Connect with us

Društvo

I nakon licemjerne komemoracije u Jasenovcu, vladajući ne reagiraju na Rezolucije EU o osudi zločina komunizma

Published

on

Degutantna izjava Predsjednika Milanovića o HOS-u

Unatoč strogoj zabrani Stožera civilne zaštite RH o mjerama za suzbijanje zaraze koronavirusom , koja vrijedi za obično građanstvo, o pravilima ponašanja, ona očito ne vrijede za političku elitu, jer je licemjerno održana komemoracija u Jasenovcu, a  tri predstavnika vladajuće garniture nisu bili na propisanoj udaljenosti, niti su imali maske na licu. Neka se vidi tko je vlast!

tri jahača apokalipse

Izjavom nakon polaganja vijenaca osramotio je sebe, državu Hrvatsku, kojoj je Predsjednik i pljunuo na hrvatske branitelje i Domovinski rat , osobno sam Predsjednik države Hrvatske Zoran Milanović. Nepojmljivo, nedolično i politički nekorektno!

Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, rekao je: “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”

“Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod ‘ZDS’ borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom”, lamentirao je Predsjednik.

“Republika Hrvatske je priznata u siječnju 1992., tad je počela ta serija priznanja. “Mi smo i u socijalizmu imali najveći broj državnih atributa. Nadam se da će neke stalno iritantno prisutne teme nakon pandemije splasnuti. I da ćemo ih na ljude koji ih budu potencirali gledati s podsmijehom, a ne s prijezirom”, dodao je.

Što se komemoracije za žrtve Bleiburga koja će održati na Mirogoju tiče, Milanović je kazao: “Nisam nikada išao i neću ići. Moj stav je poznat”. 

Predsjednik države svih Hrvata, ne priznaje hrvatske žrtve, ustvari priznaje samo žrtve NDH režima, ali žrtve komunističkog, totalitarnog  YU režima,  ne želi priznati ni komemorirati! To je dokaz da imamo za predsjednika osobu koja je mentalno još uvijek u yugokomunizmu, koja spominje bivšu socijalističku tvorevinu, i za koju je iluzorno očekivati da prizna i provede Rezolucije EU o osudi komunizma.

Premijer Plenković nema sluha za “revizionizam”

Povijesna istraživanja su njemu revizionizam?

jasenovac titov logor

75 godina komunističkog sakrivanja i lažiranja povijesti, čiji zločini  tek izlaze  na vidjelo su revizionizam? Naravno, zločine komunizma treba  i dalje  sakrivati i lažirati, jer Hrvate treba držati zarobljene, prestrašene, korumpirane ! Njima odgovara jedino , uhljebljena i zamrznuta Hrvatska.

“Da osudimo strahote koje su se događale tijekom drugog svjetskog rata ovdje. Vlada i ja osobno ovdje smo već četvrtu godinu upravo na službeni dan komemoracije. Na taj način kontinuirano pokazujemo naš pijetet prema žrtvama. Ove godine je bila velika obljetnica Auschwitza i tada smo vrlo jasno osudili nacističke zločine. Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile tijekom 2. svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu”, istaknuo je Plenković.

Premijer Plenković pokazuje svoju dvoličnost isto kao i Predsjednik RH. Za njih zločini komunističkog totalitarnog zločinačkog YU režima ne postoje i ne bi se smjeli ni istraživati, jer ” ova vlada nema nikakvog sluha za revizionizam, što se tiče konkretnih projekata ja ću to vidjeti s nadležnim ministrom”

Ne bi ni slučajno Premijer RH otišao komemorirati na pr. u Tezno i tamo izjaviti, kao Predsjednik Vlade svih Hrvata , parafraziram;

 Došli smo da osudimo strahote Križnog puta, žrtve bačene u oko 600 jama, da na taj način kontinuirano pokazujemo  naš pijetet prema žrtvama yugokomunističkog totalitarnog režima . Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile nakon završetka ratnih operacija uspostavom komunističkog totalitarnog režima u bivšoj Jugoslaviji!”

20101204041723bleiburg_spomen_ploca_maribor_groblje_dubrava

Ali to je samo pusta iluzija da bi premijer svih Hrvata tako govorio! A trebao bi! U jednoj demokratskoj zemlji  trebao bi se suočiti  sa svakim djelom hrvatske povijesti!

Stoga izostanak bilo kakve reakcije vladajućih na Rezoluciju EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o osudi komunizma, jasan je pokazatelj tko vlada Hrvatskom.

Iz ove jasenovačke komemoracije, još je jasnije, još je tužnije, još je nevjerojatnije  vidljiva opredjeljenost državnog vrha. Njima nije stalo do hrvatske žrtve, nije im stalo do hrvatskih branitelja, ni Domovinskog rata, ni do države Hrvatske., a još manje do hrvatskog naroda!

Njima je bitno sakriti žrtve yugokomunističkog režima, bitno im je da se istina o tom zločinačkom YU režimu ne sazna, da svako istraživanje proglase revizionizmom. Bitno im je samo održavati yugo-komunistički i velikosrpski mit o Jasenovcu,  koji onda služi velikosrpskoj politici za opravdanje strašnih  zločina  koje su počinili nad Hrvatima.

Premijer Andrej Plenković imao je idealnu prigodu krenuti ka ozdravljenju i demokratizaciji hrvatskog društva i hrvatske države, ali očito nije mogao ili nije htio?

Andrej  Plenković, veliki europejac, koji nam je nametnuo Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, koji se kada dođe u EU sav ozari i sjaji kao da ga je sunce obasjalo, odjednom ne provodi Rezoluciju o izjednačavanju komunizma i fašizma kao istog zla, pravi se da te Rezolucije nema! Zašto?

A EU Parlament mu je donio  riješenje na dlanu , riješenje koje je on pokušao naći kada je oformio Vijeće za suočavanje sa prošlošću, a koje nije imalo snage donijeti ispravan politički pravorijek. EU Parlament je imao  demokratsku snagu i volju da spomenutu Rezoluciju izglasa i jasno definira.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))

5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava

22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

Rezolucija je dostavljena vladama i parlamentima država članica EU, a hrvatska Vlada i Sabor prave se da ništa ne znaju.

Pisala sam u više navrata svim državnim institucijama, Povjereniku za informiranje, bivšoj Predsjednici kada su bila sučeljavanja u izbornoj kampanji, EU parlamentu , a odgovore sam dobila samo od Pulskog gradonačelnika i EU Parlamenta .

Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora, ministri, saborski zastupnici , nitko mi nije odgovorio, nemaju kulturu odgovarati na pisma hrvatskih građana, jer su oni ionako tu samo da bi mi za njih glasali na izborima.

Ima sasvim dovoljno  pokazatelja koji ukazuju na razloge zbog kojih je prešutio tu Rezoluciju, a i one prije nje. Jer nije samo ova Rezolucija osudila zločinački totalitarni komunistički režim. Prije nje izglasana je Rezolucija 1481 / 2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006, godine

Ta Rezolucija usvojena je na osnovu podataka iz Crne knjige komunizma po kojoj je komunizam iza sebe ostavio 97 milijuna mrtvih ljudi. Više i od poginulih u cijelom 2.svjetskom ratu. Zanimljivo je da je tu Rezoluciju potvrdio i Hrvatski Sabor i donio

DEKLARACIJU

O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE

1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.

2. Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.

3. Zločini komunizma su opravdavani u ime »teorije« o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje.

4. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam).

5. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

6 . Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

7. Totalitarni komunistički režimi još su uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

8. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.

9. Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.

10. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

11. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.

Klasa: 018-05/06-01/03

Zagreb, 30. lipnja 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora  Vladimir Šeks, v. r.

Pogledajte kako je jasno i nevosmisleno osuđen komunizam kao totalitarni sustav u kojem su stradavali  neistomišljenici, kao žrtve o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje. Znači komunisti  su ubijali  svoje sugrađane bez imalo grižnje savjesti

Premijer Plenković ne samo da ne poštuje Rezolucije EU o osudi komunizma, nego ne poštuje ni Deklaraciju Hrvatskog Sabora!

I nakon osude i isprike Hrvatskog Sabora 2006 godine i dalje nema  pomaka u društvenoj klimi. I dalje su mediji yugokomunistički, i dalje je Pravosuđe yugokomunističko, i dalje se progone hrvatski branitelji sa HOS-ovom zastavom, i dalje je praznik Dan antifašističke borbe, kojeg nema ni jedna zemlja u EU.

EU obilježava Dan pobjede 9.svibnja , dan kada je potpisana kapitulacija Njemačke.

I to je sve, nama antifašizma, nema komunističkih događaja kao praznika!

7. svibnja 1945. godine njemačka vojska potpisala je kapitulaciju, čime je završen Drugi svjetski rat u Europi.

Potpisivanje je obavljeno u francuskom gradu Reimsu, inače tradicijskom mjestu krunidbe francuskih kraljeva. U ime Njemačke svoj je potpis stavio general-pukovnik Alfred Jodl, šef operativnog stožera vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht – OKW). Jodl je ujedno bio predstavnik novog njemačkog predsjednika admirala Karla Dönitza, kojega je Hitler u svojoj oporuci Dönitza imenovao novim predsjednikom Njemačkog Reicha.

Sporazum o predaji trebao je stupiti na snagu sljedećeg dana, 8. svibnja, pa se taj dan računa kao datum završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Zanimljivo je da su saveznici namjerno htjeli da predaju potpiše predstavnik njemačkog vrhovnog vojnog zapovjedništva (OKW).

Drugi puta kapitulaciju su potpisali zbog borbi koje su se još vodile u Berlinu

“Mi, dolje potpisani, koji pregovaramo u ime njemačkog vrhovnog zapovjedništva, slažemo se s bezuvjetnom kapitulacijom svih naših oružanih snaga na kopnu, moru i u zraku…”

Bilo je sedamnaest minuta poslije ponoći 9. svibnja 1945. kada je njemački feldmaršal Keitel, uzeo nalivpero i polako potpisao akt o bezuvjetnoj kapitulaciji Njemačke. Nakon njega potpisali su ga ostali njemački predstavnici, a zatim predstavnici pobjednika sovjetski, američki, britanski i francuski izaslanik.

A u Hrvatskoj je državni praznik,  u spomen , na događaj, koji nema nikakve veze sa uspostavom sadašnje Republike Hrvatske!

U Republici Hrvatskoj  koja je nastala u pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države, državni praznik je u spomen na događaj koji se zbio 1941.godine? Kojeg li apsurda? Događaj koji nema nikakve veze sa sadašnjom Republikom Hrvatskom.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved