Connect with us

Društvo

H-alter pravomoćno osuđen za ‘javno ocrnjivanje svjetonazorskog oponenta’, mora U ime obitelji platiti odštetu

Published

on

Županijski sud u Zagrebu preinačio je prvostupanjsku presudu i donio pravomoćnu presudu u korist udruge U ime obitelji koja je tužila Udrugu za nezavisnu medijsku kulturu zbog teksta objavljenog na portalu H-alter. Ova udruga koja je izdavač portala H-alter, mora udruzi U ime obitelji platiti oko 2,500 EUR-a.

Objavio:  Vlatka Polšak Palatinuš  Montaža: Narod.hr, Autor: Saša Ćetković, snimka zaslona

Izvršna direktorica udruge U ime obitelji Željka Markić komentirala je pravomoćnu presudu.

”Nismo željeli prihvatiti blaćenje neistomišljenika koji se skrivaju iza ‘novinarskih sloboda”

‘Jako mi je drago da je ova presuda pokazala da se ima smisla i sudskim putem boriti za zaštitu svojih građanskih prava. Nismo željeli prihvatiti blaćenje neistomišljenika koji se skrivaju iza ‘novinarskih sloboda’. Referendum o braku održan 2013. godine predstavlja ogroman uspjeh građanskog društva i demokratskog načina odlučivanja. Niti SDP-ov premijer Milanović, niti predsjednik Josipović, niti aktivisti danas organizirani u političku stranku Možemo, niti većina medija koja je bila protiv referendum – nisu uspjeli zaustaviti izražavanje volje građana o braku i obitelji.

Danas, 10 godina kasnije, još je jasnije da su svi argumenti koje smo iznosili 2013. o važnosti braka kao zajednice žene i muškarca, o prevažnim, različitim ulogama koje otac i majka imaju u podizanju djece te krajnjim ciljevima onih koji nameću svoju ideologiju – bili točni. Zahvaljujem odvjetničkom društvu Krešimira Matekovića na posvećenosti i ustrajnom zalaganju za istinu. Bez odvjetnika Matekovića i njegovih vrsnih, mladih kolega ova pravna i moralna pobjeda ne bi bila moguća’, komentirala je Markić.

Sud očitao lekciju portalu H-alter

U obrazloženju presude navodi se da je udruga U ime obitelji  ”svjetonazorski neistomišljenik autora teksta” i tuženog nakladnika i da ”nije jasno dokučiv drugi razlog i smisao apostrofiranja tužitelja u spornom tekstu osim paušalnog pripisivanja nasilničkog karaktera njegovom djelovanju, a što  nedvojbeno predstavlja uvredljivu diskvalifikaciju koja je ostala bez razumne i provjerljive argumentiranosti inherentne intelektualnom polemičkom diskursu na koji   se poziva tuženik navodeći da je bila riječ o “sociološko filozofskom eseju”.

Tužbeni zahtjev Udruga U ime obitelji podnijela je za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koji su uzrokovani objavom iz 2018. na portalu H-alter.

H-alter optužio U ime obitelji za ”strukturno nasilje”

15. siječnja 2018. na portalu H-alter objavljen je članak pod naslovom ”Nasilje – svuda oko nas” u kojem je u dijelu koji se odnosi na nasilje, navedeno da je Udruga U ime obitelji ”…koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”.

Autor teksta na taj je način uvrijedio UiO i optužio udrugu za ”strukturno nasilje” zbog uspješne organizacije prikupljanja potpisa za referendum o braku. U ime obitelji je prikupila više od milijun potpisa hrvatskih birača, a referendum o braku održan 1.12. 2013. je jedini narodni referendum, dakle referendum održan na inicijativa građana od samostalnosti RH. Gotovo    dvije trećine birača odlučilo je 2013. Ustavom zaštititi brak kao zajednicu žene i muškarca.

Presuđena kazna

Nakon pet godina i jednog vraćanja suđenja na početak, Županijski sud u Zagrebu ovih je dana donio pravomoćnu presudu kojom daje za pravo udruzi U ime obitelji.
Prema pravomoćnoj presudi, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu dužna je udruzi U ime obitelji isplatiti iznos od 1.990,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2018. do 31. prosinca 2022.

Tome treba pridodati i sudske troškove od 1.468 eura sa zateznim kamatama koje je izdavač h-altera dužan isplatiti UIO-u, kao i nešto više od 300 eura za trošak žalbe koju je udruga U ime obitelji podnijela na prvostupanjsku presudu. U prvostupanjskoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odbijen je zahtjev UIO za isplatom 40 tisuća kuna i naknade parničnog postupka te je naloženo UIO da podmiri te troškove s 1.202 eura plus kamate.

UIO je putem odvjetnika Krešimira Matekovića podnijelo žalbu i u drugom stupnju Županijski sud u Zagrebu presudio je u korist tužitelja tj. udruge U ime obitelji.

”Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, pravna osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu ako sud procijeni da to, sukladno odredbi čl.  1100. st. 3. ZOO, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Osim toga, pravna  osoba ima pravo i na popravljanje neimovinske štete u nenovčanom obliku objavljivanjem presude ili ispravka, sukladno čl. 1099. ZOO.

”Povreda prava osobnosti za povredu ugleda”

Naknada štete zbog povrede prava osobnosti za povredu ugleda i drugih prava pravne osobe priznaje se u izuzetnim slučajevima i to onda kada je ta povreda  izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobitu neugodnost, jer je moglo utjecati na uobičajeno ili predvidivo poslovanje ili djelatnost oštećenika, odnosno njegovu tvrtku ili dobar glas, što se u pravilu manifestira kao    negativno javno izražavanje o radu (poslovanju) pravne osobe.

>Književnica Belobrajdić dobila pravomoćnu presudu protiv H-altera zbog članka s neistinitim navodima

Tijekom postupka utvrđeno je da je tema spornog novinskog teksta bila obiteljsko nasilje i toleriranje istog od strane socijalne okoline i čimbenika političko-izvršne vlasti.
Povod tekstu konkretno je fizičko nasilje i zlostavljanje supruge od strane visoko    pozicioniranog dužnosnika (župana), te posljedični komentar resorne ministrice  obitelji koji je medijski prezentiran kao relativiziranje (“to vam je tako u braku”) i  prešutno prihvaćanje (kao normalnog) nasilja u braku i unutar obitelji.

Tema članka nije bilo djelovanje udruge “U ime obitelji”, niti pet godina ranije  provedeni referendum “o braku” koji u članku nije ni na koji način spomenut; da H-alter (tuženik) nije dokazivao ni tvrdio da bi udruga U ime obitelji (tužitelj), sa svoje strane, tolerirao ili relativizirao obiteljsko nasilje”, stoji u odluci Županijskog suda.

>Evo odličnog obrazloženja suca Andrije Krivka za odluku o Buljan Flander i portalu H-alter

Sociološko filozofski esej?!

U obrazloženju presude navodi se da je udruga U ime obitelji ”svjetonazorski neistomišljenik autora teksta” i tuženog nakladnika i da ”nije jasno dokučiv drugi razlog i smisao apostrofiranja tužitelja u spornom tekstu osim paušalnog pripisivanja nasilničkog karaktera njegovom djelovanju, a što  nedvojbeno predstavlja uvredljivu diskvalifikaciju koja je ostala bez razumne i provjerljive argumentiranosti inherentne intelektualnom polemičkom diskursu na koji  se poziva tuženik navodeći da je bila riječ o “sociološko filozofskom eseju”.

>Evo koliko je novca Plenkovićeva ministrica dala H-alteru, bliskom Možemo, u 2020. godini

”Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na sadržaj i način  apostrofiranja tužitelja u spornom tekstu (“iako udruga milozvučna i nenasilna imena… sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”),  nije riječ o “prenošenju ideja i informacija” (u smislu čl. 10. st. 2. Konvencije) nego o javnom ocrnjivanju svjetonazorskog oponenta”.

Odbačen je argument obrane, toj izdavača H-altera da sintagma ”struktirno nasilje” nije uvredljiva.

Sud zaključuje da sam pojam nasilja, neovisno o načinu atribuiranja (fizičko, mentalno,    individualno ili strukturno i slično), s objektivnog gledišta se percipira negativno,    posebice uporabom načina izražavanja kontrastom (“milozvučno i nenasilno ime”, te “jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”), neovisno o tome kako    autor teksta konstruira sadržaj tog pojma u okviru vlastite sociološke nomenklature”.

>Prof. dr. sc. Buljan Flander podiže kaznenu prijavu protiv udruge B.a.b.e. zbog lažnih optužbi

”Vrijednosni sud uvredljive naravi koji je nedvojbeno škodljiv za ugled tužitelja”

U obrazloženju pravomoćne presude predsjednice sudskog vijeća Željke Rožić Kaleb, ”radi se o  vrijednosnom sudu uvredljive naravi koji je nedvojbeno škodljiv za ugled tužitelja”.

”Iz konteksta članka, načina i stila izražavanja, te posebice nedostatka razloga o smislu i opravdanosti apostrofiranja tužitelja u kontekstu obiteljskog nasilja, valja zaključiti da je riječ o ničim objektivno izazvanom napadu na tužitelja kao nositelja  suprotstavljenih svjetonazorskih gledišta.

”Autor teksta je olako i posve neopravdano proglasio nasiljem manifestiranje tradicionalnih i uvriježenih svjetonazorskih stajališta”

Autor teksta je olako i posve neopravdano proglasio nasiljem manifestiranje tradicionalnih i uvriježenih svjetonazorskih stajališta i na taj način u biti etiketirao ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njegove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme”, stoji u presudi.

”…Po ocjeni ovoga  suda riječ o osobnom napadu na tužitelja s pozicija koje ne promoviraju demokratske    vrijednosti, nego im je isključiva svrha ocrniti svjetonazorskog neistomišljenika.

Zaključno, minimalna društvena vrijednost sporne informacije je prema ocjeni  ovog suda iz navedenih razloga, daleko manja od suprotstavljenog privatnog interesa  tužitelja da zaštiti vlastiti ugled, kao i od javnog interesa za očuvanje tolerantnosti  javnih polemika ili javnih kritika”.

H-alterova hajka na Gordanu Buljan Flander

Kao što smo ranije pisali, portal H-alter, koji se dijelom financira i novcem poreznih obveznika, 2021. je serijom tekstova novinarke Jelene Jindre proveo hajku na Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i dugogodišnje ravnateljice te gradske ustanove – Gordane Buljan Flander.

>Narod.hr doznaje: Novinarka Jindra bila je klijentica Poliklinike za zaštitu djece i mladih

U rujnu te 2021. Općinski građanski sud u Zagrebu donio je Rješenje o zabrani pisanja koje se odnosi na portal H-alter i tekstove o Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Odluka je donesena povodom 10 tekstova koje je u razdoblju od 12. 7. 2021. do 25. 8. 2021. napisala novinarka Jelena Jindra. Ti su tekstovi napisani uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije (AEM) na temelju provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

>H-alter, čiji je glavni urednik član Možemo i koji je vodio kampanju za smjenu dr. Buljan, dobio povećanje donacija od Zagreba

Tomašević drastično uvećao donacije za H-alter

Očitu ideološku hajku Grad Zagreb, na čelu s Tomislavom Tomaševićem iz Možemo, nagradio je trostruko većim donacijama Grada udruzi koja izdaje portal H-alter.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu u 2022. godini ostvarila je 85 tisuća eura prihoda. Od toga 81.500 eura otpada na donacije: 40.690 iz državnog proračuna – od čeka preko 30 tisuća otpada na EU projekte, a nešto više od devet tisuća eura dobili su od jedinica lokalne i regionalne samouprave, gotovo 40 tisuća eura otpada na prihode od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba.

Pod donatorima za 2022. godinu na svojim su stranicama naveli Europski socijalni fond (Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I) – projekt “Ranjive na vidjelo”, Fond za aktivno građanstvo – projekt Transparentnost i nadzor rada Centara za socijalnu skrb u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja i djece, Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva, Agenciju za elektroničke medije i Grad Zagreb koji je dao sredstva za rad portala H-Alter.

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved