Spomenuta knjiga, kojoj je kardinal Sarah napisao fenomenalan predgovor koji bi svima preporučio za pročitati, njegova je doktorska disertacija iz kanonskog prava.

(P=pitanje, O=odgovor, MD=Memoriale Domini)

P: Ključni dokument koji se odnosi na dijeljenje svete Pričesti na ruku je Uputa Svete kongregacije za bogoštovlje Memoriale Domini (29. svibnja 1969.), izdana po uputama Pavla VI. U suštini, možete li nam reći kako je ovaj dokument nastao i koje je smjernice sadržavao?

O: Dokument je nastao jer je u godinama neposredno nakon II. Vatikana praksa primanja Pričesti na ruku postala raširena u mnogim zemljama. To je očito bila liturgijska zloporaba, koja je svoje korijene pustila u onim zemljama u kojima su već postojali doktrinarni problemi oko Svete Euharistije: Belgija, Nizozemska, Francuska i Njemačka. Sveta Stolica, ne uspijevajući zaustaviti ovu zloporabu, odlučila je o tom pitanju konzultirati sve biskupe.

Ova odluka Pavla VI. već nam omogućuje razumijevanje važnosti teme. Ovo govorim jer neki tvrde da je cijelo ovo pitanje samo od marginalne važnosti i nevažno.

P: I što je rezultiralo ovim savjetovanjem?

O: Većina biskupa izrazila je protivljenje uvođenju ove prakse. M.D. je priznao ishod konzultacija i potvrdio da je univerzalna norma za primanje Pričesti upravo ona primanja Pričesti izravno na jezik, navodeći duboke razloge za to. Istodobno, dokument je pristao da biskupske konferencije onih mjesta u kojima se zlouporaba već dogodila mogu zatražiti indult za Pričest u ruci, ako biskupi mogu postići u korist takvog primanja dvotrećinsku većinu glasova.

P: Memoriale Domini je time potvrdio da dva načina primanja Euharistije nisu na istoj razini?

O: Apsolutno. U svojoj knjizi ispitujem cijeli tekst Upute, koja kada se jasno čita podrazumijeva da je tradicionalna i univerzalna disciplina Crkve ona pričest na jeziku, jer se „temeljuje na stoljetnoj tradiciji, a posebno zato što izražava i označava pobožno poštovanje vjernika prema Svetoj Euharistiji.” I nadalje, “izbjegava opasnost skrnavljenja Euharistije. Dokument ne izjednačava ta dva oblika. Pričest na jezik se preporučuje i smatra najkonsonantnijim načinom primanja Euharistije, dok je Pričest na ruci dopuštena, pod uvjetom da se poštuju određene mjere opreza, kao što je provjera da li na dlanu ostaju fragmenti Hostije.

P: Drugi aspekt upute MD koji ističete u svojoj knjizi je činjenica da se indult (izuzetak) nije trebao dati onome tko ga je tražio, već samo onim biskupskim konferencijama u mjestima gdje je već bilo provjerenih zloporaba.

O: Točno. Zahtjev se mogao napraviti samo u onim situacijama u kojima je već postojala zlouporaba primanja Pričesti na ruku. Tamo gdje se to nije događalo, indult se nije mogao tražiti. Ali što se zapravo dogodilo? Na početku su slijedili ovaj kriterij; zatim je gotovo svaka biskupija tražila i dobivala inudlt, i tamo gdje za njim nije bilo potrebe. Kardinal Knox, koji je bio prefekt Kongregacije za bogoštovlje, također je pristao na zahtjeve ostalih biskupskih konferencija. Činjenica je da interpretacija M.D.-a od strane kardinala Knoxa nije bila točna.

P: U svojoj knjizi napominjete da je u siječnju 1977. Pavao VI, preko (državnog tajnika) kardinala Villota, zamolio kardinala Knoxa da mu da ocjenu situacije u vezi s davanjem indulta, na način na koji je stavljena praksi, a također i provjeru je li nakon davanja inudlta bilo provjerenih zloporaba i profanacija ili je došlo do smanjenja pobožnosti vjernika prema Svetoj Euharistiji. Ali kardinal Knox je uvelike minimizirao stvarne probleme.

O: Pape, prvo Pavao VI., a potom Ivan Pavao II., shvatili su problem, također zahvaljujući izvješćima kardinala Bafilea (prefekta Kongregacije za kauze svetaca od 1975. do 1980.). Bez obzira na to, kardinal Knox je nastavio svojim putem. Pavao VI. zamolio je kardinala Knoxa da ne procjenjuje prijedloge kardinala Bafilea, već da razmisli kako ih konkretno primijeniti. Ti su prijedlozi u biti bili suspenzija popuštanja novog indulta – nužnost pamćenja da Crkva zabranjuje prakticiranje Pričesti u ruci i da, tamo gdje
inudlt nije dat, Pričest u ruci predstavlja zlouporabu.

P: Što se zapravo dogodilo, prije svega počevši od članka koji je u L’Osservatore Romano objavio vlč. Annibale Bugnini* 1973., koji spominjete, je da se nova praksa smatrala boljom, vjernijom prastarom načinu primanja Euharistije?
*(nap.prev: Nedavno je o.Ripperger u jednom predavanju rekao da sada postoje jasni i sigurni dokazi da je Bugnini bio mason.
A u jednom intervjuu iz 1996. u kojem je Dom Alcuin Reid pitao kardinala Sticklera vjeruje li da je Bugnini mason i je li to razlog zašto ga je Pavao VI.otpustio kardinal je odgovorio: “Ne, bi(l)o je nešto mnogo gore.”)

O: Ideja MD-a bila je legalizirati zlouporabu tamo gdje nije uspješno otklonjena, ali je i dalje bila potrebna kateheza prema tekstu Upute, kateheza koja bi istaknula prednosti prakse Pričesti na jezik i rizika s pokretanjem nove prakse,prije svega disperzije fragmenata Hostije. Kateheza nije trebala promicati Pričest u ruci, nego je na neki način obeshrabriti, bez izravnog zabranjivanja. I danas se o Pričesti u ruci govori kao o najboljem putu, vjernom ranoj Crkvi i vjernoj liturgijskoj reformi. Temeljna točka knjige je pokazati da Sacrosanctum Concilium to uopće ne spominje. Niti jedan od uzastopnih dokumenata ne govori o tome, niti novi rimski misal, nego samo Memoriale Domini, koji ga utvrđuje u smislu indulta. Bugninijev je članak svakako dao smjer, ali taj je smjer bio stran tekstovima Koncila.

P: Nakon MD, nije bilo drugih eksplicitnih dokumenata. Kakvo je onda sadašnje raspoloženje Crkve u odnosu na dijeljenje Pričesti?

O: Jedan od primjera vrijedan pažnje je dokument biskupa Bialasika, biskupa Orura, koji uključujem u prilog, koji jasno potvrđuje da je Pričest na jeziku univerzalni zakon Crkve, kako utvrđuje M.D. Dakle, Pričest na jeziku je univerzalni zakon, dok je Pričest u ruci indult, iznimka. Druga temeljna referenca, izvan MD je Redemptionis Sacramentum 92, koja govori o pravu vjernika da primaju Pričest na jeziku i također klečeći.

P: Također u katehezi, prije svega dječjoj, potrebno je poučavati kako treba primati Euharistiju, odnosno na jezik.

O: Točno. Treba jasno reći da je najispravniji način primanja Euharistije na jeziku, a ako se netko želi pričestiti na ruku, to činiti s najvećom mogućom pažnjom. Ja to kao župnik očito ne mogu zabraniti, ali mogu obeshrabriti, objasniti probleme i educirati. Ali također treba reći da isti Redemptionis Sacramentum 91 utvrđuje da “ako postoji opasnost od oskvrnjenja, sveta Pričest se ne smije dijeliti vjernicima u ruke”.

P: Drugi aspekt koji iznosite na vidjelo je činjenica da dobivanje indulta od strane biskupske konferencije ne obvezuje niti jednog pojedinog biskupa da ga primijeni.

O: Ovo je još jedan temeljni aspekt. Za dobivanje indulta od strane biskupske konferencije ne zahtijeva stoga automatsku primjenu u svakoj biskupiji. To je jednostavno pretpostavka, na temelju koje biskup može odlučiti primijeniti indult ili ne. U Italiji se zapravo dogodilo suprotno: smatralo se da je indult dat Talijanskoj biskupskoj konferenciji ovlastio primanje Pričesti na ruku u svim biskupijama Italije. Ali nije bilo tako. Svaki biskup može odlučiti hoće li ga primijeniti i na koji način. Biskup Orura je, primjerice, u siječnju 2016. izdao dekret kojim je zabranio primanje Pričesti na ruku na području svoje biskupije. To je mogao učiniti svaki biskup. Također, ako primijenimo logiku, bez dekreta svakog biskupa koji izjavljuje želju za primanjem indulta dobivenog biskupskom konferencijom, Pričest u ruci nije dopuštena. Također biskup Laise (koji je bio jako dobro upoznat s događajima koji su prethodili uvođenju ove prakse nap.prev), u Argentini, nije prihvatio indult. Optuživali su ga drugi biskupi da nije u zajedništvu s njima; on se, međutim, žalio na tu stvar Svetoj Stolici, koja je rekla da je u postupio u okviru svojih prava kao biskupa.

P: Vaša knjiga je toliko vrijedna jer uključuje prethodno neobjavljene materijale.

O: Nedvojbeno je glavni i najvažniji doprinos knjige objavljivanje neobjavljene dokumentacije Fonda Ghiglionea, gdje se opisuje dinamika uvođenja Pričesti u ruci. Obuhvaća pisma koja su poslana raznim dikasterijama Rimske kurije i izvješćima koja su poslana Svetoj Stolici. Prije svega najveći dio ovih priopćenja odnosi se na one koje je napisao kardinal Domenico Bafile, koji je prvi bio nuncij u Njemačkoj – dakle, bio je na jednom od onih mjesta gdje je zlouporaba bila najnaprednija i uzeo u obzir sve probleme vezane uz nju. – a potom prefekt Kongregacije za kauze svetaca. U knjizi istražujem njegova pisma poslana Pavlu VI. i Ivanu Pavlu II., koja pokazuju njegovu veliku zabrinutost zbog širenja Pričesti u ruci i problema povezanih s tim. Oni također predlažu konkretne korake koje treba poduzeti za rješavanje problema.

P: Velika je bila briga kardinala zbog raspršivanja fragmenata Hostije, što je gotovo neizbježno s pričešćivanjem na ruku, a zatim i činjenica da potiče nepoštovanje prema Euharistiji, kao i slabljenje vjere u Stvarnu Prisutnost.

O: Oboje Pavao VI i Ivan Pavao II* dali su veliko priznanje izvješćima kardinala Bafilea. To dokazuje činjenica da je papa Ivan Pavao II. objavio pismo Dominicae Cenae 24. veljače 1980., u kojem je izričito govorio o “žalosnim nedostacima iskazanog poštovanja prema euharistijskim prilikama” povezanim s praksom Pričesti u ruci. Mjesec dana kasnije, Ivan Pavao II. donio je ozbiljnu i važnu odluku da obustavi davanje novih indulta, ozbiljno razmatrajući hipotezu da se ubuduće ne daje više, iako je kasnije, počevši od 3. travnja 1985., ponovno započelo davanje inudlta.
* vidi Ivan Pavao II: Kleknut ću, jer tu je Gospodin! 

https://www.facebook.com/335519763703021/videos/3650009251712074/

P: Možda je mogućnost davanja indulta tada bila otvorena vrata, iako je Pavao VI jasno izrazio nauk Crkve o načinu primanja Euharistije i premda je naznačio ograničenja koja su se trebala slijediti u davanju takvih izuzetaka (koji se tada nisu poštivali) ?

O: Zapravo, mogućnost indulta je možda bila slabost. Postoji jedan dio knjige u kojem govorim o ulozi crkvenog autoriteta, gdje nastojim pokazati – gledajući unazad – da nam je ustupak indulta na neki način omogućio da dođemo do situacije koja je sada očigledna svima. Da se jednostavno prihvatio stav većine biskupa koji je protiv mogućnosti primanja Pričesti na ruku, možda bi stvari bile drugačije.
Neophodno je imati na umu prioritet na najbolji mogući način zaštititi Euharistiju od mogućnosti fragmenata i drugih mogućih profanacija, koje jasno olakšava novodopušten način primanja Pričesti. Ivan Pavao II., u svojoj enciklici Ecclesia de Eucharistia, učio je da “ne može biti opasnosti od pretjeranosti u našoj brizi za ovo Otajstvo” (br. 61). Ova potvrda je presudna.
_______________________
Knjigu oca Bertolija (na popustu) možete naručiti preko linka: https://kyrios.hr/proizvod/primanje-pricesti-na-ruku/
(na navedenom linku u opisu knjige možete pročitati fenomenalan predogovor kardinala Saraha)

Božji blagoslov i Majčin zagovor +

Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios
+ + + + + + +
Vidi povezane članke i videa:

o. Ripperger: Sveta Pričest
https://www.youtube.com/watch?v=KWnUWM0usWc&ab_channel=KyriosBooks

Sv.Pričest na ruku: rana Crkva, Sv. Ćiril Jeruzalemski, tradicija, memioriale domini..
https://kyrios.hr/2021/01/27/sv-pricest-na-ruku-rana-crkva-s-ciril-jerulazemski-tradicija-memioriale-domini/?fbclid=IwAR3CvUIZ-L-Uh3h2gJzrChMvJux4pNCD6atpQr5Gvq6AUaqXyxwIcLpl6pY

Što Nebo kaže, kako se pričešćivati?
https://kyrios.hr/2021/12/18/a-sto-nebo-kaze-kako-se-pricescivati-maria-simma-cathalina-rivas-sestra-akita-cudo-u-quebecu/

Švicarski egzoricam: Sveta Pričest
https://kyrios.hr/2021/12/18/2-svicarski-egzorcizam-sveta-pricest/

Zastrašujuća proročka vizija vidjelice iz Garabandala:
https://www.youtube.com/watch?v=jRK-yjojlO8&ab_channel=KyriosBooks

Svete stvari se ne diraju (o. Ripperger)
https://youtu.be/LSicadAviyA