Connect with us

Vijesti

Demograf Jurić: Do sredine stoljeća u Hrvatskoj će biti 30 posto stranaca, iseljenjem izgubili €18 milijardi!

Published

on

Otkako se pojavio na hrvatskoj znanstvenoj i javnoj sceni, demograf i znanstvenik Tado Jurić neumorno upozorava na probleme koji izazivaju masovno iseljavanje iz Hrvatske i demografski deficit – donosi Kata Pranić u Lideru, a cijelo je izlaganje na kraju teksta na kanalu Nanovo rođeni.

Riječ je o znanstveniku koji ne podilazi nijednoj političkoj opciji i koji svoje tvrdnje potkrepljuje rezultatima istraživanja. Jurić tvrdi da političkim elitama odgovara iseljavanje najsposobnijih Hrvata, a krupnom kapitalu masovni uvoz jeftine radne snage.

Tko je najveći krivac za demografsko pustošenje Hrvatske i masovno iseljavanje?

– S jedne strane nedostatak radnika u Njemačkoj, a s druge strane korupcija, klijentelizam i licemjerna politika hrvatskih političkih elita koje u iseljavanju vide sredstvo za rješavanje socijalnih problema i kritičara te dobivanje doznaka iz inozemstva. Pojačano iseljavanje smanjuje mogućnost pritiska građana na političke elite jer su oni koji odlaze najsposobniji za iniciranje promjena i najmotiviraniji za promjene.

Zbog čega mladi odlaze?

– Prvi je razlog politika izvlačenja mlade radne snage s periferije u centar Europske unije, drugi je korupcija kao glavni razlog suvremenog iseljavanja iz Hrvatske, a treći to što poslodavci kapitalizam shvaćaju kao jednosmjerni proces stvaranja profita bez adekvatnog nagrađivanja radnika. Valja istaknuti i kriminalnu pretvorbu i privatizaciju zbog kojih je produktivnost hrvatskoga kolektiva tri puta manja od njemačkoga, pri čemu se ne misli na produktivnost pojedinačnog radnika. Naime, 40 posto radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi: ili je u prijevremenoj mirovini, radi na crno ili iznajmljuje. Budući da se plaće formiraju prema produktivnosti nacije, s ovakvom strukturom nije izgledno da će porasti. Stoga su migracije prije svega u funkciji kapitalizma i krupnoga kapitala.

Koliko je Hrvatska financijski izgubila iseljavanjem visokoobrazovanih mladih ljudi?

– Hrvatska je samo Njemačkoj od 2013. do 2020. darovala cijeli državni proračun, 18 milijardi eura, uložen u obrazovanje iseljene radne snage.

Što se zapravo krije iza masovnog useljavanja strane radne snage?

– Funkcija migracija gušenje je i snižavanje cijene rada. Hrvatska prati istu politiku koja je 60-ih u Njemačku dovela gastarbajtere. Njemačka se otvorila jeftinoj radnoj snazi kako bi ugušila pobunu sindikata radi većih plaća. Ista se agenda provodi danas u Hrvatskoj, a uskoro će i u BiH. Na taj se način i dalje potiče iseljavanje domicilne populacije i otvara prostor za tzv. supstituciju stanovništva.

Kakva je demografska budućnost Hrvatske?

– Od ulaska u EU izgubili smo 10 posto učenika i dobili 53 tisuće novih umirovljenika. Kohorta populacije iznad 65 godina dvostruko je veća od kohorte do 16 godina. S takvom strukturom nemoguće je održati zdravstveni i mirovinski sustav koji funkcionira.

Što se važno može iščitati iz posljednjeg popisa stanovništva?

– Osim što ne pokazuje realnu sliku, prikriva i proces pretvaranja Hrvatske u useljeničku zemlju. Naše procjene pokazuju da će do sredine stoljeća u Hrvatskoj živjeti 30 posto stranaca. Kontinentalna Hrvatska sve će više pustjeti, a svaki drugi Hrvat živjet će u Zagrebu. Zbog takve neravnomjerne raspodjele pučanstva tri četvrtine Hrvatske bit će gospodarski, biološki i kulturno ‘spaljena zemlja‘.

Kakva će u budućnosti biti struktura stanovništva u našoj zemlji?

– Svaki četvrti stanovnik bit će stranac kako bi se koliko-toliko održalo ​ funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava te pokrio nedostatak radne snage. Apsurd je u tome što smo svoje mlade potjerali iz zemlje kako bismo se otvorili tzv. jeftinoj radnoj snazi iz Azije i Afrike. Ovdje je važno naglasiti da je takva radna snaga najskuplja jer je, prema recentnim njemačkim studijama, trošak njihove integracije mnogo veći od koristi za društvo.

Kako rad na daljinu može revitalizirati opustjele hrvatske krajeve?

– Kad bi Hrvatska omogućila preseljenje samo dva posto radnika iz Zagreba na periferiju, oživilo bi to mnoge krajeve za koje u suprotnome nema nikakve perspektive. Kad bi se iz javnog sektora dva posto radnika vratilo ili preselilo na periferiju, gdje mogu kupiti kuću za 30 tisuća eura, onakvu kakva u Zagrebu stoji do 300 tisuća eura, oživjele bi mnoge hrvatske depopulirane regije. Rad na daljinu usporio bi odljev mozgova s periferije Hrvatske, ali i u EU. Ta bi mjera mogla ponovno naseliti velika napuštena područja u Hrvatskoj, ali i biti primjer ostalim periferijama EU-a. Mogla bi dati novi poticaj napuštenim ili demografski ranjivim područjima i omogućiti radnicima da napuste gradove s visokim životnim troškovima. Nadalje, rad na daljinu smanjio bi potrebu mladih za životom u velikim gradskih središtima da bi povećali izglede za napredak u karijeri te omogućio povratak dijela iseljenika sa Zapada, a u slučaju nastavka potencijalnih novih pandemija i terorističkih napada život u provinciji mogao bi postati čak i nužda. Tako bi i naši radnici koji su zaposleni na Zapadu mogli raditi iz Hrvatske. Mjere bi se provodile u sklopu kolektivnog ugovora zaposlenika u javnom sektoru, a njihovom realizacijom Hrvatska bi se u EU-u mogla pozicionirati kao okretno gospodarstvo i društvo prilagodljivo novim izazovima. Tako bismo mogli postati uzor i ostalim članicama EU-a. (Lider.hr)

Pogledajte izvrsno (cijelo) izlaganje kroz Hrvatski imigracijski paradoks, imigracija stranih radnika, ilegalna imigracija, pravci u imigracijskoj raspravi, 20 teza za razmišljanje i prijedlog rješavanja…

izvor: youtube kanal Nanovo rođeni

Vijesti

Supruga poznatog psihologa OZDRAVILA OD RAKA MOLEĆI KRUNICU, progovorio je i on: TO JE JOŠ VEĆE ČUDO

Published

on

U intervjuu za EWTN News , dr. Jordan Peterson, poznati kanadski psiholog, pisac i govornik, podijelio je svoje viđenje “čudesnog” ozdravljenja svoje supruge od raka i svoje mišljenje o njezinom prihvaćanju katoličke vjere.

Foto: X – “Bijedni tirani s Kolegija psihologa u Ontario-u ne će me ušutkati, ni preodgajati – kaže Petarson

Naime, njegova supruga, Tammy Peterson nije bila kršćanka dok je oboljela od raka, međutim Božjom providnošću suočena s teškom bolesti raka uzima krunicu u ruke i ozdravlja, a obraća joj se i srce te će nakon Uskrsa biti primljena u Katoličku crkvu. Čudesno obraćenje i ozdravljenje je odjeknulo svijetom zbog njihove popularnosti.

Nisu joj dali ni godinu dana

Tako se sada očitovao i Peterson i prisjetio se da je par, nakon što je saznao za dijagnozu svoje supruge Tammy, potražio mogućnosti liječenja u nekoliko bolnica u Sjevernoj Americi. Svaki put kad su je pogledali, rečeno im je da dostupni tretmani “nemaju dokaza o uspjehu” i da nema ni godinu dana života pred sobom.

No, kako je Tammy Peterson također rekla za EWTN News u drugom intervjuu, na kraju se potpuno oporavila od raka i u tom procesu, približila se katoličkoj vjeri.

Dr. Peterson primijetio je da Evanđelja sadrže brojne izvještaje o čudesnim iscjeljenjima. “A za svakoga tko razmišlja konvencionalno znanstveno, te je priče teško razumjeti”, rekao je.

Govoreći o svom znanstvenom obrazovanju, Peterson je naznačio da nije “redukcionistički materijalist”. “Mislim da bismo cijelo vrijeme vidjeli čuda da nismo slijepi”, primijetio je.

Ovo je nevjerojatno

Peterson je rekao da je nova vjera njegove žene ojačala njegovu sposobnost da dijeli svoje “svjetlo” na način na koji prije nije.

“Ona govori javno, što je nešto što prije ne bi učinila”, primijetio je. Također je istaknuo da je kod supruge “obnovljeno ono stanje djetinjstva, malenosti koje Krist povezuje s kraljevstvom. I to je izvanredna stvar za vidjeti, jer sam je i ja poznavao kad sam bio dijete, pa mogu vidjeti kako se to ponovno događa”, nastavio je. “A to je prilično nevjerojatno čudo.”

Vjera Jordana Petersona

Odnos dr. Petersona prema kršćanskoj i katoličkoj vjeri nije tako jasan kao odnos njegove supruge , koja će ovoga Uskrsa biti primljena u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom.

Iako je u prošlosti rekao da je katolicizam “najrazumnija stvar koju ljudi mogu imati “, kada ga je novinar EWTN News Colm Flynn upitao osjeća li privlačnost prema katolicizmu, odlučio je reći da ga za sad “cijeni”.

izvor: Zrinka Požežanac/ Vjera

Continue Reading

Vijesti

Sveti Albin Angerski

Published

on

Sv. Albin se kao biskup posebno isticao svojim nastojanjima u suzbijanju nećudorednog ponašanja, naročito u ono vrijeme učestalih rodbinskih, incestuoznih ženidbi među plemićima.

Sveti Albin je bio biskup Angersa u Francuskoj. To je vrlo stara biskupija, osnovana već u IV. stoljeću. Rodio se oko 469. u Vannesu, u Bretanji, i to u plemićkoj obitelji. Postao je monah, a 504. opat samostana u Tincillacu. Kroz gotovo četvrt stoljeća mudro i sveto vodio je svoju opatiju pa nije čudo da se glas o njegovim vrlinama raširio.

Taj glas je pridonio ne malo da je na želju naroda izabran za biskupa u Angersu, premda se tome vrlo opirao. Postavši biskupom naročito se istaknuo u borbi protiv jednoga prilično raširenog ćudorednog zla. Bile su to incestuozne, to jest rodbinske ženidbe među plemićima. Rodbinske po krvnom srodstvu, a ono je po prirodnom ćudorednom i pozitivnom crkvenom zakonu zapreka za ženidbu. Sveti Albin kao biskup sudjelovao je na pokrajinskom saboru 538. i 541. u Orleansu, dok ga je 549. zastupao opat Sapando. Zbog svoga energičnog stava u mnogim pitanjima došao je u sukob s nekim biskupima, a plemićima se tako zamjerio da su mu prijetili i smrću.

Moralna pomoć koju mu je pružio Sv. Cezarije dala mu je nove snage za njegov daljnji težak i opasan rad na ćudorednom preporodu tadašnjega društva. Kako prenosi Bitno.net, bio je to u onim teškim vremenima tvrd rad, ali zato tim potrebniji jer je nove narode, koji su tek primali kršćanstvo, a baštinili stare loše navike, valjalo naučiti na jedan savršeniji život. Iscrpljen godinama, a još više radom, biskup Albin je umro 1. ožujka 550. u Angersu te je ondje i pokopan u crkvi Sv. Petra. No već 556. posvećena je njemu samome jedna crkva, a u njezinu kriptu preneseni su njegovi posmrtni ostaci. Kod te nove crkve brzo je podignuta i opatija, a prvi joj je opat bio Albinov prijatelj i pouzdanik Sapando.

Iz djela Sv. Grgura Turonskoga, važnoga crkvenog povjesničara, saznajemo kako je već u njegovo doba, a to je VI. stoljeće, kult Sv. Albina, biskupa, bio vrlo raširen. On se iz Francuske proširio u Njemačku, Englesku, pa čak i Poljsku, pa je Albin u srednjem vijeku bio jedan od popularnijih svetaca. Kao borac za ćudoređe u ženidbi i obitelji može nam i danas biti uzorom. I danas je ta Božja ustanova i osnovna stanica društva ugrožena mnogim zlima.

KT/Nedjelja.ba

Continue Reading

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved