Početak Hrvatske državnosti

Treba podsjetiti da hrvatska državnost započinje u 9 stoljeću. Dan 7. lipnja 879. godine može se smatrati datumom početka hrvatske državnosti jer papino pismo datira od tog datuma. Naime 21. svibnja 879. godine na „Blagdan Uzašašća“ papa Ivan VIII je blagoslovio kneza Branimira kao vladara Hrvatske, na dan 7. lipnja je stiglo papino pismo pa se taj datum može smatrati datumom prvog priznanja samostalnosti Hrvatske. Dan 7. lipnja se danas slavi kao dan hrvatske diplomacije.

Utemeljitelj hrvatske arheologije Fra Stjepan Alojzije (Lujo) Marun (1857. – 1939.) predvodio je istraživanje na području bazilike sv. Marije u Biskupiji, godine 1886. i pronašao  temelje bazilike. Godine 1888. je fra Lujo Marun otkrio ostatke ranosrednjovjekovne crkve sv. Cecilije na položaju Cecela, nedaleko od Stupova kod sela Biskupije. Dana 14. svibnja 1892. pronašao je dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe od Velikoga Zavjeta koji se nalazio u crkvi svete Marije. Crkva sv. Marije je bila stolna crkva kninskog biskupa. Gradnja crkve započela je u 9. stoljeću a radove je dovršio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir oko 1078. godine. Biskupija je postojala sve do 1493. godine kada je ukinuta.

Pralik Gospe Velikog Zavjeta

Knin („Kraljevski grad Knin“) bio je prijestolnica hrvatskog kraljevstva u vrijeme kralja Dmitra Zvonimira. Najprepoznatljiviji simbol grada je tvrđava na brdu Spas. Tu su povremeno boravili hrvatski narodni vladari : Trpimir, Muncimir, Svetoslav Suronja, Stjepan Držislav, Dmitar Zvonimir i Petar Svačić.

Knin svoj najveći procvat doživljava za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira (1074. – 1088.). Nakon krunjenja za hrvatskog kralja u crkvi Sv. Petra u Solinu 4. listopada 1075. godine, Zvonimir svoju prijestolnicu seli u Knin. Zvonimir je ujedinio dalmatinske gradove te Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku.

Nakon pogibije kralja Petra Svačića 1097. i ulaskom u personalnu uniju s Ugarskom 1102., Hrvatska gubi samostalnost.

Crkva Blažene Djevice Marije u Solinu ili kako ju je narod zvao Gospa u Bristima, na mjestu današnje župne crkva Gospe od Otoka, je jedna od dvije (druga je Crkva sv. Stjepana od Otoka) starohrvatske crkve koje je dala podići hrvatska kraljica Jelena Slavna u Solinu 976. godine. Temelji crkve su obilježeni sa sjeverne strane današnje crkve. Postavljene su dvije spomen ploče, kraljici Jeleni i kralju Tomislavu.

Spomen ploča Kraljici Jeleni, u Solinu

Don Frane Bulić je pronašao nadgrobnu ploču kraljice Jelene u komadima. Uklesani natpis s te ploče na latinskom navodi kako je ona bila žena kralja Mihajla Krešimira II., a mati kralja Držislava.

Hrvatski kralj Tomislav je ujedinio hrvatske teritorije i bio okrunjen 925. godine. Dana 8. listopada 1075. godine u Solinu je okrunjen kralj Zvonimir. Krunu mu je poslao papa Grgur VII, što je bila potvrda Kraljevine Hrvatske kao samostalne države.

Osvajači su rušili hrvatske crkve, zatirali groblja, rušili gradove, zatirali arheološke spomenike, uništavali i otuđivali kulturna dobra, ubijali i tjerali hrvatsko stanovništva s njihovih ognjišta ali Hrvati su, uz Božju pomoć, opstali na svojim ognjištima.

Danas je u Biskupiji spomen crkva koju je gradio Ivan Meštrović u suradnji s arhitektom Haroldom Bilinićem i likovnim umjetnikom Jozom Kljakovićem.

Izgrađena je nova Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu, dana 4. kolovoza 2015. posvećena je. Danas je mjesto hodočašća hrvatskih vjernika i domoljuba.

Crkva Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta

Borba za hrvatsku državu

Za hrvatsku neovisnost Hrvati su se borili stoljećima, mnogobrojni domoljubi su u toj borbi dali svoje živote ali nisu uspjeli obnoviti hrvatsku državu. Nakon što su srpski žandari ubili tri, a ranili dva hrvatska vojnika u Bjelovaru pobunili su se vojnici 108 pukovnije jugoslavenske vojske i uz podršku naroda proglasili državu Hrvatsku 8. travnja 1941. godine. Martin Cinkoš, tajnik HSS-a Bjelovar proglasio je državu Hrvatsku u Starim Plavnicama kraj Bjelovara. To je bio odgovor naroda na velikosrpsku tiraniju u Kraljevini Jugoslaviji. Službeno je Nezavisnu državu Hrvatsku proglasio bivši austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine. Samostalna država Hrvatska je bila višestoljetni san hrvatskog naroda i hrvatski narod je pozdravio proglašenje NDH.

Nažalost, u vihoru ratnih zbivanja 1941-1945. godine ustaška vlast je bila pod patronatom fašističke Italije i nacističke Njemačke pa nije djelovala samostalno. Ovdje treba navesti da u porobljenoj Europi niti jedna država nije djelovala samostalno, ili je bila okupirana ili je surađivala s fašistima i nacistima. Vlasti u NDH provodile su nacističke rasne zakone (jer su to tražili nacisti, isto kao i u drugim državama Europe) pa je došlo do zločina, neki zločini su se dogodili iz osvete prema velikosrpskoj politici (srbijanskim i četničkim zločinima) i prema komunistima kao odgovor na komunističke zločine i akcije. Svaki zločin je za osudu i za žaljenje što se dogodio bez obzira koja strana ga je počinila (fašisti, nacisti, komunisti, antifašisti). Kada se govori i piše o NDH treba sagledati vrijeme u kojem je nastala i djelovala vlast NDH, treba sagledati društvenopolitičke okolnosti u Europi, treba voditi računa o ratu koji je bjesnio na području Europe i svijeta. Izvlačenje događaja iz vremena i prostora (a to rade neki „povjesničari“) kada su nastali te njihova izolirana ocjena su za svaku osudu jer se tako iskrivljuje istina. Danas treba trijezno dati ocjenu događaja i ljudi iz toga vremena, postoji dostatan vremenski odmak. Nitko nema pravo negirati zločine (bilo koje strane) koji su se dogodili ali isto tako nitko nema pravo preuveličavati zločine, nitko nema pravo davati ocjene bez sagledavanja svih okolnosti tog vremena i prostora. Činjenica je da nije bilo Nezavisne države Hrvatske danas ne bi bilo samostalne Republike Hrvatske jer su talijanski fašisti i četnička vlada u Londonu napravili plan podijele Hrvatske. Dogovor talijanskih fašista i četnika je rezultirao mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, etničkim čišćenjima područja koji su trebali ući u sastav velike Srbije. Velika Britanija je željela ponovnu uspostavu kraljevine Jugoslavije i potpomagala je četnički pokret sve do pred kraj rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata na održanim izborima u Jugoslaviji komunisti su na prevaru osvojili vlast. Zapadni saveznici su prihvatili i pomogli komunističku vlast jer su u Europi nastali novi odnosi, zapad se suprostavio dojučerašnjem savezniku Staljinu i započeo je takozvani „Hladni rat“ koji je započeo 1945. a završio 1991. godine.

Pobjedom antifašističke koalicije (1945. godine) obnovljena je Jugoslavija. Kada je bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat, Italija je kapitulirala u rujnu 1943. godine , na području bivše Jugoslavije četnici se preoblače u partizane i preuzimaju komandu u partizanskim jedinicama. Ti preobučeni četnici i komunisti će 1945. godine izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, izvršiti svekoliku pljačku i uvesti strahovladu pa će svako neslaganje biti kažnjeno ubojstvom ili progonom. Postoji dovoljno dokumenata, istraženih grobišta, (mnoga grobišta su znana ali nisu istražena jer neokomunistička vlast to ne želi), koja zorno pokazuju razmjere zločina Titovih partizana. Nova (Titova) Jugoslavija bila je oličenje diktature i kulta ličnosti. Gospodarski se pokazala neodrživom, administrativno nesređenom državom (nesređene katastarske i zemljišne knjige, bespravna izgradnja, komunističko pravosuđe), industrijski i prometno zaostalom itd. Nakon smrti zločinca Tita pokazalo se da višenacionalna zajednica nije održiva jer su Srbi preuzeli sve poluge vlasti. Katastrofalna gospodarska situacija (bankrot Jugoslavije) i nametanje srpske hegemonije dovele su do raspada Jugoslavije čemu su pridonijele okolnosti u Europi (rušenje Berlinskog zida i raspad Sovjetskoga saveza). Pokušaj stvaranja konfederacije u Jugoslaviji nije uspio jer su Srbi pod vodstvom Miloševića računali da će vojskom nametnuti svoju volju svima („Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo“)  i tako je došlo do krvavog rata na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Nažalost, Europa je dozvolila krvavi rat u bivšoj Jugoslaviji.

Nakon stoljetnih borbi za opstojnost Hrvatska je obnovila svoju samostalnost 1991. godine.

Na referendum o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, 19. svibnja 1991. godine, se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela Hrvatske, od toga broja 93,2 posto se izjasnilo za hrvatsku suverenost!

Prigodom usvajanja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. godine, dr. Franjo Tuđman kazao je:

„Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.“

„S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.“

Komunisti (SDP) nisu glasali za Deklaracije o samostalnosti!

Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjeli takozvani reformirani komunisti, Stranka demokratskih promjena, te su se izjasnili protiv ustavne odluke i provedbenog ustavnog zakona. I danas SDP i njihovi istomišljenici (SDSS, IDS, HNS. Možemo, Nova ljevica i drugi) ne žele RH kao samostalnu državu, i danas sanjaju Jugoslaviju i blate hrvatske domoljube i branitelje. Izmišljaju fašizam, ustaštvo i klerikalizam, pričaju o pljački zaboravljajući da su oni (komunisti) opljačkali Hrvatsku, da su pljačku nastavili i nakon 1990. godine jer su ostali na rukovodećim pozicijama, osnovali svoje tvrtke od poduzeća u kojima su radili itd. Nisu odgovarali za počinjene zločine, nisu odgovarali za pljačku i svekoliko štetu koju su napravili hrvatskom narodu.

Temelj Republike Hrvatske je Domovinski rat!

Svi pokušaju hrvatskoga rukovodstva pod vodstvom dr. Franje Tuđmana da se rat izbjegne nisu uspjeli. Izvršena je agresija Srbije na Hrvatsku, izvršena je okupacija trećine hrvatskog teritorija, blokada prometnica, blokada sustava veza, upad u financijski sustav bivše države. Razaranje hrvatskih gradova i sela, ubojstva i progoni Hrvata uz blagonaklonost međunarodne zajednice su prevršili svaku mjeru (razaranje Vukovara i zločini u Vukovaru, razaranje Dubrovnika) pa je slijedio apel nobelovaca, apeli intelektualaca, diplomata da se krvoproliće zaustavi što je rezultiralo sporazumom o prekidu vatre i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Austrijski ministar vanjskih poslova gospodin Alois Mock prvi je tražio da se u Hrvatsku pošalju mirovne snage i da se zaustavi krvoproliće. Bio je veliki zagovornik samostalne Republike Hrvatske kao i njemački ministar vanjskih poslova gospodin Hans-Dietrich Genscher. Papa Ivan Pavao II bioje veliki zagovornik samostalne hrvatske države. Hrvatski narod im se zahvalio podizanjem spomenika, davanjem njihovih imena ulicama i trgovima te državnim odlikovanjima. Neka im je vječna hvala.

Međunarodno priznanje je bio prvi korak za očuvanje samostalnosti Republike Hrvatske. Agresor nije odustajao od svojih nakana i priznanje RH je trebalo potvrditi na terenu, vojnim djelovanjem, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. Da hrvatski branitelji (HV, MUP) nisu izvojevali vojnu pobjedu priznanje bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Domovinski rat je jedini temelj nove hrvatske države!

Nažalost, o Domovinskom ratu neokomunističko-četnički mediji pišu negativno, o Domovinskom ratu se u udžbenicima povijesti piše na nakaradan način i tako se negira činjenica da je nova Hrvatska utemeljena u Domovinskom ratu. Hrvatski političari koji nikada nisu htjeli samostalnu Hrvatsku negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana i blate hrvatske branitelje. Danas takozvani vjerodostojni Hrvati svoje izdajničke poteze proglašavaju nastavkom Tuđmanove politike što je netočno i sramotno. Oni rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Dr. Franjo Tuđman pozvao je na pomirenje svih Hrvata i provodio politiku pomirenja i zajedništva. Nažalost, komunisti i potomci te simpatizeri komunističke ideologije su opet stvorili podjele, izmišljaju ustaše i fašiste u trećem tisućljećju prozivaju, lijepe etikete i šire govor mržnje. Sve to rade da bi zadržali svoje privilegije (pozicije u društvu, boračke mirovine), da onemoguće istraživanje grobišta i zločina komunističke vlasti čiji su oni potomci. Potomci komunista, takozvani antifašisti, slave zločinca Tita, negiraju zločine komunističke vlasti i stalno smišljaju akcije kojima će remetiti društveni sklad, kočiti napredak i uvođenje reda.

Junaci Domovinskog rata

U obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali su mnogi branitelji, neki su zbog svog izuzetnog doprinosa i hrabrosti imenovani Junacima Domovinskog rata. Nemoguće je nabrojiti sve one koji su u danom trenutku djelovali hrabro i znalački te na taj način spasili mnoge živote, spriječili prodor neprijatelja ili oslobodili dio teritorija. Često se spominju najistaknutiji poginuli Junaci Domovinskog rata: Blago Zadro, Andrija Andabak, Marko Babić, Goran Kliškić, Andrija Matijaš (Pauk), Renato Rudić, Rudolf Perešin, Predrag Matanović, Jure Kapetanović, Nenad Režić, Zdenko Bogdan, Antun Haban, Ivica Drmić, Ivica Tomljenović, Vladimir Stojić, Hamdija Kovač Andrija Marić, Luka Andrijanić, Kata Šoljić, Siniša Glavašević, Predrag Matanović, Damir Tomljanović (Gavran), Mile Blažević (Čađo), Dragutin Golik (Zmija), Franko Lisica, Ante Đalto, Nedjeljko Milun, Mate Juroš, Marin Jakominić, Thomas Crowly, Žarko Manjkas (Crvenkapa), Ante Pruže, Darko Jukić i mnogi drugi.

Struga Banska

Također treba naglasiti da je dio kadra JNA prešao u hrvatsku vojsku, da neki nisu htjeli pucati u narod (ubijati nedužne ljude). Admiral JNA Vladimir Barović je 29. 9. 1991. godine preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na borbeno djelovanje protiv građana Hrvatske. Istog dana je izvršio samoubojstvo jer nije htio pucati po hrvatskom narodu.

Nažalost, naši učenici danas ne uče o herojima Domovinskog rata, ne uče što je uzrok, a što posljedica Domovinskog rata. Ovu činjenicu možemo zahvaliti veleizdajničkoj neokomunističkoj vlasti koja vodi današnju Hrvatsku.

Neprijatelji Hrvatske i danas rovare protiv naše zemlje, vode specijalni rat na raznim poljima (diplomatskom, gospodarskom, medijskom, kulturnom, vjerskom i športskom). Hrvatska je svoju samostalnost izborila u krvavom ratu i nitko nema pravo da prodaje državni suverenitet, da negira Domovinski rat, da omalovažava branitelje, da sotonizira i etiketira domoljube, da širi laži o hrvatskoj povijesti i borbi za osamostaljenje.

Neprijatelji Hrvata i Hrvatske kažu: Okrenimo se budućnosti!?

Kažu ostavimo se prošlosti, okrenimo se budućnosti, zaboravimo partizane, ustaše, crvene i crne. Ali kako ćemo se ostaviti prošlosti kada nas ti koji želi da zaboravimo komunističke i četničke zločine nad hrvatskim narodom stalno vuku u prošlost obilježavajući nepostojeća grobišta, iskrivljujući činjenice o žrtvama, šireći laži o nekim ustaškim zmijama u trećem tisućljeću. U doba komunističke diktature hvalili su se da su pobili ustaše i nedužne, hvali su se da su pobili klasne neprijatelje pa se postavlja pitanje otkud nove ustaše u trećem tisućljeću? Nema novih ustaša, nema onih koji slave nacizam u Hrvatskoj ali ima onih koji traže istinu o komunističkim zločinima, traže istinu o 900 masovnih grobnica širom Hrvatske, traže istinu o odvođenju bolesnika iz bolnice i njihovim likvidacijama itd. Komunističkim ubojicama koji su umrli prirodnom smrću, neki uz počasne plotune, i onima koji su još živi danas ne treba suditi (jer sudski postupci traju godinama i nikada ne će završiti) ali treba obznaniti što su radili i gdje. Žrtve njihovih zločina i obitelji umorenih imaju pravo na istinu! Iz dokumenata i svjedočanstava je razvidno tko je počinio te masovne zločine, tko je zapovijedao masovnim ubojstvima zarobljenih vojnika, nedužnih građana i takozvanih klasnih neprijatelja. Ubiti zarobljenika je zločin nad zločinima za koji komunističke ubojice nisu nikada odgovarale iako su priznale zločin!?. Zašto se takozvani antifašisti boje istine, samo treba otvoriti arhive, dati na uvid dokumente pa će svima biti jasno. Treba nam istina o svim zločinima (bez obzira tko ih je napravio), bez uljepšavanja, da konačno zatvorimo to poglavlje naše povijesti. Postoji vremenski odmak i danas se može objaviti istina. S ljudima koji u predizbornoj kampanji kažu, na početku trećeg tisućljeća, da će zacrvenjeti Hrvatsku se ne ide naprijed. Zacrvenjeti Hrvatsku znači ponovno uvesti komunističku diktaturu, ponovno progoniti one koji misle drugačije, znači slaviti komunističke i četničke zločine kao antifašističku borbu. Sramotno!

I gle paradoksa, oni koji pričaju da treba zaboraviti, da se treba okrenuti budućnosti stalno se vraćaju u prošlost i slave zločinca Tita, slave komunističke zločine, diktaturu. Ti zaboravljaju tamnice: Lepoglavu, Novu Gradišku, Goli Otok i druge kazamate u SFRJ-u, zaboravljaju tko ih je organizirao i tko je provodio torturu nad ljudima kojima je jedini grijeh bio što su bili domoljubni Hrvati ili su nešto neoprezno izjavili. Ti isti zaboravljaju zločine na Bleiburgu, Dravogradu, Hudoj jami, Jazovki, preko stotinu masovnih grobnica u Zagrebu i okolici, masovne grobnice po Hrvatskoj (oko 900 masovnih grobnica). Ti isti su baštinici komunističke partije, prisvojili su imovinu partije koja je ustvari narodna imovina, izvršili prevare, privatizirali državne tvrtke i nikada se nisu ispričali za zločine svoje partije.

Hrvatski partizani su se borili za oslobođenje domovine a ne za komunističku diktaturu, ne za pljačku Hrvatske nakon okupacije (neki to zovu oslobađanjem). Kažu da treba poštivati svaku žrtvu ali oni odaju počast, prave komemoracije samo za neke žrtve. Kakvi su to ljudi? Kako s tako ideološki ograničenima ići u budućnost?.

Kako gledati u budućnost kada vam državna televizija ispire mozak lažima, stalno ugošćuje lažove koji jednostrano tumače povijest, vrijeđaju, etiketiraju, jednostrano tumače novije događaje i daju svoja ideološki obojena mišljenja. Kako gledati u budućnost kada se negira prirodne zakonitosti, negira nacionalni osjećaj, vjersko uvjerenje i promiču neprirodne idiologije. S takvim ljudima se ne ide u budućnost. Kakva je to demokracija kada se prezentira samo jedno mišljenje, kada se drugima brani da kažu suprotno, kada se negira argumente, činjenice?

Kvazi povjesničari koji predaju na našim fakultetima, koje državna televizija redovito ugošćuje su javna sramota. Oni tumače doba Drugog svjetskog rata izdvojeno od vremena i prostora kada su se događaji dogodili!? Oni tumače događaje i ljude van vremena i prostora u kojem su se ti događaju dogodili i vremena u kojem su ljudi živjeli. Samo intelektualni jadnici tumače povijest na taj način.

Gospodo trebamo čiste račune, ne možemo zaboraviti veleizdaju hrvatskih komunista, ne možemo zaboraviti njihovu antihrvatsku rabotu. Ne smijemo zaboraviti tko je ubijao ratne zarobljenike bez suda i milosti, ne smijemo zaboraviti tko je pozatvarao male trgovce i obrtnike 1948. godine, ne smijemo zaboraviti tko je sudio za verbalni delikt…. Ne smijemo zaboraviti tko je tukao studente na Trgu Republike (Trgu bana Josipa Jelačića), u prosincu 1971. godine. Također ne smije zaboraviti koji su partijski kadrovi pokrali državu i osnovali privatne tvrtke!

U komunizmu rijetko je tko dobio rukovodeće mjesto u državnoj službi ako nije bio podoban, nitko nije mogao slobodno pisati o ljudima i događajima jer je komunistička cenzura sve kontrolirala, zabranjivala novine, filmove, knjige, izbacivala ljude s posla i sudila za verbalni delikt. Nažalost, bivši komunisti, njihova djeca i simpatizeri se time ponose!? Kakvi su to ljudi koji slave zločinca Tita i njegove plaćenike (nazovi antifašiste). Zašto plaćenike, jer 70 godina primaju naknadu za svoja zlodjela, pogledati podatke koliko sudionika NOB-a prima penziju, naknadu.

Nacionalna izdaja se više ne sankcionira, hrvatska zastava i grb blate se od strane manjinaca, neokomunista i četnika ali državne institucije ne reagiraju! U javnim medijima, na društvenim mrežama šire se komunističke podvale, laži i govor mržnje što je nedopustivo.

Našoj domovini Hrvatskoj treba temeljita duhovna, gospodarska, pravna i politička obnova. Potrebna je dobro osmišljena, koordinirana strategija obnove, parcijalni postupci nisu dostatni za uspjeh. Svi oni koji vole svoju domovinu, svoju obitelj, koji žele sretnu budućnost svoje djece moraju se uključiti u obnovu. Zajedništvo svih domoljuba (bez obzira na razlike u stavovima) je ključ uspjeha i zato se svi moramo ujediniti u obrani suvereniteta i opstojnosti naše domovine. Treba onemogućiti petu kolonu koja radi protiv hrvatske države i hrvatskog naroda.

Za Dan državnosti RH političari  (neokomunisti) položit će vijence i zapaliti cvijeće na više mjesta, za neke će to biti protokolarna obveza i ništa više. Da su hrvatski političari licemjerni može se vidjeti na svakom koraku: dozvoljavaju blaćenje branitelja, dozvoljavaju negiranje istine o Domovinskom ratu, ne reagiraju na iznošenje komunističkih laži o hrvatskoj povijesti (šuma Brezovica), ne reagiraju na slavljenje zločina nad Hrvatima (npr. događaji u Srbu 27. 7. 1941. godine). Zar nije krajnje vrijeme da se prestane sa slavljenjem zločina nad Hrvatima!? Zar nije vrijeme da se prestane s veličanjem zločinca Tita?

Vrijeme je da promijenimo izborni zakon, vrijeme je da biramo domoljubne, odgovorne i poštene političare, a ne ljudske kreature. Dosta je podjela, vrijeme je za zajedništvo, vrijeme je za odgovorno ponašanje jer samo tako možemo naprijed.

Zagreb – Crkva svetog Marka

Borba za opstojnost Domovine, za istinu i očuvanje kulturnog i vjerskog identiteta se nastavlja i mi moramo ispuniti svoju dužnost kao domoljubi. Nadam se da će biti dovoljno domoljublja da sačuvamo Lijepu našu od ugroze.

Da ne bude zabune moram napisati slijedeće: Nisam član nijedne stranke ni partije. Moja jedina stranka i partija je Hrvatska i zanima me boljitak Republike Hrvatske sa svim njenim građanima. Danas sam u „mojoj“ Hrvatskoj građanin drugog reda što ne mogu prihvatiti jer ja sam domoljub na svojem ognjištu i nitko nema pravo (ni SDP, ni HDZ, ni ostali) da me omalovažava, etiketira, sputava u izražavanju mojih nacionalnih, vjerskih i političkih osjećaja. Ja sam jedan od branitelje, jedan od domoljuba i želim imati ista prava i mogućnosti kao i sadašnji građani „prvog reda“.

Neka je vječna slava svima koji su se borili (oružjem, perom, djelom) za našu Hrvatsku!

Svima vama koji volite našu Hrvatsku neka je sretan Dan državnosti!

Dok je srca bit će i Hrvatske!

Dr. sc. Marko Jukić