Connect with us

Vijesti

CIONIZAM: Vjekovna želja Židova za povratkom u staru domovinu i vladavina Oligarhije po uzoru na Veneciju

Published

on

Od ideje o povratku u staru domovinu do etnocentrističke moćne Države Izrael

Utemeljitelj političkog cionizma postaje bečki Židov Theodor Herzl (1860.-1904.). sa svojom knjigom Judenstaat (Židovska država) objavljenom 1896. godine – piše Đuro Vidmarović u HKV-u (II dio).

foto: Theodor Herzl

Ovo djelo postaje razdjelnica u modernoj židovskoj povijesti. Osnovna misao T. Herzla: asimilacija je zlo za židovski narod, nada u toleranciju za Židove je uzaludna, dakle, jedino je rješenje u osnivanju nove, vlastite domovine, čisto židovske države, autonomne i nezavisne u svojoj staroj domovini Palestini. Bitno je ovo: “u Palestini”, jer su postojali prijedlozi i razmišljanja o osnivanju države za Židove u mnogim drugim krajevima svijeta.

Herzl je rođen u Budimpešti. Njegov djed Simon živio je u Zemunu i družio se s čuvenim rabinom Alkalajem. Teodor je sin Jakova (1833.-1902.) i Žanete r. Dijamant (1836.-1911.).[1] Od srednjoškolskih dana zanimao se za pjesništvo i povijest, odnosno historiografiju, te novinarstvo. Nakon što mu je otac doživio poslovni slom, obitelj se seli u Beč. U prijestolnici Austro-Ugarske Monarhije Herzl postaje ugledan i obrazovan član intelektualne elite, asimilirani Židov. Ugled je stekao kao pravnik, ali napušta odvjetništvo da bi se posvetio književnosti i novinarstvu. Književno priznanje stekao je kao dramski pisac. Najpoznatije njegovo kazališno djelo je Tabarin koje je uspješno izvedeno u New Yorku. Godine 1891. postaje pariški dopisnik tada najuglednijeg bečkog lista Neue Freie Presse. Boravak u Parizu i suočavanje s aferom Alfred Dreifus (1859-1935) vratila ga je u krilo naroda iz kojega je potekao, štoviše učinila ga presudnom osobom u suvremenoj povijesti židovskog naroda. Godine 1894. piše dramu Novi Geto (Das Neue Gheto) u kojoj obrađuje bolnu židovsku temu. Kako bilježe njegovi biografi, Herzl postaje svjestan svoje posebne misije. Godine 1896. objavljuje kod bečkog izdavača Breitensteina svoje čuveno djelo “Der Judenstaat”, s podnaslovom “Pokušaj jednog modernog rješenja židovskog pitanja”. U njemu postavlja jasan zahtjev: Neka nam se da suverenitet nad jednim komadom zemljine površine, dovoljno velikim za naše pravedne potrebe, za ostalo pobrinuti ćemo se sami.[2]

Bez nakane da navodimo sve bitno iz ove knjige, citirat ćemo osnovne Herzlove teze koje su bile revolucionarne i koje su odredile povijest židovskoga naroda.

– Židovsko pitanje postoji svuda u svijetu gdje žive Židovi. Židovsko pitanje nije ni socijalno, ni vjersko, nego nacionalno pitanje. Da bi se ovo pitanje zaista riješilo treba ga pretvoriti u međunarodno pitanje.

– Židovska država je zamišljena kao nova forma na jednom još nepreciziranom teritoriju. Stvoriti židovsku državu, ali ne silom čupati ljude iz njihovog sadašnjeg tla, nego ih pažljivo, s njihovim korijenima, presaditi u jedno novo, bolje tlo.

– Od europskih vlada potrebno je dobiti suverenitet nad jednim komadom neutralnog teritorija, a sve ostalo riješit će sami židovski useljenici.

– Budući da više ne postoji stari hebrejski jezik, građani židovske države govorili bi jezikom matičnih zemalja.

– Vojska i rabinat uživat će počasno mjesto u židovskoj državi, ali bez prava miješanja u državne poslove… Vojsci će biti mjesto u vojarnama, a rabinima u Božjem hramu.

Herzl je razradio precizan plan gospodarskog, socijalnog, pravnog i vjerskog organiziranja buduće slobodne židovske države. Išao je čak u detalje. Npr. predvidio je sedmosatno radno vrijeme, te državnu zastavu koja bi imala bijelo polje kao simbol novoga života, sa sedam zlatnih zvijezda kao “sedam zlatnih sati našeg radnog dana”. Židovska država bila bi po njemu aristokratska republika, po uzoru na Mletačku Republiku.

Shvativši sve probleme s kojim se susreće njegov narod, Herzl je hrabro napisao:

“… Prije početka eksodusa (iseljavanja u Palestinu, op. aut.) rasa se mora poboljšati: moramo je osposobiti za rat i oduševiti za rad i vrline”.[3]

Konačno, Akcijski komitet uspijeva, ne bez poteškoća, sazvati u Bazelu Prvi cionistički kongres (od 29. do 31. 8. 1897). Herzel je tada odredio dva osnovna pravca djelovanja cionističkog pokreta:

1. “Povratak židovstvu prije povratka u Svetu Zemlju”.

2. Polaganje kamena temeljca “zgrade u koju će se jednom skloniti židovski narod”.[4]

Kongres je donio odluku o osnivanju Svjetske Cionističke Organizacije (SCO), te odredio da će židovska himna od tada biti pjesma Ha-tikva (Nada) koju je napisao ukrajinski Židov Naftalij Herc Imber, a koja je do tada bila himna “Hoveve-Ciona”.[5] Na kraju je donesena čuvena Bazelska deklaracija koju je formulirao Maks Nordau. U njoj se nalaze ovaj programatski cilj:

Cionizam ima za cilj židovskome narodu stvoriti domovinu u Palestini koja će biti osigurana javnim zakonom.

Glede Arapa Herzel se postavio na sljedeći način: “Mi ćemo tamo osnovati dio Europe nasuprot Aziji, predstražu civilizacije prema barbarima”.[6]

Načini na koji će se taj cilj ostvariti su:

1. Unaprjeđenje pogodnih linija za naseljavanje Palestine Židovima koji se bave poljoprivredom, zanatstvom i trgovinom.

2. Organiziranje i povezivanje cjelokupnog židovstva putem odgovarajućih institucija, lokalnih i općih, u skladu sa zakonima svake zemlje.

3. Jačanje osjećanja židovske pripadnosti i nacionalne svijesti.

4. Poduzimanje pripremnih radnji za osiguravanje suglasnosti vlade, ako je potrebna, za ostvarivanje ciljeva cionizma”.[7]

dr. Nahum Goldman

Godine 1924., dakle u vrijeme kada su nastajali gore citirani redci, dr. Nahum Goldman, jedan od lidera svjetskog židovstva, održao je u Beogradu predavanje. Tada je, između ostaloga izrekao i sljedeće programatske misli: “Brojčana većina (misli na Židove u Palestini, op. Đ. V.) nije potrebna, jer 200-300 tisuća živih, vrijednih, poduzetnih Židova snažniji su od većeg broja Arapa, ma da i među njima ima više razboritih i sposobnih ljudi. Kad bi smo imali 300 tisuća Židova u Palestini, ne bismo se morali više bojati za svoj politički položaj. Dalje bi se išlo prirodnim tijekom; opći interesi palestinske populacije donijeli bi sami sobom da Židovi kao i Arapi, na miru, produktivno i korisno po zemlju rade. Glavni problem je: kako da se u idućoj deceniji doseli 200-300 tisuća Židova u Palestinu?[8]”.

Godine 1929. lider hrvatskih cionista, dr. Aleksandar Licht, nakon arapsko-židovskih sukoba u Palestini, napisao je sljedeće: “U našim se dušama ne rađa osvetnički krik. Muževno je i dostojno reći: ko se ne osveti, taj se ne posveti, ali nas je jedna istorija progona kroz milenije, nas su naši zavjeti drukčije učili. Nikoja gorčina neće učiniti, da u ovom času osjećamo, nego što je u skladu sa etosom naših vjekova. Za jednu tek osvetu znamo, i na nju vas pozivam, braćo i sestre: Ne može da bude, da ove žrtve ostanu neposvećene. Ne može da bude, da smalakšemo u ovom času, tek zato je prema 160,000 Židova stoje milijuni Arapa.

dr. A. Licht

Ne možemo da rezigniramo na djelo koje smo gradili kroz ponosne decenije svoga buđenja. Dokazali smo stvaralačku svoju sposobnost i najplemenitiji etos. Ne možemo da napustimo najdragocjenije djelo što će uzvisiti naš ugled i našu čast da jednog dana bude činiocem u harmoniji vaskolikog čovječanstva. Ovo je moj, ovo je vaš zov: ‘Zaboravim li Te Jerusalime, usahla mi desnica ruka! Zaboravimo li vas, žrtve koje ste pale na obrani domaje, usahli mi svi!. Dajte, osvetite ove živote, ali osvetite onako kako priliči nama i našim pređima: Osvetite tako, da gradite što su oni porušili, pa da dođe čas da prihvate, ako budu htjeli, bratsku ruku što ćemo im pružiti. To neka bude naša osveta!”’[9]

“Mi smo nadjačali. Jer mi smo život židovskoga naroda. Ne njegovi filantropi, i ne njegovi arhivari. Mi smo njegova čast i njegov moral. Bili smo narod kad smo još bili šaka idealista i utopista u njemu. Jer u nas je živ mesijanski ideal; religijski na istoku, ideal časti na zapadu”.[10]

Đuro Vidmarović/HKV

 Bilješke

[1] Z. Markuš: Kuća u Apostelgase 253. Prilog upoznavanju porodice Teodora Hercla, Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, br. 6, Beograd, 1992., str. 245-248.

[2] T. Herzl: Jevrejska država, (Skraćeno izdanje objavljeno je u okviru knjige J. Frenkla: Hercl, Beograd-Zagreb, 1936), str. 149.

[3] Janusz Pekalkiewicz: Duga ruka Izraela, Zagreb, 1979., str. 16.

[4] Ibidem, 19.

[5] Ibidem, 19.

[6] Z. Baletić, ibidem. 177.

[7] M. Aksentijević: Palestinski dosje, Beograd, 1979., str. 148.

[8] Dr. Nahum Goldman: Položaj jevrejstva u svetskopj politici, Jevrejski glasnik, god. I., br. 3., Beograd, 18. januara 1924., str. 1.-3.

[9] Aleksandar Licht, Zagreb, 1934., str.47.

[10] Za spomen dra Aleksandra Lichta u povodu prenosa njegovih posmrtnih ostataka NA vječni počinak u zemlji Jisraela, Beograd, 1956., str. 12.

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved