Ima nešto više od mjesec dana kako je fatalna Ella Dvornik, po zanimanju blogerica i influencerica (kako to gordo zvuči) objavila svoj InstaStory iz čijeg su sadržaja njezini brojni fanovi iščitali skrivenu (šifriranu) poruku da je (hotimice ili ne) možda (naglasak je na “možda”) otkrila spol bebe koju nosi.

Naime, u pitanju je bila igra riječi što ih je spomenuta blogerica i influencerica (inače izuzetno elokventna osoba s ekstremno izraženim talentom verbalne i neverbalne komunikacije) izgovorila, pa budući da već jedno dijete ona i suprug imaju, u tom su izričaju obožavatelji njezina lika, djela i potomstva pokušali pronaći ključ za donošenje parametara na temelju kojih bi se mogli izvući zaključci koji bi eventualno upućivali na možebitne indicije a u svezi glede spola ovog drugog, nerođenog djeteta.

I, naravno, nikako nije moglo ostati na tomu, kao što i inače kod velikih događaja biva. Trakavica se nastavila, a raja nagađala (muško…žensko…muško…žensko…) do te mjere da nam se svima zavrtjelo u glavama. Bili smo na rubu živaca i na izmaku snaga, gotovo smo izgubili nadu poput očajnika u pustinji bez vode, kad…eto ti ga, onda kad smo se najmanje nadali, nova senzacija! Dakako, stvar nije ni izdaleka gotova, odnosno, još uvijek nema finala, završnice, zenita, erupcije, eksplozije, te završne, udarne informacije, vijesti nakon koje ništa više neće biti isto, sve još uvijek ide prema krešendu, lagano, korak po korak, jer do poroda ima još dosta, ali, krenulo je – i to prilično bezazleno, u jednome od redovitih dnevnih biltena trenutačnog psihofizičkog stanja spomenute blogerice i influencerice, femme fatale čije je blaženo stanje opčinilo naciju (a bogme i poprilično prešlo te okvire i postalo svebalkanski sindrom).

Putem društvenih mreža, naime, imali smo prigodu vidjeti čudo neviđeno: pravu, pravcatu, originalnu snimku ultra-zvuka unutrašnjosti Ellinog okruglastog trbuščića u kojemu u uobičajenoj pozi fetusa bezbrižno pluta to maleno stvorenje oko kojega se već mjesecima stvara neviđena halabuka i ujdurma. I ono (djetešce) čini se, baškari se i drijema, kao da ga za sve to nije briga, dok nacija u groznici tapka u mjestu od nestrpljenja, iščekivanja i neizvjesnosti.

Da nam je barem spol saznati, možda bi onda bilo lakše čekati porod…Neizvjesnost buja, nervoza je sve veća, na rubu frustracije smo očito. Nagađa se koji bi to spol mogao biti u pitanju – analizira se objavljena snimka ultrazvuka, padaju procjene (prema položaju tijela i veličini glave – moglo bi kao…možda biti muško, a i ne mora itd., itd).

I kao da nam je misli pročitala, naša fenomenalna, jedinstvena i neponovljiva influencerica i blogerica (žena, majka, kraljica) Ella, ta femme fatale naših dana, konačno je (navodno) obnarodovala spol bebe koju nosi (ali u svome stilu: “E, u inat svima, neka bude djevojčica!”) i to su tiskovine, portali i TV centri požurili odmah objaviti utrkujući se bezglavo i uspaničeno – da bi se uskoro ispostavilo kako je ipak u pitanju ćorak. Naime, dotična blogerica i influencerica se ustvari poslužila metaforom (s blagom dozom provokacije i enigmatike u izričaju), tako da se njezin spomenuti iskaz ne može tumačiti doslovno…A mi seljačine odmah nasjeli! Koja smo mi nakupina ameba! Uzrujali se kao ose u osinjaku, a ono, na kraju ništa!

Uglavnom, gdje smo tu smo. I danas.

Još uvijek tapkamo u mjestu i čekamo, a Ella nas rajca u nedogled. No, ne zamjeramo joj, tak’ je medena, cooool, onak’, totalno izvan sheme, s onim pirsinzima, lančićima, narukvicama, umjetnim obrvama i trepavicama sa specifičnim Out Fitom, lookom i stylingom koji obaraju s nogu i ostavljaju bez daha, sva svoja (a opet i naša), fenomenomenalna (kako kaže pjesma) i tko bi se onda na nju i u kojoj varijanti mogao naljutiti!? Ona je rođena da bude idol, obožavana osoba, a ne objekt nečije ljutnje – daleko bilo. Te prizemne emocije ne dolaze u obzir, barem kad je femme fatale Ella u pitanju.

No, nije tu kraj senzacijama (prerano ste se obradovali). Još mi konja za trku imamo – i to plemenitih grla.

Prije par dana nositeljica “Kiklopa” za književnost (za 2008. godinu), starleta, pjevačica, foto model, partijanerka (također fatalna) i oblinama izuzetno nadarena Nives Zeljković poznatija po prezimenu Celzijus, otkrila je za Avaz TV (u emisiji “Đir s Memom”) jednu od najvećih tajni koja već dugo golica maštu javnosti i budi radoznalost u masama (kako muškim, tako i ženskim), a vezano za njezin navodni seks na Maksimiru prije nekih desetak godina. “Bilo je to više romantično druženje nego seks” – smjerno je izjavila gospođica Zeljković obraza prelivenih blagim rumenilom i sanjivog zamagljenog pogleda (kroz umjetne trepavice) uprtog u pod prekriven šarenim tepihom.

Tako je konačno i ta dilema razriješena i zatvorena još jedna epoha naše estradne povijesti, na opće zadovoljstvo kako Meme i gospođice Zeljković, tako i Dine (Drpića), ali i svih nas običnih smrtnika koji budno pratimo sve bitne i sudbinski važne događaje od kojih nam ovisi život svagdanji. Dino (Drpić) je tada, u tom toaletu ustvari zaprosio (tadašnju) odabranicu srca svoga, tj. gospođicu Zeljković, a sam postupak “prošnje” je nekima od slučajnih promatrača sličio seksualnom općenju. I to je uglavnom to. Svak ima svoj način prilaska ženi, pa i prošnji iste – neki to rade pod slapovima Niagare (ili u domaćoj verziji na Plitvicama), neki na svemirskim postajama, na dnu oceana, na televiziji (usred emisije, kao nedavno jedan hrvatski policajac na zagrebačkoj Jabuka TV), usred spuštanja padobranom – na kilometar ili dva od majčice Zemlje, ili naprosto u nekom hotelu ili restoranu (oni manje romantični), a naš Dino, eto, u WC-u na Maksimirskom stadionu!

Od svega je ipak najvažnije da smo i ovu stranicu konačno zatvorili. Sad možemo dalje (posvetiti se na neko vrijeme Elli i drugim bitnim događajima i procesima slične vrste koji su nesporno od vitalne važnosti za sve nas).

Dopustite malo i sasvim osobnih, subjektivnih impresija, ali vezano za temu.

Imao sam ne tako davno ponudu od jednog ozbiljnog dnevnog lista. Nazvali me telefonom i nude na 15 dana dostavu gratis tiskovine, svakoga dana najkasnije do 8,00 sati ujutro, a potom ako se odlučim za pretplatu u sljedećih godinu dana dobivam popust od 50% u odnosu na redovitu cijenu.

Pristanem (nakon kraćeg telefonskog nagovaranja) na onaj probni (pilot) rok od 15 dana i počnem se navikavati na ritual za koji sam već gotovo zaboravio da postoji od kad imam Internet. I ponadam se u jednom trenutku kako sam na najboljem putu vratiti se starom poroku obilježenom šuškanjem novinskih stranica uz lagano i opušteno srkanje prve jutarnje kave…sve dok se nisam uvjerio kako tiskovina koju držim na stolu ipak neminovno gubi korak u srazu s elektroničkim online verzijama.

Film mi je konačno puknuo nakon što sam shvatio (a nije mi dugo trebalo) kako tiskana verzija nije objavila jednu od najvećih senzacija tjedna, ma što tjedna, mjeseca, godine, desetljeća…a to je, pogađate, ultrazvuk Ellinog (čarobnog) trbuščića.

Osupnut tom strašnom spoznajom, izgubio sam volju za listanjem tiskovine i odložio je na rub stola, a ostatak kave ispio u jednom gutljaju. ‘Novine neću bacati, poslužit će za potpalu roštilja ili laštenje prozorskih stakala’ (rezignirano razmišljam naglas mrmljajući sebi u bradu).

Kad mi se nekoliko dana poslije ponovno javio ljubazni i ugodni ženski glas s druge strane žice s upitom vezano za moju odluku o mogućoj godišnjoj pretplati (s 50% popusta) na tiskovinu koju sam besplatno listao punih 15 dana, glatko sam odbio ponudu.

Naravno, nisam rekao sve što mislim, a i kako bih, cura je bila izuzetno ljubazna. I nije ona kriva što su u tih 15 dana imali samo 3 teksta o Nives Zeljković alias Celzijus i 4 s Ellom u glavnoj ulozi. I plus, nema dnevnog biltena Elline trudnoće kao na Instagramu.

Ma gdje će se oni nositi s književnicom, starletom, pjevačicom, foto-modelom i partijanerkom Zeljković i blogericom i influencericom kalibra Elle Dvornik!?

Znam da tiskovine imaju objektivne teškoće, ali, što ću im ja? Takav je život. Izgubili su utrku s vremenom.

Dok se list prelomi, tiska, pa utovari na vozila i raznese, na Instagramu, Twitteru, Facebooku, You Tube-u sve se žari od vijesti i pikanterija. Jedna drugu prestiže.

I tko je onda lud listati novine i gubiti vrijeme?

Život brzo prolazi, mora se biti u trendu. “Kad staneš, padaš” (s pravom kaže naš ljevičarski kandidat za predsjednika države Zoki Milanović sinoć u jednoj od svojih lucidnih i nadahnutih izjava dostojnih Zaratustre ili Spinoze).

Čujem ima likova koji misle kako se mi koji danonoćno surfamo instagramima, twitterima, fejsbucima, prema njihovim nekim (arhaičnim) mjerilima bavimo bedastoćama i besmislicama!? Trebali bi kao pratiti “ozbiljne sadržaje”!?

Ma da!

Pojma nemam o čemu se radi i što oni hoće?! Pa kud ćeš ozbiljnije i važnije od ovoga!?

Zar su seksualni životi, ljubavi i trudnoće naših dama, građanki (pogotovu ako su književnice, starlete, foto-modeli, pjevačice, partijanerke, blogerice, influencerice i sl.) neozbiljne stvari!?

Dođe mi da ih prijavim Jeleni Veljači, toj Ivani Orleanskoj naših dana (kad su u pitanju ženska prava i slobode), pa da ih ona fino opere prvom prilikom na državnoj telki zbog pokušaja minimiziranja prava i problema naših dama i drugarica!

Stvarno nemam predstavu što hoće od nas ovi konzervativci, puritanci, nacionalisti i ostali talibani. Škvadra je fakat prolupala!

Da ne bismo možda bistrili one njihove gluposti vezano za povijest, ratove, likove koji su nas (kao tobože) zadužili nečim u prošlosti, prelistavali Narodne novine i bistrili statističke podatke, slušali govorancije političara, da se ne bi možda odrekli omiljenih tuluma (uz seks, drogu i rock and roll), Cece i Brene i slušali njihove bedaste klasike – ono što oni zovu “ozbiljnom glazbom”!? Mož’ mislit’!

O čemu oni to?

Samo zabava!..Svijet je lopta šarena, u se, na se i poda se, udri brigu na veselje – to je naš moto.

AAAAAAAAAAAAJMOOOOOOOOOO….! (što reče Zdravko Mamić):

Ella: https://www.instagram.com/elladvornik/?hl=hr

Nives: https://www.instagram.com/nivescelsius/?hl=hr

P.S. Tko preživi, pričat će kako je bilo.

Zlatko Pinter