Dr. Franjo Tuđman “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”

Nažalost nitko sa strane nije propisivao kakva će naša Hrvatska biti,  već političke elite iz Hrvatske, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, sa famoznom detuđmanizacijom, a hrvatsko se društvo i država od onda neprestano urušavaju u svim segmentima.

Od stvaranja Republike Hrvatske, vidljiva je  podijela  na onu prije i poslije Tuđmana. A podjele u hrvatskom društvu počele su upravo Mesićevom, Račanovom i Sanaderovom ‘detuđmanizacijom’ i nitko ih više, nažalost, nije mogao  zaustaviti jer  ne postoji u Hrvatskoj političkoj eliti čvrst politički stav da se taj proces zaustavi! Čak ni Rezolucija EU nije im podstrek da se riješimo aveti komunističke prošlosti, već se i na nju oglušuju.

Kao što je to bilo i 2009. godina kad je Hrvatska kao kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji bila obvezna prihvatiti njezinu politiku izraženu u „Rezoluciji o europskoj savjesti i totalitarizmu“ koja se odnosila na osudu nacizma i komunizma i svih totalitarnih režima, tako je službena Hrvatska, dakle sada kao članica Europske unije, igonorirala sličnu novu rezoluciju pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“, usvojenu 19 rujna ove godine.

Što je još gore, iako hrvatski mediji imaju svoje dopisnike u Strasbourgu, ta osobito važna rezolucija potpuno je prešućena u njima, uključujući prije svega vodeći javni servis Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio.

>>Europski parlament osudio osudio i izjednačio nacizam i  komunizam kao isto zlo

Iako su Premijeru Andreju Plenkoviću  puna usta Europe i europskih vrijednosti, kad je u pitanju osuda komunizma i njegovih teških zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, premijer i predsjednik HDZ-a, ne oglašava se, dapače  šuti kao zaliven.

Isto se ponašaju i sve lijevo-liberalne stranke IDS, GLAS, HSS, HNS …

3.siječnja 2000. godine  dolaskom na vlast Koalicije  sastavljene od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka),  izborom Ivice Račana za premijera i Stjepana Mesića za predsjednika,  u nešto od više od mjesec dana potpuno  se promijenila  vlast u Hrvatskoj. Novi saziv Sabora s koalicijskom većinom, nova Vlada Republike Hrvatske s Ivicom Račanom na čelu, te novim Predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem i novoizabranim  sucima  Ustavnog suda.

Ni značajne datume u stvaranju hrvatske države novi vlastodršci nisu ostavili, već su ih, izmješali na opće zaprepaštenje i zbunjenost u hrvatskom puku, pa mnogi od nas i danas ne znaju što znače i zašto ih slavimo, Na taj način mislili su sakriti povijest stvaranja samostalne Hrvatske i svoju neslavnu ulogu protivnika osamostaljenja! Naime ostaje slika o saborskim zastupnicima SDP-a kako, 25. lipnja 1991., demonstrativno napuštaju sabornicu uoči glasovanja o Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti RH.

13. rujna 2000. godine, novoizabrani predsjednik Stjepan Mesić  vođen osvetoljubivošću i mržnjom prema dr. Tuđman ( neuspjeli pokušaj državnog  udara 1994. godine i povlačenje sa mjesta Predsjednika Predsjedništva SFRJ ) omogućio je novinarima britanskog „Channela 4″ uvid u 100 magnetoskopskih vrpci i čak 17 000 transkripata, dajući im pravo da ekskluzivno snime skidanje  pečata s vrata sobe u kojoj su bili uredno pohranjeni najtajniji dokumenti iz vladavine dr.Tuđmana te njihovo neselektivno djeljenje Haškom sudu, po kojima su slijedile optužbe za udruženi zločinački pothvat državnog i vojnog vrha RH u Domovinskom ratu. Čovjeku za ne povjerovati da  tako nešto moguće!

Ima li na svijetu takav presedan da Predsjednik države svjedoči protiv svoje države? Nema!  Zaigravši glavnu ulogu detuđmanizatora,  novoizabrani predsjednik Republike nadao se da će mu to izdajničko djelo, izdajstvo  mrtvog prethodnika osigurati slavu pravednika-osvetnika, no osigurao si je samo mjesto veleizdajnika u povijesti hrvatskog naroda.

Jutarnji list je tada objavio članak Davora Butkovića; Dani apsolutne euforije!

“Treći siječnja 2000. svojom se pozitivnom energijom mogao usporediti jedino s 30. svibnjem 1990.godine, kada je konstituiran prvi nekomunistički Sabor modernog doba.

Početkom siječnja 2000. političari su mogli biti ponosni na svoj posao, neovisni mediji mogli su biti ponosni što su itekako aktivno sudjelovali u rušenju jedne autokratske i posve nesnošljive vlasti, a građani su bili ponosni što su glasovali.

Nedjeljno izborno jutro bilo je relativno hladno, a ispred mog starog glasačkog mjesta, u školi Vladimir Nazor na zagrebačkom Jordanovcu, stvorio se red od pedesetak metara: nitko se nije žalio na hladnoću. Naprotiv, skoro svi birači bili su veseli što mijenjaju svoju zemlju.”piše Davor Butković

Ne piše Butković, koji građani, koju to pozitivnu energiju je on vidio, ni što nosi nova vlast?

A nova vlast donijela je prodaju zlatnih poluga naslijeđenih sukcesijom, po kriteriju za raspodjelu koji je odredio MMF, uz suglasnost svih država nastalih raspadom SFRJ, Hrvatskoj je pripalo 28,49% čistog monetarnog zlata, odnosno ukupno 15,5 tona (13,1 tonu deponiranog u Baselu i 2,4 tone deponiranog u Beogradu). Ukupan iznos zlata 13,127 tona  prodan je  25. rujna 2001. godine.

Preostali dio prodan je  29. studenoga 2005. godine u vrijeme Vlade Ive Sanadera.

“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što”,  bila je misao vodilja i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države, dr. Franje Tuđmana.

“Vjerovao sam u hrvatsku mladež koju sam do tada na žalost više upoznao u svijetu gdje je bila rastjerana iz domovine, a vjerovao sam i u zrele hrvatske ljude, i u takve hrvatske težake od kakvih sam jedno pismo dobio ovih dana, od Svetina Civadelića, čovjeka od 94 godine, koji je rekao običnu istinu koju sam ja nosio od dječjih nogu i osjećao u grudima svih hrvatskih ljudi u svim krajevima: Stvorimo jednom takvu Hrvatsku u kojoj ćemo moći reći da smo Hrvati, da smo svoji na svome.“

Svakodnevno svjedočimo  lažima i manipulacijama glede bliže i daljnje povijesti hrvatskog naroda.

Hrvatski narod koji nikada nije bio osvajački , koji se uvijek kroz povijest samo branio, a branio je i druge narode, izložen je neprekidnoj stigmatizaciji ustaštva iz 2.svjetskog rata i viktimizaciji  iz Domovinskog rata.

Optužbe dolaze od samog dijela hrvatskog naroda, onoga koji je usvojio komunističku i jugoslavensku ideologiju iz Srbije, koja uspješno manipulira i zavarava svijet i njegovu javnost i skriva svoju fašističku, agresivnu i osvajačku politiku na štetu hrvatskog naroda.

Srpska diplomacija već više od sto godina neprestano uspješno vodi međunarodnu politiku, sakriva svaki trag po kojem bi je mogli opružiti i osuditi. Ima organiziranu dijasporu i lobije po cijelom svijetu, koji agresivno sve njene promašaje pripisuju Hrvatima i Hrvate stavljaju u poziciju da se neprestano moraju braniti.

Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za zločin nad njima!

https://narod.hr/hrvatska/lozo-srbi-su-kao-cetnici-i-partizani-pocinili-genocid-nad-hrvatima-a-onda-izmislili-hrvatski-genocid-nad-srbima?fbclid=IwAR0doSa_y9FMcbzwID_zPVkJpo1AdH9HSEfbvPhY_NlGJF2bS8DH7n1PWrQ

A kako hrvatska država nema uspješnu domoljubnu diplomaciju, niti jaku organiziranu dijasporu i lobije, uvijek smo par koraka nazad i u defanzivi u odnosu na objede kojima nas Srbija blati i optužuje po svijetu.

Od smrti prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana, nema niti jednog hrvatskog političara i dužnosnika koji bi branio hrvatske interese i organizirao otpor prema srpskim i jugokomunističkim lažima i optužbama .

Sve je stihijski prepušteno pojedincima, entuzjastima koji pokušavaju rasvijetliti povijesne prijepore. Evo i Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  podilazi tim jugokomunističkim i srpsko-zapadno-balkanskim strukturama, umjesto da radi na promjeni cjelokupne diplomatske garniture, koja ne radi u interesu Hrvatske, ona potvrđuje  kompromitirane diplomate.

https://direktno.hr/direkt/josko-paro-kontroverzni-diplomat-s-brojnim-repovima-ipak-odlazi-hrvatskog-veleposlanika-belgiju-135222/

Jasenovac kao sredstvo  ucjene i batina kojom se neprestano udara po Hrvatskoj

Jasenovac je prijelomna točka u kojoj je domoljubni dio hrvatskog naroda razjasnio kojim se manipulacijama i lažnim konstrukcijama hrvatski narod drži u pokoravanju jugoslovenskih i srpskih struktura, posebice Srpske pravoslavne crkve.

Kanonizacija bl. Kardinala Alojzija Stepinca, za koju je Papa tražio suglasnost Srpske Pravoslavne Crkve, dokaz je koliko je jak srpski lobi i diplomacija.

Cijela priča oko Jasenovca bila je pogodna Titovom režimu da dobije ratnu odštetu, pa se brojka stradalih vrtoglavo penjala i preko milijun žrtava, da bi se vremenom spustila na 700 tisuća žrtava, Taj broj žrtava bio je u svim udžbenicima i enciklopedijama, da bi se spustio na 83 154 stradalih na službenim stranicama JUSP Jasenovac.

http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284

Iako postoje dokazi da popis žrtava nije točan uprava JUSP Jasenovac ne reagira. I dalje se u stranim medijima govori o 700 000 žrtava, što govore E

Memorijal u Jeruzalemu navodnom fašističkom suradniku Drugog svjetskog rata, izaziva kontroverzu

A hrvatska diplomacija ne čini ništa da bi takve objede odbacila ili demantirala. Osim Predsjednice  Kolinde Grabar Kitarović koja je primila gđu. Esther Gitman, povjesničarku i autoricu knjige „Alojzije Stepinac – Stub ljudskih prava.“i progodom posjete Izraelu, darovala izraelskom Predsjedniku njenu knjigu, što je doista hvale vrijedno!

Međutim srpska strana ne miruje!  Emir Kustirica se sprema snimati film o Jasenovcu obilno financiran od Srpske Vlade, pa je čak i notorni Viktor Ivančić (Novosti SNV ) to prepoznao kao ratno-huškački projekt;

“Jer taj Jasenovac kojim proslavljeni filmski umjetnik ispire usta i draška osvetničke strasti svojih poklonika, a uskoro će ga valjda osnažiti i fikcijom na velikom ekranu, spada u klasičan mitski inventar, poput Svetog Kosova, kao mukli nacionalni narativ o ekskluzivnom patništvu čija javna upotreba, praćena ideološkom destilerijom patvorenih suza, pouzdano ne služi ni istini ni opomeni, ponajmanje iskazivanju pijeteta, već goloj manipulaciji onoga Bećkovićevog ‘ostatka zaklanog naroda’ koji ima biti nagovoren i emocionalno pripremljen na zbijanje redova, brušenje noževa i zborno škrgutanje zubima.”

https://www.portalnovosti.com/sluaj-kusturica-mozak-na-sluzbenom-putu

I ne samo Jasenovac; Milorad Pupovac, koji u Hrvatskoj radi što god hoće, uz potporu Premijera i Hrvatske Vlade “Zahvaljujemo institucijama Republike Hrvatske koje su razumjele da sredstva koja je osigurala američka ambasada, odnosno američka vojska, trebaju biti oslobođena od bilo kakvih poreza ili dodatnih troškova”  uspijeva od SAD izvući financiranje  sa 350 000 dolara za obnovu Spomen-doma boraca Narodnooslobodilačke borbe u Srbu???

Sve to unatoč spornom Danu obilježavanja 27.srpnja 1941.godine kao ustanku hrvatskog naroda u Srbu, kada je poznato da su žrtve bile tisuće nevinih Hrvata, koji su pobijeni na stravične načine (nabijanjem na kolac,bacanjem u jame, živi spaljeni u svojim kućama a žene silovane i masakrirane ), hrvatska sela su spaljena, katoličke crkve srušene , zapaljene i sravnjene sa zemljom, od strane Srba -Četnika???

Katolički svećenici okrutno su ubijani, a svećenika iz Bosanskog Grahova don Jurja  Gospodnetića živog su nabili na kolac i ispekli uz klicanje i odobravanje ” ustanika” pred njegovom majkom, koja je bila prisiljena to gledati!

 A u Hrvatskoj se  slavi taj dan zločina nad Hrvatima kao antifašistički ustanak?

Što je sa Rezolucijom EU o izjednačavanju fašizma i komunizma kao istog zla od 19.rujna 2019.godine koja  u članku ;
3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.

Hrvatska Vlada se potpuno oglušuje i još daje olakšice za obnovu Spomen doma Narodnooslobodilačke borbe u Srbu,  umjesto da slijedi članak 18. koji napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustav.

Rezolucija  je dostavljena svim vladama i parlamentima država članica, a kako je Hrvatska članica EU,  dostavljena je  i hrvatskoj Vladi i Saboru!

A na Saborsku  deklaraciju  o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990 godine…više se nitko ni ne obazire!

Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj ističu kako su: “Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”.

A dr.Franjo Tuđman je uzviknuo ; “Neka nam živi jedina vječna Hrvatska!” 

Samo kakva Hrvatska?  Po čijoj mjeri Hrvatska?

Naravno da taj  osjećaj ne može pojmiti , ni osjećati  jedan komunist, kojemu je svako izjašnjavanje nacionalne pripadnosti; nacionalizam, jedan Yugofil , koji nema nacionalne, ni vjerske pripadnosti nekom  narodu, nego je prihvatio nepostojeću naciju Jugoslaven ili se smatra internacionalistom, jedan ateist, kojemu su strani vjera, Crkva i svećenstvo !

Sve to ne mogu pojmiti  ni hrvatske političke elite i njihovi prirepci koji debelo koriste sve blagodati stvaranja samostalne Republike Hrvatske, koju su im predali hrvatski branitelji i narod na izborima!

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iz iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i partizanštine, totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatske političke elite  još nisu  u stanju da racionalno  valoriziraju  pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego, još uvijek, im pristupaju izrazito ideološki nasljedno!. Onog trenutka kad se prihvati  sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta. Dovoljno je da pročitaju Rezoluciju EU i provedu je u djelo!

Lili Benčik/hrvatskepravice