Connect with us

Vijesti

EKSKLUZIVNO: VIJEĆE EUROPE najavljuje REPRESIJU I ZATVOR za svakoga tko RAZOTRIVA OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE od 5G. U opasnosti su liječnici, aktivisti i znanstvenici!

Published

on

Dugoročni program transformacije Europske unije nudi nam vrlo zvučne naslove modernih sveobuhvatnih programa za restrukturiranje EU, svih država članica i šire. Udarni naslovi tih programa su DIGITALIZACIJA  I   NEW GREEN DEAL. Naslovi DIGITALIZACIJA I NEW GREEN DEAL GOVORE MNOGO I PRESUDNO O BUDUĆNOSTI KOJA NAS ČEKA. MNOGE SU STRANKE U PREDIZBORNIM PROGRAMIMA IZNIJELE I SVOJ PROGRAM OSTVARENJA DIGITALIZACIJE I NEW GREEN DEAL-a  NEMAJUĆI POJMA ŠTO ON DONOSI UZIMAJUĆI U OBZIR SAMO PREDPOSTAVLJENI „GOSPODARSKI“ DIO TIH PROGRAMA.

NAŠI POLITIČARI SU VEĆ OD POČETKA POSTOJANJA SAMOSTALNE I NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE POKAZALI DA SU NESPOSOBNI PRONIKNUTI DVOSTRUKI JEZIK SVJETSKIH MOĆNIKA I TEKSTOVA MEĐUNARODNIH UGOVORA U KOJIM SE JEDNO NUDI A NA DRUGO PRISILJAVA POD CIJENOM SANKCIJA I OPSTANKA. NA TAJ NAČIN JE HRVATSKA IZGUBILA GOTOVO CIJELI SVOJ SUVERENITET DOBIVŠI OBVEZE S MALO KORISTI.

AKO  DIGITALIZACIJA I GREEN NEW DEAL TAKO SJAJNI „GOSPODARSKI“ PROGRAMI KOJE BI SVATKO POŽELIO ZAŠTO JE VIJEĆE EUROPE PUTEM GLAVNOG TAJNIŠTVA VIJEĆA EUROPSKE UNIJE POSLALO SVIM DELEGATIMA ZAKLJUČKE S NASLOVOM: STVORITI OBLIK BUDUĆE DIGITALNE EUROPE, od 9 lipnja 2020. Na  24 stranice dokumenta  uznemirujući je članak 36 u kojem doslovce piše:

„ISTIČE SE, U OKVIRU ŠIRENJA NOVIH TEHNOLOGIJA 5 G / 6 G KAO VAŽNO DA SE SAČUVA SPOSOBNOST SNAGA PRINUDE I REDA, SNAGA SIGURNOSTI, TE SUDSKIH VLASTI  U PRIPRAVNOSTI VRŠENJA SVOJIH OVLASTI S OBZIROM NA  VODEĆE  MEĐUNARODNE  SMJERNICE KOJI SE TIČU UČINAKA MREŽE 5 G , A POSEBNO S OBZIROM NA TVRDNJE PREMA KOJIMA BI /TE MREŽE/ BILE PRIJETNJA ZDRAVLJU  I DA SU POVEZANE S EFEKTIMA COVID-19.:

STRESSES that the roll out of new technologies such as 5G/6G should preserve the abilities of law enforcement authorities, security authorities and the judiciary to perform their legitimate functions effectively. TAKES into account the international guidelines concerning the health impact of electromagnetic fields. EXPRESSES the importance of fighting against the spread of misinformation related to 5G networks, with special regard to false claims that such networks constitute a health threat or are linked to COVID-19

Udruga Alleanza Europea Stop 5 G je podnijela alarmantnu notu i stupili su u kontakt s europarlamentrcima iz Bruxellesa tražeći ocjenu i odgovor o zakonskom, političkom, građanskom i demokratskom značenju /ovoga akta/ koji je u stanju zaustaviti /u svakom kompetentnom središtu OTPOR/ najavljenim represivnim mjerama protiv aktivista, međunarodnih medicinskih i zdravstvenih organizacija, protiv slobode mišljenja svih koji se zakonito bore za obranu zdravlja kojemu prijeti WIRELESS.  DOŠLO JE DO TOGA DA SE SPAŠAVA TKO MOŽE:

EKSKLUZIVNO: VIJEĆE EUROPE NAJAVLJUJE REPRESIJU I ZATVOR ZA SVAKOG TKO RAZOTRIVA OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE  5 G. U OPASNOSTI SU LIJEČNICI, ZNANSTVENICI I AKTIVISTI…

>> HSP u ime kaštelanskih građana traži obustavu i zabranu uvođenja 5G mreža

Evo razloga zbog kojih su nužne represivne mjere pri provođenju europskih programa za budućnost pod imenom  DIGITALIZACIJA I  NEW GREEN DEAL.

VRLO PAŽLJIVO PROČITAJTE STRUČNU STUDIJU S 41 REFERENCOM prof. dr. Claudie Warlhof  OD KOJE ĆE VAM SE SLEDITI KRV U ŽILAMA.

 PRISILNA VAKCINACIJA KOJA GENETSKI MIJENJA LJUDSKO TIJELO … KOJE NIJE VIŠE LJUDSKO

Autor: Prof. Dr. Claudia von Werlhof  

S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Hoće li nas vratari „Gate/s/keepers“ tzv. Corona – pandemic snaga nasilno vakcinirati nakon čega se više nećemo moći vratiti u normalu? Što se doista podrazumjeva pod „novom normalom“?

O ovom trenutku se o ovom pitanju inezivno raspravlja: postoje nagađanja, insinuacije, a onda i poricanja. Otpor se stvara u stanovništvu, ako ništa drugo, ovo je opomena.

Prema Dr. Claudii von Werlhof, sociologu i profesoru političkih znanosti, središnji problem ove rasprave još nije ni dotaknut.

Na trenutna zbivanja treba gledati u mnogo širem kontekstu. U svojoj analizi ona predviđa različite scenarije koji svi slijede već  postojeći, mnogo širi plan koji pripada transhumanizmu, izgledno neizbježnoj paradigmi 4-te industrijske revolucije.

„Mi smo ljudska bića a ne strojevei“ uzvikivao je jedan goovrnik za vrijeme prvosvibanjskih demonstracija u Beču i dobio veliki pljesak mnoštva. Ustvari, sve mjere koje su poduzete protiv korona virusa mogu se opisati jednom rečenicom:

Od nas se traži da se ponašamo kao da nismo ljudska bića nego strojevi.

Obeshrabruju nas da imamo bilo kakve suosjećaje prema drugome, da imamo svoje vlastite misli, svoj govor i mišljenje ili da djelujemo spontano. Ni govora  o tome da bi pjevali, plesali ili zajednički vježbali, ili da bi, možda,  rasli zajedno. Ne smijemo biti blizi jedan drugome, ni dotaknuti jedan drugoga, i na kraju, /moramo/ se maknuti jedan drugom s puta. Trebali bismo napustiti starije i indoktrinirati našu djecu idejama da su oni /djeca/ prijetnja baki i djedu tako da i oni nauče biti strojevi bez empatije.

Kao takvim bićima, nalik strojevima, jedina dopuštena emocije koja se čak i potiče jest STRAH od virusa koji bi nam mogao biti opasan kao kuga i svaki od nas se smatra potencijalnim nositeljem virusa. Na taj način strah se ukorijenjuje, strah od neprovođenja dovoljno brižljivih mjera zaštite nas samih od „kuge“ neprekidnim nametanjem higijenskih poruka o pranju ruku, općoj čistoći i dezinfekciji, odvraćanjem od tijela kao „prljavog“ koje se sad drži opasnim kako za nas tako i za druge.

Postajemo opasnost za sebe time što smo još živi, što imamo tijelo i organizam s osjetilima umjesto da budemo strojevi. Na taj način mi se počinjemo plašiti samih sebe.

Moramo sebe očistiti od tjelesnosti. Moramo osjećati odvratnost prema sebi i prema našoj tjelesnosti, a da i ne spominjemo one druge.

Iz tehnološke perspektive „ljudsko biće“ je zastarjeli model koji se hitno mora promijeniti. U tom procesu ona / on, kako se tvrdi, će biti „usavršeni“.

Koji su rezultati toga? Trebali bismo željeti biti više strojevi nego ljudska bića, više mrtvi nego živi, /ucijepiti osjećaj/ da je bolje biti u dobro osiguranoj tamnici nego živjeti u slobodi gdje nas vrebaju nevidljive i svepristune opasnosti koje nam /odasvud/ prijete.

OVO JE STVARNA TEORIJA ZAVJERE ODOZGO

Moja predpostavka je, da neprekidno širenje opasnosti od korona virusa djeluje kao teorija zavjere odozgo. Namjera joj je da terorizira do tog stupnja da pristanemo raditi ono što na drugi način nikada ne bismo prihvatili. Točnije /dresiraju/ nas da se bojimo neke navodne opasnosti iz prirode koja  je, navodno sada, masinvnim mjerama suzbijena i sad smo zaštićeni.

Štoviše, tvrdim da su odgovarajući postupci usmjereni da nas pretvore u bića koja će biti bolje opremljena protiv takvih navodnih opasnosti iz prirode. Na taj način bismo se pretvorili u „bolje“ opremljene ljude tj. znatno izmjenjeni na način stroja. Tako bismo prestali biti samo ljudska bića. To nam  omogućuje napredak medicine!

Plan ove promjene je zasigurno već dugo napisan, a to  je vidljivo posebno u promišljenom toku akcije koja se sada provodi. Daleko smo od toga da sve znamo. Korono-mania nije samo tako odozgo spuštena u svijet šale radi da bi dovela globus u mirovanje i da bi se sve vratilo u „normalu“ kakvu smo poznavali.

Očekivana tzv. „nova normalnost“ se ima stvoriti iz onog što već danas znamo. Ne namjerava se povratak na istu ekonomiju od prije korona virusa.

Mi ćemo ostati kod zadnje teme /o zdravlju/, one o našem fizičkom zdravlju koje je somatski /tjelesni/ dio problema, jer upravo ovaj dio ostaje potpuno neosvjetljen.

Jer i prije nego je zgotovljena dovoljno testirana vakcina govori se o programu masovne prisilne vakcinacije koja će se primijeniti na cjelokupno stanovništvo planeta i za to se isto tako pripremaju potrebne zakonske odredbe.

Ono o čemu raspravljamo ovdje više da nastavimo moju raspravu, nije u službi našeg zdravlja nego je u funkciji nove definicije onog što smo mi kao živuća ljudska bića i što ćemo biti  ili nećemo biti u budućnosti  s obzirom na provedbu ovakvog koncepta.

TRANSFORMACIJA NAS KAO LJUDSKIH BIĆA

Ovaj problem kao takav još nije predmet javne rasprave. Postojeća rasprava usredotočena je uglavnom na novac, na profit farmaceutske industrije i skandaloznim mjerama njegovog  povećanja. Drugi fokus je na pokušaju uspostave gotovo potpune kontrole nad ljudima, da bi se to postiglo i moraju se ukinuti sva njihovih prava.

Međutim, ono što još nije bilo u žarištu je „tehnološki progres“ koji se odvijao iza zatvorenih vrata i koji se sada primjenjuje. U pitanju je transformacija nas kao ljudskih bića. O toj temi se nigdje u javnosti nije raspravljalo. Nije se smatralo vrijednim javne rasprave.

„Tehnološki progres“ o kojem ovdje govorim ne koristi se samo za  „gospodarenje“ vanjskom prirodom,  njenim rastavljanjem i sastavljanjem i tako njenim pretvaranjem na nove načine u „drugu“ pretpostavljeno „bolju“ prirodu – STROJ – a to je također, paradoksalno izgledno i u pričuvi za nas koji smo navodno „ponos stvaranja“. Iz perspektive tehnološkog napretka „ljudsko biće“ je potrošeni model koji traži hitnu „transformaciju“ tokom koje će navodno bit „poboljšano“. Ljudska bića, predpostavlja se, postat će isto onakva  kakvi su „strojevi“.

Najprije smo o tome čuli kao o „cjepljenju“. Upravo je to u skoroj pripravi za nas kad nas budu uvjerili u strah od prirode, strah od drugih, i strah od samih sebe. Predpostavlja se da ćemo biti cjepljeni nečim, čak ako to i ne budemo htjeli, a svaki otpor će biti smatran „zaostalošču“ ili čak „okrutnošću“ /odbijanjem/ toliko najavljivane mogućnosti spasa od straha putem odluke o masovnim vakcinacijama  koje će nas osloboditi „kuge“.

U tom kontekstu to može značiti dvije stvari: pretpostavljeni gigantski multi milijardski dolarski posao, što je sasvim jasno. Zatim bi to mogla biti velika mogućnost pretvaranja čovječanstva u neku vrstu čovjeka– stroja –spodobe, kiborga ili „transhumane“ /stvorove/.

Stroj kao navodno poboljšana priroda, kao prirodna zamjena, je u skladu s najnovijim izmišljotinama i s ne- demokratskom i totalitarnom konstrukcijom.

RASPRAVA O USTROJENOM ČOVJEKU I O  LJUDSKIM STROJEVIMA

Rasprava sada započinje vrlo konkretnim načinima a ne kao fantazija kakva je bila u prošlosti. Razlog za to je očit: tehnološki napredak je došao do pronalaska stroja kao središnje tehnologije modernih vremena.  Strojevi su na putu da postepeno preuzmu sve oblike života. Stroj djeluje takorekuć  na imperijalistički način i ne zaustavlja se ni pred čim, ne zaustavlja se pred ljudskim bićima. Princip stroja je tu da preobrazi sve prirodno u stroj. To znači i nas koji već živimo pored „ stroja nad strojevima“/kompjutorom/. Mi moramo točno slijediti naredbe stroja kao da je dio nas, ili stroj neće ispravno raditi.

Budući da je stroj navodno bolji nego prirodna zamjena, /on/ kao pronalzak nije demokratska nego totalitarna konstrukcija. Stroj preuzima prednost nad prirodom i uvijek se traži nasilni čin za njeno razaranje. Međutim od postanka znanosti i njene nasilne metodologije znanost se uvijek branila tvrdnjom da je priroda „mrtva materija“, što naravno nije točno.

Ne trebamo biti iznenađeni da naš dodir sa strojem ima za posljedicu našu promjenu. Primjenjene  su brojne vanjske  mjere za mimetičko približavanje i prilagodbu tijela stroju – uključujući i „estetske“.

Dogodilo se ugrađivanje vještačkih udova, pa su čak i zamjenski organi ugrađeni u ljudsko tijelo. Dosada se, međutim, nije dogodila promjena ljudskog tijela iznutra, da bi se tijelo učinilo sličnim stroju ili uskladilo  sa strojem, ili čak transformiralo tijela u živi stroj u cjelini. Upravo je točno to sada u planu s novim tehnologijama. To je bilo u planu odavno.

Poznati američki sociolog Daniel Bell je izjavio:“Ljudi se mogu nanovo stvarati ili odbaciti, njihovo ponašanje se može kontrolirati, njihova svijest se može promijeniti.“ On time izražava svoj pozitivni stav, upravo kako to čine i njegove kolege s podrućja znanosti. Je li to naivnost? Otkuda inače dolazi taj oprimizam koji prati tehnološki napredak i koji je mnoge od nas spriječio da mu se suprostavimo?

KAKAV JE ODNOS IZMEĐU „PANDEMIJE“ I OVOG „NAPRETKA“?

Mi smo sada suočeni s činjenicom da  bi „pandemijsko“ moglo doista imati veze s takvim „napretkom“. U ovom trenutku izgleda kao da postoji plan vakcinacije čovječanstva i navodni pokušaj da se čovječanstvo oslobodi od bivanja taocem virusa.

Nakon svega vakcinacija sada nudi jedinstvenu priliku da uđe u toliko  tijela kao nikad dosad. I to je pogodna prilika da se u tijelo stavi nešto što će ga promijeniti iznutra. I dalje, to će učiniti tijelo upotrebljivim izvana, tj. povezanim sa širim tehnološkim sustavom, Mega – Strojem. Shodno tomu moraju se postaviti pitanja kakav tehnološki napredak se nudi u tom smislu.

Bill Gates, bivši čelnik Microsofta, koji je planirao svjetsku vakcinaciju želi vakcinirati 7.8 milijardi ljudi na planeti Zemlja, uključujući i trudne žene, novorođenčad kao i one koji se upravo oporavljaju od korone(!). Međutim, u međuvremenu, njemačka vlada se još nije odlučila prihvatiti predviđenu tzv. „kartu imunološkog ideniteta“.

Dalje, mora se voditi računa, u međuvremenu,  o sadašnjem nadzoru građana putem vještačke inteligencije, sustava kontrole – cenzure vještačkom inteligencijom na internetu, ukidanju slobode govora na internetu. Očito je da se očekuje da neće svatko biti oduševljen navodnim olakšicama koje vakcinacija može donijeti unatoč obećanja o slobodi putovanja i slobodi profesionalnog izbora koja mogu biti izazov. Suprotno tomu u slučaju odbijanja vakcinacije postoji opasnost da će ove slobode biti uskraćene, što nije ništa drugo nego ukidanje temeljnih ljudskih prava.

U postupanju s pandemijom i poslije nje naše zdravlje nije tema.

Našem zdravlju prijete daleko veće opasnosti, na pr., radioaktivnost, zagađenost česticama, glyphosat, hrana opasna po zdravlje i 5 G o kojem se nigdje ne govori. Ni propisane maske ne služe zdravlju, nego su mu protivne. One su opasne za zdravlje je mogu doveesti do samozaraze i uskratiti nam potreban kisik. Tako one mogu biti uzrok simptoma bolesti, a da i ne goovrim o psihološkim posljedicama. Uopće se ne radi o borbi protiv virusa, jer virusi neprekidno mutiraju i ne mogu se smatrati neprijateljem koji se može iskorijeniti vakcinom, bar ne dugoročno.

Nije logično i nije odgovorno poticati brzu masovnu prisilnu vakcinaciju do kraja 2020 a da nema nikoga tko bi imao zakonsko pravo i odgovornost za moguće štetne posljedice. Takve se posljedice događaju i kod vakcina koje su bile testirane godinama i koje se redovito propisuju. To znači da se ne radi o vakcinaciji u medicinskom smislu. Planirana vakcinacija se stoga može jedino objasniti na način da joj je sasvim druga svrha.

O ČEMU SE TU DOISTA RADI

Mi se trenutno nalazimo usred 4-te industrijske revolucije /Rockefellerove/. To znači masovno uvođenje i masovno širenje novih tehnologije: genetskog inženjeringa koje uključuje i sintetsku biologiju, vještačku inteligenciju i nanotehnologiju kao i geo – ineženjerstvo povezano s povećanim korištenjem elektromagnetskih tehnologija u višoj atmosferi zamlje i u našim tijelima.

Istovremeno u svjetlu trenutnog uspjeha kompanija koje rade s ovim tehnologijama, vojno-industrijskim kompleksom, može se prepoznati kakvo će biti novo restrukturiranje globalne ekonomije koje se koristi kontroliranim urušavanjem putem izolacije. To je sve.

Ekonomski model koji se sada promiče i oblikuje društvo je povezan s novim tehnologijama koje se zovu „GREEN NEW DEAL“. Pretpostavlja se da se radi o uvođenju postkapitalističkog, digital -globaliziranog i prirodi naklonjenom društvu.

Međutim, u tom kontekstu, zagonetno je, da se nove tehnologije naveliko smatraju „zelenim“ u što je uključena i nuklearna energija, nova industrijska revolucija i sredstva s njom povezana koja se namjeravaju uvesti i primijeniti ove tehnologije. Ovaj „deal – poslovanje“ koje je između ostalog zagovara EU Komisija, a posebno njene „zelene“ dijelove, upravo je suprotan.onomu što se tvrdi da jest. Kako to razumjeti?

Digitalizacije je novi projekt koji će -čudesno- dobiti opći pristanak, ustvari je izraz za nove tehnologije posebno u obliku „interneta  stvari“ IoT. To je digitalizirani MEGA STROJ s vještačkom inteligencijom u kojem će i kroz koji će  sve odgovarajuće „stvari“ biti kibernetički procesuirane.

Sada posvuda propagirana digitizacija upravo omogućava sve to. Svaka unesena „stvar“ ostavlja svoju „informaciju“ u IoT.  Ova informacije je „energija“ kojom IoT radi, tj. nju se smatra njenim uljem – tako ju  je kancelarka Angela Merkel nazvala figurativno se izražavajući.

IoT aktivnosti su unesene u sustav putem senzora koji se moraju podići na svoj opremi, zgradama, na čitavoj infrastrukturi, na vanjskom prostoru, kao i na ljudskim bićima za koja se predpostavlja da će biti povezana s IoT.

U radu IoT stroja sve informacije imaju „jednak tretman“ tj. stvarne informacije kao i ljudske informacije. Tako više nema nikakve razlike između tipa informacija

Kao rezultat, ljudska bića se ne smatraju drukčijim od ostalih informacija. Postoji software program koji regulira ove stvari, tj. informacije i može ih proslijediti ili izbrisati. Radi se kao na osobnom kompjuteru koji se koristi desetljećima.

Ono što je novo je činjenica da se ovo primjenjuje na nama. Mo smo oni koji bivaju pretvoreni u „stvari“ ili u „informaciju“ u IoT mega stroju.To znači da i mi sami trebamo biti opremljeni senzorima koji će prenositi naše aktivnosti. Mi možemo sudjelovati jedino na taj način ili biti pogodni za sudjelovanje u Mega – Stroju. Novo „sudjelovanje“ će biti predpostavka, novo pravilo za sve građane. Mobiteli i smartphoni su preteče toga.

„TRANSFORMACIJA LJUDSKE VRSTE“

Sada se predpostavlja da ćemo biti povezani sa strojem i unutar našeg tijela a ne samo izvana. Namjera je da postanemo dio Mega – Stroja IoT koji će i nas pretvorit u strojeve.

Zamišljeno je, da ćemo uskoro ne samo biti kao strojevi, a to znači da nećemo samo težiti za takvim ponašanjem, nego ćemo tehnički biti prisiljeni postati strojevi. Predvidivi, uračunljivi, svedeni/pripremljeni u svojoj kompleksnosti da budemo stavljeni u pogon, poslušni praktičnim prisilnim zahtijevima. Bit ćemo regulirani izvana, identično umnoživi, zamjenljivi, podložni kontroli, dovedeni do prozirnosti, neupitno zatvoreni u kontrolni sustav“ tako da djelujemo bez greške sto posto prema zahtijevima.

Da bismo mogli funkcionirati pouzdano kao strojevi moramo biti izmjenjeni na tjelesnom planu tj. unutar naših tijela. Vanjska prilagodba stroju, bezuvjetnu posluštnost, više nije dovoljna za sustav jer postoji „ostatak rizika od ljudskog bića“. Dio plana je da će nam se morati ugraditi različiti čipovi, onako kako se to čini već neko vrijeme sa životinjama. Moramo biti „vakcinirani“ senzorima i drugim uređajima za pohranu memorije ili mini strojevima uključujući i nanobots. Predviđa se da će takvi  takvi mini uređaji, uključujući i takve koji se mogu sami obnavljati, samo-proizvesti, i da će biti proizvedeni tokom ove godine.

Ovi postupci bi trebali biti „vođeni“, registrirani tako da ih se može vodi izvana, putem elektromagnetskih valova i uskoro putem satelita iz svemira. Moguće je da bi se ova procedura „mehanizacije“ mogla pretvoriti u napredujuće pretvaranje ljudi u strojeve. Model za praćenje i identificiranje osoba u ovom trenutku je ID2020 implant.

Ulog ovdje je ništa manje nego namjerno obrtanje cijele ljudske evolucije u kaos.

Ovaj pokušaj doseže vrhunac u razvoju nove vakcine kojom će se uz pomoć genetičkog inženjeringa izmijeniti ljudsko tijelo. To se namjerava učiniti direktno putem DNA ili indirektno putem mRNA.

Ovo se planira postići putem 3-trostupne injekcije kojom se osigurava razbijanje procesa odbacivanja strane DNA putem elektrooperacije tj.  unutarnjim elektro šokovima prisiljavajući stanice da otvore membrane stranoj DNA ili mRNA transmiterima.

Stoga bismo trebali biti silom pretvoreni u genetički modificirane organizme, GMO , i nagađajte što bismo mogli biti: Spodobe? Strojevi bez svoje volje? U konačnici više ne bismo mogli biti ljudi u posjedu svojih punih ljudskih sposobnosti.

Na kocki je ništa manje nego cjelina ljudske evolucije namjerno gurnute u kaos tako da ona temeljna vjera u ljudsko tijelo koju smo do sada imali postaje nemoguća. Nitko ne zna kako će tijelo reagirati i kakve će posljedice ovakva /tehnološka intervencija/ imati, ni kako se nositi s njom. Što ako se više ne možemo pouzdati na naše mogućnosti samoiscjeljenja ljudskog organizma?

Genetičke poruke koje je priroda ssačuvala tokom tisućljeća odvojenim će se izmješati i poludjele spodobe će nastavati budućnost. Šegrti molekularnih vještaca jedva čekaju da počnu s genetičkim preuređivanjem ljudskog bića… Ono što me užasava u ovom  je nepovratnost      /ireverzibilnost/ ovih procesa, komentira Erwin Chargaff, veliki kemičar, genetičar i kritičar genetskog ineženjerstva ovakve vrste i ovog tehnološkog napretka.

Izgleda da je sada došlo do točke da Jeremy Rifkin, bivši kritičar genetskog inženjeringa, a sada onaj koji preporučjuje Green New Deal – Zeleni Novi Pokret koji propagira uvođenje novih tehnologija, zaziva razumnu transformaciju ljudske vrste i stapanje kompjutorske tehnologije s genetskom prema moćnoj tehnološkoj realnosti.

Tako je on na zajedničkoj točci s Bill Gatesom.

Ovjedje se radi o „NOVOM STVARANJU SVIJETA“ i s tim i STVARANJE NOVIH LJUDI

To je druga priča o stvaranju koja izvire iz laboratorija i uvodi novu vještačku prirodu putem bio-industrije kojoj je namjera da zamijeni izvorni plan evolucije.

NOVI SVJETSKI POREDAK S NOVIM LJUDIMA?

Ako se ovo uspije provesti na globalnoj razini to će doista biti novi svjetski poredak, po sebi katastrofalan i nepovratno će uništiti naše pravo na fizički integritet, na integritet  našeg genetskog nasljeđa u budućnosti.

Ovakvo uplitanje će utjecati na CONDITIO HUMANA  tj. REPRODUKCIJU LJUDSKE VRSTE. Ovo bi se moglo bez pretjerivanja nazvati NAJVEĆIM MOGUĆIM ZLOČINOM PROTIV ČOVJEČANSTVA.

Međutim, čak ako uspijemo izmaći ovoj vrsti masakra kao ljudska bića nećemo moći izbjeći život sa sa Mega Strojem IoT. Kina je prva zemlja koja se istakla, ali na organizacijskoj razini, u stvaranju vanjskih oblika „mehanizacije ili u-stroj-avanja. Nije slučajno da se Kina ističe u pozitivnim navodima kao primjer budućeg razvoja. Osim problema političkog totalitarizma i eventualnih tehničkih transformacija ljudskog biće postoji i opći pravni problem.

LJUDSKA PRAVA – TEHNIČKI ZASTARJELA / NEPOTREBNA/

Kako u IoT nema razlikovanja između informacija o ljudskim bićima i sa svime se postupa kao sa „stvarima“ nas se više ne drži za ljudska bića unutar Mega – Stroja IoT. Zbog toga se naša prava kao ljudskih bića raspadaju u takvim uvjetima jer su tehnički „izlišna –/ zastarjela – nepotrebna/“. To se odnosi na temeljna ljudska prava a ne samo na slobode. Stvari, informacije i strojevi nemaju takva prava. U jednakom postupanju  koje se temelji na standardu „stvari“ takve će se prava rastvoriti a s njima i eventualni zakonski učinci koji se tiču skupa vještačkih genetičkih transformacija i  same Conditio Humana – Ljudske Vrste. S tehnološkim napretkom zakonodavstvo se može takorekuć izbrisati. Ili?

Mega – Stroj, kao i svaki drugi stroj je po definiciji je totalitaran, totalitaran je i po svojoj naravi i na taj način on predstavlja i oružje. On se sastoji od naredbi i posluha. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno samo po sebi.

Građanska praa su već znatno sužena ili su se raspala zahvaljujući izolaciji Corona pandemije. Dalje, očito je da nije u planu puna uspostava ovih sloboda. Čak što više, sama ljudska prava kao što je pravo na fizički integritet, ljudsko dostojanstvo mogu biti iduća koja će nestati, a na neki način čak i pravo na život. To je trajna logika u-stro-javanja. To znači da neće biti drugog života osim onog sa strojem koji se doista i definira kao takav. Jer sam stroj sada znači „život“ čak bolji oblik života. U takvom svijetu, ljudi su suvišni, čak ugrožena vrsta. Kako će se to odraziti na prateće zakonodavstvo?

U kontekstu novih tehnologija o tome se već mnogo govorilo i raspravljalo na dugačko i naširoko. Kad je u pitanju vještačka inteligencija ljudska prava nisu tema ni u općem ni na individualnom planu. Tako se postupa i u pitanjima genetskog inženjeringa i čak sintetske biologije – područja koje čak pokušava stvoriti ljudska bića vještačkim putem.

Na kraju postoji mogućnost kad smo mi u pitanju kao posebni „pronalazak“ da netko može, na primjer, zahtijevati patent, upravo onaj koji nas je genetički promijenio.

Ako bude priznat patent na ljudski život a ne samo  na živote životinja i biljaka, onda mi pripadamo  onome čije smo izumiteljsko djelo a ta nas osoba ima pravo i uništiti, može nas zbrisati, poništiti.

S Mega – Strojem koji se temelji na vještačkoj inteligencije to je već utvrđeno. Jedino u „zajednici“ IoT kao stroj mi smo nešto ili netko. Mi kao neovisni ne postojimo. Na taj način se ne možemo više smatrati slobodnim, suverenim i neovisnim „individuima“. (Čudno, neki ljudi to zovu socijalizmom.)

DEMOKRACCIJA I PRIRODA POSTAJU NEPOTREBNE?

Iz ove perspektive možemo sagledati zbog čega demokracija neće biti više nužna i više neće postojati. Zato što što stroj radi isključivo hijerarhijski i sam prema „praktičnoj prisili“ kao dio zatvorenog sustava. Prema toj definiciji nikakav etički ili moralni zakon u to ne može prodrijeti.

Nadalje, za Mega – Stroj spol, rod, roditelji, genealogija, rođaci više ne postoje jer u matrici nije planirano ništa od prirodnih činjenica. Sam Mega – Stroj je izraz vrste tehnologije koje pretvara ljudsku prirodu u stroj i ovaj proces razara prirodu nakon čega je „izmjenjuje“. Tako možemo vidjeti da stroj ne samo izranja iz /kao proizvod/ destrukcije nego nastavlja destrukciju. Na taj način sve biva izokrenuto: živa tvar se pretvara u mrtvu materiju, društvo se pretvara u zatvor a ljudi se pretvaraju u nešto mehaničko …

„Čarolija“ je u tome da se sva ova nova bića pojavljuju kao nešto „bolje“i prema Rifkinu „moraju biti predstavljena  i opravdana kao nastavak prirodnih principa i procesa.“

To je razlog zbog kojeg strojem stvoreno novo stvorenje postaje „green – zeleno“. Ono se samo naziva zeleno jer upućuje na zeleno – na živo. U toj inverziji /u tom obrtanju/ riječi u mnogim slučajevima uzimaju suprotno značenje od onog pređašnjeg.

MEGA – STROJ – ORUŽJE ZA „KONTROLU UMA“

Mega – Stroj kao svaki stroj je po definiciji totalitarn, a po naravi je ustvari oružje. Sastoji se od naredbi i posluha. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno. On/ona ne može nastaviti, „ruši se“ ili se dodaju točke dao on/ona više ne šalje informacije/podatke. Radi se prema Foucalutu o neprekidnom nadzoru ili kazni, o totalnoj kontroli svega i sposobnosti vršenja direktnog utjecaja izvana koji će  ići do „delet – brisanja“.

Čip, senzor ili nanobot može utvrditi mjesto i putem compjutorskog softwarea primiti informaciju. Takva informacija u obliku magnetskih valova i različitih frekvencija može biti usmjerena na mozak kao obliko „kontrole uma“. Dalje, uskoro će biti posvuda 5 G koja će nas povezivati sa satelitima sve do prođirene globalne elektromagnetske mreže – projekt „Starlink“. Onda ćemo biti u „izolaciji“odozgo a ne samo odozdo. Nejasno je kako ćemo uspjeti sve to preživjeti, možda jedino kao gotovo strojevi.

Međutim nama se govori da se to sve tiče našeg „zdravlja“. Čak i mala djeca su namjerno opterećeno s mogućom krivicom, da mogu prouzročiti smrt svojih djedova i baka jer ih traumatiziraju …

PLAN-demično: ORWEL „1984“ I HUXLEY-v „VRLI NOVI SVIJET“ U JEDNOM

Ne kažem da smo već na toj točci, ali smo na direktnom putu prema njoj. U zadnjih 40 godina se diskutira o ovome u profesionalnim krugovima i proces je utvrđen. Otud je neshvatljivo da ovih dana nema kritične rasprave o ovoj eksplozivnoj temi. NITKO NE RASPRAVLJA O NJOJ. Izgleda da će ovo biti put kojim će se ići na različitim nivoima za vrijeme i poslije pandemije, PLANdemije. Predpostaviti bilo što drugo bilo bi ne samo naivno nego i potpuno nestvarno.

BUDUĆA ULOG MEDICINE JE PRETVARANJE NAS U LJUDE STROJEVE ILI LJUDSKE STROJEVE

Buduća uloga medicine je da nas počne pretvarati u strojeve-ljude ili ljudske strojeve i prema junaku AI – vještačke inteligencije, Ray Kurzwellu „stopiti nas s kompjutorom“ i tako doprinijeti pobjedi „transhumanizma“. „Lijepi novi čovjek“ koji postoji u propagandi i alkemijskoj fantaziji „extropianaca – oni koji zagovaraju kraj ljudi“ je ustvari „poboljšani čovjek“ tako da više nije ljudsko biće.

Radi se o prezrivom raskidu između nas, sisavaca, dinosaura i pra želatine onih koji su još rođeni od majke i koji su navodno zastarjeli u evoluciji inteligencije. Pozdraljaju nas nova bogolika stvorenja koja su  nastala nasilnim razaranjem materije i svih njenih manifestacija  i koji vjeruju da su stigli ponovo do Big Banga i dalje i da mogu stvarati što god hoće po svojoj volji. To je naprosto umišljanje da su „očinski izvor života“ nasuprot porijeklu života od majke, to je kako se neopozivo žele postaviti danas.

Zašto danas nitko ne čita djela luđake AI – vještačke inteligencije, genetičkog inženjeringa i nano tehnološke scene? Oni su odavno počeli sve to pretvarati u stvarnost i u tom će se području stvarati milijarde dolara.

„NOVA EVOLUCIJA“ – EUGENIČKA CIVILIZACIJA – SA – „SINTETIČKOM LJUDSKOM RASOM“

Dugoročno navodna moguća nova evolucija više ne računa s nikakvim ljudskim bićima. Radije će biti naseljena s „post human“ – /s ljudima nastalim poslije čovjeka/ s ljudima „Homo Deus – Čovjek Bog /bogoliki/. Bogoliki čovjek po predspostavci će biti „čovjek – stroj“, tzv. „osebujnost – „Singularity“ koja će nadići ljudsko biće u negdašnjem smislu i koji će naodno preuzeti vodstvo nad samim svemirom. Vidi: Yuval Harari-a, autora Homo Deus /Čovjek Bog/, svjetski priznatog i omiljenog kod gotovih svih na vlasti od Obame do Merkel.

To je ono što nam junaci s polja novih tehnologija govore. Oni otvoreno pronose „eugeničku civilizaciju“ pa čai i „sintetsko čovječanstvo“, a Bill Gates slijedeći stope svog oca je odlučan voditi k tom cilju.Nije slučajno da on namjerava kombinirati AI tehnologiju s vakcinama i genetskim inženjeringom.

Znamo da je zainteresiran za eugeniku. I sam je rekao: vakcine služe i trebaju se i dalje koritstiti u smanjenju svjetskog stanovništva. Po toj logici depopulacija će biti tema diskusije. Ali čak i to nije sve.

Prije jednog stoljeća, Rudolf Steiner nas je opomenuo:

„Duša će biti uklonjena pomoću medicinskih sredstava. U bliskoj budućnosti biti će stvorena vakcina koja će utjecati na organizam počev od rane mladosti, a po mogućnosti već nakon rođenja tako da ljudsko tijelo ne postigne dušu i duh. Dva svjetonazora će biti suprostavljena na žestok način. Jedan svjetonazor morat će razmišljati kako razviti pojmove koji će omogućiti ljudima da se uhvate u koštac s pravom stvarnošću duše i duha. Drugi, nasljedovatelj današnjih materijalista će tražiti vakcine da tijelo učini zdravim na način da ovo tijelo prema granicama svoje konstitucije neće govoriti o tako glupim stvarima kao što su duša i duh, nego će insistirati u govoru o „zdravim“ načinima sila koje žive u strojevima i u kemiji, po kojima su stvoreni planeti i sunca unutar planetarnih maglina. To će se postići putem somatskih postupaka. Bit će prepušteno materijalističkim liječnicima da eliminiraju dušu iz čovječanstva.“

Tokom vremena oni transformirani će biti smatrani za „bolje“. Međutim, pitanje je koliko „zdraviji“ u širem smislu ovi bolji mogu biti? Ili će im nedostajati originalno tijelo i I ili duša i duh. Treća kategorija će se sastojati od onih koji su izbjegli tim mjerama, nano vakcinama Mister Gatesa i njegove djece. Rasprava o isključivanju neposlušnih je već počela. „Velika transformacija“ o kojoj svatko govor je doista u toku.

ZBOGOM LJUDSKOM BIĆU?

Zar ono /ljudsko biće/ nije uvijek bilo „zlo“?  Međutim, odsada je jasno tko je zao i to ne na beznačajan način nego radikalno zao. Starost čovječanstva od Anthropocena na koju je netko bio ponosan u našem vremenu na kraju će biti doba bez ljudskih bića? Ono što će ostati biti će „post – humanizam“ koji će nas konačno osloboditi od ludog „života“ …

Tehnološki napredak sad pokazuje svoje pravo lice. To je lice svetih „produktivnih sila“. Ali „Ludites“/Ludites  su protivnici strojeva i tehničkog napretka Op. K.P./ koji dovode strojeve u pitanje, zar nisu uvijek bili ismijavani kao zaostali.

Danas plaćamo za svoju poslušnost. Ona nam stoji na putu prave spoznaje onog što je bilo i što se stvarno događa i kakvo značenje nosi u sebi. Ovaj propust nam se sad vreća kući. Nitko nije za to spreman. Radi se o raspravi ni manje ni više nego o SAMOM ŽIVOTU, a ne zombi životu stroja koji podriva našu životnu snagu i snagu planeta.

Ova istinska tema o kojoj se radi je naš život naša životna egzistencia koju moramo braniti protiv besramne nove kreacije, protiv onih koji tvrde da imaju sposobnost poboljšati život izvan urođenih mogućnosti Planeta Zemlje i Majke Prirode.

Trebamo li nastaviti vjerovati takvim tvrdnjama? Sada se radi na prvom mjestu i uglavnom o nama? Vrijeme je sada dok još imamo mogućnost da opozovemo život iz smrti i destrukcije  da ne padnemo kao plijen u korist „tehnokratske ere“.

Ono što je zabrinjavajuće kod samozvanog „otpora“ da još nisu shvatili o čemu se danas radi , da je to više i iznad novca i moći. Istovremeno ja ih vidim posvuda kako izlaze iz rupa i mnoga bistra lica javljuju se u gomili i divni ljudi dižu svoje glasove. Oni vide što je potrebno učiniti i vide put kojim trebamo krenuti. I to je istinska radost.

Ovaj tekst je bio prvotno objavljen u Njemačkoj na  www.pbme-online.org, May 14th 2020. Translation from German by M.L.Oberem.

Prof. Claudia Von Werlhof je istaknuti autor, profesorica političkih znanosti i ženskih studija Sveučišta u Innsbrucku, Austriji. Istraživački je suradnik Center for Research on Globalization.

Notes:
1. https://gedankenwelt.de/das-overton.fenster/;precisely: Werlhof, Claudia von, 2020: Wir sind Virus! Auf/ on pbme-online.org; also in Neue Rheinische Zeitung, /April 29th

2. https://norberthaering.de/die-regenten-der-welt/lock-step-rockefeller-stiftung/

3. Bammé, Arno et al., 1983: Maschinenmenschen-Menschmaschinen, Reinbek, Rowohlt

4. Schirrmacher, Frank, 2013: EGO. Das Spiel des Lebens, München, Karl Blessing

5. Mumford, Luis, 1977: Mythos der Maschine, Frankfurt, Fischer (orig. The Myth of the Machine 1964/66); Ullrich, Otto 1990: Technik und Herrschaft, Frankfurt, Fischer

6. Merchant, Carolyn, 1987: Der Tod der Natur, München, Beck (orig. The Death of Nature)

7. Schirrmacher, Frank (Hg.) 2001: Die Darwin AG. Wie Nanotechnologie, Biotechnologie und Computer den neuen Menschen träumen, Köln, Kiepenheuer & Witsch; Moravec, Hans, 1988: Mind Children. The Future of Robot and Human Intelligence, Cambridge/London, Harvard University Press; Kurzweil, Ray, 2016: Die Intelligenz der Evolution. Wenn Mensch und Computer verschmelzen, Köln, Kiepenheuer & Witsch (orig. The Age of Spiritual Machines); Preston, Christopher, 2019: Sind wir noch zu retten? Wie wir mit neuen Technologien die Natur verändern können, Berlin, Springer (orig. The Synthetic Age, Cambridge 2018, MIT Press); Rifkin, Jeremy, 2007: Das Biotechnische Zeitalter, Frankfurt a.M./New York, Campus (orig. The Biotech Century, New York 1998, Tarcher/Putnam); Sorgner, Stefan, 2016: Transhumanismus, Freiburg, Herder

8. Bell, Daniel, 2007: Cover, in Sitter-Liver, Beat (Hg.): Utopie Heute, I, Fribourg/Stuttgart, Academic Press/Kohlhammer

9. „Mega-Machine“ is a term by Lewis Mumford from ”The Myth of the Machine”, 1964/1966.With this term he identifies the organisation of the empire of the pharaos in Ancient Egypt, which long before industrialisation and ‘machinisation’ in the modern sense, showed traits of a mechanical organisation of society, in which humans themselves were the ”machine”, similarly to armies. Today, the term Mega-Machine can be taken up again in order to describe the literal ‘machinisation’ of society and the form of integrating its members, even transformating them into machines, i.e. becoming a part of the larger machinery. The machine always stands for a strict hierachical, even totalitarian context.

10. Fikentscher, Anneliese und Neumann, Andreas, 2020:Per Androhung des Grundrechtentzugs zur Zwangsimpfung? In:Neue Rheinische Zeitung. May, 8th

11. Frazer, Ian: http://blauerbote.com/2020/05/07/professor-ian-frazer-there-has-never-been-a-vaccine-for-coronavirus-and-unlikely-there-will-ever-be-one/; Prof. Ioannidis, John: https://www.achgut.com/artikel/wer_hat_angst_vor_Professor_Ioannidis

12. https://www.youtube.com/watch?time_continue=251&v=WJTOTdd0F0E&feature=emb_logo, accessed May 13th, 2020

13. Bertell, Rosalie, 2018: Kriegswaffe Planet Erde, Gelnhausen, J. K. Fischer (orig. Planet Earth. The Latest Weapon of War, London 2000, The Womens´ Press): Freeland, Elana, 2018:Under an Ionized Sky. From Chemtrails to Space Fence Lockdown, Port Townsend, Feral House; Werlhof, Claudia von (Ed.), 2020: Global Warning! Geoengineering is Wrecking Our Planet, Dublin, Talma (forthcoming)

14. Wolff, Ernst, 2020: https://www.youtube.com/watch?v=aYZ2gVs9U7o, accessed March 13th, 2020; Wolff, Ernst. 2014:Weltmacht IWF – Chronik eines Raubzugs, Marburg, Tectum Wissenschaftsverlag

15. Rifkin, Jeremy, 2019: Der Globale Green New Deal, Frankfurt a. M., Campus (orig. The Green New Deal, 2019)

16. Werlhof, Claudia von, 2019:Schöne „grüne“ Digi-Welt? Oder: Die neue „grüne Revolution“? in: Neue Rheinische Zeitung, (724, Köln. November 6th, 2019) Morningstar against  the „Deal for Nature“, à la Greta Thunberg and the „Green New Deal“: https://nodealfornature.org

17. Rifkin, Jeremy, 2019, s. (15), p. 14

18. Genth, Renate, 2002: Über Maschinisierung und Mimesis, Frankfurt a.M., Peter Lang, pp. 110 ff.

19. Joy, Bill, 2001: Warum die Zukunft uns nicht braucht, in: Schirrmacher, Frank s. (7), pp. 31-71 (orig. Why the future does not need us)

20. Freeland, Elana, 2018, s. (12)

21. Koenig, Peter, 2020: The Coronavirus COVID-19 Pandemic: The Real Danger is Agenda ID2020, on Global Research, March 12th, a.  https://www.nogeoingegneria.com/effetti/politicaeconomia/i-tentacoli-del-potere-dei-rockefeller-le-rivelazioni-di-aaron-russo/ 

22. The Children‘s Health Defense 2020: https://www.thelibertybeacon.com/covid-19-spearpoint-for-rolling-out-a-new-era-of-high-risk-genetically-engineered-vaccines/; Dr. Kaufman, Andrew, 2020: They Want to Genetically Modify Us with the COVID-19 Vaccine,  forbiddenknowledgetv.net, May 11th.Short version of Interview Spiro Skouras with Andrew Kaufman on May, 10th.https://www.youtube.com/watch?v=qy5FD0XameI, accessed on May 13, 2020, May 11th, Interview Summary by Spiro Skouras with Andrew Kaufmann on May 10th, 2020 

23. Chargaff, Erwin, 1988:Unbegreifliches Geheimnis. Wissenschaft als Kampf für und gegen die Natur, Stuttgart, Klett-Cotta

24. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), p. 34

25. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), pp. 41; 33

26. Dupuy, Jean-Pierre, 2005: The Philosophical Foundations of Nanoethics, speech at the Nano-Ethics Conference, University of South Carolina, Columbia, SC, 2.-5.3., Ecole Polytechnique, Paris und Stanford University, pp. 19 f.

27. Werlhof, Claudia von, 2011: Die Verkehrung, Wien, Promedia; dies. 2010a: Fortschritts-Glaube am Ende? In Werlhof, C. v..: West -End, Köln, PapyRossa, pp. 88-129; Werlhof, C. v. 2010b: Gentechnik, moderne Alchemie und Faschismus, in Werlhof, C. v.: Vom Diesseits der Utopie zum Jenseits der Gewalt, Freiburg, Centaurus, pp. 171-209

28. Rifkin, Jeremy, 2007, s. (7), p. 34

29. Begich, Nick und Manning, Jeanne, 2001: Löcher im Himmel, Peiting, Michaels Verlag (orig. Angels Don´t Play this HAARP); Bearden, Tom, 2012: Skalar Technologie, Peiting, Michaels Verlag (orig. Gravitobiology);Krishnan, Armin, 2017: Military Neuroscience and the Coming Age of Neurowarfare, New York, Routledge

30. Tung, Liam, 2020: Elon Musk’s SpaceX: Now 1 million Starlink user terminals OKed for US internet service. ZDNet, March 24th.

31. Freeland, Elana, s. (13)

32. Kurzweil, Ray 2016, Subtitle

33. Sorgner, Stefan, 2018: Schöner neuer Mensch, Berlin, Nicolai publishing

34. Minsky, Marvin, 1988, Massachusetts Institute of Technology, MIT: Interview in the Documentary „Maschinenträume“ by Peter Krieg, s. Werlhof, Claudia von, 1991: Männliche Natur und Künstliches Geschlecht, Wien, Frauenverlag, pp. 54 f.

35. Kurzweil, Ray, 2016, s. (7); Moravec, Hans, 1988, s. (7)

36. Harari, Yuval, 2017: Homo Deus, München, Beck

37. Rifkin, Jeremy, 2007 s. (7); Preston, Christopher, 2019, s. (7)

38. Kennedy, Robert jr. against Gates: https://www.instagram.com/p/B-s-9ZiHOYP/, / accessed May 13th, 2020 ; s. a. Doktoren in Schwarz, Interview with Dr. Mikovits about Dr. Fauci: https://www.youtube.com/watch?v=XnrPboi8FPU, accessed May 13th , 2020; Interview Dr. Dietrich Klinghardt: https://www.youtube.com/watch?v=5jUXxcaZegQ; Chossudovsky, Michel, 2020: After the Lockdown: A Global Coronavirus Vaccination Program, on Global Research, appr. May 5th; Engdahl. William, 2020: The Warp Speed Push for Coronavirus Vaccines, on Global Research, appr. May 10th ; Dr. Kaufman, Andrew, 2020: Sie wollen uns mit dem COVID-19-Impfstoff genetisch verändern: https://forbiddenknowledgetv.net/dr-andrew-kaufman-they-want-to-gentically-modify-ud-with-the-covid-19-vaccine/, accessed May,13th, 2020

39. Steiner, Rudolf, 1917:Vorträge in Dornach vom 29. September bis 28. Oktober 1917, Gesamtausgabe Band 177, pp. 97 f.

40. Brzezinski, Zbigniew, 1982: Between Two Ages: America´s Role in the Technotronic Age, New York, Viking Adult

41. For the English version a general reference to the „critical theory of patriarchy“:

Vijesti

U SUSRET NOVOM …? Profil sljedećeg pape – piše kardinal

Published

on

Dvije godine nakon teksta potpisanog ‘Demos’ (kasnije je otkriveno da ga je napisao kardinal Pell), novi anonimni dokument, povezan s prvim, definira sedam prioriteta sljedeće Konklave kako bi se popravila zbrka i kriza koju je stvorio ovaj pontifikat.

Daily Compass objavljuje ekskluzivni dokument na šest jezika, namijenjen kruženju među kardinalima s obzirom na nadolazeću konklavu i među vjernicima kao povod za razmišljanje o prioritetima Crkve. Tekst je uglavnom napisao kardinal nakon što je složio prijedloge drugih kardinala i biskupa. Odlučili su ostati anonimni iz razloga objašnjenih u pismu.

Vatikan sutra

U ožujku 2022. pojavio se anonimni tekst – potpisan “Demos” i naslovljen Vatikan danas – koji je pokrenuo niz ozbiljnih pitanja i kritika u vezi s pontifikatom pape Franje. Prilike u Crkvi otkako se pojavio taj tekst nisu se bitno promijenile, a još manje poboljšale. Dakle, ovdje ponuđene misli imaju namjeru graditi na tim izvornim razmišljanjima u svjetlu potreba Vatikana sutra.

Završne godine pontifikata, bilo kojeg pontifikata, vrijeme su za procjenu stanja Crkve u sadašnjosti i potreba Crkve i njezinih vjernika u budućnosti. Jasno je da je snaga pontifikata pape Franje dodatni naglasak koji je dao suosjećanju prema slabima, približavanju siromašnima i marginaliziranim, brizi za dostojanstvo stvorenog i ekološkim pitanjima koja iz toga proizlaze, te naporima da se prati patnici i otuđeni u svojim teretima.

Njegovi su nedostaci jednako očiti: autokratski, ponekad naizgled osvetoljubiv stil upravljanja; neopreznost u pravnim stvarima; netrpeljivost čak i prema neslaganju punom poštovanja; i – što je najozbiljnije – obrazac dvosmislenosti u pitanjima vjere i morala koji uzrokuje zbunjenost među vjernicima. Zbunjenost rađa podjele i sukobe. To potkopava povjerenje u Božju Riječ. To slabi evanđeosko svjedočanstvo. A rezultat je danas Crkva slomljenija nego ikad u svojoj nedavnoj povijesti.

Zadaća sljedećeg pontifikata stoga mora biti obnova i ponovna uspostava istina koje su među mnogim kršćanima polako zamagljene ili izgubljene. Oni uključuju, ali nisu ograničeni na takve osnove kao što su sljedeće: (a) nitko nije spašen osim kroz, i samo kroz, Isusa Krista, kao što je on sam jasno rekao; (b) Bog je milosrdan, ali i pravedan, intimno mu je stalo do svakog ljudskog života, On oprašta, ali nas također drži odgovornima, On je i Spasitelj i Sudac; (c) čovjek je Božje stvorenje, a ne samoizum, stvorenje ne samo emocija i apetita, već također i intelekta, slobodne volje i vječne sudbine; (d) nepromjenjive objektivne istine o svijetu i ljudskoj prirodi postoje i spoznatljive su putem Božanske objave i primjene razuma; (e) Božja Riječ, zapisana u Svetom pismu, pouzdana je i ima trajnu snagu; (f) grijeh je stvaran i njegovi su učinci smrtonosni; i (g) njegova Crkva ima i ovlast i dužnost “činiti učenicima sve narode”. Neuspjeh da se radosno prihvati to djelo misionarske, spasonosne ljubavi ima posljedice. Kao što je Pavao napisao u 1. Korinćanima 9,16, “jao meni ako ne propovijedam evanđelje.”

Neka praktična opažanja proizlaze iz gornjeg zadatka i popisa.

Prvo: Prava vlast je oštećena autoritarnim sredstvima u svojoj primjeni. Papa je Petrov nasljednik i jamac jedinstva Crkve. Ali on nije autokrat. On ne može mijenjati crkveni nauk i ne smije samovoljno izmišljati ili mijenjati crkvenu stegu. Crkvom upravlja kolegijalno sa svojom braćom biskupima u mjesnim biskupijama. I to uvijek čini u vjernom kontinuitetu s Božjom riječi i crkvenim naukom. “Nove paradigme” i “neistraženi novi putovi” koji odstupaju od bilo koje od njih nisu od Boga. Novi papa mora obnoviti hermeneutiku kontinuiteta u katoličkom životu i ponovno potvrditi razumijevanje Drugog vatikanskog sabora o pravoj ulozi papinstva.

Drugo: Kao što Crkva nije autokracija, nije ni demokracija. Crkva pripada Isusu Kristu. Ona je njegova Crkva. Ona je Kristovo mistično tijelo, sastavljeno od mnogih udova. Nemamo ovlasti preoblikovati njezina učenja kako bi udobnije odgovarala svijetu. Štoviše, katolički sensus fidelium nije stvar istraživanja mišljenja niti gledište krštene većine. Proizlazi samo od onih koji istinski vjeruju i aktivno prakticiraju, ili barem iskreno žele prakticirati, vjeru i nauk Crkve.

Treće: Dvosmislenost nije ni evanđeoska ni dobrodošla. Umjesto toga, rađa sumnju i hrani raskolničke porive. Crkva nije zajednica samo Riječi i sakramenta, nego i vjere. Ono u što vjerujemo pomaže nam definirati i održati nas. Dakle, doktrinarna pitanja nisu teret koji nameću bezosjećajni “liječnici zakona”. Niti su moždane sporedne stvari kršćanskog života. Naprotiv, oni su vitalni za autentično življenje kršćanskog života, jer se bave primjenom istine, a istina zahtijeva jasnoću, a ne ambivalentnu nijansu. Sadašnji se pontifikat od samog početka opirao evanđeoskoj snazi i intelektualnoj jasnoći svojih neposrednih prethodnika. Demontaža i prenamjena rimskog Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II. i marginaliziranje tekstova poput Veritatis Splendor sugeriraju uzdizanje “suosjećanja” i emocija nauštrb razuma, pravde i istine. Za vjersku zajednicu to je i nezdravo i duboko opasno.

Četvrto: Katolička crkva, osim Riječi, sakramenta i vjerovanja, također je i pravna zajednica. Kanonsko pravo uređuje život Crkve, usklađuje njezine ustanove i postupke te jamči prava vjernika. Među obilježjima sadašnjeg pontifikata je njegovo pretjerano oslanjanje na motu proprio kao oruđe upravljanja te opća nebriga i gađenje prema kanonskim detaljima. Opet, kao i kod dvosmislenosti doktrine, nepoštivanje kanonskog prava i ispravnog kanonskog postupka potkopava povjerenje u čistoću poslanja Crkve.

Peto: Crkva, kako ju je tako lijepo opisao Ivan XXIII., je mater et magistra, “majka i učiteljica” čovječanstva, a ne njegova poslušna sljedbenica; branitelj čovjeka kao subjekta povijesti, a ne njezina objekta. Ona je Kristova zaručnica; njezina je priroda osobna, nadnaravna i intimna, a ne samo institucionalna. Ona se nikada ne može svesti na sustav fleksibilne etike ili sociološke analize i preoblikovanja kako bi se prilagodila instinktima i apetitima (i seksualnim zbunjenostima) jednog doba. Jedna od ključnih mana sadašnjeg pontifikata je njegovo povlačenje od uvjerljive “teologije tijela” i nedostatak uvjerljive kršćanske antropologije. . . upravo u vrijeme kada jačaju napadi na ljudsku prirodu i identitet, od transrodnosti do transhumanizma.

Šesto: Globalna putovanja tako su dobro poslužila pastiru poput pape Ivana Pavla II. zbog njegovih jedinstvenih osobnih darova i prirode vremena. Ali vremena i okolnosti su se promijenile. Crkva u Italiji i cijeloj Europi – povijesnom domu vjere – u krizi je. Sam Vatikan hitno treba obnovu svog morala, čišćenje svojih institucija, procedura i osoblja, te temeljitu reformu svojih financija kako bi se pripremio za izazovniju budućnost. Nisu to male stvari. Oni zahtijevaju prisutnost, izravnu pozornost i osobni angažman svakog novog pape.

Sedmo i konačno: Kardinalski zbor postoji kako bi davao više savjete papi i birao njegova nasljednika nakon njegove smrti. Ta služba zahtijeva ljude čistog karaktera, snažnu teološku formaciju, zrelo iskustvo vodstva i osobnu svetost. To također zahtijeva Papu spremnog tražiti savjet, a potom i slušati. Nije jasno u kojoj se mjeri to odnosi na pontifikat pape Franje. Trenutačni pontifikat stavio je naglasak na diversifikaciju kolegija, ali nije uspio okupiti kardinale na redovitim konzistorijima koji su osmišljeni da njeguju istinsku kolegijalnost i povjerenje među braćom. Kao rezultat toga, mnogi elektori s pravom glasa u sljedećoj konklavi neće se zapravo međusobno poznavati i stoga mogu biti podložniji manipulaciji. U budućnosti, ako koledž želi služiti svojoj svrsi, kardinali koji ga nastanju trebaju više od crvenog zuccheta i prstena. Današnji kardinalski kolegij trebao bi biti proaktivan u međusobnom upoznavanju kako bi bolje razumjeli svoje posebne poglede na Crkvu, njihove lokalne crkvene situacije i njihove osobnosti – što utječe na njihovo razmatranje sljedećeg pape.

Čitatelji će se sasvim opravdano zapitati zašto je ovaj tekst anoniman. Odgovor bi trebao biti vidljiv iz tenora današnjeg rimskog okruženja: iskrenost nije dobrodošla, a njezine posljedice mogu biti neugodne. Pa ipak, ove bi se misli mogle nastaviti još mnogo paragrafa, ističući posebno jaku ovisnost aktualnog pontifikata o Družbi Isusovoj, nedavni problematični rad kardinala DDF-a Victora Manuela Fernándeza i pojavu male oligarhije pouzdanika s pretjeranim utjecajem unutar Vatikan – sve unatoč decentralizirajućim tvrdnjama sinodalnosti, među ostalim.

Upravo zbog ovih stvari, ovdje navedena upozoravajuća razmišljanja mogu biti korisna u mjesecima koji dolaze. Nadamo se da će ovaj doprinos pomoći u vođenju prijeko potrebnih razgovora o tome kako bi Vatikan trebao izgledati u sljedećem pontifikatu.

Demos II

izvor: New Daily Compass

Continue Reading

Vijesti

Milorad Popović: Suverenisti moraju čvrsto stati i ujediniti se da spriječe posrbljavanje Crne Gore

Published

on

Posrbljivanje Crne Gore, kako vrijeme bude prolazilo, bit će sve agresivnije i brutalnije, uz sve žešće ucjene i diskriminaciju. Jer etnički i klerikalni fašizam, rasizam i šovinizam i da hoće ne mogu se obuzdati: oni nacionalne Crnogorce smatraju anomalijom.

Doktrinarne zablude su najgore od svih pogrešnih pretpostavki: one su najčešće odraz neznanja – krivog znanja – predrasuda, indoktrinacije ili dugotrajnih navika.

Milorad Popović

Ni nakon pobjede velikosrpskih stranaka 30. kolovoza 2020., na krilima tzv. Moleban revolucije, subjekti koji su predvodili suverenistički pokret na referendumu 2006., njima bliski mediji i intelektualci, uglavnom nisu uvidjeli svoju temeljnu pogrešku, zbog koje se pobjednički referendumski blok nakon 2010. počeo urušavati i gubiti snagu.

U sudaru zaostale, ali kompaktne ideološko-političke grupacije čija su središta u Beogradu i Moskvi, s tzv. reformistima- multinacionalnom koalicijom Zapadnog usmjerenja – nadjačali su rusko-srpski populisti, na sličan način kao 1989., tijekom Antibirokratske revolucije.

Albancima povjereni prljavi poslovi

Protagonisti i ideolozi Moleban revolucije, kao i njihovi prethodnici iz vremena AB revolucije, imali su dominantan ideološko-propagandni narativ o borbi protiv kriminala i korupcije te očuvanju „svetinja“. Među brojnim bizarnim podudarnostima dva “događanja naroda” danas je posebno zanimljivo da su tvorci Moleban revolucije, kao i njezine prethodnice osamdesetih godina prošlog stoljeća na Kosovu, najprljavije poslove povjerili dvojici etničkih Albanaca.

Ergo, Crna Gora je danas, za razliku od republika u okviru socijalističke Jugoslavije, nominalno nezavisna država, ali na čelu države, Vlade i Skupštine Crne Gore, i na svim vitalnim mjestima u domeni kulture, obrazovanja, medija, diplomacije, pravosuđa, tužiteljstva, sigurnosti i obrane, postavljeni su kadrovi koji su se politički – i drugim sredstvima – borili protiv crnogorske državne samostalnosti.

Dakle, režim u Podgorici, u maniri kolonijalnih i autoritarnih antidemokratskih i antizapadnih sustava, metodom batine i mrkve pacificira suverenističko javno mnijenje i dodatno zastrašuje dezorijentirane oporbene stranke.

Davali su lažna obećanja DPS-u i SD-u da će ih pozvati u koaliciju, dok su u isto vrijeme egzemplarno hapsili i mučili utjecajne suce i tužioce, direktore, akademike i policijske dužnosnike koji su personificirali bivši režim. Neki od njih mjesecima se drže u zatvoru, bez optužnice i sudske presude.

(Najočitiji primjer političkog utjecaja u represivnim i pravosudnim procesima je ukidanje prvostupanjske presude Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću za pokušaj državnog udara, dok je njihov tužitelj Saša Čađenović u istražnom pritvoru. Petnaestomjesečni pritvor od strane nove vlasti Veselin Veljović, bivši ravnatelj policije – kojemu su srpski nacionalisti posebno zamjerali sudjelovanje u prosvjedu povodom inauguracije mitropolita SPC Joanikija – bio je izložen mučenju i ponižavanju kakvo se nije primjenjivalo ni u Staljinovom gulagu: teško bolesnog su ga lancima vezali za bolnički krevet!?)

Osim toga, legalizirano je svakodnevno javno medijsko negiranje i vrijeđanje crnogorske povijesti, kulture i nacije, a s druge strane, kriminalizirani su javni istupi i tekstovi književnika, sveučilišnih profesora, novinara i njihova reagiranja na očigledan šovinizam i klerofašizam.

Dakle, sudski procesi i najave tužbi protiv Sretena Vujovića, Bobana Batrićevića, Antene M, Pobjede nisu hirovi pojedinih tužitelja, već dio smišljenog plana zastrašivanja i slamanja svakog otpora velikosrpskom nacionalizmu, njihovog strateškog plana za konačno rješenje crnogorskog pitanja.

U tom kontekstu valja razumjeti i pripremu likvidacije Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, kao i činjenicu da u posljednje četiri godine PEN, CDNK, DANU i druga esnafska umjetnička udruženja nisu dobila nijednu eura iz državnog proračuna.

Diskriminirani su i istaknuti crnogorski kulturni stvaraoci, izdavači i časopisi koji su od vitalnog značaja za afirmaciju novijeg književnog i umjetničkog stvaralaštva. I u širem društvenom kontekstu provodi se sustavna diskriminacija građana crnogorske, bošnjačke, albanske i hrvatske nacionalnosti.

Mnogi građani su profesionalno degradirani – ili ostali bez posla – jer nisu iskazivali lojalnost vlastima, srpskoj crkvi i pripadnost srpskom narodu. Osim toga, vlasti su dale ultimativni zahtjev da se popis stanovništva provede u prosincu, usred zime, što je nedvojbeno motivirano namjerom da se krivotvori nacionalni sastav Crne Gore, odnosno da se smanji broj nacionalnih Crnogoraca u odnosu na nacionalnim Srbima.

Drugim riječima, Crnogorci su relativno većinski i državotvorni narod u Crnoj Gori i imaju manje građanskih i kulturnih prava nego bilo koja manjina u demokratskim europskim zemljama. (U malim zemljama s autoritarnim naslijeđem, gdje prevladava predmoderni imperijalizam u susjedstvu, pripadnici ugrožene nacije postaju apatridi: ljudi bez prava i časti.)

Strategija srbizacije Crne Gore uglavnom je gruba i nasilna, ali je nakon brojnih poraza u posljednja tri i pol desetljeća u nekim sferama postala fleksibilna, s dvostrukim standardima. Aktualni čelnici i ministri u Podgorici, njihova diplomatska logistika, svim silama pokušavaju zapadnim političarima i medijima pokazati da su prodemokratski i proeuropski, dok u unutarnjoj politici bespogovorno slijede direktive Srbije, SPC i srpske sigurnosno-propagandne službe zadužene za degradiranje, obesmišljavanje i onesposobljavanje svih autentičnih proeuropskih subjekata u sferi politike i civilnog društva.

Propagandni obrazac njihove medijske mašinerije prilagođen je mentalitetu ovdašnjeg gledišta: nacionalni Crnogorci se ne mogu optužiti za zločine nad Srbima, niti za vjerski fundamentalizam, i zato ideju  crnogorskog suverenizma izjednačavaju s “korumpiranim Đukanovićevim režimom”.

Drugi, klasični velikosrpski propagandni narativ je da je crnogorska nacija stvorena i osmišljena u ideološkim laboratorijima Kominterne i Vatikana, kako bi se razbilo srpsko nacionalno i nacionalno jedinstvo.

Za političku desubjektivizacije Crne Gore, nacionalnu asimilaciju Crnogoraca, pretvaranje građanske, multikulturalne države u zemlju „srpsko-ruskog svijeta“, s obzirom na još svježa sjećanja na ratne zločine u četiri rata koje je inicirao velikosrpski nacionalizam, ideolozima aktualnog režima je za strateško preoblikovanje društva i države važno pridobiti vodstva manjinskih naroda, Bošnjaka, Albanaca i Hrvata. Odnosno, savez rukovodstva nacionalnih nesrpskih stranaka sa suverenističkim Crnogorcima, koji je uspostavljen 1997. godine, treba po svaku cijenu raskinuti.

Tako planirana koalicija velikosrpskih stranaka proizašla iz Moleban revolucije s glavnim nacionalnim strankama Bošnjaka i Albanaca – od nacionalnih nesrpskih stranaka, jedino rukovodstvo HGI-a i DUA-e ne pokazuje nikakve namjere biti dio osovine koju personificira Andrija Mandić – imao bi dvostruki učinak. Donekle bi relativizirali nacionalističku pozadinu Bečića, Milatovića i Spajića – dijelom i Mandića – i, po uzoru na Sandžak, učinili monetama za potkusurivanje tradicionalne politike Beograda.

Ipak, nemali dio odgovornosti za sadašnje stanje snose građanske stranke čiji su glasači pretežno crnogorski nacionalnosti. Jer, prije svega, DPS, kao najjača partija opozicije, nije izvukao pouke iz poraza 2020.

Dopustili su Spajiću da ih, u dogovoru s Bečićem i Mandićem, vuče za nos: oni bi tobože postali podobni za koaliciju ako smijene svoje bivše dužnosnike koji su u javnom mnijenju poznati kao korumpirani. Neiskusni čelnici DPS-a nisu shvatili da stranka za koju glasa većina nacionalnih Crnogoraca može biti podobna sadašnjoj vladajućoj strukturi – točnije njihovim mentorima iz Beograda i Moskve – samo ako se javno odrekne programskih političkih principa, prije svega. afirmaciju crnogorskog identiteta, te se uklopiti u netransparentnu opstrukciju zapadnih integracija. (DPS-ov najveći zločin, za koji se dugo moraju okajati, jeste to što su predvodili pokret za nezavisnost.)

Stoga se u dijelu javnosti sve glasnije postavlja pitanje: ima li sadašnje rukovodstvo suverenističkog bloka sposobnost da Crnu Goru vrati na kolosijek sekularne, građanske, mediteranske i prozapadne politike? Ima li intelektualnog potencijala, jake volje i dovoljno akcijskog jedinstva koje će, urbi et orbi, jasnim činjenicama, hrabro i beskompromisno, predočiti javne i prikrivene manifestacije velikosrpskog nacionalizma, koji ugrožava državnost, ustavni poredak, ljudska prava i građanski mir u maloj mediteranskoj republici?

U fokusu javnog mnijenja je i pitanje: ima li među suverenistima dovoljno pameti da se spriječi namjera čelnika pojedinih stranaka nacionalnih manjina u njihovoj samoubilačkoj namjeri da se pridruže snagama čiji je krajnji cilj ponovno ujedinjenje Srbije i Crne Gore?

Nužnost formiranja suverenističke fronte

Da bismo razumjeli glavne političke tokove suvremene Crne Gore, u našoj javnosti, ali i u stručnim inozemnim krugovima, važno je najprije prihvatiti i proučiti jednu zanimljivost koja je bila nepoznata u povijesti modernih europskih država. Naime, predsjednik države, Vlada i Skupština pripadali su bloku koji se borio protiv neovisne i međunarodno priznate Crne Gore. Tako su čelnici sadašnjeg režima, njihovi ministri i zamjenici, trenutno prisiljeni ljuljati neželjeno dijete, tražeći način da ga se riješe.

Relativiziranje ključne činjenice – u domaćoj i međunarodnoj javnosti – da su sadašnji vlastodršci Crne Gore po svom mentalitetu i političkom kapacitetu slični kolonijalnim namjesnicima u zemljama trećeg svijeta dovelo je do zamagljivanja inače mutne političke crnogorske stvarnosti, a presudno je utjecao na nepostojanje jasne strategije obrane temeljnih nacionalnih interesa: izazvao apatiju, izostanak organiziranog otpora pri satiranju svih elemenata državnog suvereniteta, građanskog duha i nacionalnog identiteta.

Da bi se zbunjenost i osjećaj nemoći suverenističkog bloka zamijenio borbenim i kreativnim aktivizmom, potrebno je potpuno promijeniti dosadašnji ideološki i politički raison d’etre. Po redu stvari, prvo bi iz Skupštine Crne Gore trebale izaći suverenističke stranke: zbog potpune klerikalizacije građanskog društva i sustavne nacionalne diskriminacije, koja se ogleda u nekažnjivosti zločina na temelju vjerske i nacionalne mržnje, skrnavljenja državnih simbola te grubo kršenje Ustava Crne Gore od strane javnih dužnosnika, uključujući i predsjednika državnog parlamenta.

Nakon izlaska iz Sabora potrebno je formirati programsku koaliciju suverenističkih stranaka koje su istinski proeuropske i pronatovske. Jer ekonomska i propagandna moć velikosrpskog bloka, koji je filijala Beograda i Moskve, toliko je nesrazmjerna u odnosu na zadrte independiste da svaku pojedinačnu stranačku politiku suverenista čini gubitničkom. (Osnivanje novih partija, od bivših članova DPS-a, SDP-a, LSCG, URA-e, samo dodatno rasipa glasove tradicionalnih suverenističkih glasova.)

No, ni ujedinjenje političkih stranaka, bez aktivne potpore cjelokupnog civilnog društva i dijaspore, nema dovoljno snage da preokrene unutarpolitičku situaciju niti da stranim centrima moći koji se bave balkanskim zemljama autoritativno predoči stvarno stanje stvari.

Zato je potrebno osnovati Crnogorski kongres koji bi okupio političke stranke, nevladine udruge, kulturne i znanstvene udruge i ugledne pojedince iz zemlje, a iz inozemstva nacionalne zajednice iseljenika porijeklom iz Crne Gore, uspješne poduzetnike i javne osobe, kao i strance koji su prijatelji naše države. U tom kontekstu, s obzirom na to da su oporbeni mediji, organizacije i pojedinci koji afirmiraju crnogorsku kulturu getoizirani i bez podrške države, potrebno je uspostaviti nacionalnu fondaciju za kulturu i medije.

Jedinstveni suverenistički blok stvorio bi potrebnu sinergiju, akcijsko jedinstvo čiji spontani bunt na velikim skupovima nakon 30. kolovoza 2020. i prosvjeda na Belvederu 2021. do sada nije imao tko artikulirati i povesti. Jasna ideološko-politička polarizacija između velikosrpskih nacionalista i prozapadnih suverenista utjecat će na smanjenje prostora za mešetare koji zbog osobnih interesa radije ulaze u vladu, a pomoći će stranim centrima koji odlučujuće utječu na Balkanu, kako bi razjasnili svoju sliku o tome da je u Crnoj Gori prije svega u pitanju konceptualni i svjetonazorski sukob rusko-srpske i proeuropske politike, a ne samo borba za goli interes i moć.

Dakle, spomenuti nesrazmjer u broju, ekonomskoj moći i drugim resursima između vladajuće strukture i onih koji se bore za nacionalni opstanak i univerzalna ljudska prava nužno nameće organizirano i kontinuirano uključivanje dijaspore: broj građana porijeklom iz Crne Gore u Europi i oba Amerika je veća od onih koji žive u domovini. Stoga je u Crnogorski kongres, kao krovnu organizaciju, potrebno uključiti sve Crnogorce, Srbe, Bošnjake, Albance, Hrvate, koji imaju živo sjećanje i emociju prema svojoj zemlji porijekla.

Sinergija demokratske oporbe s dijasporom, između ostalog, trebala bi se temeljiti na otvaranju ureda u nekoliko velikih svjetskih centara – Washingtonu, Londonu, Bruxellesu, Parizu, Berlinu, Rimu – koji bi svjetsku javnost informirali o stvarnom stanju u Crnoj Gori. (Model stranih predstavništava danas prakticiraju katalonski independisti, a dvadesetih godina prošlog stoljeća raštrkana crnogorska emigracija imala je svoje odbore – u kojima su bili i utjecajni stranci – u Rimu, Ženevi, Parizu, Londonu, Bologni, Buenos Airesu, Torontu.)

 Perspektive suverenističke borbe

Danas je stanje u razjedinjenom političkom bloku koji je pobijedio na referendumu 2006. godine slično kao na području nakon velike elementarne nepogode: vlada nered, dezorijentiranost, apatija, bez sposobnosti strateškog promišljanja. Postavlja se pitanje ima li Crna Gora političku i intelektualnu elitu koja će razumjeti dosadašnje zablude i znati iskoristiti komparativne prednosti, jer je sadašnja situacija ipak neusporedivo povoljnija nego, na primjer, 1920. ili 1990. godine?

Nominalni državni suverenitet i članstvo u NATO-u otvaraju širok manevarski prostor za učinkovitu borbu, koja će prisiliti režim na određene iznuđene poteze: da se jasnije očituje o unutarnjim prijeporima izazvanim uplitanjem antieuropskih centara moći, koji uzrokovat će diferencijaciju, političke sukobe i pokazivanje pravog političkog lica.

Dakle, čelni ljudi aktualnog režima, njihovi suradnici i savjetnici, neće se moći predugo skrivati ​​iza lažnih građanskih i demokratskih narativa – to im neće savjetovati ni vanjski mentori – jer većini se žuri. dovršiti nacionalnu asimilaciju Crnogoraca i imati neobuzdani animozitet prema državi koju predstavljaju.

Uostalom, Mandićevo postavljanje srpske zastave u parlamentu i proslava Dana državnosti Srbije u Pljevljima nisu izolirani incidenti, već su dio smišljenog plana pripreme javnog mnijenja za promjenu Ustava, koja će Crnu Goru simbolično i jezično definirati kao država srpskog naroda. Stoga će srbizacija Crne Gore, kako vrijeme bude prolazilo, biti sve agresivnija i brutalnija, uz sve žešće ucjene i diskriminaciju. Jer, etnički i klerikalni fašizam, rasizam, šovinizam ne mogu se čak ni da hoće samo sebe zauzdati: nacionalne Crnogorce smatraju anomalijom, odnosno neprijateljskim vatikansko-komunističkim zamorcem koji je stvoren samo da razbije jedinstvo srpskog naroda.

No, upravo će žestoki napadi na crnogorsku državu i naciju pokazati koliko su utemeljena mišljenja raznih Rakovića da su Crnogorci izgubili povijesnu vitalnost i smisao postojanja. Pokazat će se, naime, je li u Crnoj Gori, u znatno boljem položaju – s neusporedivo više resursa i boljom vanjskopolitičkom situacijom nego što je bila u prethodnim stoljećima – ostalo nešto od stare borbenosti, političke budnosti i strateškog smisla. Odnosno, hoće li sadašnji stranački čelnici nastaviti politiku sitničarenja i konjunktura ili će osobne i stranačke konjunkture i ambicije podrediti općim interesima. I ima li u intelektualnom miljeu, u građanskom društvu, dovoljno samosvjesnih osoba koje će, bez obzira na razna iskušenja, izdržati u ovoj neravnopravnoj, ali časnoj i izazovnoj borbi.

Vjerujemo da ih ima i da će ih biti više nego danas, jer opstanak suverene, građanske Crne Gore i crnogorske nacije nije partijsko pitanje, nije samo političko pitanje – ono je pretpolitičko – jer zadire u sva područja intimnog, kulturnog i društvenog života.

Zato se u tu borbu moraju aktivno uključiti civilni sektor, nevladine udruge, kulturne ustanove, cehovske udruge, utjecajni javni dužnosnici koji će ukazivati ​​na retrogradnu nacional-šovinističku ideologiju koja konstantno provodi političku, nacionalnu, jezičnu i vjersku diskriminaciju. .

U tom smislu, važno je zapamtiti da se Europska unija temelji na individualnim i kolektivnim ljudskim pravima. Zato bi osmišljena i kontinuirana kampanja – posebno u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu – mogla vjerodostojno pokazati da je današnja Crna Gora, koju personificiraju Mandić, Bečić, Milatović, Spajić, zapravo balkanska Bjelorusija, zloćudna sama sebi i svojim Komšijama. (Ovo pitanje ima i važan geopolitički aspekt: ​​Rusija se namjerava instalirati u Sredozemnom moru preko Srbije, kako bi se infiltrirala u jedini pomorski prostor, od Portugala do Sirije, koji nije pod kontrolom NATO-a.)

U tom kontekstu važnu ulogu trebale bi preuzeti domaće organizacije za ljudska prava: uz nacionalni PEN klub, koji predstavlja dio međunarodnog društva pisaca i novinara sa središtem u Londonu, Crnogorski helsinški komitet i druge udruge koje se bave ljudskim pravima, trebali bi u svakoj općini u Crnoj Gori imati suradnike koji će informirati o pojedinačnim diskriminacijama na političkoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi.

Pokret otpora protiv pretvaranja Crne Gore, de facto i de iure, u srpsko-rusku koloniju, treba graditi i kroz druge vidove otpora: na društvenim mrežama, sindikalnim, kulturnim i sportskim aktivnostima. Također je važno ostati otvoren prema svima onima koji programski promiču građanske i multikulturalne vrijednosti, mediteransku i prozapadnu orijentaciju, bez obzira jesu li u nekom trenutku izgubili orijentaciju i ušli u razne aranžmane s nacionalnim hegemonima. Posebno je važno biti osjetljiv na manjinske stranke, jer je dominantna većina njihovih birača uvijek bila za samostalnu, višenacionalnu državu. Stoga je opravdano očekivati ​​da će u jednom času shvatiti da su možda postali moneta za potkusurivanje neprijateljima Crne Gore.

Jer neće proći mnogo vremena kada će postati jasno da su pozivi Andrije Mandića, Bečića, Milatovića, Jokovića i ostalih velikosrpskih političara na „nacionalno pomirenje“ samo demagoške floskule, čiji je pravi cilj isključivo „pomirenje u Srbiji“, u kojoj bi manjine narodi u Crnoj Gori imali status Bošnjaka i Albanaca u Srbiji.

Zaključak

Važno ponoviti da se nijedan fašizam, rasizam, šovinizam, imperijalizam, hegemonizam ne može – i kad bi htio – obuzdati. Nema milosti i razumijevanja za sve što je slabije od njega i što mu nije nalik.

Za klasičnog velikosrpskog nacionalista nema prijateljskog i bezopasnog crnogorskog suverenista – bez obzira na njegovu vjersku i nacionalnu pripadnost – jer oni samostalnu Crnu Goru i Crnogorce smatraju povijesnom i nacionalnom anomalijom. Stoga, kao ni za Andrićevog Karađoza, za njih nema nevinih pobornika nezavisne i demokratske Crne Gore, jer: „Ako ništa drugo, majka mu je, kad ga je nosila, loše mislila.“

No, treba priznati da su napadi na crnogorski suverenitet i asimilaciju crnogorske nacije, u posljednje četiri godine, prilično učinkoviti – iako često zbrkani i traljavi – jer su opsesivni i beskrupulozni, a s druge strane, nisu naišli na organizirani otpor u onim sferama gdje se brani nacionalni ponos, oblikuje kolektivno pamćenje i rade planovi. Njihov sadašnji učinak odraz je činjenice da crnogorski suverenisti još nemaju kompaktnu ideologiju, organizaciju, jake vođe, niti strateške saveznike.

Političke stranke su u zbrci i previranju, utjecajni intelektualci još uvijek su spoznajno i emocionalno u sferi jugoslavenstva i komunizma, nedostaju aktivne kulturne institucije.

(Matica crnogorska, jedina kulturna institucija Crnogoraca koja je na državnom proračunu, nema ni kadrovski potencijal ni ambiciju da po definiciji – s obzirom na stupanj nacionalne ugroženosti – okuplja intelektualce koji se zalažu za opstanak crnogorske nacije i stati na čelo masovnog kulturnog pokreta, u svakom dijelu Crne Gore).

Dakle, kada je organizam napadnut smrtonosnom bolešću, on ima dvije kontradiktorne reakcije: da se odupre svom snagom da bi preživio ili da se prepusti bolesti bez otpora. Naredni mjeseci i godine pokazat će: je li ovoj generaciji Crnogoraca još nešto ostalo od onog slobodoumnog nacionalnog genija kojeg su slavili Walter, Puškin, Garibaldi, Lord Gladstone ili su postali zajednica bez  vitalnosti i vizije kojoj prijeti skori nestanak.

PS “Češće se junak želi veselo nasmijati grohotom.”

Unatoč svemu, postoje dobri izgledi da će Crna Gora i Crnogorci preživjeti treći veliki smrtonosni udar velikosrpskog nacionalizma u posljednjih sto godina. Prije svega zato što je velikosrpstvo imitacija ruskog imperijalizma, zapravo pseudo imperijalizma, koji usprkos svojoj opsesivnoj ustrajnosti i nepromišljenosti do sada nije pokazao sposobnost pune asimilacije bilo koje etničke, vjerske i nacionalne zajednice.

I zato – između ostalog – smatram da su Crna Gora i Crnogorci, čiji korijeni sežu u 9. stoljeće i dukljanskog arhonta Petra – koji su preživjeli Bizant, Nemanjiće, pet stoljeća osmanske dominacije na Balkanu, tri vojne okupacije u 20. st. – neće nestati nakon što su pravo na samostalnost izborile država i nacionalni entiteti koji su nastali tek nakon Drugog svjetskog rata.

Milorad Popović/ AntenaM

Continue Reading

Vijesti

ŠTO UČINITI KADA SAKRAMENTI NE BUDU DOSTUPNI?

Published

on

Konferencija o. Rippergera, poznatog američkog duhovnika i egzorcista, o tome – što učiniti kada sakramenti ne budu dostupni?

Jedan od najbitnijih videa za poslušati. Spremite ovaj video, pošaljite onima koji su u vjeri i zapišite dane informacije, trebat će vam.

Prijevod i adaptacija – Izdavačka kuća Kyrios

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved