Desničari su kao i obično “otrovni”. Na fejsu slika Sandre Benčić s rukom visoko u zraku, u stilu Dolores Ibarruri, poznatija kao La Pasionaria (generalna sekretarica Španjolske komunističke partije) i viče: “Uvest ćemo diplome prije studiranja”.

Aluzija je jasno naljutila Branku Budimski: “Ako si u HDZ-u, diploma ti ne treba, dobiješ je s iskaznicom. Još pride i poneki doktorat”. Kost je bačena, tko je i gdje diplomirao i je li diploma iz Kragujevca ili iz Mostara. Mostarska je popularnija. I onda se u “studij” umiješala i policija i počela oduzimati diplome.

Ja sam odmah u jednoj od mojih kolumna stao na stranu “studenata”. Mogu oni vama oduzeti diplome, ali znanje koje ste stekli vozeći se od Zagreba do Kragujevca/Mostara i natrag nitko vam ne može oduzeti. Važno je uvijek biti uz malog čovjeka. Verica Potočki dijeli praktične savjete: “Kad pređeš pedesetu, to ima svoje mane i vrline. Ne vidiš slova izbliza, ali prepoznaješ budale nadaleko”.

Ivana Petrović je dobitnica nagrade Zlatni studio u kategoriji Najbolja TV novinarka. “Ah, taj fest, past ću u nesvijest”. Najoduševljeniji Ivaninom nagradom bili su Hrvoje Zovko i Maja Sever kao i njihovo DNH. Onako usput, pomalo je to zakašnjelo priznanje jer je Ivana Petrović najbolja novinarka u ovoj državi već skoro 20 godina.

Prednost imaju Dežulović i Šprajc

Napokon je netko imao muda to i javno priznati. Naravno, ljevičarska i projugoslavenska udruga DNH i dalje će uvijek davati prednost Anti Tomiću, Borisu Dežuloviću, Zoranu Šprajcu… Slučaj polagano “odmrzavane” Ivane Petrović samo dokazuje da je Lav Trocki bio u pravu kad je novinare nazvao “intelektualnim proleterima”.

No, ima novinar koji se ne može nazvati ni intelektualni proleter. To je naš Dragec, Zvonimir, Carlos Pilsel. Zadnji njegov novinarski biser govori sve: “Dokle će se u Crkvi nastaviti lagati o Alojziju Stepincu?” Kad je to naš Dragec bio u Vatikanu kod pape Franje? Jedna od zadnjih znanstvenih studija pokazuje da je svaki treći slušatelj cajki jednako glup kao i prethodna dva.

Punjenje arena diljem hrvatske pomalo sliči na osmo svjetsko čudo. Kako su to zaključili u Austriji, to je “muzika za idiot”. “Arenaši” sad konkuriraju pederima. Naime, Divna Ristić je nedavno napisala da nema dvojbe da su pederi osmo svjetsko čudo: “Ne razmnožavaju se, a sve ih je više”. I kod nas i oko nas. Baš kao i “arenaša”.

O Martiću i Turudiću

Navodno je provedena anketa u Zagrebu s pitanjem: “Treba li istjerati Hercegovce iz Zagreba?” Rezultat: pet posto se izjasnio “Da”, a 95 posto “Ne, neka nas”. A sad malo o hrvatskim paralelama ili skijaški rečeno “paralelnim slalomima”. Navodno je direktor firme United Media, koja je vlasnik Nove TV i N1 TV, Duško Martić, sin ratnog zločinca Mile Martića koji je trenutno na studijskom “putovanju” u Haagu.

Naš Mile je tamo devedesetih raketirao Zagreb. Sjećate se “zvončića”, mrtvih i ranjenih. Jednu ženu prognanicu koja se uspjela domoći Zagreba da se izvuče iz “ratnog pakla”. Milini zvončići su stajali života. I sad pomalo tragikomični zaključak. To je vrijeme, kad se “ozloglašeni” Ivan Turudić s puškom u ruci suprotstavio Mili Martiću i njegovim četnicima.

Danas je za oporbu čudovište, a Milin sin Duško je duša dviju TV-kuća koje “granatiraju” Turudića skoro isto tako žestoko k’o naš Mile Zagreb. Evo to je taj paralelni slalom. Svako vozi svojom stazom, samo što je jedna puna leda. Oporba bez prestanka već mjesec dana “prekomjerno granatira” Glavnog državnog odvjetnika jer nije povukao samo jedan mali taktički potez prije početka karijere.

‘Mobilizirani propagandist’

Naime, trebao se tajno učlaniti u SDP, pa kad su ga izabrali za suca Visokog kaznenog suda, izašle bi poruke s Peđom Grbinom pa bi ga danas oporba slavila kao neovisnog i čovjeka od moralnog integriteta. Slavili bi ga i mediji jer ipak je sve na kraju krajeva relativno.

Dokaz tomu je i naš heroj Predrag Fred Matić kojega neki zlobno nazivaju “punjena ptica”. On se onako iskreno i hrabro očitovao na izjavu ministra Tome Medveda da je prosvjed u Savskoj bio nužan.

Punjena ptica, duhovit k’o Ante Tomić i Vedrana Rudan, “regaovao” je munjevito i drugarski: “Prosvjed branitelja bio je velika nužda”. “Mobilizirani dragovoljac” Domovinskog rata danas je “mobilizirani propagandist” abortusa u Bruxellesu. Uvijek nas ponovno zadivi svojom debelom kožom.

‘Druže Maršale, zadatak je izvršen’

Pričaju dva Bračanina: “Divim se tvojim osjećajima. Oženjen si već trideset godina, a i dan danas dok šetate gradom stalno se držite za ruke”. “Normalno, ako je pustim kupit će štogod”. Studoše Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu također treba držati za ruku jer ako ih pustiš odoše oni u slobodarski Beograd. Idu razgledati atrakcije kao Kuću cvijeća,u kojoj leži div pravnih misli koje su nasmijale pokoljenja-

“Drugovi ima sudija koje se drže zakona k’o pijani plota”. Tako i na Pravnom faksu u Zagrebu ima jugo-nostalgičara koji se drže Beograda k’o pijani plota. Neka se upišu pojedinačno u knjigu utisaka kraj Dine Rađa, Vedrane Rudan, Dežulovića, Tomića i kolone orjunaša. I tako će se od 15. do 17. ožujka ove godine naši studoši, budući pravnici, upoznati s epopejama, Sutjeskom, Neretvom i drugim neprijateljskim ofanzivama odnosno sa sedam povijesnih “bežanija”.

Da bi saznali nešto o ubijanju skoro pola milijuna Hrvata nakon Drugog svjetskog rata nisu trebali ići čak u komšiluk. Mogli su za sat/dva vožnje autobusom stići do sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije i tamo posjetiti 1700 jama koje su partizani Josipa Broza Tita napunili tijelima vojnika, civila, žena, djevojaka i djece. Samo u Hudoj jami je ubijeno preko tri tisuće mladih. Nakon toga, mogli su samo poslat depešu u Beograd: “Druže Maršale, zadatak je završen”.

‘Idi bre da se lečiš’

Jako je vruće u autokracijama. Koliko je tek vruće kad se dosegne visok stupanj tolerancije. Od 1948. godine u komunizmu je moderna umjetnost bila na ledu. Ni visok stupanj tolerancije nije je uspio odlediti. Tek tamo sredinom šezdesetih Tito je odobrio da se “organizuje” jedna velika izložba moderne umjetnosti u “boemskoj” četvrti glavnog grada negdje na Skadarliji.

Našao se tu Pablo Picasso, Henry Moore, Henry Moodie, naš Edo Murtić… HRT je poslao mog sad već pokojnog prijatelja Vladu Traubera da ovjekovječi sjedinjenje beogradske čaršije i moderne umjetnosti. Sve po onoj staroj: ako vam je muž peder, ali vas bar ne vara s drugom ženom. I moj se Vlado “nacrtao” s kamermanom u Beogradu i počeo snimati beogradske posjetitelje izložbe.

Sve sami ljubitelji Picassa, Moorea, Murtića i ostalih izloženih. Za oko mu je zapao jedan čovo u opancima koji je dugo obilazio jedno djelo Henry Moora. Nakon što je napravio par krugova oko odljeva, uzeo je knjigu utisaka i nešto napisao. Zatim se žurnim korakom udaljio. Znatiželjni Vlado je odmah otvorio knjigu utisaka i zamolio da se tu simbiozu naroda i umjetnosti snimi.

Ljubitelj moderne umjetnosti u opancima bio je suhoparno odrješit. Napisao je na ćirilici “Idi bre da se lečiš”. U tom trenutku nije bio ni svjestan da je poslao bezvremensku poruku svojoj braći jugovićima s Pravnog faksa u Zagrebu koju oni naravno ne kuže ni danas, a niti će u budućnosti. Možda shvate kad im se Aleksandar Vučić ponovno pojavi u Glini jednog lijepog dana, a možda i prije.

Vijest: Lažnom se glumcu sudi zbog lažnog predstavljanja

U prvoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji učenici će uz srpski, engleski, francuski, njemački, ruski, staroslavenski, grčki i latinski slušati i hrvatski kroz otvoreni prozor učionice! Nedavno smo imali zgodnu priliku vidjeti kako izgleda “Noćni Saborski show”. Po Hrvatskom jezičnom portalu “show” je “umjetničko -zabavna priredba”.

No, kod nas je to bila samo loša kopija starog zagrebačkog Varijetea. Noćna parada taština, amaterski nastupi priučenih političara u borbi za još jedan saborski mandat. Puno vike ni za što! Puno galame, prostota i lažne superiornosti. Ljevičari s lijeve strane Sabornice bili su histerični jer HDZ ne želi nikako predati vlast.

Najbolje bi bilo bez izbora. To je već old story. Hassan Haidar Diab citira libanonskog pjesnika, književnika, filozofa i mistika Gibrana Khalil Gibrana: “Nikad ne lažite nekom tko vam vjeruje, nikad ne vjeruj nekome tko ti laže”. Zagorci su to skratili poslovicom “Ne vjeruj ženi koja laže”, a Sabor je pun žena.

Jedna od iskrenijih je naša Sandra Benčić koja je navodno izjavila kako joj je prva godina faksa bila 10 najboljih godina života. I meni isto! Loše je kad ponekad moraš sam od sebe okrenuti glavu. Još je bolje od Gibrana Alan Ford sve spojio u narodnu mudrost “Kada umreš nije ti teško jer ne znaš da si umro. Teško je drugima”. Isto je tako i kad si glup.

Plenković se naslonio na desno

Goranka Jureško iz Jutarnjeg je “zaboravila” na svjetonazor Jutarnjeg i partijsku disciplinu pa je “otvorila dušu”. Kaže kako noćni saborski život “kod veselog Gordana Jandrokovića” ipak nije za preporuku. Bila je to loša kopija Moulin Rougea… uglavnom priučenih političara, đaka ponavljača, neodgojene bivše djece… loših modnih izračaja… sve s puno vike ni za što… “Nedostajalo je samo natjecanje u plesu na štangi”.

Prepustimo se malo maštanju. Kako bi lijepo bilo da u Saboru možemo gledati, umjesto Anke Mrak Taritaš, Katarine Peović, Mirele Ahmetović, Darije Orešković i ostalih ljevičarskih heroina ljude kao što su bili Hrvoje Kačić, Vladimir Gotovac, Božidar Pankretić, Ruža Tomašić… Ah, gdje su ta prošla vremena…

Andrej Plenković se napokon malo “naslonio” desno. Čak je i Milorad Pupovac zamoljen da malo zaveže. Očito idu izbori. Mada je to sad već svima pročitana knjiga, ipak i to će mu biti dovoljno da opet dobije izbore. Hrvatska ljevica je dva puta imala dobre karte, ali kad je došla “na štih” sve je prosula.

Sva njihova predizborna obećanja pala su u vodu kad su se domogli vlasti jer njihova nesposobnost i nedostatak pravih ljudi učinio je da su se morali odmah nakon jednog mandata vratiti natrag u oporbene klupe na lijevoj strani sabornice. Hrvati kratko pamte, a još brže zaboravljaju, ali danas gurnuti državu u ruke Peđe, Sandre, Mirele, Šokre Kreše Beljaka, (Ne)Možemo, e to bi bila stvarno za njih “nemoguća misija”.

‘Ako Hajduk ne osvoji prvenstvo, prijavite nas…’

Zato “uzalud vam trud svirači, za druge je dunja žuta”. Kakav im je kadrovski potencijal najbolje svjedoči borba SDP-a i Možemo za Daliju. Za Mrak Taritaš se ne moraju boriti. Kome se ona prikloni ta će stranka pretegnuti… Neće oporbi proći ni cinkarenje Europskoj javnoj tužiteljici, kmečanje kako će rumunjska “boginja pravde” potkresati Plenkoviću krila, a EU-a ostaviti jadne Hrvateke bez toliko željenih fondovskih novaca.

Laura Kovesi još nije skužila, ali će ubrzo, da prijave kojima ju zatrpavaju iz Hrvatske nisu zapravo u cilju borbe protiv korupcije već borbe za vlast oporbe. Skupila je pritužbi kao za jedan osrednji “Jakuševac”. Njeno pojavljivanje u Zagrebu za oporbu je političko Međugorje. Na ljevičarsku žalost, naša Laura sve više sliči na Carlu del Ponte. Sjećate li se našeg poltronstva, ulizivanja, zatvaranja ulica kad je dolazila po “materijale”na Pantovčak legendarna Carla del Ponte.

Opčinjena Antom Gotovinom i navodnim prekomjernim granatiranjem u Kninu, Carla je imala pouzdanu potporu naše Jadranke Kosor koja je vjerovala kako joj je to ulaznica u političku povijest odnosno u EU. Carla nam je “maznula” devet godina članstva u EU, a Laura i da hoće to više ne može. Izbori će brzo doći i još brže proći. Jedina promjena bit će ta da će Hajduk napokon osvojiti prvenstvo. Ako slučajno ne osvoji, odmah prijaviti Lauri…

‘Lažemo jer možemo…’

Opet se jednom pokazalo kako se u Hrvatskoj ogromna većina veseli uspjesima naših športaša. Naši vaterpolisti su osvojili svjetsko zlato u teškoj konkurenciji najboljih ekipa. Na povratku su ih dočekale tisuće oduševljenih ljudi u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, ali ne i u Zagrebu.

Ne zato što Zagrepčani nisu željeli pozdraviti i čestitati našim vaterpolistima nego zato jer za “Možemo!” i šestu ličku to nije bio događaj vrijedan slavlja.

Navodno, po Tomislavu Tomaševiću, oni nisu znali da to netko želi!!! Ljevičarski Nožemo to očito nije želio jer oni valjda ne smatraju da treba slaviti hrvatske pobjede.

Izmotavanja Gradonačelnika kako je bio navodno “šum u komunikaciji” samo je jeftina izlika da se opravda diverzija koju je Nož-emo izveo protiv volje svojih građana. Svidjela mi se izborna parola. “Lažemo, jer možemo…ili nož-emo”.

Zvonimir Hodak/direktno.hr