Connect with us

Vijesti

VRATI SE, HRVATSKA TE ZOVE: Cilj je vratiti 500 tisuća Hrvata iz dijaspore u domovinu

Published

on

Došli smo na 3,7 milijuna stanovnika u Hrvatskoj i 3,6 milijuna Hrvata izvan države, a mi se okrećemo Nepalu, Filipinima, a imamo bazen od 3,6 milijuna Hrvata od Južne Amerike pa do nedavnih koji su otišli u Irsku, Njemačku i ostale zemlje. Upravo zbog toga je nastao ovaj projekt – rekao je predsjednik Uprave Dekra Arbeita Hrvatska Daniele Divjanović.

Na prvu izgleda nerealno, ali pogoršana gospodarska situacija u Južnoj Americi, posebice Argentini, mogla bi potomke Hrvata koji su se prije nekoliko generacija iselili na taj kontinent potaknuti na povratak u Hrvatsku. Rezultati Dekrina istraživanja sugeriraju da volja postoji: 35 posto ispitanih želi se preseliti u ‘staru domovinu‘ – prenosi Maxportal.

Već i ptice na grani znaju da domaća radna snaga mahom bježi iz Hrvatske, a tužna je istina da je broj hrvatskih iseljenika trenutačno na razini stanovništva naše male zemlje. Ipak, potrebe za radnom snagom jednakom se, ako ne i većom, brzinom povećavaju iz dana u dan, pa i nije toliko neobično da se na ulicama gradova diljem Hrvatske šeću strani radnici koji su došli živjeti i zarađivati u boljim uvjetima.

Da budemo precizni, u prošloj je godini izdano nešto više od 170 tisuća radnih dozvola, ali na kraju prosinca bilo je registrirano nešto manje od 90 tisuća stranaca koji rade u Hrvatskoj.

Dio od tih 170 tisuća radio je tijekom sezone i njihovi su ugovori nakon nje istekli, ali činjenica je da će taj broj u bliskoj budućnosti nastaviti rasti. U Europi se događaju velike promjene. Ono što je Hrvatu nekad bila Njemačka, mnogim je strancima danas Hrvatska, a domaća radna snaga i dalje bježi za boljim uvjetima.

No, mnogi se žele i vratiti. Zbog toga je Dekra Arbeit Hrvatska, dio njemačke korporacije Dekra SE koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju i posluje u više od 60 zemalja, na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu 17. svibnja 2023. predstavila inicijativu ‘Vrati se, Hrvatska te zove!‘.

Hrvatska izvan Hrvatske

Riječ je o projektu čija je misija vratiti Hrvate i njihove potomke natrag u domovinu, ali i postati središnja platforma za pružanje informacija o životu i radu u Hrvatskoj. Dekra je zbog toga početkom kolovoza 2023. godine postavila anketu potomcima Hrvata zainteresiranima za rad i život u Hrvatskoj ne bi li bolje razumjela potrebe potencijalnih povratnika i s Liderom odlučila podijeliti svježe odgovore 1528 ispitanika, hrvatskih iseljenika.

– Kad su došli rezultati zadnjeg popisa stanovništva, svi smo se pogledali u ogledalo i vidjeli kakva je situacija, a ona nije dobra. Došli smo na 3,7 milijuna stanovnika u Hrvatskoj i 3,6 milijuna Hrvata izvan države, a mi se okrećemo Nepalu, Filipinima i ne znam gdje sve ne.

Sve to dok imamo bazen od 3,5 milijuna Hrvata od Južne Amerike pa do nedavnih koji su otišli u Irsku, Njemačku i ostale zemlje. Upravo zbog toga je nastao ovaj projekt – rekao je predsjednik Uprave Dekra Arbeita Hrvatska Daniele Divjanović.

Naime, anketa je provedena među potomcima Hrvata koji danas žive u Argentini, Boliviji, Brazilu, Čileu, Ekvadoru, Kolumbiji, Meksiku, Panami, Paragvaju, Urugvaju i Venezueli. Zašto baš u tim zemljama? Odgovor je jednostavan: u Južnoj Americi ‘krije‘ se čak 550 tisuća potomaka Hrvata! Što se ispitanika ankete tiče, mahom je riječ o Hrvatima koji žive u Argentini i imaju između 26 i 45 godina, od kojih je njih čak 38 posto završilo diplomski studij, dakle pričamo o sposobnim mladim ljudima koji bi mogli zauzeti mnogo bolje pozicije od vozača Ubera i Bolta ili dostavljača hrane.

Većina njih nema hrvatsko državljanstvo i njih 41 posto pripada trećoj generaciji iseljenika. Drugim riječima, riječ je o mladim ljudima čije su bake i djedovi otišli u Argentinu trbuhom za kruhom. Tu se, naravno, postavlja pitanje iskrenog motiva koji stoji iza stjecanja hrvatskog državljanstva, s obzirom na to da je s njime mnogo lakše dobiti vizu za rad u SAD-u.

– Mislim da je taj postotak vrlo nizak, barem sudeći prema onome što sam vidio na susretu dijaspore u Urugvaju potkraj prošle godine. Dobivanje državljanstva je dug i zahtjevan proces i ono se ne dobiva lako – smatra Divjanović, uvjeren da se Hrvati zaista mogu vratiti kući i živjeti i raditi u boljim uvjetima, a podupire ga i rezultat ankete koja je pokazala da ih 35 posto sanja o tome da se vrate, žive i rade u zemlji svojih predaka.

Vijesti

Zašto svijet mrzi ‘Babilonce’?

Published

on

Kad bi se čovjek držao stereotipa koji su ovladali svijetom (pomoću kojih se ponekad pokušava ucijeniti svijet) s dosta bi se prava (ali i ironično) mogao pitati: Zašto se svijet okrenuo protiv Feničana? Pitanje bi također moglo glasiti: Otkuda toliko mržnje prema Feničanima – pita se Sead Alić u Epohi?

Je li posrijedi zavist što su bili tako dobri trgovci i reklo bi se još bolji moreplovci? Je li razlog za mržnju možda u činjenici da su bili sposobni ploviti otvorenim morima? Što su poznavali Mediteran kao svoj trgovački džep?

Ili je možda stvar kulturološke prirode. Možda zavist ostatka svijeta dolazi uz činjenicu da su Feničani prvi oblikovali slova koja sama za sebe nisu značila ništa ali su predstavljala intelektualne lego kockice koje su slaganjem omogućavale arhiviranje znanja, vještina i svega ostaloga.

Još bi se moglo razumjeti da bi protiv Feničana kao imperijalnih osvajača mogli biti građani Kartage u današnjem Tunisu, ali zašto smetaju ostalima?

Slična je stvar s Babiloncima. Mrzi ih gotovo cijeli svijet. Voli ih aktualna američka administracija i o njoj ovisna europska birokracija. Ali sve je više građana svijeta za koje se smatra da mrze Babilonce.

Hamurabijev zakonik jedan je od najstarijih, ako ne i najstariji poznati zakonik. Pisani naravno. Grad Babilon postao je vremenom pojam megapolisa. Njegovi viseći vrtovi vječna su inspiracija arhitektima svih kasnijih vremena, a astronomija i matematika upravo u Babilonu nadrasle su svoje dječje bolesti. Ali zašto bi ih zbog svega toga mrzili, i to i danas i stotinama godina unatrag, pojedinci iz gotovo svih vjerskih, društvenih, državnih, kulturnih ili civilizacijskih skupina?

Uz Babilonsko carstvo u susjedstvu je izraslo i Asirsko carstvo. Njega su pak osnovali Asirci, danas jednako omrznuti kao i Babilonci ili Feničani. Razumljivo bi bilo da im svijet zavidi jer su osim pisma poznati i po svojoj umjetnosti, posebno kipovima kojima su slavili svoje velike ratne pobjede.

Od naroda, kultura i civilizacija Bliskog istoka u svijetu danas i nešto godina unatrag loše prolaze i Arapi. Još bi moglo biti razumljivo povezivanje Arapa s Osmanskim carstvom i možda bi se tu moglo pronaći nešto razloga za mržnju. Ali problem je ako pokušamo shvatiti zašto svijet mrzi palestinske Arape. Pa barem su Palestinci zadnja desetljeća zatvoreni u logore u Palestini i nisu mogli nikome nauditi. A nisu niti prije jer su relativno miran narod koji se u pravilu branio.

Vrijeme je otkriti igru.

Ako pogledamo malo strožim pogledom mogli bismo zamijetiti da sva mržnja svijeta dolazi otuda što je riječ o semitskim narodima, o kulturama koje su se služile jezicima semitskih korijena. Mržnja prema njima danas se naziva antisemitizmom, a igrom slučaja odnosi se samo na jedan drugi, treći, četvrti, peti ili ne znam koji po redu narod, a to su Židovi.

Dakle gore nabrojani narodi semitske su skupine naroda i govore jezicima koji imaju semitske izvore. Po toj logici antisemitizam bi dakle morao biti mržnja prema svim tim narodima.

To bi značilo da je Hitler mrzio Babilonce, Feničane, Palestince… da je kršćanski cionizam u srednjem vijeku iz Europe želio protjerati Asirce i Palestince ili… odnosno da je pobuna studenata na američkim sveučilištima pobuna protiv američke administracije koja pomaže Palestincima, Feničanima, Babiloncima i još ponekim semitskim narodima da se odupru antisemitizmu.

Zdravorazumsko je pitanje naravno zašto američka administracija pomaže oružjem samo cioniste, a ne recimo Palestince. Pitanje bi se moglo postaviti i ovako: Ako američka administracija hapsi studente s palestinskim zastavama po svojim sveučilištima jer ih smatra antisemitskim elementima, zašto ne hapsi i studente sa židovskim zastavama jer i oni protestiraju protiv jednog od semitskih naroda i ogromne većine i studenata i ostalih građana svijeta koji u desecima tisuća, ponekada i u stotinama tisuća izlaze na ulice i trgove gradova svijeta protestirati protiv američko-europskog nepoznavanja semitskih naroda u cjelini.

Ova kratka, paradoksalna crtica želi samo naglasiti apsurd etiketiranja riječju antisemitizam. Riječ je to koja se koristi poput noćne more i kojom se u ideološke svrhe koristi samo jedan od semitskih naroda (Interesantno je pritom, primijetili su analitičari društvenih mreža, da među cionistima koji su si uzeli za pravo predstavljati Židove kao semitski narod) vizualno najmanje sliče semitskim narodima. Došli su odasvuda, iz svih zemalja i ubijaju svoju semitsku braću. Semitska cionistička vlada uistinu sliči na neku europsku vladu.

Vrhunac ove igre naljepnicom antisemitizma bio je kada je Kralj cionističke nedemokratske vlade ustvrdio kako su pobunjeni studenti američkih sveučilišta antisemiti i da se sada može vidjeti kako je Židovima bilo od tridesetih godina prošlog stoljeća nadalje.

Osim što je još jednom u beskrajnom nizu izgovorio glasno i namješteno uvjerljivo još jednu laž, Netanyahu je dao misliti svijetu o karakteru njegovog semitizma. Ako je naime cijelom svijetu (osim Americi i njenim partnerima po oružju) jasno da je najsnažnije cionističko oružje zapravo laž i indoktrinacija koji se šire globalnim medijima, onda je pitanje što je uopće istina u povijesnim zbivanjima.

Svaka je žrtva ubijen jedan svijet. Svaka je žrtva sveta. Ali rabljenje žrtava svog naroda za obranu ubijanja koje je u nekim trenucima i krvoločnije i bešćutnije od ubijanja u vrijeme holokausta – nedopustivo je. Finkelstein je pisao o Industriji holokausta, vremenu kada su žrtve bile korištene da se milijarde odštete dobiju iz Njemačkih i Švicarskih banaka. Vrijeme u kojemu živimo vrijeme je u kojemu će cionističke vođe cijeli svijet proglasiti antisemitskim i to samo zato što ne pristaje na genocid nad Palestincima.

Paradoks da se cijeli svijet služi terminom koji skriva pravu prirodu odnosa prema Židovima, i skriva je drugim semitskim narodima Bliskog istoka, šalje nam poruku da ta ‘grozna’ osuda za antisemitizam zapravo – ne znači ništa.

Antižidovstvo nešto znači i treba ga osuditi. Anticionizam nešto znači i treba ga pozdraviti kao borbu naroda protiv kolonijalističkog imperijalizma obučenog u religijsko ruho. Ali antisemitizam – to je igra riječima koja skriva puno dublji problem od lijepljenja etiketa građanima svijeta koji protestiraju protiv zla etničkog čišćenja.

I neće biti u redu ako se tek nakon trideset ili više godina počne razmišljati o genocidu i lažima cionističkog režima. Nijedna rezolucija neće pomoći onima koji će umrijeti od gladi, bolesti, granata, plina, dinamita, pod ruševinama zgrada ili kuća u kojima su mirno živjeti.

O laži se mora govoriti danas i raskrinkavati je u hodu.

Continue Reading

Vijesti

Katolički muževi i danas, kao i svake prve subote u mjesecu s krunicom u rukama na Peristilu

Published

on

Katolički muževi su i danas, 4. svibnja, kao i na svaku prvu subotu u mjesecu, molili na Peristilu jednu molitvu krunice.

Nakon svete mise koja je počela u 7 sati u Crkvi sv. Filipa Nerija, te kraće adoracije pred Presvetim, oko stotinu katoličkih muževa su se uputili kroz Srebrna vrata, Hrvojevom, Đardinom, te se kroz Zlatna vrata spustili do Peristila, gdje su i pjesmom, izmolili mušku molitvu krunice.

U molitvi krunice sudjelovali su muškarci svih dobnih skupina. Potporu molitvi muške krunice dale su i pripadnice molitvene zajednice Totus Tua.

Molili su za nekoliko nakana, uključujući molitvu za mir u svijetu i domovini, za obraćenje i jedinstvo hrvatskog naroda te za prestanak bogohuljenja. Također su se moliti za muškarce, potičući ih da budu duhovni autoriteti u svojim obiteljima te da svjedoče katoličku vjeru. 

Danas se nije primjetilo uobičajenih izgrednica/ka, te je cijeli molitveni skup prošao bez provokacija i smetnji

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska pravoslavna crkva – arhiepiskop Aleksandar: USKRSNA POSLANICA

Published

on

“I uskrsnuo je treći dan, po Svetom pismu.”

HRISTOS VOSKRESE!

Ljubljena u uskrslom Gospodinu djeca Hrvatske pravoslavne crkve,

Pasha je najveći, najsvečaniji blagdan Kristove Crkve, jer nam propovijeda Kristovu pobjedu nad smrću, otkupljenje od grijeha i vječno spasenje.

Danas triumfiraju vjera, nada i ljubav. Ovo je dan svetog veselja i posebne radosti. “Ovo je dan što ga učini Bog, kličimo i radujmo se njemu” (Ps. 117:24). Danas svako stvorenje slavi uskrsnuće – anđeli na nebu, ljude na zemlji i cijela priroda. Danas je proslava dobrote i propast zla i njegovih slugu. Danas je slavlje dobrih duša i srca. Danas nas Gospodin obilno prosvjetljuje radošću svoga uskrsnuća.

Uskrs – Pasha, riječima svetog Ivana Zlatousti je zalog mira, izvor pomirenja, protjerivanje neprijatelja, uništenje smrti, oslobođenje od grijeha i spasenje ljudi. Uskrs je dan života, u kojem ljubav, koja dolazi odozgo, pobjeđuje sile zla i poništava pakao.

Kroz uskrsnuće Krist je pobijedio pakao i on nikad ne će prevladati nad Božjom Crkvom, bez obzira na sredstva koja đavao koristi. Neka Pobeditelj pakla nadvlada naše grijehe, podari nam mir, istinu i pravednost te ukloni iz Crkve svaki raskol, herezu, shizma i lažni nauk koji udaljava vjernike od čiste radosti uskrsnuća i vazmene istine, koja samo prosvjetljuje svu tamu našeg života i pokazuje nam put do ogromnog prostranstva Božjeg raja. Neka nitko ne traži istinu u nepravednosti, jer nam Sveto pismo kaže: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je.” (Luka 24:5-6).

Kristovo uskrsnuće izvor je utješne nebeske i vječne nade, koja proizlazi iz vjere u patnju, smrti na križu i slavnog Spasiteljevog uskrsnuća. “Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire; smrt više nema moć nad Njim.” (Rim 6:9).

Ljubljeni,

danas mnoge rane čovječanstva: ratovi, terorizam, glad, bijeda, katastrofe, lijevo-liberalne ateističke ideje koje nam svjetski vođe pokušavaju nametnuti stavljaju našu vjeru na kušnju, ali patnja i smrt Isusa Krista i njegovo slavno uskrsnuće čine našu vjeru snažnom i nepobjedivom.

Svojim uskrsnućem Bog ne uklanja patnje, već ih nadvladava svojom uskrsnom milošću. Vjerujte! Jer sveti apostol Pavao kaže: “Bog koji je uskrsio Gospodina i nas će uskrsiti svojom snagom” (1. Коr. 6:14). Zato zahvaljujemo Bogu, koji nam daje pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu, i ustrajno vjerujmo, jer zbog naše grješnosti živimo u civilizaciji zamjene vrijednosti, grubog materijalizma, nedostatka duhovnosti i očaja. Vjera u uskrsnuće je vjera u pobjedu nad grijehom, to je “živa ideja onoga čemu se nadamo i uvjerenje u onoga što se ne vidi” (Hebr. 11:1). Vjera nas oslobađa smrti, a ta sloboda ne uništava, već gradi. To je moć vjere. Naša vjera mora biti jača kako nas neki ne bi zaveli nudeći nam druge svjetonazore.

Uskrsli Spasitelj je među nama kao Božja riječ. On nam neprestano govori sa stranica Svetog Evanđelja i sa svih crkvenih propovjedaonica, On je sveta Pričest, koja daje snagu i život našim dušama koje teže savršenstvu zelenih prostranstava Carstva nebeskog. “Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.” (2. Kor. 4:6 )

Na današnji svijetli dan uskrsnuća, Sveta Crkva poziva svoju vjernu djecu da zaborave životne teškoće i podignu oči s nadom Uskrslom od mrtvima Gospodin Isus Hristos, da Ga hvale i zatraže od nam da dostojanstveno i pouzdano prođemo naš zemaljski put za baštinu vječnog života.

Očinski s vazmenom radošću pozdravljamo svu djecu Hrvatske pravoslavne crkve i čitav pobožni hrvatski narod sa željom da uskrslo svjetlo zasja vašim dušama i srcima.

Milost, milosrđe i mir od uskrslog Gospodina Isusa Krista!

SRETNO KRISTOVO USKRSNUĆE!

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved