Hrvatska baština
HRVATSKA BAŠTINA – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS)
Slika 1. Eksponati u MHAS-u (MJ)
Prvi muzej hrvatskih arheoloških spomenika osnovao je fra Lujo Marun (1857. – 1939.) 24. kolovoza 1893. u Kninu i zvao se: Prvi muzej hrvatskih spomenika, s arheološkom građom iz kninske okolice. Više puta mijenjao je naziv (Muzej hrvatskih spomenika, Muzej starina, Muzej hrvatskih starina). Naziv Muzej hrvatskih arheoloških spomenika datira od 1955. Zasluge za osnivanje muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i očuvanje baštine pripadaju (prvenstveno) fra Luji Marunu, don Frani Buliću i akademiku Stjepanu Gunjači.
Slika 2. Pano o MHAS-u (MJ)
Fra Lujo Marun (1857. – 1939.)
Fra Lujo Marun (Stjepan Alojzije Marun) bio je hrvatski franjevac (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja) i misionar. Bio je arheolog amater, utemeljitelj hrvatske arheologije. Fra Lujo Marun je 1885. osnovao Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici. Vršio je iskapanja i istraživanja na području Knina (Kapitul i Biskupija). Godine 1887. osnovao je Kninsko starinarsko društvo koje kasnije mijenja naziv u hrvatsko. Izabran je i za predsjednika istoga (iako to nije želio, drugi nisu htjeli) i tu dužnost je obavljao pune 42 godine, do prisilnog umirovljenja. Uvođenjem šestojanuarske diktature 1929. godine fra Lujo Marun je prisilno umirovljen.
Slika 3. Fra Lujo Marun (MJ)
Zahvaljujući Marunu i njegovom Hrvatskom starinarskom društvu Knin i danas ima svoju tvrđavu. Austrijska vlast namjeravala je koristiti tvrđavu kao kamenolom pa Hrvatsko starinarsko društvo (pod vodstvom fra Luje Maruna) kupuje tvrđavu od austrijskih vlasti, 1898.
Zaslugom fra Luje Maruna 1887. počinje izlaziti Starohrvatska prosvjeta – Glasilo Hrvatskog starinarskog društva u Kninu.
Nakon 83 godine od osnivanja muzeja u Kninu otvoren je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1976.).
Istražio je veliki broj starohrvatskih, antičkih i prapovijesnih lokaliteta na području Biskupije, Kistanja te Cetine. Najznačajni su:
• 1886. istraživanje na području bazilike sv. Marije u Biskupiji
• 1888. otkrivanje crkve sv. Cecilije na položaju Cecela, nedaleko od Stupova
• 14. svibnja 1892. godine pronašao je dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe od
Velikoga Zavjeta.
• 1908. Vodio je prva istraživanja Bribirske glavice i dao sagraditi zgradu za čuvara i smještaj nađenih arheoloških spomenika. Zbog velikog značenja lokaliteta Bribirsku glavicu nazvao je “Hrvatskom Trojom”.
• 1912. istraživao je na mjestu rimskog Burnuma, blizu Ivoševca kod Kistanja.
• Istraživao je lokalitet crkve Sv. Spasa na Cetini i zamalo nastradao od velikosrpskih ekstremista.
Slika 3. Kopija Baščanska ploče u MHAS-u (MJ)
Slika 4. Natpis na sarkofagu Kraljice Jelene (MJ)
Don Frane Bulić (1846. – 1934.)
Katolički svećenik, arheolog i povjesničar, konzervator starina. Bio je školovani arheolog pa je postao upraviteljem Arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. zadužen je za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije.
Vodio je iskapanja na više arheoloških lokaliteta, a najznačajnija su iskapanja u Solinu gdje je otkrio baziliku na Manastirinama. U Rižinicama kraj Solina je 1891. otkrio kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. otkrio je sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine.
Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće (neki tvrde da je bila jedna crkva s dva odvojena dijela).
U Splitu je 1894. don Frane Bulić osnovao društvo «Bihać» za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine. Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava. Objavio je niz članaka i knjiga, a najznačajniji su: “Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije”, “Palača cara Dioklecijana u Splitu”, “Stopama hrvatskih narodnih vladara”.
Arheološki je istraživao područje Stombrate zajedno sa Društvom Bihać 1902. – 1905. Nakon toga, 1908. dao je sagraditi novu crkvicu sv. Marte u Bijaćima.
Slika 6. Crkva sv. Marte u Bijaćima (MJ)
Slika 7. Spomenik don Frani Buliću u Zagrebu (MJ)
Kip Don Frane Bulića, djelo Frana Kršinića iz 1935. godine, na Marulićevom trgu u Zagrebu.
Slika 8. Višeslavova krstionica (MJ)
Slika 9. Pralik Gospe iz Biskupije (MJ)
Stjepan Gunjača (1909. – 1981.)
Hrvatski povjesničar, arheolog, muzeolog, povijesni topograf, akademik.
Bio je kustos Muzeja Savske i Primorske banovine (prijašnji naziv bio je Muzej hrvatskih starina) u Kninu. Godine 1934. preselio je fundus muzeja iz franjevačkog samostana u kninsku tvrđavu. Godine 1939. obnovio je rad Hrvatskoga starinarskog društva, koje je djelovalo do svibnja 1941. 1942. godine je ilagalno, unatoč ustaškoj zabrani, premjestio hrvatski narodni spomenički inventar u Sinj u kuću svoje supruge i tako je ta zbirka sačuvana od uništenja (bombardiranje tvrđave). Potkraj 1944. imenovan je za direktora Arheološkog muzeja u Zadru.
Godine 1947. potiče osnivanje Muzeja Cetinske krajine. Muzej hrvatskih starina premješta iz Knina na Klis 1947., a 1948. u Split. Današnja zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika izgrađena je 1976. Veliku zaslugu za izgradnju muzeja ima akademik Stjepan Gunjača.
Slika 10. Bista akademika Stjepana Gunjače (MJ)
Stjepan Gunjača bio je direktor Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 1946. do 1977. Osnovao je Institut za nacionalnu arheologiju JAZU.
MHAS
Godine 1976. otvorena je nova zgrada MHAS-a u Splitu (Meje). Projekt je izradio arhitekt Mladen Kauzlarić. Muzej je bio jedan od 4 kapitalna objekta hrvatske kulture (izgrađen nakon sloma Hrvatskog proljeća). Ostali kapitalni objekti su Zlato i srebro Zadra, Sveučilišna i nacionalna knjižnica u Zagrebu, te Državni arhiv.
Prvi muzej bio je u prostorima samostana sv. Ante u Kninu. Zbog prevelikog broja spomenika Muzej je 1912. preseljen u kuću Fontana, a 1933. na kninsku tvđavu. Početkom Drugog svjetskog rata kninska tvrđava se koristi u vojne svrhe pa Stjepan Gunjača tajno prebacije hrvatsku zbirku u Sinj gdje je bila do 1945. Prebacivanjem zbirke Gunjača je spasio zbirku jer je tvrđava bila bombardirana (1943.) Bila je zamiso da se zbirka smjesti u klišku tvrđavu, ali zbog izoliranosti se od toga odustalo već je bila pohranjena u Meštrovićevoj galeriji pa u prostore bivše tvornice cementa u Splitu (1955.). Odluka da se, na današnjoj lokaciji, gradi nova zgrada donesena je 1968. Službeno je zgrada otvorena 5. prosinca 1976., a “stalni” postav je od 25. srpnja 1978.
MHAS je muzej s jedinstvenom zadaćom da sakuplja, istražuje, predstavlja i proučava ostatke materijalne i duhovne kulture Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka (od 7. do 15. stoljeća), poglavito iz vremena ranosrednjovjekovne hrvatske države, od 9. do 12. stoljeća (razdoblje hrvatskih narodnih vladara).
U fondu MHAS-a nalaze se spomenici iz najstarije hrvatske države: zbirka ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika, Višeslavova krstionica, nadgrobni natpis kraljice Jelene, natpis kneza Branimira iz Muća, natpis (kopija) s imenom kneza Trpimira iz Rižinica (original je dio fundusa splitskog Arheološkg muzeja) jer u vrijeme njenog pronalaska ovaj muzej još nije postojao. U fondu muzeja je nakit, novac i drugi predmeti. Osobito su važni epigrafski spomenici 9.- 12. stoljeća na kojima se nalaze uklesana imena hrvatskih narodnih vladara i drugih visokih dostojanstvenika.
Slika 11. MHAS u Splitu (MJ)
Danas MHAS raspolaže opsežnim fondom starohrvatske arheološke baštine od oko 20.000 predmeta, od čega je u stalnom postavu izložen tek dio građe.
Muzej provodi arheološka istraživanja na južnohrvatskom prostoru i ima bogatu izdavačku djelatnost (Starohrvatska prosvjeta, od 1895. te posebna izdanja: Monumenta medii aevi Croatiae, od 1996. i Katalozi i monografije, od 1996.).
Slike 12. i 13. Skulptura Povijest Hrvata i kako je oteta (MJ)
Ivan Meštrović izradio je 1932. skulpturu Povijest Hrvata i namijenio je novoj zgradi Muzeja hrvatskih starina u kninskoj tvrđavi. Njegova orginalna skulptura “Povijest Hrvata” nalazi se u Beogradu. Srbi ne želi vratiti skulpturu Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika.
U Domovinskom ratu Muzej je bio oštećen, brod JRM-a je 15. studenoga 1991. gađao civilne ciljeve po gradu Splitu pa tako i muzej. Namjera je bila oštetiti (uništiti) zbirku koja je dokazivala hrvatsku samobitnost od prvih narodnih vladara do 15. stoljeća.
Kameni spomenici izloženi su u prizemlju izložbenog prostora, a na katu su vitrine s predmetima od metala, stakla, keramike i kosti te makete starohrvatskih crkvica.
Tu je dio naše povijesne baštine. Posjeti i razgledaj MHAS.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rijeka
Kulturne znamenitosti Rijeke su: Muzej grada Rijeke, Guvernerova palača, Crkva sv. Vida, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj, Trsat, Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc, Palača Municipija, Dominikanski samostan, Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice), Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej, Sudbena palača, Kalvarija – Kozala, crkvice Sv. Sebastijana, Stara vrata – Rimski luk, Ostaci kasnoantičkog kastruma, Palača komuna, Stara Gradska vijećnica, Palača Modello, Stendardac, i druge.
Svetište Majke Božje Trsatske. Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Svetište je nastalo za vrijeme prijenosa Nazaretske kućice koja je na Trsatu provela period od 1291. do 1294. godine. Nakon što se kućica preselila, knez Nikola I. je, na mjestu na kojem se ona nalazila izgradio prvu malu crkvu. Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Trsatski kaštel. Trsatski kaštel je vidikovac koji se nalazi na brijegu nadmorske visine od 138 metara. Povijesno gledano, po prvi puta se spominje davne 1288. godine i to kao sjedište župe. Za vrijeme rimske vladavine, kaštel je bio strateški vrlo bitan, a zbog svoje lokacije, obrambeno je bio gotovo neosvojiv. Danas je obogaćen novim atrakcijama i sadržajima kao što su galerija u kojoj se održavaju likovne izložbe, a na ovoj lokaciji ljeti se održavaju razni koncerti i kazališne predstave na otvorenom.
Katedrala svetog Vida. Katedrala svetog Vida u Rijeci jedina je građevina okruglog tipa građena baroknim stilom u cijeloj Hrvatskoj. Gradnja katedrale započeta je 1638. godine, a građena je po uzoru na venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Kao i vanjština, unutrašnjost crkve odiše barokom. Gotovo cijeli interijer, oltar, propovjedaonica odišu jedinstvom stila talijanskih umjetnika koji su bili odgovorni za uređivanje. Katedrala je jedna od ljepših znamenitosti za razgledavanje i veliki broj posjetitelja se odlučuje na tu opciju.
Kosi toranj Rijeka, i Rijeka ima svoj kosi toranj, a on se nalazi u Starom gradu i zapravo je
riječ o zvoniku crkve Uznesenja Marijina. Svoj je nadimak stekao 1920. godine kada je pri mjerenjima ustanovljeno da je nagnut oko 40 centimetara. Pri procjeni starosti ovog tornja i zvonika pomogao je uklesani broj “1377” koji se nalazi iznad samog ulaza. Kroz povijest, zvonik je obnavljan nekoliko puta, a zadnji od njih bio je 1928. godine, kada je zvonik dobio svoj, danas prepoznatljivi, romanizirani izgled.
Korzo. Korzo u Rijeci je popularna šetnica. Mnogi će popularno reći: “u Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita”.
Gradski toranj. Gradski je toranj jedan od simbola prepoznatljivosti Rijeke. Kroz svoju povijest služio je kao obična prohodna kula kroz koju se ulazilo u grad. Isticao se svojom visinom jer u srednjem vijeku nije bilo građevina koje su mu mogle po tom segmentu parirati. Danas je ipak malo zasjenjen drugim građevinama i ne ističe se do te mjere kao što je to nekad bilo. Građen je u baroknom stilu koji je još uvijek uočljiv u donjem dijelu pročelja tornja. Toranj je više puta uređivan pa je tako jedna od nadogradnji bila dodavanje gradske ure, a ispod nje je u reljefu tornja oblikovan grb grada Rijeke. Također, ispod ure danas se nalazi dvoglavi orao koji kandžama drži urnu. Nekad se takva skulptura nalazila i na vrhu tornja, ali tijekom Prvog svjetskog rata uništena je.
Trg Ivana Koblera. Kada se prođe ispod Gradskog tornja, dolazi se do riječkog Starog grada. U Starom gradu, nekada, na mjestu gdje se danas nalazi Trg Ivana Koblera, bila je Placa, poprilično manje središte tog srednjovjekovnog grada. Na tom mjestu su se Riječani znali okupljati kako bi svjedočili proglasima, sklapali ugovore ili prodavali neka dobra.
Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula.
Lukobran Još popularno poznat i kao “molo longo” jer je dug oko 1707 metara, lukobran je danas u funkciji svojevrsne obalne šetnice. Gradnja lukobrana započela je 1872. godine, a ona je završena 1888. godine. 1908. je lukobran produžen, a tijekom privođenja Drugog svjetskog rata kraju, znatnije je oštećen. Morao je ponovno biti obnavljan i taj je proces obnove završio 1961. godine…
Izvor: https://topdestinacije.hr/rijeka-znamenitosti-najvece-hrvatske-luke/
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rogoznica
Rogoznica, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Naselje je smješteno na poluotoku (nekadašnji otočić Kopara spojen je s kopnom umjetnim nasipom u drugoj polovici XIX. st.) koji istoimenu uvalu, Luku Rogoznicu, dijeli na zapadni i istočni dio. Uvala Rogoznica sjeverno od rta Ploča je dobro zaklonište za jahte.
Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu.
Otok je prekriven šumom, a u samoj staroj jezgri prevladavaju kamene kuće zbog kojih je Rogoznica zadržala autentični šarm malog mediteranskog mjesta. Rogoznica je poznata kao prestižno nautičko središte Mediterana i jedna od najljepših i najsigurnijih luka.
Sakralne znamenitosti:
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je podignuta u 17. Stoljeću i zanimljiva po tome što je to jedino malo zdanje u Dalmaciji koja je šira nego duža.
Crkvu Sv. Nikole, crkvu Sv. Ivana Trogirskoga i Crkvu Gospe od Kapelice.
Slano jezero Zmajevo oko smješteno je na poluotoku Gradina i jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen. Okruženo je sa stijenama visokim od 4 do 24 metra, a duboko je oko 15 metara.
Rogoznica je dom najljepšoj marini na Jadranu, Marini Frapa. Po ocjeni njemačkog Master Yachting-a o Trade Leaders Cluba, Marina Frapa je najbolja hrvatska marina i najbolja nautička baza u svijetu. Nagrađena je Plavom zastavom, sadrži 10 gatova i tranzitni gat sa 700 opremljenih vezova, hotel, ugostiteljske objekte, bazen, sportske terene, noćne klubove i kongresne sale.
Tijekom ljeta, u Rogoznici se može uživati u bogatom kulturno-zabavnom programu: Ribarska noć, Rogoznička noć, Buđenje zmaja i Gospe od Kapelice.
Hodočašće Gospi od Kapelice slavi se početkom srpnja svake godine, kada se Gospina slika brodom dovozi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u pratnji djevojaka odjevenih u bijele haljine.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja