Connect with us

Vijesti

DANAS JE SVETI JOSIP: OVI SU GA VIDJELI! Pojave i ukazanja kroz stoljeća!

Published

on

Pomagao je s financijama, spašavao od brodoloma, nabavio nam sredstvo za spasenje …

I dok se se Blažena Djevica Marija tijekom stoljeća pojavljivala mnogo puta, ukazanja svetog Josipa, odobrena od strane Crkve, bila su rjeđa ali značajna. Sveci poput svete Terezije od Avilske, svete Gertrude i svete Faustine bili su blagoslovljeni njegovom pojavom i zagovorom, kao i stanovnici mjesta od Flandrije u Belgiji do Knocka u Irskoj i Fatime u Portugalu – kompilaciju donosi dnevno.hr.

Sveti Josip, Tereziji Avilskoj pomaže s financijama

U 16. stoljeću, sveta Terezija Avilska rekla je da joj se ukazao sveti Josip kad je imala problema s uspostavljanjem samostana. U svojoj autobiografiji napisala je:„Jednom, kad sam bila u poteškoći i nisam mogla shvatiti što da radim i brinula kako ću platiti neke radnike, pojavio mi se sveti Josip, moj istinski otac i gospodar i dao mi do znanja da taj novac neće nedostajati i da moram poduzeti sve potrebne mjere. Učinila sam to, iako ništa nije imalo smisla, a Gospodin je upravo po tome zapanjio neke ljude koji su mi onda dali potrebni novac.

Ova velika štovateljica svetog Josipa, koja je svoje temelje nazvala po voljenom svecu, primila je još jedan posjet svetog Josipa. 1521. u Avili: „na blagdan Male Gospe, bila sam u samostanu Reda slavnog Svetog Dominika“, napisala je sveta Terezija, „kad je na mene naišao takav zanos koji me zamalo izbacio iz sebe same.

>> SVEHRVATSKA POSVETNA MOLITVA DOMOVINE I DIJASPORE

Vidjela sam kako sam odjevena u „odjeću velike bjeline i sjaja. Isprva nisam mogla vidjeti tko me odijeva, ali kasnije sam vidjela Gospu s desne strane i oca sv. Josipa s lijeve strane, a upravo su oni oblačili tu odjeću na mene. Dano mi je da shvatim da sam sada očišćena od svojih grijeha. Kad je oblačenje završeno, a ja doživjela najveću radost i blaženstvo, Gospa me odjednom uhvatila za ruke i rekla mi da joj pružam veliko zadovoljstvo služeći slavnog svetog Josipa i da mogu biti sigurna da će sve što sam pokušavala učiniti oko samostana biti ostvareno i da će u svemu Gospodin i njih dvoje biti vrlo usluženi. Nisam se trebala više bojati da će doći do bilo kakvog neuspjeha.”

Sveta Gertruda vidjela mjesto svetog Josipa na nebu

Više od dva stoljeća ranije, na svetkovinu Navještenja, sveta Gertruda Velika imala je viziju u kojoj joj je Gospa otkrila slavu svetog Josipa. Gertruda je zabilježila: „Vidjela sam kako se otvorilo nebo i svetog Josipa kako sjedi na veličanstvenom prijestolju. Osjećala sam se pogođena ljubavlju. Svaki put kad se njegovo ime spomene, svi sveci duboko su se nagnuli prema njemu, pokazujući vedrinom i slatkoćom svog izgleda da su se radovali s njim zbog njegovog uzvišenog dostojanstva.

Sveti Josip također je dao posebne upute dok se pojavljivao svetoj Faustini u srpnju 1937. godine, dok je bila u domu svoje zajednice u Rabki u Poljskoj, tijekom oporavka.

>> Čudotvorna molitva sv. Josipu stara preko 1900 godina

U svom dnevniku (1203) zabilježila je: „Sv. Josip me nagovarao da mu se neprestano privržim. Sam mi je rekao da izgovaram ove molitve; Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Spomeni se, o predobrostiva Djevice, jednom dnevno. Gledao me s velikom ljubaznošću i dao mi do znanja koliko podržava ovo djelo milosrđa. Obećao mi je ovu posebnu pomoć i zaštitu. Svaki dan izgovaram tražene molitve i osjećam njegovu posebnu zaštitu.”

Molitva: Sedam žalosti i radosti svetog Josipa

Početkom 16. stoljeća nastala je pobožnost koju je zatražio sam sveti Josip pod nazivom “Sedam naših otaca svetog Josipa”, koja će do početka 18. stoljeća biti proširena i poznata kao “Sedam žalosti i radosti svetog Josipa”. Nastala je nakon što je brod koji je plovio obalom Flandrije potonuo za vrijeme strašne oluje. Otac Matthew Spencer, podijelio je detalje tijekom razgovora na radiju. Dvojica franjevačkih fratara na brodu uhvatila su prianjajući svoje živote brodskim olupinama. Tri dana i noći uspjeli su se održati na površini mora. Budući da su uvijek bili odani svetom Josipu, neprestano su ga s velikim žarom molili da im priskoči u pomoć i spasi ih.

Otac Spencer rekao je trećeg dana da se pojavio čovjek, prilično ozaren, i rekao im da imaju vjeru i povjerenje u svetog Josipa. Oni su poslušali. Čovjek ih je spasio, izvukao ih sigurno na obalu. Jednom na kopnu, dvojica fratara pitala su tko je on i kako mu mogu zahvaliti ili kakvu mu čast mogu odati.

>> MONS. RAMOS BITKA ZA ČISTOĆU Što si učinio da ju obraniš?

Tada se predstavio kao sveti Josip. Rekao im je: Ja sam sv. Josip, zaručnik Presvete Djevice Marije, kojemu ste se toliko preporučivali u opasnosti brodoloma. I znajte, isprosio sam od beskrajnog Božjeg milosrđa, da će svaka osoba koja bude godinu dana molila 7 puta Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu razmišljajući o mojih 7 žalosti – radosti zadobiti od Boga svaku milost koja je u skladu s njenim duhovnim dobrom.

Kapucin iz 16. stoljeća zabilježio je cijelu priču u knjigu o sedam tuga i sedam radosti svetog Josipa.

Ukazanje svetog Josipa u Francuskoj i čudesni izvor

Sveti Josip posjetio je malo selo Cotignac u Provansi u Francuskoj 7. lipnja 1660. tijekom izuzetno vrućeg ljeta. Oko trinaest sati, mladi pastir po imenu Gaspard Ricard odmarao se na planini Besillon, tražeći olakšanje od vrućine i izuzetne žeđi. Podigavši pogled, ugledao je visokog muškarca. Pokazujući na veliku stijenu, muškarac je rekao: „Ja sam Josip. Podigni stijenu i piti ćeš.” Ricard se nije pitao kako će podići ogromnu stijenu – odmah je krenuo prema golemoj stijeni i uspio je podići, otkrivši, kako je rekao Josip, izvor slatke vode ispod nje. Kad je podigao pogled da bi se zahvalio neznancu, Ricard je vidio da je čovjek nestao. Pastir je odjurio u selo da kaže stanovnicima grada koji su pohitali vidjeti novootkriveni izvor.

Ubrzo su se na tom izvoru počela događati brojna čudesa i ozdravljenja. Građani su na tom mjestu sagradili prvu kapelu, a iscjeljenja su se dogodila u svetištu i na izvoru. U jednom je primjeru, 1662. godine, otac Allard iz oratorija izgrađenog na tom mjestu je napisao: „Vode svetog Josipa donose čuda. Otkako sam se vratio, čovjek kojeg poznajemo iz Avignona, rođen hrom, otišao je do izvora i vratio se izliječen, ostavivši tamo svoje štake. Svi piju i odnose vodu. Do izvora idu iz svih mjesta provincije i okolnih zemalja, nemoćni, bolesni svih vrsta, većina ih se vraća ozdravljena ili utješena u nemoćima.” Izvor nikada do sada nije presušio.

Kao rezultat tih čudesnih događaja, kralj Luj XIII kraljevski je odredio da se od 19. ožujka 1661. blagdan svetog Josipa slavi kao praznik u cijelom kraljevstvu. Kralj je već posvetio sebe, svoje prijestolje i Francusku, Djevici Mariji jer su on i kraljica znali za njezino ukazanje s Kristovim djetetom, također u Cotignacu, nešto ranije i samo 2 kilometrima dalje od nove kapele i novog ukazanja.

Također 1661. godine, biskup iz Frejusa posjetio je oba mjesta ukazanja i dao im zajednički naslov: “Svetište Svete Obitelji”. U Crkvi je mjesni biskup glavno tijelo za istraživanje ukazanja, sve do Tridentskog vijeća. Danas vjernici još uvijek dolaze u ovaj francuski zaselak tražeći Josipovu pomoć koju najčešće odmah i dobivaju.

Ukazanje svetog Josipa u Knocku, Irska

Dva stoljeća kasnije, navečer 21. kolovoza 1879. godine, sveti se Josip pojavio s Gospom i svetim Ivanom Evanđelistom u mjestu Knock u Irskoj u župnoj crkvi. Josip je stajao s Marijine desne strane. Jaganjac Božji, Isus također se pojavio na oltaru. Kao što je zabilježeno u službenim arhivima Knocka, Patrick Hill, koji je bio među 15 seljana koji su vidjeli ukazanje, izvijestio je da se: „sveti Josip ukazao s desne strane Blažene Djevice; glava mu je bila savijena od ramena, prema naprijed; činilo se da odaje počast Mariji, a ruke su mu se spojile poput osobi na molitvi.”

Svjedok Mary Byrne opisala je kako je “glava svetog Josip bila blago povijena i nagnuta prema Blaženoj Djevici, kao da joj odaje poštovanje.”

Mariolog mons. Arthur Calkins objasnio je da: “Ukazanjem svetog Josipa u Knocku u ova potonja vremena Bog nam skreće pažnju na veličinu svetog Josipa u smislu njegove uloge u povijesti spasenja i snage njegova zagovora.”  Drugi poznati mariolog otac Michael O’Carrolla, objasnio je da je ovo posebno ukazanje predstavljalo Pashalno otajstvo, povezujući Josipa s Euharistijom, i to “potvrđuje da sva milost i slava svetog Josipa proizlaze iz njegove bračne veze s Marijom. Također je snažna lekcija za nas kršćane da svoj život i ponašanje temeljimo na najbližem mogućem odnosu s Marijom, kraljicom svemira.”

Sveti Josip, ukaznje u Fatimi

Dana 13. listopada 1917. godine, bio je najistaknutiji nastup svetog Josipa u Fatimi tijekom poznatog “Čuda od sunca”. Fatimska vidjelica službenica Božja sestra Lucija dos Santos opisala je u svojim memoarima, kako su za vrijeme ukazanja vidioci „vidjeli svetog Josipa s Djetetom Isusom i Gospu odjevenu u bijelo s plavim plaštem, pokraj Sunca. Činilo se da su sveti Josip i Dijete Isus blagoslovili svijet, jer su svojim rukama činili znak križa.”  Pojava svetog Josipa bila je podsjetnik na važnost očinstva i obitelji.

“Očinstvo svetog Josipa, kod svih ljudskih otaca, odraz je u stvorenju očinstva Boga Oca”, napisao je mons. Joseph Cirrincione u svojoj knjižici Sveti Josip, Fatima i očinstvo i dodao: “Vizija svetog Josipa i Malog Isusa koji blagoslivljaju svijet, s Marijom pokraj sunca, koje ipak nije napustilo svoje mjesto, Božje je jamstvo da, iako ga čovjek može odbiti, Bog nikada neće odbiti čovjeka.”

Sveti Josip uvijek pomaže

Sveti Josip je uvijek prisutan izvor pomoći vjernicima. Nebrojena su svjedočanstva malenih o zagovoru ovog sveca. Godine 2005. papa Benedikt XVI. rekao je: „Zagovoru svetog Josipa povjeravam nade Crkve i svijeta. Neka on, zajedno s Djevicom Marijom, supružnikom, uvijek vodi moj i tvoj put, tako da budemo radosni instrumenti mira i spasenja.”

I kako je časni Pio XII rekao 1955. godine: “Ako želite biti blizu Krista, ponavljam vam: “Idite Josipu!”

Advertisement

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

on

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved