Connect with us

Vijesti

dr.sc. Sanja Vujačić: (Dobra) perspektiva hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva

Published

on

Kako je Emannuel Macron poduzeo akciju produbljivanja strateškog partnerstva sa svim sredozemnim državama EU-a (od Grčke do Španjolske), postupno se stvara svojevrsni „EU mediteranski štit“ – koji za Hrvatsku predstavlja dodatnu, regionalnu razinu obrane koja bi se mogla pokazati korisnom u regulaciji migrantskih tokova i drugih ugroza na njenim južnim granicama piše dr.sc. Sanja Vujačić u Geopolitika.news.

Hrvatski Rafale-i kupljeni su u vrlo specifičnim okolnostima – kako u “globalnom selu”, tako na istočnim i zapadnim europskim granicama, ali i unutar Hrvatske vojske.

Baš tijekom kupovine Rafale-a, kao da su umirovljeni Mesić i Manolić ponovno povukli alarm i uzbunili na opasnost od novog djelovanja „dvije zapovjedne linije“, Ministar obrane, premijer i predsjednik odali su se žestokoj razmjeni paljbe. Radilo se o loše formatiranom scenariju, koji nije uspio prodati nekvalitetan sadržaj. Međutim postigao je cilj. Zbunio je vanjske promatrače. Prema uhodanom obrascu „neka pravna država radi svoj posao“; u prijevodu: neka gravitira između USKOK-a i DORH-a, na način da posao nikada ne bude završen, supranacionalne – europske institucije bivaju prisiljene posao preuzeti i završiti (nekad po pitanju ratnih zločina, danas po pitanju korupcije). I to samo kako više ne bi morale gledati i slušati hrvatsku konceptualnu umjetnost, odnosno performans hrvatskih vođa, na temu dvostruke zapovjedne linije i zamjene teza kroz njih. Na taj način, supranacionalne institucije ostaju omražene, a Hrvati žale svoje „nemoćne“ vođe i ponovno ih biraju.

Predsjednik Milanović, koji je tijekom predsjedničke kampanje tvrdio da mu ustavna uloga fikus-predsjednika savršeno odgovara, za potrebe nedavnog sukoba s Ministrom obrane zauzeo je stav autokrate i rječnik trnjanskih štemera. Onih štemera s kojima se pouzdano sretao u OŠ Marin Držić – onoj iz koje je svojedobno proizišla cijela Kukuriku koalicija. Dakle predsjednik se premijeru, ministru i javnosti obraćao onako kako su se njemu nekad obraćali autentični trnjanski štemeri – kroz čiji kvart, bez posebne propusnice, nije bilo moguće proći neozlijeđen poslije 7 navečer. Nije više HDZ, nego je jedini predstavnik SDP-a u vlasti, držao nacionalistički diskurs (zamjena teza). Dakle prva se, a ne „druga zapovjedna linija“ legitimno zauzela za sudbinu Hrvata u BiH. Ista linija se, iako vrlo neuvjerljivo, zabrinula čak i za to što će Amerikanci, „koji su Hrvatskoj tako puno dali“, reći na to što ona konačno kupuje francuske zrakoplove.

Performans je trajao sve do pred dolazak predsjednika Macrona, radi potpisivanja ugovora o kupnji 12 Rafala i produbljivanja hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva. Činilo se da će i taj posao potpisivanja ostati nedovršen. Međutim Zoran Milanović se naglo primirio, pa se sa suprugom dao na krojenje narančastih vrpci; za sebe i Emannuela Macrona, u smislu obilježavanja Međunarodne borbe protiv nasilja nad ženama. Ugovor je potpisan, a narančaste vrpce jasno su najavile čime se vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga ubuduće misli baviti. Njegov posao izjednačavanja statusa Hrvata sa statusom druga dva konstitutivna naroda preuzeo je francuski predsjednik, da ga završi. Njemu je to samo jedan u nizu zadataka koje, na europskoj razini, nije prestao preuzimati. Uglavnom zato što se njima nitko drugi ne želi baviti. Nije razvidno kako će ih sve stići odraditi, s obzirom da će iduće godine biti, u isto vrijeme, uključen u predsjedničku kampanju kao kandidat za reizbor, predsjedavati  Francuskom i Unijom – na čijim granicama raste nered, kao i u globalnom svjetskom selu.

Nered u “globalnom selu”, na istočnim i zapadnim granicama Unije

Joe Biden je čovjek stare stvarnosti. One koju je gradio s preminulim strategom Brzinskim i u kojoj je Amerika igrala ulogu svjetskog žandara. Kako bi tu staru stvarnost vratio i negirao novu, pozvao je u pomoć anglofonske pomorske sile (Ujedinjeno Kraljevstvo i Australiju), a s europskim kontinentalnim saveznicima strateški raskinuo. Na taj je način vlastitu odgovornost za slabljenje moći Zapada prebacio na svoje kontinentalne saveznike. Francuska se prva suočila s posljedicama tog strateškog raskida. Poglavito s AUKUS-om, novim anglofonskim obrambenim paktom – svojevrsnim NATO bis savezom na Pacifiku, a koji bi – takav čisti anglofonski – trebao dokazati da bi NATO mogao biti uspješan da za sobom ne treba vući „mrtvi teret“ ostalih saveznika. Usprkos tomu i dalje su mnogobrojni Europljani koji nisu shvatili da se „afera s australskim podmornicama“ ne tiče samo Francuske, nego i svih drugih europskih saveznika Bidenove Amerike – koja ih je isključila iz razvoja strategije za Indo-Pacifik i time stavila u vazalsku poziciju. Mnogima ta pozicija odgovara.

Londonu je članstvo u elitnom AUKUS-klubu dalo krila. Tako počašćeni, Britanci su zaboravili da su, kao i ostali Europljani, bili protiv vojnog razračunavanja s Kinom. Nakon Brexita, kako bi ga opravdali, žurno su se približili poziciji Washingtona i  brišu sve tragove bliskosti sa svojim kontinentalnim susjedima. Tako, ne samo da Boris Johnson ne poštuje obveze preuzete prilikom izlaska Velike Britanije iz EU-a (npr. po pitanju ribarenja u pojasu između francuske i britanske obale), nego je Francuzima – koji im granicu čuvaju – uspio zamjeriti što „olako puštaju migrante“ da se dokopaju britanske strane La Manche-a (obično kako bi se priključili svom britanskom obiteljskom ogranku). Sve to iako nikada nije bilo predviđeno da se francuska sjeverozapadna obala pretvori u hot spot –  prihvatni i sortirni centar za migrante, na vratima Velike Britanije. Lokalno francusko stanovništvo već godinama živi nemoguću situaciju: suživot s migrantima, čija je jedina okupacija vrebanje mogućnosti ilegalnog prijelaza La Manche-a (brodom, vlakom – odnosno skriveni u automobilima i kamionima na njima). Zbog tog neopreznog Johnsonovog ispada, izašla je na vidjelo i činjenica da Britanci Francuskoj nisu platili predviđenih 62,7 milijuna eura za financiranje jačanja policijskih snaga na francuskoj obali, za razdoblje 2021.-2022., a francuski Ministar unutarnjih poslova Darmanin Johnsonu je poručio: „Francuska je saveznik Velike Britanije, ali nije njen vazal”. Zna se da je iz Britanaca teško izvući  jedan peni, ali ovakve su napetosti na zapadnim granicama Europe neuobičajene. Kada im se doda očekivan rast nereda na – ionako problematičnim – istočnim granicama, dobivamo zabrinjavajuću globalnu sliku situacije na vratima Unije. Zašto očekivan rast napetosti na istoku Europe? Joe Biden je, putem sina Huntera, povezan s ukrajinskim plinskim businessom, pa se po dolasku na vlast nikako nije smio eksponirati i otvoreno podržati ukrajinsku stranu po pitanju ne/puštanja u promet Sjevernog toka 2. Zato je predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelensky – inače komičar, producent, glumac, scenarist i redatelj – morao šest mjeseci glumatati da se s Bidenom ne uspijeva sresti. Za to vrijeme, američki predsjednik je lukavo ukinuo sankcije protiv novog ruskog plinovoda, kako bi ugodio njemačkoj kancelarki na odlasku. Znalo se da će nasljednici Angele Merkel morati komponirati sa „zelenima“ – čija vanjskopolitička strategija djeluje kao da je izašla iz Bidenove vanjskopolitičke radionice. Naime, nova „zelena“ njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, misli udahnuti novi život njemačkoj diplomaciji. I to poglavito usvajanjem čvršćeg tona u svom odnosu prema Rusiji i Kini. Predviđa njemačko vanjskopolitičko djelovanje reorijentirati na način da europska centralna ekonomska sila više ne štiti prioritetno vlastite ekonomske interese, nego im pretpostavlja borbu protiv autoritarnih režima. Annalena Baerbock je protivnica Sjevernog toka 2., pa je lako predvidjeti da će njegovo puštanje u promet ponovno biti predmetom dražbe. Predsjednik Ukrajine i glumac Zelensky, u tom smislu tvrdi da plinovod koji zaobilazi ukrajinski teritorij predstavlja “ozbiljnu prijetnju sigurnosti njegove zemlje”, jer će Ukrajina ostati bez 2,5 milijarde eura naknada godišnje, pa onda više neće moći zadovoljiti financijske potrebe Ukrajinske vojske.“ Dakle, Zelensky insinuira da Ukrajina mora svoju vojsku financirati baš iz naknada za protok ruskog plina. Što potiče glasine da je Biden s Ukrajincima vodio tajne razgovore, onako kao sa svojim partnerima iz AUKUS-a, te da bi se Njemačka i EU mogle suočiti s novom financijskom ucjenom. Nakon što je savezničkoj Turskoj odobreno plaćanje naknade da u Uniju ne pušta migrante, Ukrajini bi se mogla plaćati naknada za nekorištenje njenih plinovoda, kojim bi sredstvima ta država kupovala američko i EU naoružanje za borbu protiv Rusa – od kojih Europljani kupuju plin (!?). Onda bi i Bjelorusija mogla naplaćivati nepropuštanje migranata prema poljskoj granici. U opisanom kontekstu jasno je zašto se, u bliskom hrvatskom susjedstvu, Srbija naoružava, a BiH puca po daytonskim šavovima.

Prednosti strateškog savezništva s Francuskom

Evidentno je da je opisana pomutnja na granicama Unije moguća samo zato što ona nema autonomne obrambene strategije, koju bi ugradila u onu NATO-ovu, na način da valorizira svoje specifične strateške interese. U tom kontekstu je produbljivanje hrvatsko-francuskog vojnog partnerstva dobra vijest. Francuska je Hrvatskoj najbliža nuklearna sila, pod čiji se nuklearni kišobran najlakše može skloniti. Kako je Emannuel Macron poduzeo akciju produbljivanja strateškog partnerstva sa svim sredozemnim državama EU-a (od Grčke do Španjolske), postupno se stvara svojevrsni „EU mediteranski štit“ – koji za Hrvatsku predstavlja dodatnu, regionalnu razinu obrane koja bi se mogla pokazati korisnom u regulaciji migrantskih tokova i drugih ugroza na njenim južnim granicama. Francuska strateška partnerstva na Bliskom i Srednjem istoku bitna su i za regulaciju turskog utjecaja na Balkanu, a koji podiže napetost u hrvatskom bliskom – istočnom susjedstvu, unutar BiH i između Srbije i BiH. Konačno, Francuska je izvrsno pozicionirana i konkurentna upravo u novom geopolitičkom središtu svijeta – Indo-Pacifiku. S njom i njeni EU partneri. Naprotiv, Sjedinjene Države su u tu zonu, u kojoj s Kinom odmjeravaju snage, radi preuzimanja uloge svjetskog tehno-hegemona, povele samo svoje anglofonske NATO saveznike, s kojima su kreirale novi savez – AUKUS,  koji isključuje europske kontinentalne saveznike.

Za razliku od EU-a, Francuska posjeduje autonomni vanjskopolitički koncept i obrambenu strategiju. Tim alatima valorizira i štiti ne samo francuske, nego i interese svojih strateških partnera, poštujući doktrinu prema kojoj: braneći svoje EU partnere, brani samu sebe (slučaj Grčke). Unutarnjopolitičke mijene u Francuskoj ne donose bitne promjene po tom pitanju. Sve političke opcije dužne su braniti jasno definirane ekonomske i strateške interese, pa je ključno da vanjska i obrambena politika evoluiraju u skladu s geopolitičkim promjenama u svijetu i Europi. U tako zadatom okviru, s geopolitičkog stajališta, francuska politika izvoza vojne opreme i naoružanja teži ostvarenju tri temeljna cilja:

prvi se odnosi na očuvanje sigurnosti i interesa Francuske jačanjem kapaciteta partnerskih zemalja da osiguraju vlastitu obranu;

drugi se tiče promicanja suradnje i interoperabilnosti oružanih snaga – posebice u Europi, u smislu razvoja zajedničke europske strateške kulture;

treći cilj se ostvaruje kroz izvoz naoružanja kojim se osigurava zadovoljavajuća razina proizvodnje naoružanja – koja pak jamči održanje ključnih znanja i vještina, koje su jamac francuske strateške autonomije i suvereniteta, a time i suvereniteta njenih strateških partnera.

Francuska je 2019. bila treći najveći izvoznik oružja u svijetu s oko 8,3 milijarde eura izvoza, ili 8% svjetskog izvoza oružja, što je stavlja daleko iza Rusije (20%) i Sjedinjenih Država (37%), ali ispred Njemačke (5,5%) i Kine (5,2%).

Na NATO i EU razini, Francuska će i dalje ulagati napore da sve članice euroatlantskog područja usvoje zajedničku viziju o Aziji. Tim više što NATO mora preispitati svoju doktrinu u okviru summita zakazanog za 2022. Njegov “strateški koncept”, koji definira prijetnje koje opterećuju države članice i sredstva za njihovo suočavanje je iz 2010., te ga je nužno obnoviti. Taj dokument će uključivati i ​​indo-pacifičku komponentu. Za očekivati je da europske zemlje, poglavito Francuska, budu ustrajne u naporima da ne postanu taoci svojevrsnog novog hladnog rata između SAD-a i Kine.

Koliko je Francuska pouzdan strateški partner?

Na francuskoj nacionalnoj razini, za manje od pola godine, održati će se predsjednički izbori. Jedini Macronov protukandidat koji predlaže izlazak iz NATO-a je vođa radikalne ljevice Jean-Luc Mélenchon. Njegovi su izborni rezultati uglavnom jednoznamenkasti, pa zasad taj trend nije aktualan. Naprotiv, kao i za svakih izbora, bit će dovedeno u pitanje sudjelovanje Francuske u integriranom vojnom zapovjedništvu NATO-a, odnosno pitanje vraćanja na pozicije generala De Gaullea, kada je Francuska bila članica NATO-a – ali ne i u njegovom integriranom vojnom zapovjedništvu. Za sad je i dalje na snazi analiza Huberta Védrinea, koju je naručio François Hollande kada je 2012. izabran za predsjednika i razmišljao o izlasku iz vrhovnog zapovjedništva.  Prema njoj: Francuska  treba ostati u strukturama NATO-a i učiniti da se njen glas bolje čuje. Misija nije jednostavna, ali bi ju napuštanje te organizacije učinilo još težom. Francuska bi izgubila vezu s Njemačkom i drugim europskim državama, a u Uniji više ne bi bila vjerodostojna. Radi se o pragmatičnom stavu koji je Macron, u svom mandatu, maksimalno iskoristio kako bi Europi i svijetu komunicirao francuska razmišljanja i ideje. Štoviše, Védrineova analiza je posebno aktualna danas, kada su svi Europljani suočeni s jednostranim odlukama Amerikanaca, u Afganistanu i indo-pacifičkoj zoni, ili sukobima između članica Saveza. Ne samo vladajući u Francuskoj, nego i većina njenih građana, pa čak i euro i NATO skeptici, smatraju da, u ovom trenutku, treba nastaviti s uvjeravanjem ostalih Europljana da je rješenje u europskom zajedništvu. Ukoliko uvjeravanja ne urode plodom, trebat će priznati poraz i prihvatiti konzekvence. U međuvremenu se treba boriti. Tim više što, usprkos poremećenim odnosima sa SAD-om, francuska stručna i šira javnost priznaju da je američki ratoborni stav prema Kini uvelike diktiran agresivnim ponašanjem Kine. Dakle ne isključuju mogućnost snažnog vojnog pritiska, ali žele da se saveznička strategija koncentrira na suvremene oblike konfliktualnosti: ekonomske agresije, cyber napade, dezinformacije i druge hibridne prijetnje.

Sistemska matrica za dugoročnu strategiju razvoja Hrvatskih oružanih snaga

Hrvatsko-francusko strateško partnerstvo neće polučiti zadovoljavajuće rezultate, ukoliko hrvatske vođe u njega ne ugrade dugoročni strateški plan razvoja Hrvatske vojske, odnosno plan modernizacije i koordinacije svih njenih segmenata, a sa svrhom ostvarivanja jasno zacrtanih vanjskopolitičkih ciljeva. Drugim bi riječima kupovinu 12 Rafalea trebalo utkati u sveukupne potrebe modernizacije HV-a – koje bi trebale koincidirati s ciljevima hrvatske vanjske politike. Ova zadnja bi trebala počivati na hrvatskom autonomnom vanjskopolitičkom konceptu, u kojem su jasno definirani hrvatski specifični strateški i ekonomski interesi na europskoj i svjetskoj razini, te diplomatski i vojni alati kojima ih se misli braniti.

U strateškom promišljanju, nužno bi bilo napustiti linearnu kauzalnost. Iako je korisna, ona ne dozvoljava učinkovit opis složenih fenomena kao što su ljudske interakcije, a na kojima počivaju međunarodni odnosi – koje bi vanjskopolitički koncept trebao regulirati. Dakle, bilo bi nužno prijeći na kompleksnu, odnosno kružnu kauzalnost, kojom je moguće pohvatati i povezati maksimalan broj akcija i retroakcija između elemenata neke promatrane problematike, npr. statusa Hrvata u BiH. U tom bi smislu hrvatski vanjskopolitički koncept trebalo opremiti sistemskom matricom. Jedino je ona u stanju vanjske ugroze analizirati kroz skup koherentnih sigurnosnih parametara koji, u isto vrijeme, utječu jedni na druge, ovise jedni o drugima i djeluju jedni na druge. Poznata Macronova metoda „u isto vrijeme“ proizlazi iz takozvanog uvažavanja kompleksnosti. Ima brojne mane, ali daje jasne geopolitičke projekcije i potiče rezilijentnost upravljačkih struktura. Hrvatsko-francusko strateško partnerstvo prilika je za hrvatske vođe da u njegovu strukturu ugrade, precizno definirane, hrvatske ekonomske i strateške interese. Briga o njihovom ostvarivanju nije na hrvatskim strateškim partnerima, nego na hrvatskim vođama.

In fine, u uvjetima u kojima je proširenje EU utrka na duge staze, a  federativno uređenje Unije i stvaranje Europske vojske su malo vjerojatni, Hrvatskoj ne treba fikus – nego jaki predsjednik. Jak na način da sukobe s najbližim susjedima anticipira i neutralizira putem strateških partnerstava sa zainteresiranim europskim i svjetskim partnerima.

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju. Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved