UBOJSTVO GENERALA SOLEIMANIIJA U KONTEKSTU APOKALIPSE I POSLJEDNJIH VREMENA

Ubojstvo generala Qasema Soleimanija, zapovjednika Al-Quod specijalnih jedinica Islamske revolucionarne garde, 3 sječnja 2020, ubijenog američkim projektilima je poseban trenutak koji označava potpuno novo stanje u preslagivanju snaga na Bliskom istoku.

Ukoliko je Bliski istok ogledalo globalnih geopolitičkin pokreta ovaj događaj ima daleko širu dimenziju koja se tiče svjetskog poretka kao cjeline. Nije slučajnost da mnogi promatraći tumače smrt generala Soleimanija, heroja u borbi protiv ISIL-a u Siriji i Iraku kao početak Trećeg svjetskog rata ili u najmanju ruku rata SAD-a protiv Irana.

Iranski napad projektilima na američku vojnu bazu u Iraku 8 sječnja 2020 izgleda, potvrđuju analitičari: Sulejmanijeva smrt je početak „konačne bitke“. Tako se poima ovaj događaj u svijetu Shiita u kojemu je iščekivanje kraja svijeta i  dolazak Mahdia, obećanog Spasitelja na kraju vremena, toliko jako da se ono tiče ne samo vjerskih nazora  nego i analize svakodnevnih političkih i međunarodnih odnosa. Shiiti vide kraj svijeta kao „konačnu bitku“ između onih koji su pristalice Mahdija i njegovih protivnika, sila Dajjala. Vjeruje se da su Mahdijeve pristalice muslimani (kako Shiiti tako i Sunniti s izuzetkom Wahabi i Salafis sekti koje se prepoznaju kao ekstremisti, heretici i takfiri) dok se Dajjal, islamski antikrist, povezuje sa Zapadom, najprije i ponajviše sa Sjedinjenim Državama Amerike. Najveći dio proroštava govori o konačnoj bitci koja će biti na poprištu Bliskog istoka i sam Mahdi će se pojaviti u Damasku. Osoba Mahdija se može također naći i kod Sunnia, ali Shiiti vjeruju da se radi o pojavi „skrivenog, tajnog imama“ koji ostaje živ ali je“skriven“ do današnjih dana. Sunni tumače Mahdia kao vođu islamskog svijeta koji će se pojaviti na kraju vremena da otpočne odlučnu bitku protiv Dajjala u kojem većina Sunnita vidi materijalističku, ateističku civilizaciju modernog Zapada, sukladno tomu američku hegemoniju kao najagresivniju prethodnicu Zapada.

„Taj prostor je također direktno uključen i u druge apokaliptičke obračune koji se tiču drugih religija.

Religijski Izrael (Haredim) na primjer, iščekuje dolazah Mesije u Izrael s kojim će Hram u Jeruzalemu, Treći hram, biti ponovo izgrađen. Njegovu pojavu ometa Džamija Al-Aqsa koja se nalazi u Jeruzalemu na mjestu na kojem je postojao Drugi hram. Ekstremne židovske sekte kao što je „Temple Mount Faithful“ su više puta pokušali izgraditi tunel ispod Svetog Brda-Holy Mount i dignuti u zrak Al-Aqsu. To svakako dovodi do arapsko-izraelskih sporova posebnih razmjera. Priča se da je ubijeni general Suleimani predvodio diviziju Islamske revolucionarne garde Al-Qods što znači Jeruzalem i da mu je glavni cilj bio sprijsčiti izraelce da otpočnu gradnju Trećeg Hrama i osloboditi Svetu Zemlju od cionista. To se, prema vjerovanju muslimana ima dogoditi upravo uoči kraja vremena.

U Sjedinjen Državama ogroman utjecaj ima evangelička sekta koja u duhu „kršćanskog cionizma“ tumači bliskoistočnu politiku kao predigru „Drugom dolasku Krista“ u kojem se drži da su  „Kristovi neprijatelji“ „vojske kralja Goga“ iz „sjeverne zemlje“ koje evangelici tradicionalno povezuju s Rusijom. I doista Rusija aktivno djeluje u Siriji i jača utjecaj u cijeloj regiji.

Ako sve ovo objedinimo onda je slika koju dobivamo zlokobna: ubojstvo Soleimanija upada u ovaj kontekst apokaliptičnih očekivanja i tumači se i mnogi ga tumače s početne točke Armagedona ili ga u najmanju ruku uspoređuju s ubojstvom nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu koje je bilo iskra koja je potpalila Prvi svjetski rat.

„Tako ubojstvo generala Suleimanija i iranski osvetnički napad na američke baze je krajnje radikalan događaj koji iz temelja mijenja značenje i bremenit je teško predvidljivim posljedicama.“

MULTIPOLARNOST PREMA UNIPOLARNOSTI

Ovim rasponom množine značenja događaja koji su se već zbili u početku 2020 važno je početi s analizom imajući na umu širi opći kontekst. Ovaj kontekst je definiran svjetskim sistemskim prijelazom  od unipolarnog svijeta koji se oblikovao u dvadesetom stoljeću pod jedinstvenom dominacijom Zapada (posebno SAD-a) na multipolarni svijet čije konture posaju sve više jasne u odnosu na povratak Putinove Rusije u  povijest kao suverene i neovisne sile i pogoršanim američko-kineskim odnosima  do točke trgovačkog rata.

U svojoj predizbornoj kampanji predsjednik Trump je sam obećao biračima da će odbiti intervencije i da će odustati od neoimperijalističke i globalističke politike. To ga je činilo mogućim pristalicom mirne tranzicije prema multipolarnosti. Ali ovom odlukom, ubojstvom Suleimanija, Trump je poništio takvu mogućnost. Još jednom je potvrdio  da je mjesto SAD-a u onom sklopu sila koje se očajnički bore da sačuvaju unipolarni svijet. Iza Trumpovih leđa vire one sile američkih neo-konzervativaca i kršćanskih cionista koji vode događaje prema konačnom okršaju. Ali ta bitka, hoće li ona otpočeti sada ili nešto kasnije, odvijat će se u potpuno novim uvjetima: Ruski uspjeh u međunarodnoj politici, impresivno kinesko gospodarstvo kao i postupno zbližavanje Moskve i Pekinga učinili su multipolarni svijet realnim predstavivši drugim državama i civilizacijama, onim malim  i onim  velikim  poput Indije kao i regionalnim  vodećim  državama poput Irana, Turske, Pakistana i zemlalja arapskog svijeta, kao i  onim Latinske Amerike i Afrike, mogućnost da biraju mjesto u ovoj antagonističkoj konstrukciji: ili da ostanu podanički sateliti unipolarnog Zapada koji je u agonij, i ili da stanu na stranu multipolarnog svijeta tražeći svoju budućnost u tom svijetu.

SAMOUBOJSTVO DONALDA TRUMPA

Nastala je iz temelja nova situacija nakon tragičnih događaja u Iraku 3 sječnja 2020: General Suleimani kojeg su ubili Amerikanci bio je organski dio multipolarnog svijeta i predstavljao je ravnotežu snaga ne samo Islamske revolucionarne garde ili Irana nego i čitave multipolarnosti. Na njegovom mjestu je mogao biti isto tako i ruski vojnik bez osnova optužen od Sjedinjenih Država da je sudjelovao u pripojenju Krima, ili kineski bankar optužen da je nanio veliku štetu američkom finansijskom sustavu. Sulejmani je bio simbolička ličnost multipolarnosti kojeg su ubili zagovornici unipolarnosti izvan svih normi međunarodnog prava.

„Odlukom da likvidira Suleimanija Trump je djelovao s pozicija unipolarne sile „tako sam odlučio i tako će biti“ ne mareći za posljedice, na rizik rata, na proteste različitih strana. Kao i prijašnji američki predsjednici Trump je djelovao u skladu sa sljedećom logikom: Jedino Sjedinjene Države imaju pravo nalijepiti etiketu „dobri momci“ „loši momci“ i prema „lošim momcima“djelovati kako im se svidi. Teorijski Putin, Xi Jinping ili Erdogan mogu isto tako postati „loši momci“ i onda je jedino moguće pitanje hoće li se oni moći braniti protiv napada odgovorajući sredstvima, protiv državnog udara (s kakvim se bio suočio Erdogan) ili obojenom revolucijom (s kojom se Iran neprekidno suočava) ili  s „petom kolonom“ liberala s kojim Zapad neprekidno ustrajava protiv Rusije). Sam Trump je uvjerljivo i žestoko kritizirao takve politike prethodnih administracije i republikanskih i onih demokratskih, ali odlukom da ubije Suleimanija pokazao je da nije različit od njih.“

To je vrlo važan moment u prijelazu iz unipolarnog u multipolarni svijet. Trump je predstavljao nadu da bi se ova tranzicija mogla dogoditi mirno i da u njoj Sjedinjene Države ne bi bile neprijatlj nego sudionik s mogućnošću koja teorijski pruža mogućnost da znatno ojača svoj vodeći položaj u kontekstu multipolarnog svijeta i osigura privilegirano mjesto u multikulturalnom klubu kao cjelini. Ova nada je propala 3 sječnja 2020, i nako toga je Trump postao obični američki predsjednik kao i ostali i to još gori a ne bolji. On je potvrdio status SAD-a kao imperijalističkog zmaja u agoniji koji je lud, zločudan i opasan ali nema šanse izbjeći „konačnu bitku“. Nakon ovoga Trump je  prekrižio i svoju osobnu budućnost i budućnost Sjedinjenih Država kao jednog pola u multipolarnom svijetu. Učinivši ovo on je potpisao Americi smrtnu presudu za budućnost.

Kako multipolarni svijet raste i jača SAD više nije subjekt tog procesa nego objekt a jednako tako i Trump. Ubojstvom Solejmanija on je postupio ne samo s Teheranom i Bagdadom, Ankarom, Moskvom i Pekingom kao „objektima“ koji jedino predstavljaju smetnju u utvrđivanju američke hegemonije. To znači rat, jer sraz unipolarnosti i multipolarnosti  je bitka za status postajanja subjektom. Danas više ne mogu biti dva takva subjekta: Može biti ili samo jedan, to  je Trump ponovo pokušao uspostaviti; ili više od dva što je osnova strategije Rusije, Kine, Irana, Turske i svih drugih koji prihvate multipolarnost.

USPJEH MULTIPOLARNIH SILA I NOVA RAVNOTEŽA SNAGA: KRAJ AMERIKE

Ova analiza globalne ravnoteže dramatično  zaoštrava cijelu svjetsku političku strukturu jer prilike vraća unazad prema politici u duhu George W.Busha, Obame ili Hillary Clinton. Trump koji je sarkastično ismijavao Hillary danas se pojavio u njenom ruhu u ulozi krvavog globalističkog vještca. Ali događaji nedavnih godina, jačanje ruskih pozicija na Srednjem istoku, posebno njeni udarni uspjesi u Siriji, približavanje Rusije i Kine  i okupljanje i integracije oko  projekta  Svilenog puta – Jednog Pojasa Jednog Puta prema Putinovoj euroazijskoj strategiji i čak Trumpovim ranijih  izbjegavanju  direktne konfrontacije omogućilo je jačanje multipolarnih snaga na Mediteranu (gdje je najvažniju ulogu odigralo približavanje između Putina i Erdogana). To je nepovratno je izmjenilo ravnotežu snaga. Prvo i najvažnije, ovo se dogodilo na prostoru uz kraljevstvo Armageodona koji je jednodušno, iako po različitim znacima, prepoznat po svim vrstama političkog apokaliptizma.

„Razvoj neizbježnih događaja koji su slijedili nakon ubojstva generala Sulejmanija dovest će do konfrontacije između, s jedne strane SAD-a i Zapada duž saveznika kao što su Izrael, Saudijska Arabija i zaljevske države, i s druge strane multipolarnih sila Rusije, Kine, Irana i Turske i dignuti će je na višu razinu. SAD vodi politiku sankcija i trgovačkog rata protiv svojih protivnika na takav način da jedan veliki postotak čovječanstva trpi pod američkim sankcijama, i to ne samo u Aziji nego i u Europi u kojoj su europske kompanije (ponajviše njemačke) sankcionirane zbog sudjelovanja u projektu Sjeverni tok. To je manifestacija američke arogantne hegemonije koja sa saveznicima postupa kao s lakejima i s njima postupa tako da ih kažnjava. SAD nema prijatelja nego samo robove i neprijatelje. U takvom stanju „usamljene supersile“ stremi prema konfrontaciji, u ovom slučaj protiv cijelog ostatka svijeta. U mogućoj datoj prilici sadašnji „robovi“ će, nema sumnje, nastojati izbjeći od neizbježnog obračuna, kaznem,  zbog njihovog nepopularnog kolaboracionizma.“

Washington nije naučio nijednu lekciju iz volje američkog naroda koji je izabrao Trumpa. Narod nije glasovao za nastavak politike Bush / Obama, nego protiv nje i za njeno radikalno odbacivanje. Amerikanci (u najvećem broju globalističke) elite to nisu uzele u obzir nego su sve to  otpisale kao manipulaciju „rusih hackera“ i „blogera“. I sad s Trumpom koji je djelimično raširio ruke prema agresivnoj globalističkoj eliti koja je izgubila smisao za racionalno, američkoj  „ušutkanaj  većini“ je ostavljena samo jedna opcija:da se potpuno odvrati od amreičke vlade. Ako je čak Trump završio tako da je postao igračka  u rukama globalista onda to znači da su sve legalne metode političke borbe iscrpljene. U srednjoročnoj perspektivi ubojstvo generala Sulejmanija će se osjetiti kao početak potpunog građanskog rata u Sjedinjenim Državama. Ako nitko ne izražava volju društva onda će samo društvo ući u prostor posebnih načina pasivne sabotaže. To je ono što se može očekivati u SAD-u. Ako nije Trump, nego američki narod,  u svom pravom duhu kulturne i političke tradicije, izabrao multipolarnost, onda to neće biti s državom nego protiv države koju je „kidnapirala“ globalistička elita kojoj se čak ni prva osoba u Bijeloj kući nije suprostavila. Ubojstvo generala Sulejmanija znači kraj Amerike.

UNIPOLARNI SVIJET JE U DUBOKOJ KRIZI

 Teško da su europski partneri SAD-a  spremni na bilo kakvu oštru konfrontaciju s multipolarnim klubom. Ni Merkel,  koja je dobila drugu pljusku za Sjeverni tok, a ni Macron, opsjedan žutim prslucima, koji na ovaj ili onaj način shvaćaju da će se morati suočiti s populizmom (otud njegov „posebni položaj“ s Rusijom i projekt o stvaranju europske vojske), a ni Boris Johnson, koji je upravo uspio istrgnuti  Britaniju iz zagušljive močvare liberalne Europske unije (i koji se  upravo priprema,  da teško izboreni kakav takav  relativni suverenitet,  zamijeni ropstvom ludom čovjeku koje je izgubio svaki smisao za realizam) i koji gori od želje da skoći u vatru Trećeg svjetskog rata koji je potpalio Washington i da bude zatrt u pepelu bez traga.

NATO puzi pred našim očima oko Turske koja više gotovo ni u čemu ne podupire SAD na Bliskom istoku i u Mediteranu ( koji Turci zovu „Plavom domovinom – Mavi Vatan) koji će stajati kao njezin prostor suverene kontrole. Dakle, bezuvjetno i potpuno iracionalno, ili, moglo bi se reći, očajničko, i čak izazovna je podrška Washingtona Izraelu u podrivanju odnosta s Arapima, ili šire, s islamskim svijetom. U isto vrijeme Trump svodi savez sa Saudijskom Arabijom na financijki ulog koji nije izgledna osnova za bilo kakav jači savez, a za kakav Sjedinjene Američke Države nisu genetski sposobne.

„Tako  Sjedinjene Države ulaze u Treći svjetski rat između unipolarnog svijeta u agoniji i neprekidno jačajućeg multipolarnost svijeta u uvjetima mnogo  gorim u usporedbi s onim prethodnih administracija. U takvim uvjetima Trump bi trebao biti ponovo izabran, dok oni koji su ga potakli da ubije Sulejmanija još uvijek pokušavaju da ga sruše zbog toga.  Ubojstvo Sulejmanija bilo ratom ili mirom podjednako podriva Trumpov položaj. Ubojstvo Sulejmanija je fatalna odluka koja će ga uništiti.

Položaj onih europljana, populista s desnog krila koji su  podržali ovaj samoubojstveni čin Trumpa bit će bitno oslabljen. Čak se ne radi o tome što su izabrali američku stranu nego su zauzeli stranu umirućeg unipolarizma a to može uništiti svaku stranu.

NOVI IZGLEDI MULTIPOLARNOG SVIJETA

U ovim okolnostima zemlje koje su potpale pod sankcije, najprije Rusija, Kina i sam Iran, već su naučile živjeti pod ovim okolnostima i odgovoriti na njih razvojem svojih vlastitih strateških oružja (Rusija), gospodarskih struktura (Kina, uključujući i prostor izvan njenog vlastitog teritorija u kontekstu ogromnog prostora projekta Svilenog puta – Jednog pojasa Jednog puta, energetskom neovisnošću (Iran) i neovisnom regionalnom geopolitikom (Turska). Sada sve što ostaje raspodjeljuje se među članovima multipolarnog kluba kao najjaća dobitna karta i multipolarnost postaje stvarno ozbiljan i relativno neranjiv protivnik. Što je jači ovaj protivnik to je veća mogućnost izbjegavanja Trećeg svjetskog rata u njegovoj vrućoj fazi i ostaje čekanje na kolaps unipolarnosti  koja će neminovno doći sama od sebe.

„Niz posljedica ubojstva generala Sulejmanija je sasvim jasan. Iran je Pentagon proglasio terorističkom organizaciom kao i ISIL, a to znači isto ono što se dogodilo generalu Sulejmaniju može se dogoditi svakom američkom vojniku. S obzirom da nije bilo odgovora  na napad projektilima protiv američkih baza u Iraku Iran će biti potpuno samopouzdan usvoju borbenu efikasnost i i počet će razvijati oružja s još većim pouzdanjem povezujući se s Rusijom. Važno je u ovim okolnostima da je Iran oglasio povlačenje iz nuklearnog sporazuma.  Nakon svega više nema što izgubiti. Druga islamska država, Pakistan,  također ima nuklearno oružje. Isto tako ga ima i regionalni protivnik Irana, Izrael. Teheran više nema razloga pregovarati s onima koje je proglasio teroristima.“

Također je važan položaj Iraka u kojem Shiiti čine većinu. Za cijeli Shiitski svijet general Qasem Soleimani je bio neupitni heroj. Stoga je irački parlament tražio trenutno povlačenje svih američkih trupa s iračkog teritorija. Demokratska odluka iračkog parlament svakako nije dovoljna za cinične američke ubojice koji su svugdje gdje postoji nešto od čeg mogu profitirati. Ali to znači i početak opće antiameričke mobilizacije iračke populacije, ne samo Shiita nego i Sunnita koji su radikalno antiamerički raspoloženih. To je razlog zašto su mnogi  Sunniti,  pristalice Sadama Husseina,  pristupile ISIS-u, u vjeri da se ovi bore protiv Amerikanaca s kojim su Shiiti sklapali neke sporazume. Sada svi, i irački Shiiti i Sunniti traže povlačenje američkih trupa.  Odsada je svo stanovništvo Iraka, isključujući Kurde koje su amerikanci nedavno cinično izdali, spremno započeti oružanu borbu protiv okupatora. To je već jako puno i Irak se može povezati u antiameričkom ratu s Rusijom i djelimično s Kinom koje zajedno predstavljaju stupove multipolarnosti jednako kao Iran i Turska.

U tim prilikama ruski položaj je ključan. S jedne strane Rusija nije dio regionalnih sporova između država, naroda i religijskih struja,  što čini njen položaj objektivnim i težnju za mirom i uspostavom suvereniteta Iraka iskrenom i pouzdanom. S druge strane Rusija može poduprijeti značajno oružjem Irak u ratu za slobodu i neovisnost (kao što je to učinila u Siriji u kojoj je Rusija pokazala svoju učinkovitost i što sada čini u Libiji). Irak sad postaje glavno područje svjetske politike. I opet se i ovdje radi o najstarijoj civilizaciji, o srcu Bliskog istoka. U toj se zemlji, prema biblijskoj geografiji, nalazi „raj na zemlj“ koji je danas izopačen u sasvim suprotno.

Sada je najvažnije u ovim okolnostima izvući sve predmosti, s globalnog motrišta, iz Trumpove „fatalne pogreške.“ Ubojstvo generala Sulejmanija ne poboljšava položaj SAD-a  nego prije daje priliku za mirni scenario tranzicije prema multipolarnom svijetu i Trumpa lišava bilo kakve mogućnosti za uspješnu dugoročnu reformu američke politike. Situacija s Izraelom,  koji je postao taocem strašne mržnje  naroda koji ga okružuju,  je problematična. Kako postojanje Izraela  ovisi ne o kompleksnoj ravnoteći snaga nego o taboru koji gubi svoj dominantan položaj, njegova situacija postaje krajnje opasna. Izrael, koji je nepromišljen i pseudo mesijanski projekt prozapadnih nacionalista koji su odlučili ne čekati Mesiju nego umjesto toga njegov  dolazak zamijeniti vlastitim voluntarizmom,  će vjerojatno pasti  žrtvom  smrti unipolarnog svjetskog poretka, i za to može zahvaliti Trumpu kao i ekstremnoj izraelskoj desnici koja ga je gurala prema ovom smrtonosnom koraku.

RUSIJA JE POSTOJANA I DOBITNIK

A što je s Rusijom? Rusiji se nije žurilo da nedvosmisleno stane na stranu Irana jer i sam Iran ima elitu koja bi radije pregovarala sa SAD-om i izbjegla približavanje Moskvi. U obadvjema silama, u Rusiji i u Iranu postoji „pesta kolona“ koja na svaki način želi slomiti osovinu Moskva – Teheran i spriječiti savez između Shiita i Rusije koji se usprkos svemu oblikovao u Siriji u kojoj su se  Iranci (pod generalom Sulejmanijem)  i Rusi borili jedni uz druge protiv ekstremista koji su se borili u okviru unipolarnog svijeta. Ovakvi pokušaji će se vjerojatno nastaviti i globalisti će pokušati iskoristiti „petu kolonu“ u Iranu i strategiju „obojene revolucije“ za svrgavanje konzervativaca  i gurnuti Iran u kaos građanskog rata. Zapad je zacijelo spreman da lansira isti scenario u Rusiji i to je postalo sve važnije kako se približava kraj zadnjem Putinovom predsjedničkom mandatu koji /Putin/ predstavlja glavno jamstvo ruskog suvereniteta i multipolarne politike.

„Unipolarni svijet je osuđen na propast ali bi bilo ludo nadati se da će se predati bez borbe. Čak što više, ubojstvo generala Suleimanija je uklonio mirni scenario za budućnost jer se ni od Trumpa ni od Washingtona ne može više očekivati da dragovoljno pristanu na ovakvu promjenu poretka u svijetu. Oni ne mogu prihvatiti ni priznati nijednogo nositelja moći  – subjekta – uz Sjedinjene Države.“

Jedino što ostaje silama multipolarnog svijeta: Rusiji, Kini, Iranu, Turskoj, Iraku i svim drugima, je da prisile one koji se očajnički suprostavljaju multipolarnosti da prihvate multipolarnost. Nakon svega to ne znači prisilu na prihvaćanje ruske ili kineske dominacije. Po tome se multipolarnost razlikuje od unipolarnosti. Multipolarni svijet pušta i ostavlja svakom pravo da gradi društvo kakvo hoće s vrijednostima koje izabere. Ne postoje univerzalni kriteriji. Nitko nikomu ne duguje ništa osim poštivanje prava na jačanje vlastitog identiteta, na izgradnju svoje vlastite civilizacije (sviđalo se to nekomu ili ne), i da živi u vlastitoj (a ne u nečijoj tuđoj) budućnosti.

Pritisak prema multipolarnosti žrtvuje jedino unipolarni svijet, američku hegemoniju i totalitarnu liberalnu ideologiju zajedno s kapitalističkim sustavom kao univerzalno važećim.  Zapad može ostati liberalan i kapitalistički koliko god dugo to želi, ali granice ove ideologije toliko toksične za ostale kulture moraju biti strogo određene.Za ovu borbu koja je u tijeku, je mučenik multipolarnog svijeta, heroj Otpora, veliki iranski General Qasen Soleimani dao svoj  život.

Autor: Alexandar Dugin/Geopolitica.ru S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović