EKSKLUZIVNO: VIJEĆE EUROPE najavljuje REPRESIJU I ZATVOR za svakoga tko RAZOTRIVA OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE od 5G. U opasnosti su liječnici, aktivisti i znanstvenici!
Dugoročni program transformacije Europske unije nudi nam vrlo zvučne naslove modernih sveobuhvatnih programa za restrukturiranje EU, svih država članica i šire. Udarni naslovi tih programa su DIGITALIZACIJA I NEW GREEN DEAL. Naslovi DIGITALIZACIJA I NEW GREEN DEAL GOVORE MNOGO I PRESUDNO O BUDUĆNOSTI KOJA NAS ČEKA. MNOGE SU STRANKE U PREDIZBORNIM PROGRAMIMA IZNIJELE I SVOJ PROGRAM OSTVARENJA DIGITALIZACIJE I NEW GREEN DEAL-a NEMAJUĆI POJMA ŠTO ON DONOSI UZIMAJUĆI U OBZIR SAMO PREDPOSTAVLJENI „GOSPODARSKI“ DIO TIH PROGRAMA.
NAŠI POLITIČARI SU VEĆ OD POČETKA POSTOJANJA SAMOSTALNE I NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE POKAZALI DA SU NESPOSOBNI PRONIKNUTI DVOSTRUKI JEZIK SVJETSKIH MOĆNIKA I TEKSTOVA MEĐUNARODNIH UGOVORA U KOJIM SE JEDNO NUDI A NA DRUGO PRISILJAVA POD CIJENOM SANKCIJA I OPSTANKA. NA TAJ NAČIN JE HRVATSKA IZGUBILA GOTOVO CIJELI SVOJ SUVERENITET DOBIVŠI OBVEZE S MALO KORISTI.
AKO DIGITALIZACIJA I GREEN NEW DEAL TAKO SJAJNI „GOSPODARSKI“ PROGRAMI KOJE BI SVATKO POŽELIO ZAŠTO JEVIJEĆE EUROPE PUTEM GLAVNOG TAJNIŠTVA VIJEĆA EUROPSKE UNIJE POSLALO SVIM DELEGATIMA ZAKLJUČKE S NASLOVOM: STVORITI OBLIK BUDUĆE DIGITALNE EUROPE, od 9 lipnja 2020. Na 24 stranice dokumenta uznemirujući je članak 36 u kojem doslovce piše:
„ISTIČE SE, U OKVIRU ŠIRENJA NOVIH TEHNOLOGIJA 5 G / 6 G KAO VAŽNO DA SE SAČUVA SPOSOBNOST SNAGA PRINUDE I REDA, SNAGA SIGURNOSTI, TE SUDSKIH VLASTI U PRIPRAVNOSTI VRŠENJA SVOJIH OVLASTI S OBZIROM NA VODEĆE MEĐUNARODNE SMJERNICE KOJI SE TIČU UČINAKA MREŽE 5 G , A POSEBNO S OBZIROM NA TVRDNJE PREMA KOJIMA BI /TE MREŽE/ BILE PRIJETNJA ZDRAVLJU I DA SU POVEZANE S EFEKTIMA COVID-19.:
STRESSES that the roll out of new technologies such as 5G/6G should preserve the abilities of law enforcement authorities, security authorities and the judiciary to perform their legitimate functions effectively. TAKES into account the international guidelines concerning the health impact of electromagnetic fields. EXPRESSES the importance of fighting against the spread of misinformation related to 5G networks, with special regard to false claims that such networks constitute a health threat or are linked to COVID-19
Udruga Alleanza Europea Stop 5 G je podnijela alarmantnu notu i stupili su u kontakt s europarlamentrcima iz Bruxellesa tražeći ocjenu i odgovor o zakonskom, političkom, građanskom i demokratskom značenju /ovoga akta/ koji je u stanju zaustaviti /u svakom kompetentnom središtu OTPOR/ najavljenim represivnim mjerama protiv aktivista, međunarodnih medicinskih i zdravstvenih organizacija, protiv slobode mišljenja svih koji se zakonito bore za obranu zdravlja kojemu prijeti WIRELESS. DOŠLO JE DO TOGA DA SE SPAŠAVA TKO MOŽE:
EKSKLUZIVNO: VIJEĆE EUROPE NAJAVLJUJE REPRESIJU I ZATVOR ZA SVAKOG TKO RAZOTRIVA OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE 5 G. U OPASNOSTI SU LIJEČNICI, ZNANSTVENICI I AKTIVISTI…
Hoće li nas vratari „Gate/s/keepers“ tzv. Corona – pandemic snaga nasilno vakcinirati nakon čega se više nećemo moći vratiti u normalu? Što se doista podrazumjeva pod „novom normalom“?
O ovom trenutku se o ovom pitanju inezivno raspravlja: postoje nagađanja, insinuacije, a onda i poricanja. Otpor se stvara u stanovništvu, ako ništa drugo, ovo je opomena.
Prema Dr. Claudii von Werlhof, sociologu i profesoru političkih znanosti, središnji problem ove rasprave još nije ni dotaknut.
Na trenutna zbivanja treba gledati u mnogo širem kontekstu. U svojoj analizi ona predviđa različite scenarije koji svi slijede već postojeći, mnogo širi plan koji pripada transhumanizmu, izgledno neizbježnoj paradigmi 4-te industrijske revolucije.
„Mi smo ljudska bića a ne strojevei“ uzvikivao je jedan goovrnik za vrijeme prvosvibanjskih demonstracija u Beču i dobio veliki pljesak mnoštva. Ustvari, sve mjere koje su poduzete protiv korona virusa mogu se opisati jednom rečenicom:
Od nas se traži da se ponašamo kao da nismo ljudska bića nego strojevi.
Obeshrabruju nas da imamo bilo kakve suosjećaje prema drugome, da imamo svoje vlastite misli, svoj govor i mišljenje ili da djelujemo spontano. Ni govora o tome da bi pjevali, plesali ili zajednički vježbali, ili da bi, možda, rasli zajedno. Ne smijemo biti blizi jedan drugome, ni dotaknuti jedan drugoga, i na kraju, /moramo/ se maknuti jedan drugom s puta. Trebali bismo napustiti starije i indoktrinirati našu djecu idejama da su oni /djeca/ prijetnja baki i djedu tako da i oni nauče biti strojevi bez empatije.
Kao takvim bićima, nalik strojevima, jedina dopuštena emocije koja se čak i potiče jest STRAH od virusa koji bi nam mogao biti opasan kao kuga i svaki od nas se smatra potencijalnim nositeljem virusa. Na taj način strah se ukorijenjuje, strah od neprovođenja dovoljno brižljivih mjera zaštite nas samih od „kuge“ neprekidnim nametanjem higijenskih poruka o pranju ruku, općoj čistoći i dezinfekciji, odvraćanjem od tijela kao „prljavog“ koje se sad drži opasnim kako za nas tako i za druge.
Postajemo opasnost za sebe time što smo još živi, što imamo tijelo i organizam s osjetilima umjesto da budemo strojevi. Na taj način mi se počinjemo plašiti samih sebe.
Moramo sebe očistiti od tjelesnosti. Moramo osjećati odvratnost prema sebi i prema našoj tjelesnosti, a da i ne spominjemo one druge.
Iz tehnološke perspektive „ljudsko biće“ je zastarjeli model koji se hitno mora promijeniti. U tom procesu ona / on, kako se tvrdi, će biti „usavršeni“.
Koji su rezultati toga? Trebali bismo željeti biti više strojevi nego ljudska bića, više mrtvi nego živi, /ucijepiti osjećaj/ da je bolje biti u dobro osiguranoj tamnici nego živjeti u slobodi gdje nas vrebaju nevidljive i svepristune opasnosti koje nam /odasvud/ prijete.
OVO JE STVARNA TEORIJA ZAVJERE ODOZGO
Moja predpostavka je, da neprekidno širenje opasnosti od korona virusa djeluje kao teorija zavjere odozgo. Namjera joj je da terorizira do tog stupnja da pristanemo raditi ono što na drugi način nikada ne bismo prihvatili. Točnije /dresiraju/ nas da se bojimo neke navodne opasnosti iz prirode koja je, navodno sada, masinvnim mjerama suzbijena i sad smo zaštićeni.
Štoviše, tvrdim da su odgovarajući postupci usmjereni da nas pretvore u bića koja će biti bolje opremljena protiv takvih navodnih opasnosti iz prirode. Na taj način bismo se pretvorili u „bolje“ opremljene ljude tj. znatno izmjenjeni na način stroja. Tako bismo prestali biti samo ljudska bića. To nam omogućuje napredak medicine!
Plan ove promjene je zasigurno već dugo napisan, a to je vidljivo posebno u promišljenom toku akcije koja se sada provodi. Daleko smo od toga da sve znamo. Korono-mania nije samo tako odozgo spuštena u svijet šale radi da bi dovela globus u mirovanje i da bi se sve vratilo u „normalu“ kakvu smo poznavali.
Očekivana tzv. „nova normalnost“ se ima stvoriti iz onog što već danas znamo. Ne namjerava se povratak na istu ekonomiju od prije korona virusa.
Mi ćemo ostati kod zadnje teme /o zdravlju/, one o našem fizičkom zdravlju koje je somatski /tjelesni/ dio problema, jer upravo ovaj dio ostaje potpuno neosvjetljen.
Jer i prije nego je zgotovljena dovoljno testirana vakcina govori se o programu masovne prisilne vakcinacije koja će se primijeniti na cjelokupno stanovništvo planeta i za to se isto tako pripremaju potrebne zakonske odredbe.
Ono o čemu raspravljamo ovdje više da nastavimo moju raspravu, nije u službi našeg zdravlja nego je u funkciji nove definicije onog što smo mi kao živuća ljudska bića i što ćemo biti ili nećemo biti u budućnosti s obzirom na provedbu ovakvog koncepta.
TRANSFORMACIJA NAS KAO LJUDSKIH BIĆA
Ovaj problem kao takav još nije predmet javne rasprave. Postojeća rasprava usredotočena je uglavnom na novac, na profit farmaceutske industrije i skandaloznim mjerama njegovog povećanja. Drugi fokus je na pokušaju uspostave gotovo potpune kontrole nad ljudima, da bi se to postiglo i moraju se ukinuti sva njihovih prava.
Međutim, ono što još nije bilo u žarištu je „tehnološki progres“ koji se odvijao iza zatvorenih vrata i koji se sada primjenjuje. U pitanju je transformacija nas kao ljudskih bića. O toj temi se nigdje u javnosti nije raspravljalo. Nije se smatralo vrijednim javne rasprave.
„Tehnološki progres“ o kojem ovdje govorim ne koristi se samo za „gospodarenje“ vanjskom prirodom, njenim rastavljanjem i sastavljanjem i tako njenim pretvaranjem na nove načine u „drugu“ pretpostavljeno „bolju“ prirodu – STROJ – a to je također, paradoksalno izgledno i u pričuvi za nas koji smo navodno „ponos stvaranja“. Iz perspektive tehnološkog napretka „ljudsko biće“ je potrošeni model koji traži hitnu „transformaciju“ tokom koje će navodno bit „poboljšano“. Ljudska bića, predpostavlja se, postat će isto onakva kakvi su „strojevi“.
Najprije smo o tome čuli kao o „cjepljenju“. Upravo je to u skoroj pripravi za nas kad nas budu uvjerili u strah od prirode, strah od drugih, i strah od samih sebe. Predpostavlja se da ćemo biti cjepljeni nečim, čak ako to i ne budemo htjeli, a svaki otpor će biti smatran „zaostalošču“ ili čak „okrutnošću“ /odbijanjem/ toliko najavljivane mogućnosti spasa od straha putem odluke o masovnim vakcinacijama koje će nas osloboditi „kuge“.
U tom kontekstu to može značiti dvije stvari: pretpostavljeni gigantski multi milijardski dolarski posao, što je sasvim jasno. Zatim bi to mogla biti velika mogućnost pretvaranja čovječanstva u neku vrstu čovjeka– stroja –spodobe, kiborga ili „transhumane“ /stvorove/.
Stroj kao navodno poboljšana priroda, kao prirodna zamjena, je u skladu s najnovijim izmišljotinama i s ne- demokratskom i totalitarnom konstrukcijom.
RASPRAVA O USTROJENOM ČOVJEKU I O LJUDSKIM STROJEVIMA
Rasprava sada započinje vrlo konkretnim načinima a ne kao fantazija kakva je bila u prošlosti. Razlog za to je očit: tehnološki napredak je došao do pronalaska stroja kao središnje tehnologije modernih vremena. Strojevi su na putu da postepeno preuzmu sve oblike života. Stroj djeluje takorekuć na imperijalistički način i ne zaustavlja se ni pred čim, ne zaustavlja se pred ljudskim bićima. Princip stroja je tu da preobrazi sve prirodno u stroj. To znači i nas koji već živimo pored „ stroja nad strojevima“/kompjutorom/. Mi moramo točno slijediti naredbe stroja kao da je dio nas, ili stroj neće ispravno raditi.
Budući da je stroj navodno bolji nego prirodna zamjena, /on/ kao pronalzak nije demokratska nego totalitarna konstrukcija. Stroj preuzima prednost nad prirodom i uvijek se traži nasilni čin za njeno razaranje. Međutim od postanka znanosti i njene nasilne metodologije znanost se uvijek branila tvrdnjom da je priroda „mrtva materija“, što naravno nije točno.
Ne trebamo biti iznenađeni da naš dodir sa strojem ima za posljedicu našu promjenu. Primjenjene su brojne vanjske mjere za mimetičko približavanje i prilagodbu tijela stroju – uključujući i „estetske“.
Dogodilo se ugrađivanje vještačkih udova, pa su čak i zamjenski organi ugrađeni u ljudsko tijelo. Dosada se, međutim, nije dogodila promjena ljudskog tijela iznutra, da bi se tijelo učinilo sličnim stroju ili uskladilo sa strojem, ili čak transformiralo tijela u živi stroj u cjelini. Upravo je točno to sada u planu s novim tehnologijama. To je bilo u planu odavno.
Poznati američki sociolog Daniel Bell je izjavio:“Ljudi se mogu nanovo stvarati ili odbaciti, njihovo ponašanje se može kontrolirati, njihova svijest se može promijeniti.“ On time izražava svoj pozitivni stav, upravo kako to čine i njegove kolege s podrućja znanosti. Je li to naivnost? Otkuda inače dolazi taj oprimizam koji prati tehnološki napredak i koji je mnoge od nas spriječio da mu se suprostavimo?
KAKAV JE ODNOS IZMEĐU „PANDEMIJE“ I OVOG „NAPRETKA“?
Mi smo sada suočeni s činjenicom da bi „pandemijsko“ moglo doista imati veze s takvim „napretkom“. U ovom trenutku izgleda kao da postoji plan vakcinacije čovječanstva i navodni pokušaj da se čovječanstvo oslobodi od bivanja taocem virusa.
Nakon svega vakcinacija sada nudi jedinstvenu priliku da uđe u toliko tijela kao nikad dosad. I to je pogodna prilika da se u tijelo stavi nešto što će ga promijeniti iznutra. I dalje, to će učiniti tijelo upotrebljivim izvana, tj. povezanim sa širim tehnološkim sustavom, Mega – Strojem. Shodno tomu moraju se postaviti pitanja kakav tehnološki napredak se nudi u tom smislu.
Bill Gates, bivši čelnik Microsofta, koji je planirao svjetsku vakcinaciju želi vakcinirati 7.8 milijardi ljudi na planeti Zemlja, uključujući i trudne žene, novorođenčad kao i one koji se upravo oporavljaju od korone(!). Međutim, u međuvremenu, njemačka vlada se još nije odlučila prihvatiti predviđenu tzv. „kartu imunološkog ideniteta“.
Dalje, mora se voditi računa, u međuvremenu, o sadašnjem nadzoru građana putem vještačke inteligencije, sustava kontrole – cenzure vještačkom inteligencijom na internetu, ukidanju slobode govora na internetu. Očito je da se očekuje da neće svatko biti oduševljen navodnim olakšicama koje vakcinacija može donijeti unatoč obećanja o slobodi putovanja i slobodi profesionalnog izbora koja mogu biti izazov. Suprotno tomu u slučaju odbijanja vakcinacije postoji opasnost da će ove slobode biti uskraćene, što nije ništa drugo nego ukidanje temeljnih ljudskih prava.
U postupanju s pandemijom i poslije nje naše zdravlje nije tema.
Našem zdravlju prijete daleko veće opasnosti, na pr., radioaktivnost, zagađenost česticama, glyphosat, hrana opasna po zdravlje i 5 G o kojem se nigdje ne govori.Ni propisane maske ne služe zdravlju, nego su mu protivne. One su opasne za zdravlje je mogu doveesti do samozaraze i uskratiti nam potreban kisik. Tako one mogu biti uzrok simptoma bolesti, a da i ne goovrim o psihološkim posljedicama. Uopće se ne radi o borbi protiv virusa, jer virusi neprekidno mutiraju i ne mogu se smatrati neprijateljem koji se može iskorijeniti vakcinom, bar ne dugoročno.
Nije logično i nije odgovorno poticati brzu masovnu prisilnu vakcinaciju do kraja 2020 a da nema nikoga tko bi imao zakonsko pravo i odgovornost za moguće štetne posljedice. Takve se posljedice događaju i kod vakcina koje su bile testirane godinama i koje se redovito propisuju. To znači da se ne radi o vakcinaciji u medicinskom smislu. Planirana vakcinacija se stoga može jedino objasniti na način da joj je sasvim druga svrha.
O ČEMU SE TU DOISTA RADI
Mi se trenutno nalazimo usred 4-te industrijske revolucije /Rockefellerove/. To znači masovno uvođenje i masovno širenje novih tehnologije: genetskog inženjeringa koje uključuje i sintetsku biologiju, vještačku inteligenciju i nanotehnologiju kao i geo – ineženjerstvo povezano s povećanim korištenjem elektromagnetskih tehnologija u višoj atmosferi zamlje i u našim tijelima.
Istovremeno u svjetlu trenutnog uspjeha kompanija koje rade s ovim tehnologijama, vojno-industrijskim kompleksom, može se prepoznati kakvo će biti novo restrukturiranje globalne ekonomije koje se koristi kontroliranim urušavanjem putem izolacije. To je sve.
Ekonomski model koji se sada promiče i oblikuje društvo je povezan s novim tehnologijama koje se zovu „GREEN NEW DEAL“. Pretpostavlja se da se radi o uvođenju postkapitalističkog, digital -globaliziranog i prirodi naklonjenom društvu.
Međutim, u tom kontekstu, zagonetno je, da se nove tehnologije naveliko smatraju „zelenim“ u što je uključena i nuklearna energija, nova industrijska revolucija i sredstva s njom povezana koja se namjeravaju uvesti i primijeniti ove tehnologije.Ovaj „deal – poslovanje“ koje je između ostalog zagovara EU Komisija, a posebno njene „zelene“ dijelove, upravo je suprotan.onomu što se tvrdi da jest. Kako to razumjeti?
Digitalizacije je novi projekt koji će -čudesno- dobiti opći pristanak, ustvari je izraz za nove tehnologije posebno u obliku „interneta stvari“ IoT. To je digitalizirani MEGA STROJ s vještačkom inteligencijom u kojem će i kroz koji će sve odgovarajuće „stvari“ biti kibernetički procesuirane.
Sada posvuda propagirana digitizacija upravo omogućava sve to. Svaka unesena „stvar“ ostavlja svoju „informaciju“ u IoT. Ova informacije je „energija“ kojom IoT radi, tj. nju se smatra njenim uljem – tako ju je kancelarka Angela Merkel nazvala figurativno se izražavajući.
IoT aktivnosti su unesene u sustav putem senzora koji se moraju podići na svoj opremi, zgradama, na čitavoj infrastrukturi, na vanjskom prostoru, kao i na ljudskim bićima za koja se predpostavlja da će biti povezana s IoT.
U radu IoT stroja sve informacije imaju „jednak tretman“ tj. stvarne informacije kao i ljudske informacije. Tako više nema nikakve razlike između tipa informacija
Kao rezultat, ljudska bića se ne smatraju drukčijim od ostalih informacija. Postoji software program koji regulira ove stvari, tj. informacije i može ih proslijediti ili izbrisati. Radi se kao na osobnom kompjuteru koji se koristi desetljećima.
Ono što je novo je činjenica da se ovo primjenjuje na nama. Mo smo oni koji bivaju pretvoreni u „stvari“ ili u „informaciju“ u IoT mega stroju.To znači da i mi sami trebamo biti opremljeni senzorima koji će prenositi naše aktivnosti. Mi možemo sudjelovati jedino na taj način ili biti pogodni za sudjelovanje u Mega – Stroju. Novo „sudjelovanje“ će biti predpostavka, novo pravilo za sve građane. Mobiteli i smartphoni su preteče toga.
„TRANSFORMACIJA LJUDSKE VRSTE“
Sada se predpostavlja da ćemo biti povezani sa strojem i unutar našeg tijela a ne samo izvana. Namjera je da postanemo dio Mega – Stroja IoT koji će i nas pretvorit u strojeve.
Zamišljeno je, da ćemo uskoro ne samo biti kao strojevi, a to znači da nećemo samo težiti za takvim ponašanjem, nego ćemo tehnički biti prisiljeni postati strojevi. Predvidivi, uračunljivi, svedeni/pripremljeni u svojoj kompleksnosti da budemo stavljeni u pogon, poslušni praktičnim prisilnim zahtijevima. Bit ćemo regulirani izvana, identično umnoživi, zamjenljivi, podložni kontroli, dovedeni do prozirnosti, neupitno zatvoreni u kontrolni sustav“ tako da djelujemo bez greške sto posto prema zahtijevima.
Da bismo mogli funkcionirati pouzdano kao strojevi moramo biti izmjenjeni na tjelesnom planu tj. unutar naših tijela. Vanjska prilagodba stroju, bezuvjetnu posluštnost, više nije dovoljna za sustavjer postoji „ostatak rizika od ljudskog bića“. Dio plana je da će nam se morati ugraditi različiti čipovi, onako kako se to čini već neko vrijeme sa životinjama. Moramo biti „vakcinirani“ senzorima i drugim uređajima za pohranu memorije ili mini strojevima uključujući i nanobots. Predviđa se da će takvi takvi mini uređaji, uključujući i takve koji se mogu sami obnavljati, samo-proizvesti, i da će biti proizvedeni tokom ove godine.
Ovi postupci bi trebali biti „vođeni“, registrirani tako da ih se može vodi izvana, putem elektromagnetskih valova i uskoro putem satelita iz svemira. Moguće je da bi se ova procedura „mehanizacije“ mogla pretvoriti u napredujuće pretvaranje ljudi u strojeve. Model za praćenje i identificiranje osoba u ovom trenutku je ID2020 implant.
Ulog ovdje je ništa manje nego namjerno obrtanje cijele ljudske evolucije u kaos.
Ovaj pokušaj doseže vrhunac u razvoju nove vakcine kojom će se uz pomoć genetičkog inženjeringa izmijeniti ljudsko tijelo. To se namjerava učiniti direktno putem DNA ili indirektno putem mRNA.
Ovo se planira postići putem 3-trostupne injekcije kojom se osigurava razbijanje procesa odbacivanja strane DNA putem elektrooperacije tj. unutarnjim elektro šokovima prisiljavajući stanice da otvore membrane stranoj DNA ili mRNA transmiterima.
Stoga bismo trebali biti silom pretvoreni u genetički modificirane organizme, GMO , i nagađajte što bismo mogli biti: Spodobe? Strojevi bez svoje volje? U konačnici više ne bismo mogli biti ljudi u posjedu svojih punih ljudskih sposobnosti.
Na kocki je ništa manje nego cjelina ljudske evolucije namjerno gurnute u kaos tako da ona temeljna vjera u ljudsko tijelo koju smo do sada imali postaje nemoguća. Nitko ne zna kako će tijelo reagirati i kakve će posljedice ovakva /tehnološka intervencija/ imati, ni kako se nositi s njom. Što ako se više ne možemo pouzdati na naše mogućnosti samoiscjeljenja ljudskog organizma?
Genetičke poruke koje je priroda ssačuvala tokom tisućljeća odvojenim će se izmješati i poludjele spodobe će nastavati budućnost. Šegrti molekularnih vještaca jedva čekaju da počnu s genetičkim preuređivanjem ljudskog bića… Ono što me užasava u ovom je nepovratnost /ireverzibilnost/ ovih procesa, komentira Erwin Chargaff, veliki kemičar, genetičar i kritičar genetskog ineženjerstva ovakve vrste i ovog tehnološkog napretka.
Izgleda da je sada došlo do točke da Jeremy Rifkin, bivši kritičar genetskog inženjeringa, a sada onaj koji preporučjuje Green New Deal – Zeleni Novi Pokret koji propagira uvođenje novih tehnologija, zaziva razumnu transformaciju ljudske vrste i stapanje kompjutorske tehnologije s genetskom prema moćnoj tehnološkoj realnosti.
Tako je on na zajedničkoj točci s Bill Gatesom.
Ovjedje se radi o „NOVOM STVARANJU SVIJETA“ i s tim i STVARANJE NOVIH LJUDI
To je druga priča o stvaranju koja izvire iz laboratorija i uvodi novu vještačku prirodu putem bio-industrije kojoj je namjera da zamijeni izvorni plan evolucije.
NOVI SVJETSKI POREDAK S NOVIM LJUDIMA?
Ako se ovo uspije provesti na globalnoj razini to će doista biti novi svjetski poredak, po sebi katastrofalan i nepovratno će uništiti naše pravo na fizički integritet, na integritet našeg genetskog nasljeđa u budućnosti.
Ovakvo uplitanje će utjecati na CONDITIO HUMANA tj. REPRODUKCIJU LJUDSKE VRSTE. Ovo bi se moglo bez pretjerivanja nazvati NAJVEĆIM MOGUĆIM ZLOČINOM PROTIV ČOVJEČANSTVA.
Međutim, čak ako uspijemo izmaći ovoj vrsti masakra kao ljudska bića nećemo moći izbjeći život sa sa Mega Strojem IoT. Kina je prva zemlja koja se istakla, ali na organizacijskoj razini, u stvaranju vanjskih oblika „mehanizacije ili u-stroj-avanja. Nije slučajno da se Kina ističe u pozitivnim navodima kao primjer budućeg razvoja. Osim problema političkog totalitarizma i eventualnih tehničkih transformacija ljudskog biće postoji i opći pravni problem.
LJUDSKA PRAVA – TEHNIČKI ZASTARJELA / NEPOTREBNA/
Kako u IoT nema razlikovanja između informacija o ljudskim bićima i sa svime se postupa kao sa „stvarima“ nas se više ne drži za ljudska bića unutar Mega – Stroja IoT. Zbog toga se naša prava kao ljudskih bića raspadaju u takvim uvjetima jer su tehnički „izlišna –/ zastarjela – nepotrebna/“. To se odnosi na temeljna ljudska prava a ne samo na slobode. Stvari, informacije i strojevi nemaju takva prava. U jednakom postupanju koje se temelji na standardu „stvari“ takve će se prava rastvoriti a s njima i eventualni zakonski učinci koji se tiču skupa vještačkih genetičkih transformacija i same Conditio Humana – Ljudske Vrste. S tehnološkim napretkom zakonodavstvo se može takorekuć izbrisati. Ili?
Mega – Stroj, kao i svaki drugi stroj je po definiciji je totalitaran, totalitaran je i po svojoj naravi i na taj način on predstavlja i oružje. On se sastoji od naredbi i posluha. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno samo po sebi.
Građanska praa su već znatno sužena ili su se raspala zahvaljujući izolaciji Corona pandemije. Dalje, očito je da nije u planu puna uspostava ovih sloboda. Čak što više, sama ljudska prava kao što je pravo na fizički integritet, ljudsko dostojanstvo mogu biti iduća koja će nestati, a na neki način čak i pravo na život. To je trajna logika u-stro-javanja. To znači da neće biti drugog života osim onog sa strojem koji se doista i definira kao takav. Jer sam stroj sada znači „život“ čak bolji oblik života. U takvom svijetu, ljudi su suvišni, čak ugrožena vrsta. Kako će se to odraziti na prateće zakonodavstvo?
U kontekstu novih tehnologija o tome se već mnogo govorilo i raspravljalo na dugačko i naširoko. Kad je u pitanju vještačka inteligencija ljudska prava nisu tema ni u općem ni na individualnom planu. Tako se postupa i u pitanjima genetskog inženjeringa i čak sintetske biologije – područja koje čak pokušava stvoriti ljudska bića vještačkim putem.
Na kraju postoji mogućnost kad smo mi u pitanju kao posebni „pronalazak“ da netko može, na primjer, zahtijevati patent, upravo onaj koji nas je genetički promijenio.
Ako bude priznat patent na ljudski život a ne samo na živote životinja i biljaka, onda mi pripadamo onome čije smo izumiteljsko djelo a ta nas osoba ima pravo i uništiti, može nas zbrisati, poništiti.
S Mega – Strojem koji se temelji na vještačkoj inteligencije to je već utvrđeno. Jedino u „zajednici“ IoT kao stroj mi smo nešto ili netko. Mi kao neovisni ne postojimo.Na taj način se ne možemo više smatrati slobodnim, suverenim i neovisnim „individuima“. (Čudno, neki ljudi to zovu socijalizmom.)
DEMOKRACCIJA I PRIRODA POSTAJU NEPOTREBNE?
Iz ove perspektive možemo sagledati zbog čega demokracija neće biti više nužna i više neće postojati. Zato što što stroj radi isključivo hijerarhijski i sam prema „praktičnoj prisili“ kao dio zatvorenog sustava. Prema toj definiciji nikakav etički ili moralni zakon u to ne može prodrijeti.
Nadalje, za Mega – Stroj spol, rod, roditelji, genealogija, rođaci više ne postoje jer u matrici nije planirano ništa od prirodnih činjenica. Sam Mega – Stroj je izraz vrste tehnologije koje pretvara ljudsku prirodu u stroj i ovaj proces razara prirodu nakon čega je „izmjenjuje“. Tako možemo vidjeti da stroj ne samo izranja iz /kao proizvod/ destrukcije nego nastavlja destrukciju. Na taj način sve biva izokrenuto: živa tvar se pretvara u mrtvu materiju, društvo se pretvara u zatvor a ljudi se pretvaraju u nešto mehaničko …
„Čarolija“ je u tome da se sva ova nova bića pojavljuju kao nešto „bolje“i prema Rifkinu „moraju biti predstavljena i opravdana kao nastavak prirodnih principa i procesa.“
To je razlog zbog kojeg strojem stvoreno novo stvorenje postaje „green – zeleno“. Ono se samo naziva zeleno jer upućuje na zeleno – na živo. U toj inverziji /u tom obrtanju/ riječi u mnogim slučajevima uzimaju suprotno značenje od onog pređašnjeg.
MEGA – STROJ – ORUŽJE ZA „KONTROLU UMA“
Mega – Stroj kao svaki stroj je po definiciji totalitarn, a po naravi je ustvari oružje. Sastoji se od naredbi i posluha. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno. On/ona ne može nastaviti, „ruši se“ ili se dodaju točke dao on/ona više ne šalje informacije/podatke. Radi se prema Foucalutu o neprekidnom nadzoru ili kazni, o totalnoj kontroli svega i sposobnosti vršenja direktnog utjecaja izvana koji će ići do „delet – brisanja“.
Čip, senzor ili nanobot može utvrditi mjesto i putem compjutorskog softwarea primiti informaciju. Takva informacija u obliku magnetskih valova i različitih frekvencija može biti usmjerena na mozak kao obliko „kontrole uma“. Dalje, uskoro će biti posvuda 5 G koja će nas povezivati sa satelitima sve do prođirene globalne elektromagnetske mreže – projekt „Starlink“. Onda ćemo biti u „izolaciji“odozgo a ne samo odozdo. Nejasno je kako ćemo uspjeti sve to preživjeti, možda jedino kao gotovo strojevi.
Međutim nama se govori da se to sve tiče našeg „zdravlja“. Čak i mala djeca su namjerno opterećeno s mogućom krivicom, da mogu prouzročiti smrt svojih djedova i baka jer ih traumatiziraju …
PLAN-demično: ORWEL „1984“ I HUXLEY-v „VRLI NOVI SVIJET“ U JEDNOM
Ne kažem da smo već na toj točci, ali smo na direktnom putu prema njoj. U zadnjih 40 godina se diskutira o ovome u profesionalnim krugovima i proces je utvrđen. Otud je neshvatljivo da ovih dana nema kritične rasprave o ovoj eksplozivnoj temi. NITKO NE RASPRAVLJA O NJOJ. Izgleda da će ovo biti put kojim će se ići na različitim nivoima za vrijeme i poslije pandemije, PLANdemije. Predpostaviti bilo što drugo bilo bi ne samo naivno nego i potpuno nestvarno.
BUDUĆA ULOG MEDICINE JE PRETVARANJE NAS U LJUDE STROJEVE ILI LJUDSKE STROJEVE
Buduća uloga medicine je da nas počne pretvarati u strojeve-ljude ili ljudske strojeve i prema junaku AI – vještačke inteligencije, Ray Kurzwellu „stopiti nas s kompjutorom“ i tako doprinijeti pobjedi „transhumanizma“. „Lijepi novi čovjek“ koji postoji u propagandi i alkemijskoj fantaziji „extropianaca – oni koji zagovaraju kraj ljudi“ je ustvari „poboljšani čovjek“ tako da više nije ljudsko biće.
Radi se o prezrivom raskidu između nas, sisavaca, dinosaura i pra želatine onih koji su još rođeni od majke i koji su navodno zastarjeli u evoluciji inteligencije. Pozdraljaju nas nova bogolika stvorenja koja su nastala nasilnim razaranjem materije i svih njenih manifestacija i koji vjeruju da su stigli ponovo do Big Banga i dalje i da mogu stvarati što god hoće po svojoj volji. To je naprosto umišljanje da su „očinski izvor života“ nasuprot porijeklu života od majke, to je kako se neopozivo žele postaviti danas.
Zašto danas nitko ne čita djela luđake AI – vještačke inteligencije, genetičkog inženjeringa i nano tehnološke scene? Oni su odavno počeli sve to pretvarati u stvarnost i u tom će se području stvarati milijarde dolara.
Dugoročno navodna moguća nova evolucija više ne računa s nikakvim ljudskim bićima. Radije će biti naseljena s „post human“ – /s ljudima nastalim poslije čovjeka/ s ljudima „Homo Deus – Čovjek Bog /bogoliki/. Bogoliki čovjek po predspostavci će biti „čovjek – stroj“, tzv. „osebujnost – „Singularity“ koja će nadići ljudsko biće u negdašnjem smislu i koji će naodno preuzeti vodstvo nad samim svemirom. Vidi: Yuval Harari-a, autora Homo Deus /Čovjek Bog/, svjetski priznatog i omiljenog kod gotovih svih na vlasti od Obame do Merkel.
To je ono što nam junaci s polja novih tehnologija govore. Oni otvoreno pronose „eugeničku civilizaciju“ pa čai i „sintetsko čovječanstvo“, a Bill Gates slijedeći stope svog oca je odlučan voditi k tom cilju.Nije slučajno da on namjerava kombinirati AI tehnologiju s vakcinama i genetskim inženjeringom.
Znamo da je zainteresiran za eugeniku. I sam je rekao: vakcine služe i trebaju se i dalje koritstiti u smanjenju svjetskog stanovništva. Po toj logici depopulacija će biti tema diskusije. Ali čak i to nije sve.
Prije jednog stoljeća, Rudolf Steiner nas je opomenuo:
„Duša će biti uklonjena pomoću medicinskih sredstava. U bliskoj budućnosti biti će stvorena vakcina koja će utjecati na organizam počev od rane mladosti, a po mogućnosti već nakon rođenja tako da ljudsko tijelo ne postigne dušu i duh. Dva svjetonazora će biti suprostavljena na žestok način. Jedan svjetonazor morat će razmišljati kako razviti pojmove koji će omogućiti ljudima da se uhvate u koštac s pravom stvarnošću duše i duha. Drugi, nasljedovatelj današnjih materijalista će tražiti vakcine da tijelo učini zdravim na način da ovo tijelo prema granicama svoje konstitucije neće govoriti o tako glupim stvarima kao što su duša i duh, nego će insistirati u govoru o „zdravim“ načinima sila koje žive u strojevima i u kemiji, po kojima su stvoreni planeti i sunca unutar planetarnih maglina. To će se postići putem somatskih postupaka. Bit će prepušteno materijalističkim liječnicima da eliminiraju dušu iz čovječanstva.“
Tokom vremena oni transformirani će biti smatrani za „bolje“. Međutim, pitanje je koliko „zdraviji“ u širem smislu ovi bolji mogu biti? Ili će im nedostajati originalno tijelo i I ili duša i duh. Treća kategorija će se sastojati od onih koji su izbjegli tim mjerama, nano vakcinama Mister Gatesa i njegove djece. Rasprava o isključivanju neposlušnih je već počela. „Velika transformacija“ o kojoj svatko govor je doista u toku.
ZBOGOM LJUDSKOM BIĆU?
Zar ono /ljudsko biće/ nije uvijek bilo „zlo“? Međutim, odsada je jasno tko je zao i to ne na beznačajan način nego radikalno zao. Starost čovječanstva od Anthropocena na koju je netko bio ponosan u našem vremenu na kraju će biti doba bez ljudskih bića? Ono što će ostati biti će „post – humanizam“ koji će nas konačno osloboditi od ludog „života“ …
Tehnološki napredak sad pokazuje svoje pravo lice. To je lice svetih „produktivnih sila“. Ali „Ludites“/Ludites su protivnici strojeva i tehničkog napretka Op. K.P./ koji dovode strojeve u pitanje, zar nisu uvijek bili ismijavani kao zaostali.
Danas plaćamo za svoju poslušnost. Ona nam stoji na putu prave spoznaje onog što je bilo i što se stvarno događa i kakvo značenje nosi u sebi. Ovaj propust nam se sad vreća kući. Nitko nije za to spreman. Radi se o raspravi ni manje ni više nego o SAMOM ŽIVOTU, a ne zombi životu stroja koji podriva našu životnu snagu i snagu planeta.
Ova istinska tema o kojoj se radi je naš život naša životna egzistencia koju moramo branitiprotiv besramne nove kreacije, protiv onih koji tvrde da imaju sposobnost poboljšati život izvan urođenih mogućnosti Planeta Zemlje i Majke Prirode.
Trebamo li nastaviti vjerovati takvim tvrdnjama? Sada se radi na prvom mjestu i uglavnom o nama? Vrijeme je sada dok još imamo mogućnost da opozovemo život iz smrti i destrukcije da ne padnemo kao plijen u korist „tehnokratske ere“.
Ono što je zabrinjavajuće kod samozvanog „otpora“ da još nisu shvatili o čemu se danas radi , da je to više i iznad novca i moći. Istovremeno ja ih vidim posvuda kako izlaze iz rupa i mnoga bistra lica javljuju se u gomili i divni ljudi dižu svoje glasove. Oni vide što je potrebno učiniti i vide put kojim trebamo krenuti. I to je istinska radost.
Ovaj tekst je bio prvotno objavljen u Njemačkoj na www.pbme-online.org, May 14th 2020. Translation from German by M.L.Oberem.
Prof. Claudia Von Werlhof je istaknuti autor, profesorica političkih znanosti i ženskih studija Sveučišta u Innsbrucku, Austriji. Istraživački je suradnik Center for Research on Globalization.
3. Bammé, Arno et al., 1983: Maschinenmenschen-Menschmaschinen, Reinbek, Rowohlt
4. Schirrmacher, Frank, 2013: EGO. Das Spiel des Lebens, München, Karl Blessing
5. Mumford, Luis, 1977: Mythos der Maschine, Frankfurt, Fischer (orig. The Myth of the Machine 1964/66); Ullrich, Otto 1990: Technik und Herrschaft, Frankfurt, Fischer
6. Merchant, Carolyn, 1987: Der Tod der Natur, München, Beck (orig. The Death of Nature)
7. Schirrmacher, Frank (Hg.) 2001: Die Darwin AG. Wie Nanotechnologie, Biotechnologie und Computer den neuen Menschen träumen, Köln, Kiepenheuer & Witsch; Moravec, Hans, 1988: Mind Children. The Future of Robot and Human Intelligence, Cambridge/London, Harvard University Press; Kurzweil, Ray, 2016: Die Intelligenz der Evolution. Wenn Mensch und Computer verschmelzen, Köln, Kiepenheuer & Witsch (orig. The Age of Spiritual Machines); Preston, Christopher, 2019: Sind wir noch zu retten? Wie wir mit neuen Technologien die Natur verändern können, Berlin, Springer (orig. The Synthetic Age, Cambridge 2018, MIT Press); Rifkin, Jeremy, 2007: Das Biotechnische Zeitalter, Frankfurt a.M./New York, Campus (orig. The Biotech Century, New York 1998, Tarcher/Putnam); Sorgner, Stefan, 2016: Transhumanismus, Freiburg, Herder
8. Bell, Daniel, 2007: Cover, in Sitter-Liver, Beat (Hg.): Utopie Heute, I, Fribourg/Stuttgart, Academic Press/Kohlhammer
9. „Mega-Machine“ is a term by Lewis Mumford from ”The Myth of the Machine”, 1964/1966.With this term he identifies the organisation of the empire of the pharaos in Ancient Egypt, which long before industrialisation and ‘machinisation’ in the modern sense, showed traits of a mechanical organisation of society, in which humans themselves were the ”machine”, similarly to armies. Today, the term Mega-Machine can be taken up again in order to describe the literal ‘machinisation’ of society and the form of integrating its members, even transformating them into machines, i.e. becoming a part of the larger machinery. The machine always stands for a strict hierachical, even totalitarian context.
10. Fikentscher, Anneliese und Neumann, Andreas, 2020:Per Androhung des Grundrechtentzugs zur Zwangsimpfung? In:Neue Rheinische Zeitung. May, 8th
13. Bertell, Rosalie, 2018: Kriegswaffe Planet Erde, Gelnhausen, J. K. Fischer (orig. Planet Earth. The Latest Weapon of War, London 2000, The Womens´ Press): Freeland, Elana, 2018:Under an Ionized Sky. From Chemtrails to Space Fence Lockdown, Port Townsend, Feral House; Werlhof, Claudia von (Ed.), 2020: Global Warning! Geoengineering is Wrecking Our Planet, Dublin, Talma (forthcoming)
14. Wolff, Ernst, 2020: https://www.youtube.com/watch?v=aYZ2gVs9U7o, accessed March 13th, 2020; Wolff, Ernst. 2014:Weltmacht IWF – Chronik eines Raubzugs, Marburg, Tectum Wissenschaftsverlag
15. Rifkin, Jeremy, 2019: Der Globale Green New Deal, Frankfurt a. M., Campus (orig. The Green New Deal, 2019)
16. Werlhof, Claudia von, 2019:Schöne „grüne“ Digi-Welt? Oder: Die neue „grüne Revolution“? in: Neue Rheinische Zeitung, (724, Köln. November 6th, 2019) Morningstar against the „Deal for Nature“, à la Greta Thunberg and the „Green New Deal“: https://nodealfornature.org
17. Rifkin, Jeremy, 2019, s. (15), p. 14
18. Genth, Renate, 2002: Über Maschinisierung und Mimesis, Frankfurt a.M., Peter Lang, pp. 110 ff.
19. Joy, Bill, 2001: Warum die Zukunft uns nicht braucht, in: Schirrmacher, Frank s. (7), pp. 31-71 (orig. Why the future does not need us)
23. Chargaff, Erwin, 1988:Unbegreifliches Geheimnis. Wissenschaft als Kampf für und gegen die Natur, Stuttgart, Klett-Cotta
24. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), p. 34
25. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), pp. 41; 33
26. Dupuy, Jean-Pierre, 2005: The Philosophical Foundations of Nanoethics, speech at the Nano-Ethics Conference, University of South Carolina, Columbia, SC, 2.-5.3., Ecole Polytechnique, Paris und Stanford University, pp. 19 f.
27. Werlhof, Claudia von, 2011: Die Verkehrung, Wien, Promedia; dies. 2010a: Fortschritts-Glaube am Ende? In Werlhof, C. v..: West -End, Köln, PapyRossa, pp. 88-129; Werlhof, C. v. 2010b: Gentechnik, moderne Alchemie und Faschismus, in Werlhof, C. v.: Vom Diesseits der Utopie zum Jenseits der Gewalt, Freiburg, Centaurus, pp. 171-209
28. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), p. 34
29. Begich, Nick und Manning, Jeanne, 2001: Löcher im Himmel, Peiting, Michaels Verlag (orig. Angels Don´t Play this HAARP); Bearden, Tom, 2012: Skalar Technologie, Peiting, Michaels Verlag (orig. Gravitobiology);Krishnan, Armin, 2017: Military Neuroscience and the Coming Age of Neurowarfare, New York, Routledge
34. Minsky, Marvin, 1988, Massachusetts Institute of Technology, MIT: Interview in the Documentary „Maschinenträume“ by Peter Krieg, s. Werlhof, Claudia von, 1991: Männliche Natur und Künstliches Geschlecht, Wien, Frauenverlag, pp. 54 f.
35. Kurzweil, Ray, 2016, s. (7); Moravec, Hans, 1988, s. (7)
36. Harari, Yuval, 2017: Homo Deus, München, Beck
37. Rifkin, Jeremy, 2007 s. (7); Preston, Christopher, 2019, s. (7)
Nijemci su čuveni – zapravo ozloglašeni – po fiskalnom konzervativizmu. Vjerujte mi, znam: ja sam Nijemac i svjedočio sam desetljećima, zapravo cijeli svoj svjesni život, kako moji sunarodnjaci opsesivno brinu o javnom dugu – prenosi Logic, pisanje Tarika Cyril Amara.
Često miješaju pravila koja mogu funkcionirati za individualnu, osobnu štedljivost s onim što je potrebno modernoj državi i njenom gospodarstvu. Doista, kristalizirali su svoju pogrešno usmjerenu ideju o tome kako upravljati javnim financijama čvrstom šakom i malo predviđanja u čudnom utjelovljenju “švapske domaćice” (Švabe su stereotipno štedljive i oprezne; nekako kao Škoti u njemačkom poimanju sebe).
I kad god nacionalno obožavanje švapske domaćice nije bilo dovoljno, dodali bi se bolni jecaji “Weimar, Weimar”. Vidite, prvi neuspjeli njemački eksperiment s (više-manje) demokracijom, Weimarska Republika iz međuratnog razdoblja, navodno je umrla, između ostalog, od inflacije.
Hiperinflacija, prema ovoj klimavoj ali (nekada) iznimno moćnoj priči o “jedinstvenom inflacijskom traumom”, potkopala je legitimitet te države od samog početka, tako da nikad nije mogla postati dovoljno jaka da kasnije izdrži pritisak Velike depresije i nacista.
Zanimljivo, u ovoj ozbiljno pogrešnoj verziji nedavne njemačke povijesti, štednja je uzdignuta kao magični čarobni štapić koji će držati inflaciju podalje i stoga također druge nepoželjne stvari poput filmova Leni Riefenstahl, fašizma, te započinjanja i gubljenja još jednog svjetskog rata uz počinjenje genocida.
U stvarnosti, naravno, upravo je politika štednje posljednjih weimarskih vlada, provedena jednako nedemokratski kako je to opet moderno (vidi dolje), doista učinila učinke Velike depresije još gorim i pomogla otvoriti put nacistima do vlasti.
Ali ovaj put, sve je drugačije. U uistinu neviđenom potezu – odmah prepoznatom kao povijesnom, na bolje ili, mnogo vjerojatnije, gore – njemačke elite, u politici, medijima i akademiji, zatvorile su redove u stilu nirnberških stranačkih skupova kako bi Njemačka opet rasipala. Poanta je temeljita promjena politike, zajedno s izmjenom ustava, još jedna stvar oko koje su Nijemci obično tvrdoglavo konzervativni. I sve to da bi se upustili u masivan, dosta vjerojatno osakaćujući dug za, u biti, rat s Rusijom.
Jer, ukratko, postoje tri načina na koje Njemačka želi krenuti u veliko rasipanje: Takozvana kočnica duga – anahronistično i ekonomski primitivno ograničenje javnog duga – bit će uklonjena za sve što ima veze s “obranom”, to jest, u stvarnosti s masivnim programom ponovnog naoružavanja, uključujući civilnu obranu i obavještajne službe, kao i za vojnu pomoć Ukrajini.
Drugo, njemačka vlada će također nagomilati dug u iznosu od dodatnih €500 milijardi koji će se potrošiti tijekom 12 godina. Ovaj novac navodno će se uložiti u klimatske akcije (uzdah njemačkim militarističkim, krajnje desnim Zelenima) i infrastrukturu.
Infrastruktura, ovdje, također ima mnogo veze s vojnim svrhama. Nije tajna da će, na primjer, često oronule njemačke željeznice, ceste i mostovi biti obnovljeni ne samo za civilne i komercijalne svrhe. Umjesto toga, kao i prije u njemačkoj povijesti, željeznice i autoceste, na primjer, ističu se kao ključni dijelovi vojne logistike.
I također kao i prije, velika propagandna priča je da su potrebni za slanje vojnih snaga u borbu protiv Rusije. Samo što se ovaj put Njemačka predstavlja kao središte za cijeli NATO. Što god “cijeli NATO” mogao značiti u budućnosti.
Treće – i obično previđeno – budući da je Njemačka federacija, njezine pojedinačne savezne države također dobivaju ovlasti za preuzimanje dodatnog duga. Način na koji sve to treba funkcionirati zajedno tijekom sljedećeg desetljeća ili tako nečega, složen je. Na primjer, postoje složena i vjerojatno nepraktična pravila osmišljena da se izbjegne označavanje običnih proračunskih troškova i stvaranja duga kao dio ovog programa. Ipak, poanta je prilično jednostavna: Njemačka vlada stvorila je alat za dodavanje ukupno oko bilijun eura ili čak više duga.
Istina je da je do neke mjere, sve gore navedeno jednostavno lokalna varijanta općeg EU-plus-UK ludila: S Bruxellesom, Londonnom i Parizom kao glavnim agitatorima, cijeli jadni, stagnirajući blok sanja velike snove o ulasku u masivan dug, možda čak i, u biti, o zapljeni privatne štednje, kako bi se suočili s Rusijom. Sa ili bez SAD-a. To je samo još jedna primjena ključnog trenutnog načela upravljanja zapadnih elita: Vladavina kroz stalnu izvanrednost. A ako nema stvarne izvanrednosti u blizini, oni je jednostavno izmisle.
Ali postoji i nešto specifično njemačko u berlinskom “Sonderweg”-u u smrtonosni dug. Kao prvo, toliko onda za onu staru naviku kukanja o inflaciji u “Weimaru”: Ispostavlja se da je jedina svrha koja navodi Nijemce da prevladaju svoj dosad navodno onesposobljavajući strah od inflacije i duga – pričekajte – pokretanje programa ponovnog naoružavanja u stilu nacističke Njemačke iz 1930-ih. Jer, moramo pretpostaviti, za razliku od Weimara, taj režim je završio stvarno dobro.
Vidite ironiju, vjerujem. Grci vjerojatno uočavaju tragediju: 2015., Nijemci su, najviše od svih, pretvorili svoju naciju u ritualno žrtvovanje EU bogu Štednje (krvožednoj Kali verziji lokalnog božanstva švapske domaćice).
Ipak, da su ideološko-narativna nespretnost i zapanjujuća nesposobnost da vide koliko ponekad izgledaju zbunjujuće drugima jedini problemi ovdje, to bi bila samo uobičajena Njemačka. Nažalost, to nije slučaj.
Mnogo je više na kocki. Jer postoji mnogo gora ironija: U načelu, istina je da Njemačka hitno treba veliku dozu kejnezijanizma, to jest, korištenje javnog duga za ponovno pokretanje svog deindustrijaliziranog (komplimenti SAD-u i Ukrajini) ekonomije na samrtnoj postelji. Ipak, vezanje ove temeljno zdrave i apsolutno nužne politike za histeričnu ratnu paniku o Rusiji proizvest će veliko ekonomsko rasipanje kao i strašne rizike.
Ti rizici uključuju ruinozno skup neuspjeh politike s užasno destabilizirajućim domaćim učincima i još ruinozniji “uspjeh”, naime, učinak samoostvarujućeg proročanstva, u kojem ono što se službeno predstavlja kao sprječavanje rata povećanim odvraćanjem pomoći će izazvati taj rat.
Razjasnimo jednu stvar: Problem nije čak ni to što Berlin priznaje, još jednom, ne samo koliko je zapuštena njemačka vojska, već da se nešto mora ozbiljno učiniti, to jest skupo, oko te slabosti. Razumna modernizacija hitno je potrebna; i to je, u načelu, činjenica koju će ozbiljni promatrači, uključujući one u Moskvi, vjerojatno razumjeti (bez obzira smatraju li trenutno korisnim to glasno reći ili ne).
Ono što čini naglasak na ponovnom naoružavanju tako pogubnim u ovom slučaju su četiri značajke koje su njemačke elite namjerno vezale uz to: Ukrajina; pretjerivanje; doista poremećena, monotona propagandna kampanja o nadolazećem ratu s Rusijom; i posljednje, ali ne najmanje važno, provedba politike nalik puču kroz neuobičajeno besraman manevar.
Da se pozabavimo najočitijim prvo: Njemačke tvrtke mogu, naravno, pronaći proizvodne lokacije i tržišta u Ukrajini, posebno ako konačno završi moroni zapadni rat preko zastupnika (i morali bi zahvaliti i Washingtonu i Moskvi za to, definitivno ne Berlinu ili Bruxellesu). Takva ulaganja i trgovina također bi koristila Ukrajincima.
Ali jednostavno bacanje novca na Kijev i njegove korumpirane režime mora prestati, jer u realističnim uvjetima, Ukrajina nije imovina, već veliki teret. A za one koji žele razgovarati o onome što pogrešno shvaćaju kao “vrijednosti”: Ukrajina nije demokracija i nema vladavinu prava ili napola slobodne medije; njeno “civilno društvo” – barem ono što Zapadnjaci susreću u šik kafićima u Kijevu i na promotivnim turama diljem akademije – je napuhana prijevara za dobivanje novčanih potpora; i da zaokružimo sve, iznimno je korumpirana. Za Berlin je perverzno, samouništavajuće, i zapravo nemoralno hraniti ukrajinske elite još većim novcem.
Drugo, nije moguće točno odrediti optimalan miks između vojnog i civilnog deficitnog trošenja koji bi bio optimalan kejnezijanski miks za trganje Njemačke iz njene ekonomske kome. Ali ne može biti sumnje da su trenutni planovi pogriješili na vojnoj strani, vjerojatno masivno. Za početak, jednostavna je ekonomska činjenica da oružje i drugi vojni izdaci nisu produktivni u uobičajenom smislu. Oni su u najboljem slučaju treće najbolje rješenje za pokretanje ekonomije neke zemlje. Oni koji maštaju o ogromnim lančanim učincima koji bi to kompenzirali su ili neznalice ili nepošteni.
Ne iznenađuje da je čak i glavno revizijsko tijelo njemačke vlade – Bundesrechnungshof – kritiziralo planove za zaduživanje: Za savezne revizore, pretjerani su u cjelini. A, što se tiče njihove prevladavajuće vojne strane, smatraju da te troškove nije trebalo osloboditi od kočnice duga, čineći ih, u biti, neograničenim. Kao rezultat, “dugoročni, visoki rashodi za kamate” prijetit će štetom državnim financijama kao i korporacijama, što će dovesti do “ekonomskih i socijalnih rizika”.
Vrijeme će pokazati, ali mnogo trenutno modnog hvalisanja i hvastanja vjerojatno će se pamtiti s nelagodom. Joe Kaeser, šef koncerna Siemens, na primjer, može – poput izabranog kancelara Friedricha Merza – ushićeno govoriti o povratku Njemačke. Očito je previdio da bi, posebno s Njemačkom, pitanje uvijek trebalo biti “povratak čemu?” Ipak, čak i on primjećuje da “ne znamo točno kako”.
Stvarno? Kakva intrigantna nonšalancija kada se spremate pokupiti bilijun eura dodatnog nacionalnog duga. Nije čudo da je čak i švicarski arh-kapitalistički i vrlo rusofobni Neue Zuercher Zeitung dočekao novi njemački entuzijazam za dug s izraženim skepticizmom.
Treće, tu je ratna panika. Za one koji ne znaju njemački, možda je teško zamisliti koliko je nesuvislo postalo njemačko javno područje. Tradicionalni i društveni mediji hrane stanovništvo stalnom, neprekidnom bujicom rusofobne propagande o ratu na vidiku. Vrlo mali i temeljito marginalizirani njemački kritičari ove proizvedene masovne psihoze govore o ratnoj histeriji, i imaju pravo.
Znakovito, mala ali sveprisutna četa stručnjaka-iz-pakla poput Carla Masale, Soenkea Neitzela, Gustava Gressela i Claudie Major radi prekovremeno: Nakon godina u kojima su sve – da, stvarno, sve – pogrešno shvatili u vezi s ukrajinskim sukobom, sada samopouzdano predviđaju rat s Rusijom i govore Nijemcima što da misle i rade po tom pitanju.
Njihove fascinantno raznolike (ne) i uvijek svježe i iznenađujuće (također ne, stvarno ne) rasprave, koje gotovo svakodnevno lupaju Nijemce iz jednog studija ili drugog, obično se sada okreću oko toga kada će točno “Rus” (Der Russe!) napasti. Mišljenja variraju između u osnovi sutra ujutro i za nekoliko godina.
I to ludilo je, nažalost, sada reprezentativno u Njemačkoj, barem među njenim takozvanim elitama. Jedan problem s ovom propagandom je star i očit: Oni koji je šire počinju vjerovati u nju sami. Doista, u Njemačkoj, odavno su dostigli tu fazu: Poput kulta sudnjeg dana, što doista jesu, oni se samohisteriziraju i samoeskaliraju.
Što znači da dok bi racionalno njemačko vodstvo nastojalo uravnotežiti dužnu pažnju u pitanjima sigurnosti s diplomacijom temeljenom na nacionalnim interesima i, da, suradnjom s Rusijom, ova vrsta pristupa sada je nemoguća. Umjesto toga, oni Nijemci koji vole govoriti u ime nacije zauzeti su pričanjem o tome da uđu u još jedan vrlo glup, vrlo nepotreban i, na kraju, vrlo izgubljen rat.
Konačno, tu je način na koji je ovaj zaokret u politici izvršen. Možda je bio (jedva, formalno) legalan, ali ako jeste, onda samo po slovu zakona. Njegov duh i demokracija kao takva nasilno su prekršeni i to javno. Jer Merz, koji još nije ni kancelar, iskoristio je stari, predizborni parlament da progura ove promjene. Novi parlament, već izabran, ne bi mu dopustio da nađe većinu za ovu operaciju.
To znači da je sljedeći njemački kancelar namjerno išao protiv već jasno izražene volje birača, i učinio je to koristeći transparentan prljavi trik. Sve stranke koje su mu pomogle u tome, uključujući Zelene i njegove vjerojatne buduće koalicijske partnere iz Socijaldemokrata, uprljale su se.
I sve to dok je Merz pokazao svoj prezir prema zakonu i pristojnosti pozivajući međunarodno traženog ratnog zločinca Benjamina Netanyahua u Njemačku, a BSW Sarah Wagenknecht držan je izvan parlamenta očitom izbornom manipulacijom i iznimno vjerojatnim falsificiranjem. Nije čudo da su mnogi Nijemci izgubili vjeru u tradicionalne stranke. Ako postoji jedna snaga koja bi mogla profitirati od svega navedenog, to je, naravno, AfD, sada najjača opozicijska stranka Njemačke. Njemački centristi: Ne plačite na našim ramenima i ne cvilite o “Rusija, Rusija, Rusija” kada se vaš glupi vatreni zid protiv AfD-a ruši. Samo sebe možete kriviti.
Je li ostala ikakva nada? Da, možda. Jer iako je ovo strašan početak, politika koja je upravo pokrenuta također bi se trebala provoditi tijekom desetljeća i više. Mnogo se toga može dogoditi u tom vremenu. Na primjer, njemačke korporacije možda će konačno – ako tiho – pobuniti se protiv toga da budu osakaćene samoubilačkim ratom sankcija protiv Rusije, posebno kad će se njihovi američki konkurenti vratiti u poslovanje s Rusijom, kako očito žude. Ukrajinski sukob može završiti na takav način da njemački obožavatelji Zelenskog jednostavno neće imati kome slati novac. Posljednje, ali ne najmanje važno, čak i trenutno hiperaktivni Nijemci možda primijete kada Rusija zapravo ne napadne.
Ipak, za sada, Njemačka nastavlja svojim putem teškog i očitog nacionalnog samouništenja. I nažalost, povijest uči da Nijemci mogu ostati na takvom kursu do vrlo gorkog kraja. Nema jamstva da će stvari ovaj put biti bolje.
Dvanaesta godišnjica pontifikata pape Franje nedavno je proslavljena. Priopćenja iz Rima za medije obično su puna samohvale. Vrlo je teško prosuditi crkvenu stvarnost, koja je nevjerojatno široka i obilježena razlikama među zemljama, ali iz određene perspektive moguće je razmotriti okolnosti. To mogu učiniti iz ovog kuta dalekog juga, Argentine, nacije koja je (ili je bila?) većinski katolička.
Pad Crkve je očigledan. Biskupi imaju glave u oblacima. Bogoslovna sjemeništa su naseljena mladima čiji se broj može izbrojati na prste jedne ruke. Postoji čak i stoljetno sjemenište u koje niti jedan bogoslov nije ušao 2025. godine! Nema zvanja. Kristova zapovijed – učiniti učenicima sve narode (pánta ta éthne) – još uvijek nije ispunjena. Gdje su apostoli? Ljudi su zbunjeni, a mnogi vjernici osjećaju čežnju za boljim vremenima.
Mislim da su dvije žalopojke pape Pavla VI. još uvijek važeće: “Očekivali smo nakon Drugog vatikanskog koncila procvat proljeća, a došla je oštra zima” i “Kroz neku pukotinu dim Sotone ušao je u hram Božji.” Crkvena prisutnost u društvu strogo je ograničena, ali novinari je primjećuju jer iz povijesne perspektive prepoznaju da je Katolička crkva uvijek bila nešto službeno u Argentini. Smatraju nas katoličkom zemljom. Ali krštenja ne postoje, a natalitet je naglo pao – 2023. godine zabilježeno je 460.902 rođenja, najniža brojka u posljednjih 50 godina! Brak više ne postoji – sada su tu “partneri”. Javna prisutnost Crkve je nepostojeća; pojavljuje se u medijima samo kada se donose političke izjave, posebno protiv vlade.
Crkva se mora baviti svojim specifičnim zadatkom: činiti ljude kršćanima, prožimati njihovo ponašanje zapovijedima Svetog pisma i Tradicije te ih voditi prema nebu. Uzastopne krize klera imale su štetan učinak, prije svega jer povećavaju otuđenje društva od kršćanskog ideala. Ne postoji kršćanska kultura. Katolička sveučilišta uključuju djelomičnu teološku formaciju, ali ne ispunjavaju svoju glavnu funkciju da Crkvu učine prisutnom u argentinskom društvu, to jest stvaranje kršćanske kulture. Ne znam za katoličke mislioce koji se ističu kao što je to činio Carlos Sacheri. On je ubijen od strane terorista Narodne revolucionarne vojske (ERP) 1974. godine, pred svojom suprugom i djecom, dok je izlazio s mise u San Isidru.
Statistički pregled Crkve upravo je objavljen s podacima za dvogodišnje razdoblje 2022.-2023. Otkriva se da se broj biskupa povećao: s 5.353 u 2022. na 5.430 u 2023. Istodobno, broj svećenika se smanjio: na kraju 2023. bilo je 406.996 svećenika u cijelom svijetu, što je smanjenje od 734 u usporedbi s 2022. A u slučaju bogoslova, situacija je više nego zabrinjavajuća: od 2012. bilježi se stalan pad, od 108.481 u 2022. na 106.495 u 2023. Drugim riječima, broj svećenika i bogoslova se smanjuje, dok broj biskupa raste! Također, u Argentini je došlo do povećanja broja biskupa: tijekom posljednjih 12 godina broj pomoćnih biskupa se umnožio. Postoje i biskupije u kojima broj biskupa premašuje ili izjednačava broj bogoslova.
Kao katolik, vjerujem u Crkvu i volim je. Želim je vidjeti kako napreduje. Molim za nju i za Vrhovnog Svećenika, za zdravlje njegova tijela i, prije svega, njegove duše. Šezdeset godina nakon zatvaranja Drugog vatikanskog koncila, vrijeme je da se suočimo sa stvarnošću. “Crkva u pokretu,” u potrazi za onima koji ne poznaju Krista ili su se od Njega udaljili, ne smije biti “Crkva koja bježi” od svoje vlastite suštine i misije.
Povijest pišu pobjednici. Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenski komunisti Drugi svjetski rat možda su zapravo napisali svoju verziju, za koju se čak i danas mnogi pristaše propalog režima kunu da je istinita. Ali vrijeme uvijek na kraju osigura da istina izađe na vidjelo. Tako dokumenti u njemačkim arhivima otkrivaju kako je Tito po Staljinovom naputku želio primirje s Hitlerom kako bi se zajednički obranili od angloameričkog iskrcavanja na Jadranu.
izvor slike: Hitler i Broz (twitter)
Bilo je to u proljeće 1942. kada je Tito poslao svog generala Vladimira Velebita u Zagreb s prijedlogom sklapanja primirja s Nijemcima zbog moguće invazije angloameričkih snaga na jadransku obalu, otkriva više različitih izvora dostupnih u njemačkim i austrijskim arhivima.
Dok se skrivao u bespućima zapadne Bosne, Tito je strahovao da bi saveznici uskoro mogli izvršiti iskrcavanje na obalu Jadrana. To mu nije odgovaralo jer bi takvo što značilo brzi kraj njegovih komunističkih ambicija. Pa je u dogovoru sa Staljinom odlučio pokušati s Hitlerom postići primirje. Velebit je tako Nijemcima predložio primirje. U zamjenu za prestanak “terorističke aktivnosti” Tito je očekivao da će mu Nijemci dati dio zapadne Bosne i da ga neće maltretirati.
Staljin je želio Balkan za sebe
Staljinu se nije sviđala ideja da se saveznici iskrcaju na Balkan, koje je sovjetski diktator smatrao svojim satelitom. Čak bi i privremeno primirje s Hitlerom bilo bolje od ovoga. No, njemački zapovjednik stacioniran u Zagrebu, general Edmund Glaise von Horstenau, znao je da o takvim stvarima odlučuje Berlin. Informaciju je prenio kući, ali kada je Hitler doznao za predloženo primirje, odbio je prijedlog rekavši da s banditima ne treba pregovarati, nego ih strijeljati.
Njemački general Edmund Glaise von Horstenau (Izvor: Twitter)
Od posebnog je interesa Titova nasilna reakcija 1950-ih, kada su informacije o pokušaju primirja između jugoslavenskih komunista i nacionalsocijalista prvi put izašle na vidjelo u britanskim novinama, koji je sažeo knjigu Tajna fronta austrijskog povjesničara Wilhelma Höttla koji je tijekom rata bio šef njemačke obavještajne službe za istočnu i srednju Europu. Činjenice iznesene u Daily Telegraphu i Yorkshire Postu Tito je nazvao lažnima, a Britance je optužio za klevetu napora NOB-a.
Na kraju se pokazalo da je Broz lagao.
No, kada su 1990-ih otvoreni njemački i austrijski arhivi, upravo je Tito razotkriven kao lažov. Nekoliko njemačkih vojnih zapovjednika, obavještajnih časnika i njima bliskih osoba ostavilo je svoje dnevnike i telegrafske poruke u arhivu, potvrđujući namjere o primirju. Ispada da je jedini lažov sam Tito.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti3 dana ago
Vijesti3 dana ago