Nitko nije odgovoran…? “Pojavu osuditi, drugove osloboditi…” Hoće li sve proći ispod radara?

Djelomično prenosimo šokantan interview dr.sc. Valerija Vrčeka iz Hrvatskog lista…

Krajem prošloga mjeseca objavljena je najstroža i najopsežnija analiza znanstvenih studija provedenih o učinkovitosti maski za smanjenje širenja respiratornih bolesti, uključujući Covid-19 te je Tom Jefferson, epidemiolog s Oxforda i glavni autor izjavio da su rezultati nedvosmisleni i da maske nisu pomogle u sprječavanju širenja Covid-19.

Tekst o toj analizi nedavno je objavljen u New York Timesu i autor članka među ostalim pita se hoće li se sada, kada je jasno da maske nisu učinile ništa, izvući neka pouka. Jedan od onih koji je zadnje tri godine bio jasan oko nošenja maski i korištenja dezinficijensa, ali i narativa oko korone bio je prof. dr. sc. Valerije Vrček, s Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na pitanje kako bi prokomentirao najnovije istraživanje koje je pokazalo ono o čemu pojedinci govore posljednje tri godine, odnosno kako maske nemaju i nisu imale nikakav učinak u sprječavanju zaraze, dr. Vrček kaže kako to „nije nikakvo iznenađenje”.

Ipak, treba ostati skroman i ne glumiti generale nakon bitke. Znanstvena istraživanja nisu brza, potrebno je vrijeme, potrebne su brojke. Danas ih imamo pa su interpretacije lakše, posljedice uočljive. Imamo više od 300 000 000 000 (slovima: tri stotine milijarda) maski navučenih na lice, nos, možda i oči. S takvom populacijom maskiranih ljudi nije teško otkriti da je plastična maska bila roba s greškom. Da, pisalo se o promašaju maski i prije tri godine, o kemijskom sadržaju tih plastičnih zakrpa, o kancerogenom titanijevu dioksidu, o prevelikim dimenzijama pora na maskama, o paradoksu uputa – Skini masku, stavi masku, o otimanju zraka, o političkoj simbolici maski…

To su bila rana upozorenja koja u vrijeme pandemijske buke većina nije slušala. Kao uspomena na taj nepotrebni maskenbal ostat će ekološki ožiljak, tone plastike u okolišu, mikroplastika u ljudskim plućima i potrošene milijarde za propali eksperiment. Kao znanstvenik, ne ulazim u interpretaciju namjera, moralne patologije ili financijske interese promotora maski, samo se, nešto poput pjesnika, čudim svijetu modernih ljudi koji mogu pojesti toliko podvala, kaže dr. Vrček.

Prema njegovim riječima „maska je postala simbol“. Politički, ideološki, etički, kulturološki. Maska na licu bila je vrsta identiteta, pripadnosti, uniforme, ali i poraza. Još i danas neki ljudi nose taj relikt pandemijske prošlosti izražavajući time svoj stav pismenosti, privrženosti službenim upozorenjima i narativima. Nije čak ni važna njezina učinkovitost, koju sve donedavno nitko nije niti izmjerio, već je bila važna njezina poruka, demonstracija i neka vrsta bolesne solidarnosti: „Misli na druge, nosi masku.“

Danas, više nije tajna da je intelektualna ljevica zaštitnu masku pohlepno prihvatila kao poklič, kao priliku, kao moralni imperativ izgradnje novoga čovjeka. Ovom prilikom moram citirati Matthewa Crawforda, profesora na Institutu za studije kulture na sveučilištu u Virginiji koji to slikovito opisuje: „Zero-covid je herojska bitka, koja zahtijeva obezličenje pojedinca. Kao u svakom ratu, oni koji se pridružuju međusobno se mogu prepoznati; ali ne vlastitim licem, nego ratnom uniformom – zaštitnom maskom N95.“

Dr. Vrček smatra kako je „šteta nemjerljiva, ljudi su se nagutali plastične prašine, kemijskih aditiva, ali i poniženja”. Prema njegovim riječima „najveću su cijenu platila djeca.“ To je jedina, isključiva populacija koja je bila prisiljena satima udisati zrak onečišćen plastičnim poluproizvodom. U Hrvatskoj je najbolji primjer pandemijske pedofilije bio slučaj djeteta iz Krapinskih Toplica kojemu nije dopušten ulaz u školu bez maske. Doslovno su ga poput psa ostavili na cesti. To je bio vrhunac pandemijske pedagogije, školstva poraženoga medicinskim iluzijama, naglašava dr. Vrček.

„Djeca su prva i posljednja žrtva pandemijskoga bezumlja. Mrtve smo pokopali, možda dan ranije od očekivanoga, a sada su na redu djeca. Njihovi respiratorni, imunološki i psihološki problemi. Pazite, govorim samo o maskama. O cijepljenoj djeci, sačuvaj Bože, ne želim ni razmišljati. Ono što smo učinili našoj djeci ravno je Herodovu zlodjelu. Generacijsko nasilje nad djecom tijekom pandemije, bilo je vrhunski derivat sebičnosti zapadne civilizacije. Oteto im je djetinjstvo kako bi se na par minuta odgodio prirodni proces starenja, bolesti i umiranja.

Cijeli članak pročitajte na Provjeri ili direktno na Hrvatskom listu