Connect with us

Vijesti

DAVIDSON: Na ovakvom Zapadu, bez kršćanstva, očekujte ponovno buđenje nasilja, brutalnosti i ugnjetavanja

Published

on

Zapadna civilizacija ne može opstati odsječena od svog izvora u kršćanstvu. Već možemo vidjeti kako će to izgledati.

Foto: Youtube/Screenshot

U uznemirujućoj sceni na početku filma Sjevernjak, brutalnog novog osvetničkog epa redatelja Roberta Eggerta, skupina berserkerskih ratnika napada rusko selo. Pokolj koji je uslijedio prikazan je u realističkim detaljima. U jednom trenutku protagonist filma, Amleth, kojeg glumi Alexander Skarsgård, zubima iščupa grlo neprijatelju.

Nakon napada, svi osim šačice odraslih seljana — koje su smatrali dovoljno zdravima da prežive zimu kao robovi — okupljeni su i zaključani u kući, uključujući djecu. Nekoliko berserkera ležerno baca baklje na slamnati krov dok zarobljeni unutra vrište i mole za život.

Takav je manje-više cijeli film i zapravo ga nije previše zabavno gledati. No, usred svog blata, dima, klanja i detaljno prikazanih scena poganskog vračanja, dobivamo mučan uvid u pretkršćansku sjevernu Europu. Što god drugo Eggers pokušava učiniti u Sjevernjaku, on se ne trudi prikriti zapanjujuće nasilje i nemilosrdnost vikinške kulture.

Zapravo, teško je prosjediti kroz film bez osjećaja dubokog olakšanja što je kršćanstvo istisnulo nordijsko poganstvo. Katolički redovnici koji su se odvažili u Skandinaviju u 10. stoljeću doveli su radikalnu novu religiju koja je proglasila nešto revolucionarno poganskom umu: nježnog Boga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku, dajući inherentnu vrijednost svakoj osobi, čak i slabima i nemoćnima — robovima, ženama, djeci.

Eggersu to vjerojatno nije bila namjera, ali Sjevernjak je snažan podsjetnik da je zapadna civilizacija nastala izravno iz kršćanstva i da za svoju vitalnost ovisi o njemu. Da Katolička crkva nije uspjela preobratiti Europu, kontinent bi čamio u poganstvu s jednakom sigurnošću kao što je to bio slučaj s autohtonim kulturama Amerike. Ne bi bilo sv. Augustina ili sv. Tome Akvinskog, ne bi bilo Magna Carte, filozofije ili teologije, kao ni osnivanja Amerike.

Sve to nam govori: mi danas živimo od kamata kršćanstva, crpeći iz depozita vjere koja je Zapad izvukla iz poganstva. Naša civilizacija, sa svojim inzistiranjem na individualnim pravima i pravičnom postupku te nabrojanim ovlastima i vladavini prava, prije svega se oslanja na specifično kršćansko shvaćanje čovjeka, društva i kozmosa. Na to je mislio John Adams kad je rekao: “Naš Ustav napravljen je samo za moralan i religiozan narod. On je potpuno neadekvatan za bilo koju drugu vladu.”

Primijetiti ovo znači i priznati ono što bi do sada trebalo biti očito: ponestaje nam kamata. Mi više nismo “moralan i religiozan narod” i postoji stvarna opasnost da će bez kršćanstva naša civilizacija, zajedno s našim sustavom vlasti, atrofirati i umrijeti.

To ne znači da ćemo se vratiti pretkršćanskom paganizmu, invazijama berserkera na nesretna sela i demonskim ritualima poganskih vidioca. No, postkršćanska društva će početi gubiti one ideje i načela koja su zapadnu civilizaciju učinila drugačijom od ostalog svijeta i svega onoga što je došlo prije — stvari poput slobode govora i savjesti, neotuđivih prava, jednakosti ljudi, suglasnosti upravljanih.

Doista, ovaj proces je već u tijeku. Razmotrite samo jedan primjer iz veljače, prije ruske invazije na Ukrajinu, kad je pozornost svjetske javnosti bila usmjerena na Kanadu, od svih mjesta. Tamo je, pod krinkom zdravlja i sigurnosti, navodno liberalna vlada provela neviđeni i zastrašujući udar na mirne prosvjednike i njihove obitelji.

Ništa nije moglo bolje ilustrirati korupciju i propadanje nekoć tolerantnog i slobodnog društva. Kanadski premijer Justin Trudeau, oličenje prosvijećenog liberala, pokazao nam je kakvu toleranciju možemo očekivati od postkršćanskih liberalnih vlada na Zapadu.

Miroljubivi prosvjednici nisu bili samo uhićeni, već su im također zaplijenjeni bankovni računi, zamrznuta imovina i zaključana sredstva za pravnu obranu. Rečeno im je da će im oduzeti sredstva za život, oduzeti kamione i dozvole. U jednom trenutku vladini birokrati zaprijetili su da će im oduzeti djecu ako se ne povinuju. Poruka Trudeauove vlade bila je jasna: ušutite i idite kući, prestanite s prosvjedima ili vas nećemo samo uhititi, već ćemo vas potpuno upropastiti.

Razmišljao sam o tim kanadskim obiteljima dok sam čitao esej Francisa Fukuyame u prošlotjednom Wall Street Journalu o tome kako svijet “jasno evoluira prema jednakosti i slobodi” i da će, usprkos nekim zastojima, liberalizam u konačnici pobijediti. On odbacuje masivnu protučinjenicu komunističke Kine, u kojoj se ukorijenila neliberalna moderna civilizacija, i pokušava svoje čitatelje uvjeriti ispraznim floskulama o povijesnom “napretku prema pravdi”.

Međutim, Fukuyama nigdje u svom eseju niti jednom ne spominje ulogu kršćanstva u stvaranju i održavanju liberalnih načela za koja misli da će opstati sami od sebe. On ili ne zna ili odbija priznati da čitav naš koncept pravde i slobode izvire iz kršćanske religije, bez koje one postaju samo opravdanja za vladavinu brutalnom silom.

Njegova greška — greška koju dijele sve naše liberalne elite — jest pripisivanje uspjeha zapadne civilizacije progresivnom poboljšanju ljudske prirode i napretku moderne tehnologije. Ali ljudska priroda se nije promijenila. Ona je stalna i pale naravi i to se nikada neće promijeniti. Mi smo, na neki način, berserkeri. Oduvijek smo bili.

No, kršćanstvo nam je pružilo izlaz kroz pasiju i uskrsnuće Isusa Krista. Kršćanstvo je naviještalo mogućnost otkupljenja naše pale naravi i obraćenje na “izvrsniji put”, put ljubavi, a to je Krist i Njegovo Kraljevstvo. Koji god napredak smo od tada postigli rezultat je tog izvrsnijeg načina. Ako ga napustimo, kao što to činimo sada, čeka nas postkršćanska civilizacija jednako brutalna, nasilna i nepravedna kao i pretkršćanski svijet “Sjevernjaka”.

John Daniel Davidson/Federalist | Konzerva | Croativ.net

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

on

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved