Connect with us

Vijesti

Hodak: Srbija toliko voli tuđe da to i zakonom krade

Published

on

Talentirani cinik Robert Valdec, jasno aludirajući na ‘Lijevu našu’, spomenuo je Murphyev zakon jer mu se učinilo kako se on pomalo pretvara u Ustav RH. Izvorno Murphyjev zakon glasi: “Ako išta može poći krivo, poći će krivo”. Nadograđujem ga od jutros: “Ako više ništa ne može poći krivo – i to će poći krivo!”

Evo, odmah primjer: na obnovljenoj zidnoj freski u crkvi svetog Jovana Bogoslava (Ivana apostola) u banatskom mjestu Bela Crkva naslikan je lik kardinala Stepinca kako gori u paklu. Freskoslikar Zoran Selaković, rođak srpskog ministra Vanjskih poslova, zna svoj posao. No, znamo i mi iako nas posprdno zovu Hrvateki. “Imperija” je uzvratila udarac tako što je još nedavno iz državnog proračuna uplatila SPC-u 10.980.504,48 kuna.

Zna naša vlast da je Porfirije štediša. Kad “sveštena lica” slave na pravoslavni Božić Stepinca u paklu onda se svi pričešćuju istom žlicom. Na taj način valjda iskazuju solidarnost s našim Stožerom i njegovom “herojskom” borbom protiv podmuklog virusa koji sve više divlja. I sve to za bijednih 10 milja kunića. Gromoglasnom šutnjom istakla se i Hrvatska biskupska konferencija. HBK samo “u principu” podržava kanonizaciju Alojzija Stepinca. Inače se ne bi šteli mešati…

‘Oni ne mogu oprostiti Thompsonu ono što sa zadovoljstvom opraštaju Đoletu’

Primjer drugi: Hrvateki vole i podržavaju Novaka Đokovića. I ne samo njega. Vole oni i Dinu Rađu i Deana Lovrena i masu drugih športaša jugo-rodoljuba. Kaj je, je! “Mi smo za pravicu” rekel bi Fric Krleža. Pa opet: “Ni med cvetjem ni pravice..” zaboravljajući pri tom da se i po cvijeću možeš popišati. Naime, “naš” Đole se nakon afere u Australiji naslikao sav ponosan s ikonama i slikom “đenerala” Draže Mihajlovića. Znate onu narodnu u istočnoj Slavoniji i sjevernoj Dalmaciji: “Od Topole pa do Ravne Gore sve su straže đenerala Draže…” I što sad? Skočiše u zrak politički antivakseri (ili kako ih zovu moji Ličani – “antiksaveri”). Međutim, uvijek ima neki “ali”.

Da je naš najpopularniji pjevač Thompson kojim slučajem uslikan sa slikama Pavelića i Francetića, odmah bi bio od Đoletovih fanova prikovan na stup srama. Thompsona i dan danas žestoko progone, ne u Beloj Crkvi nego u vlastitoj domovini. Naši članovi “Žikine dinastije” nikako ne mogu oprostiti Thompsonu ono što sa zadovoljstvom opraštaju Đoletu. A zašto mi opraštamo njima? Odgovor bi trebalo zatražiti od World Psychiatric Association, i to odjela za politički mazohizam.

Jedan od naših “žikista” nedavno se požalio na fejsu: “Potpuno razumijem kroz što prolazi Novak Đoković. Tako sam ja jednom htio da odem avionom u inostranstvo, a nisam kupio kartu ni ponio pasoš pa su me vratili sa samog ulaza u terminal samo zato što sam Srbin”.

‘Tebe boli k***c tko je prvi počeo? Nas ne boli’

Dino Rađa je jedan od čelnika Košarkaškog saveza Hrvatske. U Jugi je košarka bila vrh vrhova. U RH, osim srebra na Olimpijadi u Barceloni, zahvaljujući onima koji danas vode taj Savez, imamo čisti ambis. Rupa bez dna… Mora se priznati da je naš Dino pokušao sve, ali i dalje je rezultat 0:0. Često je u Beogradu tražeći “zlatni gral” s obzirom da su Srbi košarkaška Himalaja u odnosu na nas. Posjećuje i bravarev grob na Dedinju tražeći inspiraciju od svog idola.

Ali, kako kažu Zagorci, “nejde pa nejde!” Nekad ga malo i krene. Recimo, kad je ušao u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu (Naismith Memorial Basketball Hall of Fame). Ušao je čak i prije Tonija Kukoča iako je Toni s Chicago Bullsima osvajao NBA prvenstva. To njegovo “zakucavanje” izazvalo je u Lijepoj našoj ne malo čuđenje. Na kraju se “duboka” košarkaška elita doslovno smilovala Toniju. No dobro, Dino je preko noći “puka”.

U jednom trenutku je iziritirano izjavio: “Jasno mi je i imam spreman odgovor koji vrijedi za svako pitanje. Više me boli k***c za rat, za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude s ograničenom inteligencijom  koji nam ne daju normalno živjeti. Ne zanima me tko je prvi počeo (!!?), tko je više griješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da, želim vidjeti kako ljudi žive normalno”. E, moj Dino, bravo! Svaka ti dala, Dino! Možda si pročitao komentare na fejsu. Ako slučajno jesi, onda si mogao vidjeti da nas “idiote” boli k***c za tebe, tvog ratnog zločinca s Dedinja, dalmatinske orijunaše koji se neprekidno nadaju nekom “prisajedinjenju” s bradatom braćom u Srbiji itd.

Od sada pa idućih nekoliko stoljeća morat ćete se priviknuti živjeti u Lijepoj našoj, s 4. splitskom i onima koji su krvlju stvorili Tuđmanovu RH. Tebe boli k***c tko je prvi počeo? Nas ne boli. Nama je važno da smo mi svoje neprijatelje i izdajice 5. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995. ispratili dok su na traktorima krenuli u masovni posjet Dedinju. A ti šmrcaj i dalje za Jugom, ali ne uništavaj više hrvatsku košarku.

Navodno su jednom pitali nekog jugo-nostalgičara je li ikada mjerio svoj IQ. Odgovorio je da je on zdrav i da nema IQ!

Popularni Stipe bio je gost u Pressingu N1. Kad smo već kod te TV-kuće koja je izgubila nacionalnu koncesiju, čvrsto vjerujem da nema rigidnog ljevičara u zemlji koji nije dobio priliku da svoje “mudre” misli pošalje sa N1 u eter. Naravno, Stipe je raritetan gost, vrli borac protiv Tuđmana čija je politika bila, kako sam kaže, “detuđmanizacija”. On se, onako popularan, kreće među ljudima i nekako mu se čini da se “situacija promijenila i sad imamo opet tuđmanizaciju”. Ono što je zanimljivo jest da sada naš “popularni” Stipe na neki način denuncira Ivu Sanadera: “Moram reći, za vrijeme Sanadera, i on je prihvatio detuđmanizaciju”.

‘Tuđman je bio siromašniji i od Mesića i Josipovića’

Stipe i Ivo! Sjetite se tog zlatnog doba čedne i čiste Hrvatske. Tada ni čuvena Ankica Lepej nije imala što raditi. Pokojni predsjednik Tuđman je honorar za svoje knjige stavio u banku. I to oko 105 tisuća eura. Woow! Koja lova! Tuđman nije imao kredite. Znao je da su svi krediti – gotovinski. Kad ga uzmeš, gotov si! Prošla su zlatna vremena Markovićevih kredita kad si za jednu kunu mogao kupiti tvornicu. Naša “zviždačica” Lepej živjela je sve do nedavno. Pokoj joj duši. Umrla je, a da pojma nije imala od čega je Rada Borić uštedila oko 150.000 eura ili Benčićka iz “Možemo” još daleko više. Za Josipovića kruži priča da ima desetak stanova i garažu. Mesić je kupio u elitnom dijelu Zagreba ogromni stan. Tuđman je bio siromašniji i od Mesića i Josipovića, ali to lijevu političku aktivisticu pok. Lepej nije zanimalo. Čak ni Sanaderov “put svile”.

Trebalo je napraviti, k’o i sada, frku. Onda zbog deviza pok. Tuđmana, a danas zbog stana Frke Petešića. A to što će plin uskoro poskupiti 100 posto, zbog toga nema frke. I na kraju, samo napomena neinformiranim novinarima: u to vrijeme zakon nije obvezivao Predsjednika Republike da prijavljuje svoju imovinu na nekakvoj imovinskoj kartici. Tuđman je novac držao na otvorenom računu, u domaćoj banci. Usprkos bankarskoj tajni, Lepej se istaknula k’o crna muha u čaši mlijeka i 17. rujna 1998. godine dala izjavu koju je Jutarnji list objavio kao “senzaciju” o silnoj lovi Tuđmanovih na računu u banci.

Sve što je bilo orijunaško, jugo-nostalgičarsko, ali i opozicijsko u Hrvatskoj tada se odmah zapalilo k’o slama i gorjelo mjesecima uz zlurado smješkanje naših vanjskih “prijatelja” koji Tuđmana nisu mogli smisliti jer im je razbio Jugu i osamostalio Hrvatsku. Danas, kad su se razni političari pozicije i opozicije kao i njihovi biznismeni već toliko obogatili da bi čeprkanje po nekakvom bankovnom računu, recimo, Plenkija bilo besmisleno, protivnicima Lijepe naše ne preostaje ništa drugo nego da stalnim “otkrivanjem” nekih ne baš ozbiljnih afera i aferica kamufliraju istinu kako nam EU sprema 100 posto poskupljenje struje i plina zbog nebuloznih ideja zelenog džihada koji caruje u EU. Sad se jugo-nostalgičari i eurofili više ne mogu grijati čitavu nadolazeću zimu na stotinjak tisuća eura Tuđmanove love u banci. Lijepa naša Hrvatska!

Pitali su pravne eksperte iz kakve je to šume propisa i zakona Jutarnji od 17. rujna 1998. godine izvlačio podlogu o objavi Tuđmanovih 105.000 eura? Odgovor je bio: iz Katynske šume.

Sluđeni koronom

Pomalo smo sluđeni koronom i fleksibilnošću Stožera. Priča mi zananac: “Odem u mesnicu. Na vratima piše: “Samo dva kupca istovremeno”. Jeb*te, čekao sam skoro sat vremena dok se nije pojavio još jedan…”

Dalai Lama je mudro rekao: “Ako se problem može riješiti, nemaš se zašto nervirati. Ako se ne može riješiti, uzalud se nerviraš”. Tako sam se ja godinama nervirao što mi vrijeme prolazi. Tada se sjetih ove Dalaj Lamine izreke i pomirih se sa srebrom u kosi (kojeg zato više nemam), zlatom u zubima, šećerom u krvi, kamenjem u bubrezima, olovom u nogama te s nepresušnim izvorom plinova. Tko je od nas mogao u mladosti slutiti da ćemo s godinama nagomilati takvo bogatstvo!

Austrija je uvela obvezno cijepljenje za odraslo stanovništvo. To je prava demokracija! Hoćeš, ok, nećeš, plati 3600 eurića. Nije se Adolf slučajno rodio u Austriji. Sada, skoro da je jeftinije održati komemoraciju pobijenim Hrvatima na Bleiburgu nego se ne cijepiti.

Idemo sad na djelotvornu diplomaciju. Tu možemo samo učiti od naših komšija u Srbiji. Javljaju da je Vlada Srbije kao odmazdu prema “ustašoidnoj” Australiji otkazala sve ugovore s britansko-australskom tvrtkom Rio-Tonte za ogroman posao u Srbiji. Nema više mile-lale. Poštivat ćete vi Đoleta ili nema love!

A sad nešto šaljivo iz povijesti srpske diplomacije. Navodno postoji brižno čuvani pisani naputak Miloša Obrenovića srpskom pregovaraču Petru Ičku pred njegov odlazak u Carigrad. Miloš je inače bio nepismen, ali u povijest visoke diplomacije je ušlo k’o da je to on sam napisao. Kaže Miloš svom pregovaraču Petru Ičku: “Pazi dobro Petre, kad budeš tamo pred sultanom, da se ku*čiš, bre, neka vide Turci da Srbija nije mačji kašalj. Ne mogu oni da rade kako oni hoće. Ali Petre, dobro vodi računa. Ako na tvoje ku*čenje počne i sultan da se ku*či, e ti Petre odmah da se otku*čiš, jer Srbija je mala zemlja. I da znaš, sultan je slab na pare i na muško dupe, a mi para nemamo da ti damo”.

U Beogradu su nedavno donijeli jedan zgodan zakon. To je “Zakon o srpskom kulturnom nasljeđu”. Tako čl. 23. st. 4 tog Zakona tvrdi da “nasleđe” čine i “izdanja dubrovačke književnosti”, Držić i Gundulić… Sad kad su zakonom “popisali” sve tuđe kulturne velikane kao svoje, uvjereni su kako više nitko od zlobnika neće moći tvrditi da imaju najtanju knjigu onu – kulturnog nasljeđa. Sad kad vjeruju da su u “ostavinskoj raspravi” kulturne prošlosti susjednih naroda, napose nas Hrvateka, naslijedili Dubrovnik, Porfirije bi mogao primjerak tog njihovog zakona pokloniti papi Franji da mu napokon sine s kime ima posla.

Kad su napokon zakonom “osvojili” Dubrovnik, odmah su fresku sa Stepincem prefarbali “belom farbom”. Doći će valjda jednom vrijeme kad ćemo i mi moći reći “Džabe ste frbali”. Dok je Dine Rađe, Igora Mandića, Vedrane Rudan, Ante Tomića, Branimira Pofuka, Gorana Gerovca, Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića i naše ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, Dubrovnik je naš! K’o bi rekao da Srbija toliko voli tuđe da to i zakonom krade. Voli to i Putin. Sve recentne analize slažu se da će si Rusija uskoro “prisajediniti” ne samo Krim već i Ukrajinu. Kad su to priopćili Joe Bidenu, on se navodno jako razljutio I pospano promucao: “Ako Rusi napadnu Ukrajinu, odmah ćemo im uvesti sankcije…” Na to se Putin još danas trese, ali od smijeha.

Na primjeru preostalih živućih antifašista viđenih nedavno na obljetnici “ustanka” u šumi Brezovica kraj Siska, vidimo da prosječni antifašist živi četiri godine za antifašizam, a ostatak života od antifašizma.

Na izboru za maloljetnu misicu ljepote izbrane su prva i druga – dadilja!

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Advertisement

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved