi imali ovu situaciju. 

Od stupanja na dužnost u kolovozu Schmidt je opetovano isticao kako su te ovlasti za sada u ladici, no da će u slučaju potrebe znati kako ih koristiti. Dakle, u 5 mjeseci dotični nije ništa napravio.

To što su Bošnjaci Hrvatima tri puta (TRI PUTA!) izabrali člana Predsjedništva je najgori način kršenja ljudskih prava Hrvata i Daytonskog sporazuma. Bošnjaci svojim stavom o unitarnoj BiH ruše BiH ali to visoki ptredstavnik niti EU, niti SAD ne žele vidjeti i tu je glavni problem.

Veleposlanik SAD-a u BiH kaže: Sankcije su upozorenje onima koji bi mogli biti prijetnja stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH. Nije konkretno kazao na koga misli, a trebao je. Zar veleposnik ne vidi da je bošnjačko vodstvo glavna prijetnja stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH. Sankcijama se Milorad Dodik i više njegovih suradnika može eliminiratri iz politike ali veleposlanik i ostali birokrati ne shvaćaju da iza Dodika dolazi neki novi Dodik i da se u suštini ništa ne će promijeniti.

Je li samo Milorad Dodik korumpiran u BiH? Ima li korumpiranih političara među Bošnjacima i Hrvatima? Je li se netko obogatio na čudan način s Bošnjačke strane?

Pitanje za visokog predstavnika EU i za diplomate SAD: Zašto Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden, niti ratificiran u parlamentu BiH? Zašto nije objavljen u Službenom glasniku BiH? Zašto je nestao orginalni primjerak tog sporazuma u BiH, negdje oko 2008. godine se to otkrilo.

Godine 2014. Kongresnica Janica Hahn je Kongresu SAD-a uputila Rezoluciju kojom je ukazala na gaženje političkih prava Hrvata u BiH. Što je SAD (koje su nametnule sporazum) uradila da se poštuje Daytonski sporazum o ljudska prava Hrvata u BiH? Ništa!

Američki izaslanik Escobar je opravdano optužio Milorada Dodika ali je zaboravio optužiti Bošnjačku stranu koja je glavni uzročnik krize u BiH. Američka politika nije konzistentna, blago rečeno čudna je i nažalost bilježi poraze (Afganistan, BiH, Crna Gora).

Treba odgovoriti na pitanje: Zašto je Inzko, na odlasku, donio sporni zakon? Što se time htjelo postići i što se postiglo? Odgovor od EU birokrata ne ćemo dobiti kao niti od SAD-a.

“Dogovor” u BiH može se jedino postići snažnim pritiskom SAD-a i EU-a. SAD i EU će pri postizanju “dogovora” napraviti kompromis na štetu Hrvata kao što su to radili do sada. Srpske interese brani Rusija i Kina, bošnjačke interese brani Turska, SAD i EU, a hrvatske interese ne brani nitko. Vlada RH ima dužnost braniti interese Hrvata u BiH jer je to njena ustavna obveza, jer je Hrvatska potpisnica Daytonskog sporazuma. O položaju Hrvata u BiH Vlada RH mora razgovarati s administracijom SAD-a, s birokracijom EU, s Turskom jer oni su ti koji će donijeti odluku pa njima treba objasniti što Hrvati žele i zašto. Hrvatska diplomacija mora biti aktivna na međunarodnom planu, razgovori s Čovićem su sekundarni.

Nažalost, aktivnosti i utjecaj Vlade RH tijekom proteklih godina bile su minorne, Vlada je najčešće ragirala sa zakašnjenjem i podanički prema EU pa su Hrvati u BiH praktično bili prepušteni sami sebi.

Visoki predstavnim Christian Schmidt je bez podrške u BiH! O stanju u BiH mogu se pročitati slijedeća istina:

„Summit EU-Balkan u Sloveniji u listopadu još jednom je dokazao neuspjeh Unije u jugoistočnoj Europi. “Parada licemjerstva, praznih riječi, samodopadnog umirivanja i dvoličnosti”, rekla je političarka Zelenih Viola von Cramon, opisujući summit. Von Cramon je izvjestiteljica za Kosovo u Europskom parlamentu. U proteklih 25 godina nije bilo napretka za građane unatoč milijardama iz Europe”, kaže bivši austrijski visokorangirani diplomat Wolfgang Petritsch, raniji lider u angažmanu u EU, posebno u Bosni i Hercegovini. Doista, situacija je strašna”, ocjenjuje časopis Internationale Politik.

Kada je riječ o BiH autor članka Thomas Brey piše:

„Bosna i Hercegovina je dugi niz godina u samoblokadi zbog sukoba muslimanskih Bošnjaka, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata. Bivši njemački savezni ministar poljoprivrede Christian Schmidt, koji je u kolovozu poslan u zemlju kao visoki predstavnik s brojnim nadležnostima, sjedi između svih stolica. “U roku od mjesec dana je uspio u tome da ga ni jedan lokalni političar više ne podržava”, analizira direktor Transparency International-a za BiH Srđan Blagovčanin”.

Negiranje stvarnosti

Unatoč brojnim negativnim primjerima Europska komisija, kako piše list, u svom godišnjem „izvještaju o napretku” govori o „umjerenim reformskim uspjesima”. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je tokom posljednjeg putovanja po Balkanu pohvalila „jaku koncentriranost na osnovne reforme” koje su „enormne”. Napravili ste puno teškog posla”, rekla je von der Leyen, citira list. „Novinari kritični prema vladama bili su više nego zaprepašteni ovom pogrešnom procjenom”, piše list.

„O tome direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), sa sjedištem u Ljubljani, Zijad Bećirović, kaže: Europsku vrhunsku politiku ne zanimaju brojni komplicirani balkanski problemi. Ona je ove teme prebacila na “niže razine”. Glavni diplomati na licu mjesta su dobili odriješene ruke da djeluju prema vlastitom nahođenju. “Ova predstavništva EU-a postala su plodno tlo za kriminal i korupciju”, tvrdi istaknuti politički stručnjak, čak i ako je većina osoblja EU-a ozbiljno angažirana. Korumpirani dio poslanih stručnjaka i diplomata, prema njegovim riječima, radi zajedno s korumpiranim političkim elitama balkanske regije”, piše list.

Dodik je kratko i jasno objasnio što misli o sankcijama: „J..e mi se za sankcije!”

Sankcije jednoj strani nisu rješenje, rješenje je u poštivanju Daytonskog sporazuma, usvajanju (nametanju) novog Ustava BiH i novog Izbornog zakona kojim će se poštivati prava sva tri konstitutivna naroda u BiH. To je suština, sve ostalo su idiotarije. BiH treba novi Ustav i novi Izborni zakon pa neka ga međunarodna zajednica (EU, SAD) ponudi, da na raspravu i usvoji. To je jedini način rješenja postojećeg stanja u BiH. Do sada EU niti SAD nisu ponudili ništa pa se postavlja pitanje kako oni misle rješiti postojeću krizu.

Pitanje zašto su se Palmer i Eichhorst povukli iz pregovora o izbornom zakonu? Kome koristi njihovo povlačenje? To je neodgovoran potez koji dovodi do nove nestabilnosti.

Danas je svakoj budali, osim diplomatima EU i SAD-a, jasno da se dogovor ne može postići bez jakog pritiska EU i SAD, naravno samo uz poštivanje konstitutivnosti sva tri naroda.

Palmer i Eichhorst kažu: “Nametnuto rješenje za BiH ne bi bilo održivo”.

Zašto su dosadašnja nametnuta rješenja prihvatljiva i održiva kada su ta rješenja uzrok destabilizacije i krize u BiH? Zašto se ne povuku nametnuta rješenja koja su destabilizirala BiH i kršila ljudska prava?

Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva (tri puta!) je pokazatelj koliko je EU jadna. Dopustiti izbor Komšića tri puta je primjer kršenja ljudskih prava Hrvata te kršenja Daytonskog sporazuma. To je primjer preglasavanja i nametanja člana koji ne će zastupati interese jednog naroda kojeg zastupa tim više što je isti javno izjavio da će se zalagati za ukidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Na taj način je Komšić pozvao (i djelovao) na kršenje Daytonskog sporazuma, na kršenje temeljnih ljudskih prava, a nitko nije reagirao i smjenio Komšića zbog destabilizacije BiH.

Politika građanske BiH nema potporu ni Srba niti Hrvata, bez čega je neprovediva i služi samo kao populističko ubiranje glasova. Predstavnici političkih stranaka hrvatskog i srpskog predznaka u BiH smatraju da je koncept građanske BiH zapravo prikriveni oblik bošnjačkog unitarizma pa je zato neprihvatljiva.

Hrvatski ministar Grlić Radman poručio je: “Mi dolazimo ovdje s porukom o poštivanju cjelovite i suverene BiH te međunarodnog prava i protiv smo svakog oblika diskriminacije, protiv separatizma no naravno i rastućeg unitarizma. Dakle, bitno je osigurati jednakopravnost i političku jednakost konstituivnih naroda i svih građana”.

Ovo je još jedna od izjava hrvatske strane koju diplomati SAD-a i EU nisu čuli ili nisu htjeli čuti. Međunarodni izaslanici ne predlažu konkretno rješenja za novi Izborni zakon BiH niti za novi Ustav što je vidljivo iz izjave američkog diplomata Palmera:

“Ne mogu govoriti u ime stranaka. Što se tiče našeg stajališta, za izvršavanja presude iz Strasbourga potrebno je promijeniti Ustav BiH. To neće biti lako. Nastavit ćemo raditi sa strankama da idemo dalje prema nečemu što može podržati veći broj aktera. Neophodna je dvotrećinska podrška (u Parlamentu BiH)”.

Vrijeme je da međunarodna zajednica reagira i promijeni Ustav i Izborni zakon u protektoratu BiH ako želi mir i stabilnost jer dogovor nije moguć.

Vrijeme ja da Republika Hrvatska, kao potpisnica Daytonskog sporazuma, aktivno brani prava hrvatskog naroda u BiH.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved