Connect with us

Vijesti

DA SE PODSJETIMO, 30.ožujka: Bitka na Lijevče polju, ‘drugo Kosovo za Srbe’

Published

on

SUKOBI ČETNIKA I USTAŠA, Mesić/Josipović pojma nemaju – I. DIO Opseg bitke u kojoj su partizani dahtali za vratom četnika i pustili ih u ustašku klopku, što i te kako mori srpske nacionaliste, zorno pokazuje kako je notorna neistina da u četiri godine Drugog svjetskog rata sukoba među četnicima i ustašama nije bilo.

Potaknut posvemašnjom rehabilitacijom vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića u današnjoj Srbiji, oglasio se i bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić. Pokazujući otvoreno svoje neslaganje s rehabilitacijom četničkog zločinca, Mesić je pokazao i svoje neznanje i neupućenost glede tematike – Drugi svjetski rat na ovim prostorima – što je njegovim izjavama dalo dimenziju neistine.

Rekao je tako Mesić da “rehabilitacija Mihailovića pothranjuje pobornike ustaštva”, ističući pritom “kako se ustaše i četnici praktički nisu sukobili od 1941. do 1945. godine, aludirajući tako na staru tezu o “saveznicima u zločinu” i zanemarujući neke povijesne činjenice kojih ćemo se probati dohvatiti.

izvor: twitter/

Uostalom, na suđenju u Beogradu 1946. godine Draža Mihailović je za jednu bitku protiv ustaša koja je završila debaklom četnika, rekao da je to za srpsku vojsku bilo – “novo Kosovo polje”. Kako bi to mogao reći da sukoba, kako smo čuli, nije bilo? Dakle, potpuna je neistina da se ustaše i četnici nisu sukobljavali na području koji je obuhvaćala NDH, problem je u tome što su se naši povijesničari desetljećima trudili objašnjavati događaje za vrijeme Drugog svjetskog rata po uzusima samo jedne istine, partizanske i revolucionarne.

Sukoba ustaša i četnika za vrijeme Drugog svjetskog rata na ovim područjima bilo je bezbroj, a obrazovni sustav u bivšoj državi, a okrnjeni i u ovoj, nudio je ili tek nudi priče o sedam neprijateljskih ofenziva, kao da se u međuvremenu za isto vrijeme praktički baš ništa nije događalo.

Ne ulazeći u namjeru rehabilitacije jednog ili drugog pokreta valja istaći da su se ustaše i četnici sukobljavali često, a u povijesti njihovih borbi ima i bitaka koje su po obimu, snagama koje su sudjelovale, ali i žrtvama bile goleme, doslovce krvave do koljena.

>> Ustaški oklopni sklop je punom brzinom ušao u Doline, četnici su počeli bezglavo bježati

Dok se nije dogodila kapitulacija Italije, četnici su često znali “zakuhati” bitku pa potom pobjeći pod zaštitu Talijana, a ustaške snage tu su bile nemoćne jer im je bilo zabranjeno ulaziti u talijansku okupacijsku zonu. No četnici su prve velike poraze doživjeli još 1941. godine kad je ustaška Crna legija čistila prostor oko rijeke Drine, sukobljavajući se i s četničkim i s partizanskim snagama. Upućeniji u zbivanja za vrijeme Drugog svjetskog rata znaju za borbe ustaša i četnika na planini Ozren, oko Sarajeva, Udbine, pa i u Bosanskoj posavini, Lici. Sukoba je bilo na sve strane, a iz ustaške dokumentacije dalo se jasno nazrijeti kako su četnici ujutro znali biti četnici, a navečer – partizani.

U borbama kod Foče, Bugojna i Travnika silnih žrtava je bilo na obje strane. U kaosu koji je vladao često su ustaše u borbama protiv četnika znali biti zaustavljani od Nijemaca, opet na inicijativu Talijana, a i kod četnika se događao raskol, skupina jednih odmetnula bi se od drugih, što je na kraju znalo rezultirati velikim, doslovce kobnim porazima od ustaša, no o tome kasnije.

Pred kraj rata kada su se strane mijenjale gotovo pa svakodnevno ustaše su vodile borbe i s ustašama i s partizanima, makar će neki srpski povjesničari tražiti i činjenice da su i partizani znali surađivati s ustašama, sve u cilju zatiranja četničkog pokreta što je Titovim partizanima bila nasušna potreba kako bi spriječili povratak kralja u Beograd.

>> Totalni potop četnika, “Drugo Kosovo” – u srazu s Hrvatskom vojskom

Dolazimo tako i do najveće bitke ustaša i četnika, do ožujka i travnja 1945. godine i bitke na Lijevče polju, na golemoj ledini kod Banja Luke gdje su se sukobile regularne snage NDH s gomilom četnika u povlačenju prema Sloveniji. Da bi se razumjelo otkud toliko četnika na malom prostoru, valja poznavati okolnosti tog razdoblja. U čestim razmiricama i nesuglasicama kod četnika došlo je i do izbjegavanja naređenja, zapravo do samoinicijativa lokalnih zapovjednika, pa su se tako mnoge četničke snage povlačile preko NDH, no za tako nešto morali su zatražiti i dozvolu. Činjenica jest da su se dozvole izdavale, uz uvjete poput cijepljenja i šišanja, kao što je činjenica da su se dozvole za prolazak preko teritorija NDH od strane četnika zloupotrebljavale, pa su ti isti četnici pri povlačenju činili masovne zločine, na koje je nekad uslijedila i reakcija. Tako je došlo i do bitke na Lijevče polju u smiraj Drugog svjetskog rata.

Četnici pod zapovjedništvom Pavla Đurišića povlačili su se prema zapadu, dakle preko teritorija NDH i zaustavili se nakon niza masakara po hrvatskim i muslimanskim selima u sjevernozapadnoj Bosni. Kod ustaša, tako je navodila poslijeratna ustaška emigracija, pojavila se bojazan da četnici planiraju naglo zaokrenuti i ući u Zagreb čim hrvatski glavni grad napuste Nijemci. I tako se potom predstaviti kao osloboditelji. K tome, četnici se nisu libili činiti zločine i ustaše su se brže-bolje morali organizirati, iako su i sami bili “zabavljeni” organizacijom povlačenja prema zapadu.

Gotovo desetodnevna bitka završila je posvemašnjim četničkim porazom. Gubici četnika bili su golemi: sedam tisuća mrtvih, pet tisuća zarobljenih i pet tisuća vojnika koji su dezertirali. Usto je gotovo cjeloupna četnička regimenta iz Crne Gore prešla na stranu ustaša. Opseg bitke u kojoj su partizani dahtali za vratom četnika i pustili ih u ustašku klopku, što i te kako mori srpske nacionaliste, zorno pokazuje kako je notorna neistina, uz sve prethodne sukobe ustaša i četnika, da u četiri godine Drugog svjetskog rata sukoba među njima nije bilo. A kamoli da su bili saveznici… što nam servira Stipe Mesić.

No, kada su se događaji iz Drugog svjetskog rata pomno skrivali od svih nas, nije ni čudo da ni današnji gorljivi pobornici ustaškog pokreta ne znaju za ovu bitku. Jednostavno, ta je bitka bila skrivena u tumačenju povijesti kroz nekoliko desetljeća, pa je svako čuđenje na tijek i obim ove bitke u najmanju ruku i očekivano. No ne može netko lakonski utvrditi da ustaše i četnici nisu ratovali, a još je k tome pretendirati da bude renomirani političar!

Autor: Ante Junaković|dnevno.hr

Advertisement

Vijesti

UZ KOREOGRAFIJU Oštra poruka Torcide Oligarhiji: ‘I ove godine rugate se Isusovoj muci’

Published

on

Nogometaši Hajduka igrali su protiv igrača Dinama u utakmici 28. kola SuperSport HNL-a koja se igrala na punom Poljudu od 19:30. Torcida je u prvom poluvremenu podigla poruku kojom je kritizirala Hrvatski nogometni savez zbog odluke da se utakmica igra na Veliku subotu.

‘Slogani Saveza – obitelj i domovina, krunica izborniku u ruci.

I ove godine rugate se Isusovoj muci’, podigli su transparent, a zatim su skandirali ‘mi, Hrvati’, piše Dalmatinski portal. 

Prije toga bila je sjajna atmosfera gdje je Torcida podigla koreografiju, uz natpis ‘south will rise again’.

U isto vrijeme su navijači Hajduka zapjevali ‘Dalmacijo, moja ružo procvala’, stvorena je jedinstvena atmosfera.

Continue Reading

Vijesti

Gordan Malić: MOKRI SNOVI Milanovićeva Treća Republika bila bi, ukratko, treća Jugoslavija

Published

on

Novinar Gordan Malić komentirao je sinoćnji intervju predsjednika Zorana Milanovića na RTL-u. U prvoj objavi postavio je pitanje u kojem svojstvu je Milanović sinoć pozvan na RTL, a kasnije se osvrnuo na njegovu izjave  o Trećoj Republici.

“Milanović je sinoć nabrojao tri republike od kojih ni jedna nije hrvatska.

Citat: “To je treća demokratska republika. Mi smo imali Banovinu Hrvatsku, to je zametak hrvatske države novijeg doba. Ona je i u Ustavu spomenuta. Imali smo i onu Republiku nakon ’45., na kojoj je bazirana naša neovisnost i međunarodno priznanje.

Međutim treća republika je oslobađanje institucija od zuluma i terora koji HDZ provodi nad njima.” (5 min. intervju s predsjednikom Z. Milanovićem, RTL 28. ožujka 2024.)

To si tri Republike po našemu Robespierreu: Banovina, Socijalistička Republika Hrvatska i treća, koja upravo nastaje, a vodi ju on na čelu hrvatskog Komiteta javnog spasa.

Republika Hrvatska 90-ih, koja jedina ima pravni i međunarodni legitimitet, suverenost i demokraciju, pretvorena je u fusnotu jer je vodio dr. Franjo Tuđman, HDZ-ovac... je li ovo pravo lice Milanovićevo!?

To su mokri snovi našega predsjednika i lijepo ih je čuti dok ovako kristalno zvone. Njegova Treća Republika bila bi, ukratko, treća Jugoslavija.”

Continue Reading

Vijesti

Usklađenost, najveći izazov (i dar) za parove

Published

on

Komuniciranje činjenica i informacija je vrlo dobro, ali izražavanje emocija, ili još teže, razumijevanje emocija vašeg partnera, veliki je izazov – piše Mathilde De Robien u Aletei.

Bračni savjetnici jednoglasni su: komunikacija je jedan od stupova odnosa para. Ali što točno podrazumijevamo pod komunikacijom? Ne govorimo o dogovaranju jelovnika za večeru ili planova za vikend. Umjesto toga, radi se o iskrenom, istinitom i recipročnom izražavanju vaših emocija, želja i potreba, te o tome da ih drugi supružnik pažljivo i dobrohotno primi.

Ovaj dubinski dijalog može pomoći u izbjegavanju mnogih bračnih nesporazuma, s njihovim pratećim svađama i frustracijama. “Prvo što treba izgraditi u paru je međusobno razumijevanje emocija”, naglašava psiholog i terapeut za parove Marc d’Anselme.

Razumijevanje partnerovih emocija zahtijeva empatiju. Ali s obzirom na različite povijesti i osobnosti svakog od supružnika, ovo je daleko od lakog.

Zamoran odmor

Marc d’Anselme daje dobar primjer nesporazuma uzrokovanog muževljevim nerazumijevanjem ženinih emocija tijekom prilično napornog odmora. (Ovo je samo jedan od mnogih primjera, a “svaka sličnost s činjenicama ili osobama koje postoje ili su postojale bila bi čisto slučajna.”)

Supruga kaže mužu da je iscrpljena, da joj je potreban odmor i da je na njemu da preuzme sve, pogotovo oko djece. Općenito govoreći, žene su otvorenije od muškaraca u pogledu svojih emocija.

Muž razmišlja i traži rješenje. Na kraju predlaže da njegova supruga ode četiri dana, sama, da se odmori kod majke… Žena ga užasnuto gleda. Njegov prijedlog, koliko god bio velikodušan i učinkovit, pao je u vodu.

Empatija, a ne rješenja

Koliko god to muškarcima izgledalo iznenađujuće, izražavajući svoju iscrpljenost, žena ne očekuje od muža da pronađe rješenje za njezin problem. Ne, ona jednostavno očekuje da je razumije, da čuje njezine poteškoće, da suosjeća i osjeća zahvalnost za stvari koje ona čini, upravo one stvari koje su je iscrpile.

Ne želi ići kod majke, već provesti odmor s mužem i djecom. Kvalitetno vrijeme s ljudima koje voli njezina je najdublja želja. “Žena razgovara sa svojim mužem kako bi podijelila svoje emocije i aktivirala odnos. Čovjek, s druge strane, traži problem koji treba riješiti; otuda i nesporazumi”, objašnjava Marc d’Anselme.

Žena od muža očekuje empatiju, i obrnuto. Empatija ne zahtijeva dugo razmišljanje ili velike odluke, samo izražavanje emocionalnog razumijevanja. “Empatija nije rješavanje praktičnog problema. Ne uključuje nikakvo tumačenje, nikakvo objašnjenje, nikakvo rješenje, nikakvu sentimentalnost, samo izražavanje razumijevanja!” Važno je izraziti ovo razumijevanje riječima ili gestama; inače je nažalost beskoristan.

Usklađivanje: Sveti gral bračnog para

Empatija je ključ za razumijevanje emocija drugoga i, ako je uzajamna, za usklađivanje para. U fizici, električni krugovi su usklađeni kada osciliraju na istoj frekvenciji, kada su podešeni na istu valnu duljinu. U bračnoj psihologiji, kada se supružnici razumiju, to se također naziva usklađivanjem.

Kada je par usklađen, tada doživljavaju trenutke “savršenog jedinstva”. Iako usklađenost nije trajno stanje – što je sreća, jer je dobro za svakoga prvo iskusiti vlastite emocije – ima mnogo prednosti.

Empatija omogućuje osobi da se osjeća praćeno u onome što doživljava. To ima fascinantan, gotovo magičan učinak oslobađanja od negativnih emocija, povezanih s teretom koji su do tada nosili sami.

To često dovodi do pozitivne promjene stava od strane supružnika koji se sluša i razumije. Štoviše, u suočavanju sa životnim poteškoćama ili kušnjama, usklađivanje je važna podrška za par. „Događaj koji svatko doživi u zajedništvu s drugim mnogo se lakše prevladava“, objašnjava Marc d’Anselme.

Poticanje emocionalnog dijeljenja

“Bračne poteškoće proizlaze prvenstveno iz činjenice da, umjesto da razumijemo partnerove emocije, njegovo ponašanje tumačimo svojima”, kaže terapeutkinja. Otuda rečenica koja se često čuje u bračnim svađama: “Ti stvarno uopće ne razumiješ!”

Empatija zahtijeva od nas da se odmaknemo od individualističkog stava i da se zainteresiramo za drugu osobu, otvarajući se njezinim emocijama. I druga osoba mora dati svoj doprinos i pokušati izraziti svoje osjećaje doživljava.

“Emocionalno dijeljenje najbolji je lijek za bračni individualizam.” To je izvrstan alat za promicanje harmonije. Što to konkretno znači? Dobro je da svaki supružnik redom izrazi emocije s kojima drugi može suosjećati. “Kako bi prešli činjenice i ušli u emocije, supružnici si pomažu imenovanjem emocija.” Na primjer: “Da sam na tvom mjestu, to bi me naljutilo!” ili “Jeste li bili iznenađeni?”

To omogućuje osobi koja doživljava emociju da je razjasni, pročisti i povjeri drugome. Za koju svrhu? Bolje voljeti. Jer voljeti, podsjeća nas Marc d’Anselme, znači “otvoriti srce našem partneru, dopustiti mu da malo živi u nama”, i da živimo malo u njemu ili njoj. (Aleteia)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved