Predmet ove analize su zastrašujuće paralele između Srbije i Hamasa u smislu konceptualne i političke kulture koja promovira despotizam i autoritarizam kao oblike vladavine. Ovakvo preferiranje, odnosno tihi pristanak građana na ovakav duh vladanja, stvorio je preduvjete za skliznuće na teren “humanitarnog despotizma” alias legaliteta modernog terora – donosi Geopolitika.news

Despotizam i autoritarizam protiv liberalne demokracije

Despotizam i autoritarizam najutvrđeniji su oblici vladavine i političke kontrole u svijetu, iako su to nijansirani izrazi i različito se koriste u političkoj literaturi. Pogledajmo pobliže ove izraze i njihov odnos s liberalnom demokracijom. Uz pomoć pravne filozofije Immanuela Kanta, uspijevamo pomoći razjasniti ovu tezu koristeći se kantovskom kritikom despotske demokracije kao normativni standard za procjenu kompatibilnosti srpskog despotskog populizma s demokracijom.

Despotizam – prepoznat je, odnosno prihvaćen u političkoj literaturi kao oblik vladavine gdje jedna osoba ili manja grupa ima apsolutnu vlast i autoritetom odlučuje o životu i sudbini građana. U odnosu na liberalnu demokraciju, despotizam se često smatra antonimom liberalne demokracije. U suvremenom kontekstu, kada govorimo o despotizmu, skloni smo razmišljati o režimima koji nemaju smisla i spremnosti za odgovornost, zaštitu ljudskih prava i uključivanje građana u procese donošenja odluka.

S druge strane, autoritarizam je definiran vladom u kojoj vođa, stranka ili elita ima moć, ali ne dominira s toliko autoriteta kao u despotizmu. Autoritarnost često ima složeniji međuodnos s elementima autoritarne kontrole, no može postojati nekoliko vrsta uključenosti građana i institucija. Neke autoritarne zemlje imaju zahtjeve koji se odnose na učinkovitost i stabilnost, dok prava i slobode građana mogu biti povrjeđeni.

Za neke su despotizam i autoritarnost pojmovi koji su u sukobu s osnovnim vrijednostima i načelima liberalne demokracije, uključujući poštivanje ljudskih prava, odgovornost i uključivanje građana u procese donošenja odluka. Poštena i razumna procjena ovih uvjeta uključivali su analizu specifične situacije i konteksta u kojem se koriste.

Predmet ove analize su, međutim, zastrašujuće paralele između Srbije i Hamasa u smislu konceptualne i političke kulture koja promovira despotizam i autoritarizam kao oblike vladavine. Ove paralele ne bi imale stabilne temelje da srbijansko i palestinsko društvo nemaju značajne aproksimacije u koncepcijskoj razini upravljanja i općenito političke kulture koja podržava despotizam i autoritarizam kao oblike vladavine. Ovakva preferencija, ili tihi građanski pristanak za ovaj oblik vladavine, stvorila je preduvjete za skliznuće dotičnih društava na teren “humanitarnog despotizma” alias zakona modernog terora. Ta nelegitimnost ne dolazi samo kroz medijske manipulacije i ekonomske interese, rekao bi filozof Alain Badiou [1], zato je demokracija ugrožena.

…

Njemački filozof i sociolog Weber (1922: 157) također izražava činjenicu da “nedostatak stava i znanstvena ‘objektivnost’ […] nemaju nikakav unutarnji odnos”.[2]

Izvješća o humanitarnom despotizmu i modernom srpskom teroru u konkretnom slučaju daje prednost nalazu, odnosno našoj pretpostavci o dotičnim paralelama. Ono što se misli je da nije dužnost (empirijske) znanosti da bude obavezna specificirati pravila i ideale za društveno djelovanje ili da ih izvodi iz promatranja i analize društvenog djelovanja. Međutim, činjenica je da “objektivna valjanost svih empirijskih spoznaja leži isključivo u slaganju date stvarnosti prema kategorijama koje su subjektivne u određenom smislu, odnosno u tome što predstavljaju pretpostavke našeg znanja i temelje se na pretpostavkama o vrijednosti onih istina da nam samo empirijsko znanje može dati konkretne podatke”. (Weber 1949: 110) [3].

Srbiju i Hamas financira EU

U akademskom svijetu, ali čak ni u političkom tisućljeću prije stoljeća, ne postoji opća ili potpuna suglasnost kojom bi se utvrdilo kako je Europska unija tolerirala, ili nije tolerirala, pitanja koja se mogu protumačiti kao humanitarni despotizam na Bliskom istoku, alias u Srbiji i općenito u jugoistočnoj Europi. Još manje ovaj argument može stajati kao teza u odnosima EU-a s Jugoistočnom Europom, koju od sada nepravedno nazivamo pežorativnim nazivom Turski Balkan. Tolerancija Srbije je već plivačka činjenica.

Bliski istok pogođen je brojnim sukobima i političkim napetostima, a ljudska prava često su postala predmetom međunarodne kritike.

Autoritarno ponašanje nekih lidera na Balkanu također je postalo predmetom ovih međunarodnih kritika. Međutim, Bruxelles je nastavio koketirati s despotima ili Bliskog istoka ili onima u jugoistočnoj Europi. Ogledan primjer je ekstremna tolerancija autoritarnog ponašanja do mjere despotizma srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

EU je često koristio instrumente kao što su diplomacija, ekonomska pomoć i sudjelovanje u pregovorima kako bi pomogao u rješavanju sukoba i poboljšao stanje ljudskih prava. Međutim, teško je napraviti snažnu generalizaciju o tome kako se EU bavio pitanjima ljudskih prava i autoritarnim politikama u cjelini u jugoistočnoj Europi, budući da se ti odnosi i politike razlikuju od zemlje do zemlje i ovise o razvoju događaja.

***

Srbiju i Hamas već dugo financira Europska unija. Srbija je zemlja s homogenim pravoslavnim stanovništvom, izravno podržana od Rusije. No, od kapitulacije u Kumanovu, 9. lipnja 1999., Srbiju začudo štite nekadašnji tradicionalni saveznici unutar EU, dok je u integracijskim procesima, uključujući i Berlinski proces, ona najveći financijski korisnik od svih država. regije. I u posljednjem procesu jedino je Srbija imala koristi koliko i svih ostalih pet balkanskih država zajedno, koje tvrde da su dio EU.

Hamas, iako sunitska organizacija, izravno financira šijitski Iran, a ranije i do danas izravno i neizravno monarhije Arapskog zaljeva i Europska unija.

Europska unija kaže da je najveći svjetski donator palestinskih vlasti. Prema Europskoj komisiji, oko 1,2 milijarde eura poteći će iz Europe na palestinska područja u sadašnjem razdoblju od 2021. do 2024. [4]

I Srbija i Hamas svoju strategiju temelje na teroru. Razlika između Srbije i Hamasa na tom je području vrlo formalna.

Naime, ako obratimo pozornost na postignuća Srbije samo tijekom posljednja tri desetljeća, onda ispada da je Srbija struktura koja je organizirala i odgovorna za četiri rata tijekom procesa raspada Jugoslavije, u kojem slučaju je izazvala genocid prvo nad Bošnjacima, a potom i nad Albancima na Kosovu.

U međuvremenu, Srbija je vojno-terorističkom agresijom 24. rujna na Kosovu teško isprovocirala otvaranje druge ratne fronte u Europi. Vidite, moralna degradacija EU je još veća, kada financira Srbiju.

Ono što se dogodilo 24. rujna blijeda je kopija ruskih planova primijenjenih na Krimu i Donbasu prije početka masovne invazije na Ukrajinu koja je počela 24. veljače 2021. Sramotni neuspjeh Srbije trebali bi iskoristiti albanska strana i naši partneri, u skladu s našom nacionalnom strategijom i interesom za postizanje mira, odnosno okončanje nametnutog dijaloga za dobrobit Kosova.

Ideologija kao temelj ekstremizma

U objektivnoj analizi važno je uočiti da su Srbija i Hamas različiti akteri u međunarodnom kontekstu, s različitim karakteristikama, ciljevima i poviješću. Srbija je država na Balkanu, dok je Hamas palestinski politički i vojni pokret, velikim dijelom politička formacija koja se identificira s budućom palestinskom državom. Međutim, paralele među njima, kao što ćemo primijetiti, su dosljedne. Pogledajmo neke aspekte koji mogu predstavljati pojedine paralele, usprkos njihovim značajnim razlikama:

1. Teritorijalne pretenzije i pretenzije na određeni dio teritorija: Srbija je bila uzročnik četiri rata tijekom procesa raspada Jugoslavije, u kojima je izvršila genocid nad Bošnjacima u Bosni i genocid nad Albancima na Kosovu. Vlada Kosova je ovih dana, dok se čini da dijalog uz posredovanje EU ima nametnuti epilog stvaranjem srpske zajednice na Kosovu, upozorila da je u procesu okončanja optužbe za genocid koju je Srbija provela u 1998. /99.

Srbija je imala i ima potraživanja prema susjednim državama, prije svega prema Bosni i Kosovu, no nedavno je otkrila svoju strategiju unutarnjeg proždiranja Crne Gore. Srbija je, unatoč slaganju s Briselskim sporazumom [27. veljače 2023.], paralelno s diplomatskim dijalogom, pripremala agresiju na Kosovo. Nedavno je bez oklijevanja izjavila da osim što ne priznaje neovisnost Kosova, odbija priznati i njegovu teritorijalnu cjelovitost. Dakle, zabrinutost upozorava na sljedeću agresiju. U isto vrijeme Hamas je u sukobu s Izraelom oko teritorija Palestine i proglašenja nezavisne palestinske države.

2. Zaštita prava zajednice ili skupine: U slučaju Srbije i dalje se inzistira na navodnoj zaštiti prava srpske zajednice u Bosni, Crnoj Gori, uključujući i onu na Kosovu. S druge strane, Hamas se predstavlja kao organizacija koja štiti prava Palestinaca u razdoblju sukoba s Izraelom.
3. Opasnosti od međunarodne zajednice i diplomatska izolacija: Srbija je imala trenutke diplomatske izolacije, posebice tijekom i nakon rata na Kosovu. U slučaju Hamasa, organizacija je imala status koji je priznat kao teroristička organizacija od strane nekoliko zemalja i međunarodnih organizacija.
4. Način financiranja: Srbiju i dalje na gospodarskom i financijskom planu podržava prije svega EU, ali na diplomatskom i vojnom prije svega Rusija i Kina.

Hamas ima redovitu potporu iz Irana, ali i financijsku iz EU!

…

Tvrdnje koje u slučaju Srbije dolaze, bilo s europske desnice, bilo s liberalne ljevice, da Bruxelles podržava srpski narod i proeuropsku oporbu, čine se jednako površnima kao i u slučaju Palestine, ako ne i gore.

Vlada Srbije izravni je korisnik financijske potpore EU-a. Ova sadašnja vlast Srbije nije ništa, ali baš ništa, drugačija od one Miloševićeve. Niti u ideološkom planu niti u projekcijama i strategijama širenja. To je poznata, javna činjenica.

Izjave čelnika Srbije da nikada neće priznati neovisnost Kosova, a nedavno, sasvim otvoreno i ne bez arogancije, navode da ne priznaju čak ni teritorijalni integritet Kosova, otvoreni su izraz ekspanzionizma.

Na prvi pogled čini se da nema izravne veze između Srbije i Hamasa na ideološkoj razini. Ali, u biti, ekstremizam i politička i vojna strategija imaju svoje izvorište u ideologiji. Srbija je kroz vrijeme svog postojanja kao moderna država izradila preko dvadeset planova za istrebljenje Albanaca. Projekt ekspanzije na štetu Albanaca počeo je nakon priznanja Srbije kao neovisne države na Berlinskoj konferenciji [1878.]. Povijest je već pohranila u svoje sjećanje invaziju i prvo etničko čišćenje u pokrajini Nish e Toplica do Vraja e Kurshumlia [1878].

Na prvi pogled čini se da je Srbija zemlja drugačije povijesti i kulturnog konteksta od Hamasa, palestinske političke i vojne organizacije, ali duboko uvažavanje razlika navodi nas na logične zaključke da su sličnosti vrlo velike. Dakle, veze Srbije s Hamasom nisu samo na vojnoj razini. U nekim slučajevima mogu se uočiti neke paralele u tome kako svaki entitet rješava pitanja kao što su teritorij, autonomija i odnosi s različitim zajednicama.

…

Međunarodna svijest u pokretu

Od terorističkog napada islamističkih militanata Hamasa na Izrael [7. listopada] i izraelske protuodgovornosti u Pojasu Gaze koji kontrolira Hamas, sukob na Bliskom istoku ponovno je privukao pozornost svjetske javnosti.

Potreba za rješavanjem bliskoistočnog sukoba vratila se u međunarodnu svijest: mnogi su glasovi za rješenje s dvije države.

U borbi za trajni mir između Izraela i Palestinaca, dvodržavno rješenje predviđa, osim države Izrael, i suverenu palestinsku državu na području između Sredozemlja i rijeke Jordan. Teroristički napad Hamasa možda je odgodio ovo rješenje za prikladnije vrijeme, ali se ne može koristiti kao alibi za uskraćivanje prava palestinskom narodu na postojanje.

Neuspjeh testa agresijom 24. rujna i obranom bandita, proglašenjem trodnevne žalosti, dovoljno govori o srpskom cilju.

Optužbe da je pomoć Europske unije Palestincima kontrolirana i kanalizirana, ide za život u civilne i humanitarne svrhe, jako su naivni.

Hrvatski specijalizirani portal za geopolitiku “Geopolitika News” u jednoj od najnovijih analiza naglašava ovu činjenicu: “Hamas je gospodar ne samo financija, već i života i smrti, ne samo u Gazi, već i na svim palestinskim teritorijima, uključujući, naravno, Zapadnu Obalu, gdje mu se ne može oduprijeti palestinska vlast proizašla iz Fataha“.

No oni koji poznaju političku povijest regije i stare agende, ali koje uvijek ostaju aktualne, čini se da je proglašenje Jordana palestinskom državom ponovno na diplomatskom stolu.

Izraelska politika desetljećima tiho i ustrajno forsira jordansku opciju.

Kako piše hrvatski analitičar, prema ocjeni nositelja te ideje, Hašemitska Kraljevina Jordan već je palestinska država i nema stvarne potrebe za stvaranjem drugog oblika palestinskog državljanstva. Ovakvo rješenje palestinskog pitanja dugogodišnji je san Izraelaca i dobrog dijela arapske politike.[6]

Rješavanje palestinskog pitanja prema jordanskoj opciji stara je ideja. Temelji se na činjenici da Palestinci čine najmanje 60 posto stanovništva Jordana. Ako bi se ova ideja ostvarila, tada bi palestinska država nastala ujedinjenjem dijelova Zapadne obale ili Zapadne obale u cjelinu s Jordanom ili Transjordanom, gdje prevladava palestinsko stanovništvo.

U opširnoj analizi židovskog analitičara i publicista Moshe Danna, objavljenoj u Jewish News Syndicate 3. svibnja 2018., “problem s ‘rješenjem dviju država’ – stvaranjem nezavisne suverene palestinske države zapadno od rijeke Jordan – je da palestinska država već postoji istočno od rijeke Jordan; njegovo ime je Jordan. Stanovništvo mu je uglavnom “palestinsko” i nalazi se u istočnom dijelu onoga što se nekada zvalo “Palestina”. Dakle, demografski i zemljopisno, Jordan je palestinska država.”[5]

Zaključujući svoju analizu, Moshe Dann zaključuje: “Promicanje Jordana kao arapsko-palestinske države u skladu je s međunarodnim pravom i britanskim mandatom nad Palestinom koji je Jordan uspostavio 1922. godine kao dio dvodržavnog rješenja.” [6]

I Bliski istok i Balkan ostaju područja američkog interesa, Ahilova peta američke politike. To je vidljivo i kroz cijelo vrijeme dok traje rat u Gazi, kao i odugovlačenje dijaloga između Kosova i Srbije.

Lider bosanskih Srba Milorad Dodik, piše Euractiv, ponovo je podržao stvaranje nove države koja bi ujedinila sve Srbe na Balkanu, tvrdeći da je to njihovo legitimno pravo jer je, kako je rekao, ostalo neriješeno jedino srpsko nacionalno pitanje. to područje.

Tu je tezu otvoreno branio u intervjuu koji je dao ruskom propagandnom servisu Sputnjik u zadnjem tjednu listopada, objašnjavajući da Kosovo i Crnu Goru, kao i Republiku Srpsku, vidi kao dio „Velike Srbije“ [7] .

Nakon ove ratoborne izjave Milorada Dodika, uslijedila je reakcija američkog veleposlanika u Sarajevu, čime je još jasnija dugoročna opredijeljenost SAD-a u regiji. Iznenađenje je bila potpuna tišina u europskim središtima!

Izbijanje izraelsko-palestinskog rata prijeti prerastanjem u širi regionalni rat, dok odbijanje Briselskog sporazuma od strane Srbije [27. veljače 2023.] znači korak bliže izbijanju druge ratne fronte u Europi.
Gore smo potvrdili očitu činjenicu da je Srbija pod izravnom kontrolom Rusije, koja je i dalje zainteresirana za drugu frontu rata na Balkanu. Hamas zapravo izravno vodi Teheran, koji je i dalje snažno zainteresiran za regionalnu dominaciju i jasno se protivi postojanju države Izrael.

I na tom planu Srbija i Hamas imaju nešto zajedničko: već su pozicionirani kao antizapadne državno-političke strukture i saveznici Rusije i Irana, koji su trenutno najveći saveznici naspram Zapada. Stoga ova paralela između Srbije i Hamasa, koja je vezana i uz njihove mentore, snažno pojačava rečenicu da geopolitika ne poznaje ideološka opredjeljenja, već samo državne interese.

izvor: Geopolitika.news

Napomena: stavovi autora su njegovi osobni i ne znače nužno i stavove redakcije portala Croativ.net.

_____________________

* Dr Sadri RAMABAJA je direktor Albanskog Instituta za Geopolitiku
_____________________
1. https://www.bpb.de/mediathek/video/200307/der-demokratische-despotismus/
2. https://library.oapen.org/bitstream/id/7d1ecd5f-ea58-46a3-aca1-d336af640121/647071.pdf
3. https://library.oapen.org/bitstream/id/7d1ecd5f-ea58-46a3-aca1-d336af640121/647071.pdf
4. https://www.tagesschau.de/ausland/europa/eu-finanzierung-palaestinenser-100.html
5. Moshe Dann: https://www.jns.org/jordan-as-palestine-a-paradigm-shift-for-a-two-state-solution/
6. Ibd
7. https://euractiv.hr/politika/a5000/Celnik-bosanskih-Srba-Milorad-Dodik-i-u-ponedjeljak-govorio-o-Velikoj-Srbiji.html