Connect with us

Društvo

Italija, avangarda svjetske policijske države

Published

on

Pojava koronavirusa je povod za svjetski komunistički  državni udar. Komunizam = Rothschildov sotonistički monopol na sve: moć, novac, misao i društvena gibanja. Instrumenti ovog neviđenog napada na čovječanstvo su Kina, politička klasa u služni moćnih i izdajnički mas mediji. Paolo – dopisnik iz Italije – objašnjava kako je Italija doživjela najgori dio ovog brutalnog sotonističkog puča. Sotonisti su u ratu s Bogom. Žele uništiti kulturu i sve što je dobro.

Prva zemlja koju žele iskušati je Italija … oni žele sarađivati sa WHO-om i talijanskom vladom kako bi započeli zatvaranje italijanskih gradova.” (Ovo upozorenje je napisao Paolo već 31/01)

No, prvi slučajevi koronavirusa otkriveni su u Italiji tek krajem veljače, a samo dva tjedna kasnije vlada je odlučila zatvoriti cijelu zemlju.

Drugim riječima, čini se da je WHO, čiji je pravi gospodar Bill Gates, Italiju odabrao za zamorca.

Doista, nijedna druga država na svijetu nije doživjela takvo totalno zatvaranje kao Italija (opaska: vrlo brzo nakon Italije, uslijedila je Španjolska ali sa nimalo boljim rezultatima), osim kineskog grada Wuhana.

Gotovo dva mjeseca obustavljena je svaka gospodarska aktivnost. Mi doista živimo kao zatvorenici u vlastitim domovima, dok migranti i dalje stižu do talijanskih obala.

Oni su očito iznad zakona. A čini se da ovo što se danas događa u Italiji potvrđuje pretpostavku da je WHO odabrao našu zemlju za eksperiment.

Talijanski premijer Giuseppe Conte, koji je naredio totalnu karantenu, može biti blizu kraju svoje političke karijere. Za ponovno pokretanje nakon završetka blokade, nazvanog Faza 2, najavio je da želi stvoriti radnu skupinu, grupu tehničara koji mu mogu pomoći. Na čelu bi trebao biti bivši predsjednik Uprave Vodaphone Italia Vittorio Colao.

No pojavljuju se neki problemi.

Prije svega, nijednog od ovih tehničara nije izabrao talijanski narod.

Drugo, ovi tehničari žele imunitet od kaznenog progona, kao da znaju da su izloženi riziku zakonske istrage zbog svojih postupaka.

To je apsurdno. Nitko ne bi trebao imati imunitet.

Treće, Colao je Bill Bill Gatesov prijatelj i redoviti član Kluba Bilderberg.

Ljevičarski političari zatražili su masovni program cijepljenja. U osnovi, ne žele da itko može izaći iz svog doma i raditi bez cijepljenja. Doista čini se da govoriom o znaku Zvijeri iz Knjige Otkrivenja. Dakle, plan globalista počinje se činiti jasnim:

Faza 1: Zastrašivanje talijanskog stanovništva kako bi ih se uvjerilo da je potrebno potpuno zatvaranje, čak i ako bi ova mjera prouzročila ogromne ekonomske štete. Onaj tko je izabran za vođenje ove prve faze je trenutni premijer Conte.

Faza 2: Dopuštanje grupi stručnjaka i tehničara legibus solutus, ili iznad zakona, nametanje Italiji evropskog financijskog programa kojim bi Evropa izmučila Italiju nestašicom, poput Grčke, i postigla obavezni program masovnog cijepljenja, po želji Billa Gatesa. Colao je čovjek izabran za ovu drugu fazu.

Nada

Sa zdravstvenog stajališta, stvari se poboljšavaju.

Neki talijanski liječnici, radeći obdukcije na leševima ljudi koji su umrli od koronavirusa, otkrili su da virus ne uzrokuje upalu pluća, već trombozu na plućnoj arteriji, nešto što je lako pogrešno pripisati upali pluća.

Drugim riječima, ljudi su umrli jer su bili liječeni od pogrešne bolesti. Koronavirus uzrokuje kardiovaskularne disfunkcije, a ne plućne.

Trump je bio u pravu: hidroksiklorikin doista mjenja igru. U prvoj fazi bolesti pacijenti se moraju liječiti hidroksiklorokinom. Samo ako se situacija pogorša, potrebno je koristiti heparin kako bi se likvidirala krv.

Zahvaljujući tim lijekovima, broj ljudi primljenih na odjel intenzivne njege opada. Zapravo, milijuni eura su nepotrebno potrošeni za povećanje mjesta za jedinice intenzivne njege.

Doista, nema potrebe za cijepljenjem: lijek već postoji. I neki talijanski virolozi, poput profesora Giulio Tarroa, tvrde da je karantena potpuno beskorisna, jer koronavirus nije toliko opasan i smrtonosan kako nam govore bez prestanka mas mediji: autentična prevara!

Ali globalisti se bore da sve to sakriju od ljudi i mas medija, koji su totalno korumpirani, i nastavljaju širiti strah i napadati one koji se usude reći istinu.

Problem je što se talijanska ekonomija urušava. Mnoge se aktivnosti neće ponovo otvoriti, a mnoge druge će kasnije propasti zbog mjera društvenog distanciranja.

S obzirom na sljedeću turističku sezonu, koja je temeljna za gospodarstvo, mnogi hoteli, restorani, barovi, rezidencije itd … uopće se neće otvoriti, ne zato što im nedostaju financijska sredstva, već zato što neće biti kupaca, zbog socijalnog distanciranja.

To znači da će stotine tisuća sezonskih radnika, poput konobara, kuhara itd … ostati bez posla i bez novca.

Uz to, mnogi ljudi koji već dva mjeseca nisu bili u mogućnosti raditi i zarađivati ​​očito neće moći platiti porez.

Talijanski sustav socijalne skrbi, kao i cijelo gospodarstvo, bit će urušeno. Penzije će biti smanjene i mnogi državni službenici otpušteni. A ako izdajnici u talijanskoj vladi odobre program evropskih financijskih mjera, bit će još gore.

Društvena cijelovitost zemlje je u opasnosti i vrlo je vjerojatno da će se kaos uskoro posvuda proširiti.

Kina

Projekt Grupe 300, prema kojem je Italija trebala biti deindustrijalizirana, pri svom je ispunjenju. Kao i u slučaju Grčke, postoji opravdan strah od kupovine Kineza mnoge bitne  talijanske infrastrukture, poput luka, zračnih luka, brana, zemljišta, obala itd.

Talijanski ljevičarski globalisti notorno su vrlo bliski Kineskoj Komunističkoj Partiji, kao i Demokratska Stranka u USA.

Koronavirus se mora smatrati i geopolitičkim oružjem. Rizik je da Italija, koja je oduvijek bila temeljna za kontrolu Sredozemnog mora, može preći s američke kontrole na kinesku.

Nezamislivo je da USA mogu prihvatiti takav geopolitički preokret. Ulozi u ovoj igri su ogromni. Doista, Trump i Pompeo već su rekli da je američka vlada spremna pomoći Italiji kupnjom talijanskih obveznica putem FED-a.

Dalje, nekoliko ruskih vojnih specijalaca stiglo je u Bergamo, talijanski grad najviše pogođen virusom, kako bi pomogli lokalnim liječnicima. Imajte dobro u vidu da je to više nego čudno.

Italija je članica NATO pakta i nemoguće je da su ti ruski vojni stručnjaci mogli imati dozvolu za dolazak u Italiju od talijanske vlade. Bez odobrenja Bijele Kuće, to je jednostavno nemoguće.

Dakle, to znači da Putin i Trump međusobno razgovaraju. To također znači da je Italija danas jedna vrsta kazališta gdje se prikazuje nevidljiva bitka između najmoćnijih sila svijeta: Rusije, SAD-a, Kine, Ujedinjenih Naroda, Svjetske Zdravstvene Organizacije, globalističkih milijardera, Europske Unije, Vatikana, jezuita, masonerije, Kluba Bilderberg, itd … (Opaska MB: dopisnik Paolo, kao i Henry Makow, imaju tendenciju za vidjeti konspiraciju svugdje i na svakom koraku. Nekad nisu precizni, i mogu upasti u neprecizno pojednostavljenje, koje jednostavno nije ispravno. Mislim na osvrtanje na “Vatikan i isusovce”. Međutim, ponašanje današnjeg glavnog predstavnika Vatikana kao države, kako ga zove jedan španjolski, od sustava nazvani “ekstremni političar” Santiago Abascal, “građanin Bergoglio”, jest skandalozno za mnoge katolike. Njegova naizgled velika prijateljstva sa ljevičarskim krugovima, zgražavaju tolike katolike. Sve to bez sagledavanja vjerske problematike na koju izgleda toliko ne cilja dopisnik Paolo, kao na politička gledišta. S druge strane, osvrt na “isusovce” vjerojatno vuče korjen na formiranje tajne antikršćanske skupine Illuminati koju osniva bivši isusovac krajem XVIII st. No, to nije povijesna krivnja isusovačkog reda. I na koncu, značajne promjene su se dogodile prilikom i poslije Drugog Vatikasnkog Sabora, što je mnoge dovoljno ne upućene navelo na poistovjećenje “Vatikana” prije i poslije Drugog Vatikanskog. Dolje, Gloria.tv sarkastično prikazuje odluku Jorge Maria Bergoglia za ne prikazati sebe zvanično kao Kristovog Vikara u Papinskom godišnjaku 2020. Nažalost, Marco Tosatti, talijanski vatikanista upravo potvrđuje svestranu suradnju spomenutog moćnika sa UN i Unesco, u vezi korištenja krize koronavirusa za klimatološku i inmigracijsku agendu.)

Sve te snage sada se tajno bore u Italiji. Nemoguće je reći kako će završiti. Jedino što znam je da će skora budućnost svih Talijana biti teža nego ikad.

Zato nam je potrebno da se molite za nas.

Poveznice: HenryMakow.com

Milenko Bernadić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved