Ima puno razloga da bi se moglo govoriti o Hrvatima kao uskrsnom narodu. Malo je naroda koji imaju toliko bogatstvo riječi u vezi s uskrsnućem. I zato možemo opravdano reći da je hrvatski uskrsni jezik, piše Mile Mamić.

Čini li vam se, poštovani čitatelji, da nemamo osobnoga iskustva uskrsnuća? Ako malo dublje zavirimo u svoj život, otkrit ćemo koliko smo puta bili potišteni, bezvoljni, tjeskobni, klonuli, upali u beznađe, očaj, duhovnu smrt i izvukli se iz toga kao preporođeni, novi ljudi, puni poleta, zanosa, vjere i nade. Nije li i to uskrsnuće?!

Ima puno razloga da bi se moglo govoriti o Hrvatima kao uskrsnom narodu. Malo je naroda koji imaju toliko bogatstvo riječi u vezi s uskrsnućem

Znademo da smo kao pojedinci i narod imali svojih križeva, križnih putova, kalvarija i golgota. Sasvim je normalno da poslije klonuća, očaja, beznađa i mrtvila dolazi preporod, polet, ushit, uskrsnuće. Pojam Croatia rediviva nakon svih kalvarija i golgota obilježje je naše tegobne povijesti. Ta, nedavno smo se sjetili i „Krvavog Uskrsa“ i dragoga nam Josipa Jovića.

Ima puno razloga da bi se moglo govoriti o Hrvatima kao uskrsnom narodu. Malo je naroda koji imaju toliko bogatstvo riječi u vezi s uskrsnućem. I zato možemo opravdano reći da je hrvatski uskrsni jezik. Ima i dubljih razloga u hrvatskome jeziku gdje je bitno je li u pitanju živo ili neživo. Za razliku od kamen (neživo!), riječi mrtvac i pokojnik sklanjaju se jednako kao čovjek, prijatelj i brat. Imaju akuzativ jednine jednak genitivu: mrtvaca, pokojnika kao čovjeka, prijatelja i brata. Kamen se ponaša drukčije. Mrtvac i pokojnik kao živo, kao živi živcati. Ne samo u jeziku nego i u općinstvu, zajedništvu svetih.

Bez života i smrti nema uskrsnuća

Pojam uskrsnuća u uskoj je vezi s riječima život i smrt. Život i smrt zanimljiva su filozofska i teološka pitanja. Sveti Ivan Evanđelist, koji je prvi dotrčao do Isusova praznoga groba, u prvom retku Evanđelja piše: “U početku bijaše Riječ.“ (Iv 1, 1). Ta vječna BOŽJA RIJEČ jest ŽIVOT, SVJETLO, PUT, ISTINA. Ta RIJEČ BOŽJA postala je čovjekom da nas otkupi i da i mi po njemu imamo Život.

Bog ljubi čovjeka i želi mu život, sreću i blagoslov

Bog, Tvorac života u Ponovljenom zakonu (30, 15) kaže: „Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću…“ a malo dalje (30, 19-20) nastavlja: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga…“

Cijela Biblija je poziv na Život. Ona je ljubavno pismo Boga živoga živomu čovjeku. Imamo, dakle, na jednoj strani: život, sreću, blagoslov…, a na drugoj: smrt, nesreću, prokletstvo…

Kristovim uskrsnućem smrt je dobila smrtni udarac

Smrt je uljez. Treba ga ubiti. Uskrsli Krist, Bog i čovjek, Sin Božji, proslavljeni Jaganjac ostvario je to za sebe i za nas. Ta tri dana, od Velikoga petka do Uskrsa (nedjelje), zbivao se je najveći dvoboj u povijesti: Dvoboj Života i Smrti. On je kroz ljuti boj postigao najveću pobjedu u povijesti čovječanstva: Uskrsnuo je! Aleluja! Kristovim uskrsnućem smrt je dobila smrtni udarac. Krist je pobijedio svoju i našu smrt. On, Krist „je svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život.“ (Predslovlje na Uskrs)

Uskrsnuće u pravom i prenesenom smislu

O uskrsnuću se može govoriti u pravom i prenesenom smislu. Naša osobna i narodna uskrsnuća su u prenesenom smislu. Pravo uskrsnuće je ono Lazarovo, ono Kristovo. Pravo je uskrsnuće temelj uskrsnuća u prenesenom smislu. Da nema pravog uskrsnuća, ne bi ga bilo ni u prenesenom smislu. Bog, Tvorac života, koji svakom čovjeku u trenutku začeća udahnjuje neuništivi dah, duh, dušu, mogao bi i od kamena stvarati sinove Abrahamove (ali bi im bili geni kameni!). Svemogući Bog može i suhim, mrtvim kostima udahnuti život. (Ez 37, 1-14) On može povratiti „radost i veselje“ da mogu kliktati „kosti ponižene“. (Ps 51, 10) Magnet može iz mješavine s prahom pokupiti čestice željeza, kako kaže Isaac Newton. Ako to može obični magnet, kako to ne bi mogao neuništivi duh i svemogući Bog!? Kroz tu prizmu i u svjetlu Kristova stvarnog uskrsnuća treba gledati čovjekova egzistencijalna pitanja života, smrti i uskrsnuća, života u smrti, života poslije smrti, pa i života prije smrti (Robert Torre: „Ima li života prije smrti“).

Svaka je nedjelja spomen Kristova uskrsnuća

Začetnik života obećava i nudi čovjeku obraćenje, povratak u život, spasenje, vječni život, blagoslov, pravu, vječnu sreću. Najbolji odgovor na pitanje života i smrti, te života poslije (i prije) smrti dao nam je Isus Krist svojim životom, smrću, uskrsnućem, uzašašćem, poslanjem Duha Svetoga i svojim trajnim ostankom s nama na razne načine, osobito u svojoj Riječi, u Euharistiji, u svojoj Crkvi, koja je njegovo otajstveno tijelo. Svaka je nedjelja spomen Kristova uskrsnuća. Zato Rusi nedjelju zovo voskresenie.

U tom svjetlu smrt nije kraj: ona je preminuće, premosnica, prijelaz iz nižeg stupnja života u viši, vječni. Uskrsli Krist je jamac, i to vrlo solventni, u pravom smislu prepotentni, prevjerodostojni. On je Put, Istina i Život. „Ja sam uskrsnuće i život.“ (Iv 11, 25)

Kristovo uskrsnuće je nepobitna činjenica

I sveti Ivan Evanđelist i sveti Ivan Pavao Drugi nam životom svjedoče: Isus Krist je Istina! Isus je doista uskrsnuo! On je živ. Evanđelja donose izvješća o Kristovu uskrsnuću i susretima s Uskrslim. Djela apostolska i poslanice prožete su vjerom u Kristovo uskrsnuće i našom uskrsnom nadom. Vjera u „uskrsnuće tijela“ ušla je i u Vjerovanje i postala je temelj kršćanstva. Mnogi su vjerovali jer su vidjeli Uskrslog, bili su očevidci. Oni su nakon silaska Duha Svetoga neustrašivo svjedočili Krista uskrsloga i dali svoj život za vjeru u uskrsloga Krista. A glava se ne daje lako. Drugi su prihvatili njihovo svjedočanstvo i, ispunjeni uskrsnom nadom, bili su spremni dati život za tu istinu. Slijede tri krvava stoljeća progona kršćana, natopljena krvlju kršćanskih mučenika. Ali: „Krv mučenika sjeme je novih kršćana.“ (Tertulijan) Paklene sile smišljale su sve protiv Kristove uskrsne pobjede. Progonili očevidce, svjedoke i vjernike, proglašavajući to mitom. Tih progona ima puno i danas, na razne načine. Ali biblijski, psihološki, povijesni, arheološki i drugi dokazi nepobitno potvrđuju Kristovo uskrsnuće.

Evo jednog novijeg istraživačkog pothvata o uskrsnuću: Istraživač Lee Strobel htio je dokazati svojoj ženi kršćanki da je ne samo uskrsnuće nego i Kristovo postojanje mit. Svestrano je istraživao sve izvore koji mu mogu dati pouzdane spoznaje o tom, posjetio mnoge institute, razgovarao s relevantnim stručnjacima (povjesničarima, bibličarima, arheolozima, pravnicima). Usprkos svojoj zloj namjeri želio je ipak biti pravi istraživač: bio je spreman prihvatiti istinu o Kristu i uskrsnuću kakva god ona bila. Nakon višegodišnjeg svestranog istraživanja zaključio je: Kristovo postojanje, smrt na križu i čudesno uskrsnuće nepobitna su činjenice i gotovo najbolje potvrđeni događaji toga vremena.

Obilje uskrsnih riječi u hrvatskome jeziku

Uskrsnuće Gospodinovo (lat. Resurrectio Domini) najvažniji je kršćanski blagdan. Postoje još tri naziva: Uskrs, Vazam (Vuzem) i Pasha. Uskrs je najčešći naziv blagdana. Ta je riječ u uskoj vezi s riječi krijes. S tim je u vezi i iskra. Postoje i glagoli uskrisiti i uskrsnuti. Jedan je prijelazni, a drugi nije. Oba su nam potrebna. Većina jezika (grčki, latinski, pa i moderni jezici) za pojam „uskrsnuća“ imaju uglavnom opisne riječi koje bi odgovarale našim riječima: ustati od mrtvih, dignuti se (odozdo gore), što se čini pleonastično, suvišno. Istaknuti naš teolog fra Bonaventura Duda u članku „Uskrsnik i budućnik“ ističe duboki teološki smisao naše stare riječi Uskrs. Njezina teološka dubina proizlazi iz značenja njezina korijena krijes „najviši i najžarči sunčev domet o ljetnom suncostaju“, „oganj što se je palio tomu u čast“. Sve to ima silnu simboličnu sposobnost da izrazi svu dubinu onoga što nam Uskrs znači – uskrsnu slavu i pobjedu. To svakako nadilazi ono značenje koje bi proizlazilo iz odgovarajuće grčke, latinske, njemačke riječi: „ponovno ustati ili podići (se)“. Naša riječ jest jednakovrijednica odgovarajućim stranim nazivima u temeljnom značenju, ali ona ih nadilazi dubinom svoga značenja. Ona sadrži svu onu intenzivnost života što ga u sebi krije Kristovo uskrsnuće. Ona znači i ono „čudesno rađanje vatre, kao najintenzivnije stanje sunca, izvora života, svjetla, topline“. Naša je riječ punija.

Glagolska imenica uskrsnuće može biti ime blagdana ili njegov dio: Uskrsnuće Gospodinovo. Može biti i opća imenica. Imamo i pridjev uskrsni i uskršnji. Obično dajemo prednost jednostavnijem liku (bez glasovnih promjena) – uskrsni. Možemo slaviti Uskrs. Imamo i uskrsovati. Drugo je uskrsnuti i uskrisiti.

Riječ Vazam neki objašnjavaju kao grčku riječ (grčki asimos = beskvasan, beskvasni kruh). Drugi je dovode u vezu sa starim glagolom vzeti jer se nakon korizmenoga nemrsa moglo uzeti i jesti meso. Možemo stoga s relativnom sigurnošću uzeti da je riječ Vazam stara i dobra naša zamjena za internacionalizam Pascha. Riječ Vazam dominantna je na čakavskom prostoru, a na kajkavskom prostoru javlja se u liku Vuzem.
Riječ Vazam nema veliku obitelj riječi kao Uskrs.

Riječ Pasha, hebrejski pesahʼ, aramejski pashaʼ u liku Pascha ušla je u grčki i proširila se u latinski i druge, osobito romanske jezike, gdje je živa i danas. Ta je riječ u hebrejskom značila najveći židovski blagdan kojim se slavila uspomena na izlazak iz egipatskoga ropstva (što otvara mogućnost da znači i sve druge izlaske i prelaske iz jednoga stanja u drugo, obično iz zla u bolje). Značila je i janje koje su Židovi blagovali o blagdanu Pashe. U kršćanstvu ta riječ dobiva nova značenja: 1. Kristova muka, smrt, uskrsnuće, uzašašće i silazak Duha Svetoga. (To je značenje lako dobila po simbilici Krista, njegove žrtve i euharistije i janjeta koje se žrtvovalo i blagovalo o židovskom blagdanu.) 2. Sam blagdan Kristova uskrsnuća. Ona znači i „Jaganjac Božji koji se za nas žrtvuje“. On je pasha naša, kako kaže sveti Pavao. Ni Pasha nema toliko popratnih riječi kao Uskrs.

Sva tri naziva mogu biti dopuna glagolu slaviti: Slaviti Uskrs, Vazam, Pashu. Valja istaknuti da se riječi Vazam i Pasha stručno upotrebljavaju i u širem značenju. Tako npr. vazmeno ili pashalno otajstvo obuhvaća muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i silazak Duha Svetoga. Riječ Uskrs običnija je za sam blagdan premda bi i ona po dubini svojega značenja mogla obuhvaćati sve to.

Napomenimo i to da vrijeme od Uskrsa, Vazma do Duhova nazivamo uskrsnim ili vazmenim vremenom. Ono traje 50 dana.

Neposredno prije svoje muke i smrti Jaganjac Božji, naš prijatelj i brat, učinio je dvije neshvatljive, dalekosežne, prekrasne stvari:

1. Svojim preobraženjem je nekim apostolima pokazao kako će izgledati njegovo uskrslo, proslavljeno tijelo. Vidjeli su njegovu slavu.
2. Na Posljednjoj večeri je ustanovio Euharistiju. To je sakramenat jedinstva Isusa s nama, nas međusobno, Isusa i nas s Presvetim Trojstvom, jedinstva Zemlje i Neba, zemaljskog i nebeskog, ljudskog i božanskog, vremenitosti i vječnosti. Pa to je divota! Čudesna euharistijska matematika omogućuje svima nama da blagujemo KRUH ŽIVOTA, KRISTOVO TIJELO I KRV. Omogućuje svima da primamo otvorena srca čitavoga proslavljenog JAGANJCA BOŽJEGA. A jedan je Krist, Jaganjac, Kruh. U njemu i mi možemo biti jedno.

Proslavljeni Jaganjac nas sve poziva na svoju gozbu – slavlje uskrsne pobjede. On žudi za nama kao košuta za izvor-vodom.

Otkupitelju moj, divni Uskrsniče, kako da te ne volim!?

Neka Marijana Zovko svojom pjesmom „Svjedočenje“ raspiri u nama uskrsni žar i stvori plam:

„Nek u tebi ljubav plamti, i svjedoči što si čuo. Srcem vjeruj, dušom pamti da je Isus uskrsnuo!
Nek u tebi ljubav plamti, širi dalje što si čula. Srcem vjeruj dušom pamti: Riječ je tijelom uskrsnula!“

I ova je lijepa:

Uskrsli Kriste, tebi vjerujemo mi da i naš uskrs jednom mora svanuti!
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Dr. sc. Mile Mamić