Krajem desetog mjeseca španjolski predsjednik Sanchez pravi službenu posjetu Vatikanu na najvišem nivou. Koji je interes imala jedna od najsekularnijih vlada Europe za napraviti ovakvu gestu? Pobožan nije, hodočašća nisu njegove zanimacije, zbog čega je išao?

Kontekst je sljedeći: još od prije zadnjih izbora, jedna od bitnih tema – da, bitnih! – socijalističke izborne kampanje bila je pitanje „Bazilike Doline Palih“ (Basílica del Valle de los Caídos) i velebnog obližnjeg zdanja i groblja napravljenom na spomen žrtvama općenito poznatog kao „Španjolskog građaskog rata 1936-39“, kojeg su ondašnji biskupi nazvali „križarskim pohodom protiv komunizma“. Nad cijelim monumentom predsjedao je veličanstveni križ 150 metara visok, najviši na svijetu. Da bi se dobio vjerodostojan dojam o veličini tog križa, sazdanom na brdu upravo iznad Bazilike smještene u utrobi istog brda, zgodno je imati u vidu da je svaki bočni, horizontalni krak križa dugačak 30 m, i toliko širok da bi se kroz njega mogla razmijeniti dva putnička automobila kao na cesti. U podnožju križa smješteni su kipovi četvorice evanđelista, kojima prosječni čovjek doseže do gležanja…

I takvo impozantno zdanje današnja španjolska vlada, želi… ispunjena što bismo mogli nazvati talibanskim duhom, jednostavno srušiti. Današnja dakle socijalistička vlada Španjolske ima za jedan od glavnih ciljeva izbrisati i samo sjećanje na jedan takav križ na takvom javnom mjestu. Može se reći da žele izbrisati svaki spomen na kršćanstvo u javnom životu.

Međutim, za takav pothvat potrebno je računati sa Rimom, jer situacija Bazilike ovisi od ugovora sa Svetom Stolicom potpisanim još više od pola stoljeća. Već prošle godine imali si uspjeh na tom polju, kad su odlučili profanirati Francov grob i iznjeti njegove ostatke iz Bazilike, gdje je bio pohranjen i to protiv njegove volje. Socijalisti nisu htjeli da tijelo njihovog velikog neprijatelja počiva na tako značajnom mjestu… I u tom pothvatu Kardinal Parolin im se nije usprotivio, implicitno im je dao do znanja da mogu učiniti nešto takvo, kako su na koncu i izvršili: Francovo tijelo je bilo prevezeno u obiteljsku grobnicu.

Da li je sada Sánchez tražio vatikansko nesuprstavljanje nakani španjolske vlade za rušenje križa, kao što su članovi njegove vlade zagovarali u svoje vrijeme, to ne znamo, jer nije javno potvrđeno. Nešto već slično dogodilo se pri susretu španjolske dopredsjednice Carmen Calvo sa Kardinalom Parolinom, prije par godina kada se tražila implicitna dozvola Vatikana za uklanjanja Francovog tijela iz Bazilike. Zvanično se ništa nije priznalo, ali tako se dogodilo. Ovdje će samo skoro vrijeme potvrditi da li se govorilo o sekularizaciji Bazilike, ili ne.

No, pri susretu Bergoglia i Sancheza odigralo se nešto drugo: dogodila se jedna nevjerojatna scena, koju ćemo komentirati i koju u provom redu prenosimo sa prijepisom izgovorenih riječi (izgovorene šapatom) na španjolskom, kao i njihov prijevod:

“…es una cosa hecha en nuestro horno(? jedva se čuje, prijevod: “… jedna stvar načinjena u našim pećima – pretpostavlja se na umjetnjičke radionice), en nuestros talleres artísticos satánicos (u našim umjetničkim sotonskim ateljeima), … indígena masónico que es lo… interesante proyecto (masonsko indijanski što je… interesantan projekt), y lo tenemos preparado (i pripravljeno je).” Na videu je na koncu prikazana slika poklona, koja uvelike podsjeća na klasični masonski pozdrav:

Zvanični komentar o ovom događuju je bio otprilike poput ovog:

“Papa Franjo je poklonio predsjedniku vlade, Pedru Sánchez, kojeg je primio ove subote u Vatikanu u posjeti od 35 minuta, brončani reljef koji prikazuje jednu ženu sa djetetom u rukama koja ulazi u stupove Trga Svetog Petra, velike združene ruke u znak bratstva i čamac sa inmigrantima.

Prema vatikanskom objašnjenju poklona, rečenica ispisana na reljefu ‘Riempiamo le mani di altri mani’ (Napunimo ruke drugim rukama’) osvrće se na konstantni poziv Pape za prihvaćanje inmigranata i na milosrđe”.

Međutim, kako se može čuti samog Bergoglia, uručenje darova imalo je drugi pečat. “u našim umjetničkim sotonskim ateljeima”, zastravljujuće i nevjerojatne za čuti riječi koje su još praćene sa “masonsko”. Svakako, sve uvijeno u “prihvaćanje” inmigranata, koje predstavlja pravu opsesiju Bergoglia od onog izlaska na balkon u veljači 2013, i zebnje koju je posijao u srcima tolikih katolika. Njegova opsesija ili nalog zbog kojeg i jest na ovom mjestu, i uručen od nekog za promicati navodno u ime Crkve?

Glavno je dakle ovo: imamo ovdje jednog čovjeka, kojeg toliki katolici drže za Kristovog Vikara na zemlji, i koji šalje masonske geste jednom izrazito antikršćanskom predsjedniku. Šef jedne od prema katolicima najagresivnijih vlada Europe, prema svemu što se smatra katoličkim. I sve ovo u kontekstu potencijalnih pregovora o desakralizaciji spomenute Bazilike i kultnog okolnog prostora.

Tako da se Bergoglijeva gesta može razumjeti na sljedeći način:

Podsjećajući na tko vlada nad nama, dajem ti do znanja da možeš naprijed s projektom koji djelimo. U istoj smo firmi, Pedro. Ispuni svoju zadaću, kao što i ja ispunjam svoju. Dovrši posao.

Zaključak i ključno pitanje katolicima: što misle činiti pred tolikom bezočnošću koja dolazi sa blagoslovljene Stolice, tako žalosno okupirane? Vjerujte mi, dok god ovaj čovjek ostane na svetom mjestu, ne će biti ni mira ni blagoslova našim domovima ni životima. Jer kako ima Boga, a ima ga, i kako je Sin, Bog jednak Ocu i Duhu Svetom, podigao jednu jedinu Katoličku Crkvu – i ne dvadeset i ostale „ekumenske“ gluposti – taj isti i jedini Bog ne može udijeliti blagoslov zemlji i njenim žiteljima dok netko ovako vrijeđa njegovo Ime. Kako nam može biti dobro, sa grozom pustoši na Svetom Mjestu? Kako se mogu trznuti od sna katolici, bez pravoga glasa sa Petrove stolice? Kako ne će sol obljutaviti bez katoličkog glasa sa prijestolja? Nadbiskup Viganò, koji je prije par godina iznio na vidjelo implikaciju Bergoglia sa slučajem pederastije ondašnjeg kardinala McCarricka, i još toga, imao je potpuno pravo kad je ukazivao na Bergoglia kao jednog od glavnih odgovornih za trenutnu krizu u Crkvi, te od njega tražio otvoreno: podnesi otkaz!

Treba podržati, svakako, one koji mogu nešto više uraditi s crkvenih položaja. Ne zaboravljajući vapiti Bogu bez prestanka zbog ove tako temeljne stvari. U međuvremenu, obični katolici ne slijedimo vodstvo slijepca.

Milenko Bernardić, dopisnik Croativ.net-a iz Španjolske